Bosna i Hercegovina je zemlja izuzetnih prirodnih ljepota, a njene planine, oduvijek su privlačile planinare, alpiniste, skijaše, lovce, čobane, šumare, drvosječe i brojne druge ljubitelje prirode. Međutim, iza ljepote i privlačnosti planinskih predjela kriju se i opasnosti koje su tokom proteklih stotinu i više godina odnijele mnoge ljudske živote.
Nesreće u planinama Bosne i Hercegovine događale su se u različitim godišnjim dobima i pod različitim okolnostima. Neki ljudi izgubili su život u lavinama, drugi su se smrzli u snježnim olujama i mećavama, a bilo je i onih koje je usmrtila munja tokom iznenadnih grmljavinskih nevremena. Mnogi su stradali zbog naglog pogoršanja vremena, guste magle, gubitka orijentacije, iscrpljenosti, padova na strmim i nepristupačnim terenima, ali i zbog iznenadnih zdravstvenih problema, poput srčanog i moždanog udara.
Ovdje u članku su kronološki poredane mnoge nesreće koje su se dogodile na 15 planina: Bjelašnici, Prenju, Magliću, Treskavici, Inaču, Čvrsnici, Zelengori, Ljubišnji, Visočici, Romaniji, Vranici, Veležu, Trebeviću i Ozrenu (sarajevskom).
Ove nesreće nisu samo dio povijesti bosanskohercegovačkog planinarstva nego i trajna opomena svima koji odlaze u planine. One nas podsjećaju da planina ne poznaje ljudsku samouvjerenost, želju za dokazivanjem niti unaprijed napravljene planove. Čak i iskusni poznavaoci planina mogu se naći u situaciji u kojoj im priroda ne ostavlja mnogo mogućnosti za spas.
Zato je poznavanje planine, praćenje vremenske prognoze, odgovarajuća odjeća i obuća, tehnička oprema, dobra fizička pripremljenost i pravovremena odluka o odustajanju od uspona od presudnog značaja. U zimskim uvjetima posebno je važno poznavanje lavinskih opasnosti, kretanje uz odgovarajuću opremu i neizlaganje nepotrebnom riziku.
Svaki odlazak u planinu treba biti ispunjen poštovanjem prema prirodi i sviješću o njenoj nepredvidljivosti. Sjećanje na one koji se s planina nikada nisu vratili ne treba biti samo čin pijeteta prema stradalima nego i pouka budućim generacijama. Jer planina će ostati tamo gdje jeste, a ljudski život nema mogućnost drugog ponavljanja.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
BJELAŠNICA
7.6.1897. god. Na vrhu Bjelašnice u zgradi meteorološke stanice počinio je samoubojstvo Anton Obermuller. Bio je prvi opservator koji je u ovoj stanici radio i živio od prvog dana kada je uspostavljena (1.8.1894. god.). O njemu postoji priča da je službu u met. stanici obavljao po kazni. Navodno je ostavio oproštajno pismo u kojem je napisao da je neprestano danima trajalo veliko nevrijeme i da je došao sudnji dan – “kraj svijeta” i zbog toga je odlučio da počini samoubojstvo. Da li je ova priča istinita ili ne, to niko ne zna, no ona se održala do današnjih dana. Grob Obermullera nalazi se stotinjak metara udaljen od vrha Bjelašnice i godinama prkosi vjetrovima i olujama. Spomen obilježje na njegovom grobu obnovio je EUFOR (2016. god.).
30.4.1959. god. Na trasi Bjelašničke transverzale gdje je predhodne godine izgrađen osigurani planinarski put kroz Strugove do izlaska na plato Male Hranisave smrtno je stradao Jovica Kosanović, mladi planinar iz Viteza. Nesreća se dogodila uslijed poskliznuća na zaleđenoj strmoj padini u vršnoj zoni na samom izlazu iz osiguranog puta. Na usponu nije imao opremu za samoosiguranje obzirom da je na stazi postavljena sajla s klinovima. Bio je prvi predsjednik i jedan od osnivača PD “Zabrđe” Vitez. U znak sjećanja njegovo planinarsko društvo postavilo je spomen ploču u podnožju stijene na mjestu gdje započinje osigurani put a kasnije je ovo društvo promjenilo ime u PD “Jovica Kosanović”.
2.12.1962. god. U snježnoj oluji na najvišem vrhu Bjelašnice u blizini meteorološke stanice smrtno je stradalo sedam mladih planinara: Slobodan Vujinac (18), Anđelko Pešić (15), Nikola Kožuh (17), Aleksandar Krnješevac (16) članovi PD “Naša krila“ Zemun, Zoran Ivanišin (20) član PD “Partizan“ Beograd, Zoran Tvorić (16) član PD “Željezničar“ Sarajevo i Siniša Tvorić (18) član PD “Bjelašnica“ Sarajevo. U grupi od jedanaest članova koji su učestvovali u tom pohoda samo su četvorica preživjela ovu nesreću i to: Miodrag Prvanović (31), Vojislav Matić (21), Branko Matić (16) i Rifat Hasečić (16), svi iz Zemuna. Nesreći je predhodilo nevrijeme koje je predhodnog dana 1. decembra zateklo planinare na usponu ka vrhu. Umjesto da se vrate na polaznu tačku sa koje su krenuli mladići su samouvjereno nastavili s usponom vjerujući da će im stupovi zimske markacije pomoći da sigurno dođu na najviši vrh Bjelašnice. Vrijeme se sve više pogoršavalo i navukla se gusta magla zbog koje su dalje pod vršnim grebenom izgubili orijentaciju. Po dolasku na prostoru najvišeg vrha Bjelašnice gdje su bili smješteni objekat meteorološke stanice i RTV objekat sa repetitorom lutali su u magli. Kako nisu uspjeli naći jedan od ovih objekta sklonili su se u usjek pod samim vrhom planine. Hladnu noć na otvorenom teško su podnijeli i bili su na granici izdržljivosti. Sutradan 2. decembra uslijed loših vremenskih uvjeta, psihičke i tjelesne iscrpljenosti, kolona se razbila na dva dijela. Čelo kolone od četiri mladića uspjelo je da se probije prema selu Milišići i da se spasi. Ostali su izgubivši vezu pojedinačno nastojali probiti se do vrha i tako tragično izgubili živote u krugu od 150 – 350 m udaljenosti od RTV objekta i meteorološke opservatorije. Akcija potrage za nastradalim planinarima je trajala od 3. – 9. decembra. U traganju je učestvovalo 30 članova Gorske službe spasavanja Sarajeva i Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine uz pomoć osoblja meteorološke stanice i objekta RTV, mještana sela Milišići i Lukavac, radnika Fakultetskog oglednog dobra Igman, kojima su se kasnije pridružili pripadnici Narodne milicije i tri člana Gorske službe spasavanja Planinarskog saveza Slovenije iz Jesenice (sa specijalnim psima tragačima za lavine). Po dubokom snijegu, velikoj hladnoći i jakom vjetru uspjeli su pronaći beživotna tijela sedmorice nastradalih planinara i spustili ih sa vrha u dolinu a dalje su kamionom prevezeni u Sarajevo. Četvorica preživjelih planinara je zbrinuto u sarajevskoj gradskoj bolnici gdje im je ukazana liječnička pomoć i njega, a mnogi građani su ih posjetili i ukazali im svu pažnju. Na godišnjicu stradanja mladih planinara na mjestu gdje se dogodila nesreća podignut je skroman spomenik. Bjelašnička tragedija ostat će zapamćena kao jedna od najvećih, ali i najtežih akcija gorskih službi spasavanja. Takvu surovu i okrutnu Bjelašnicu nisu zapamtili ni najstariji gorštaci zabjelašničkih sela.
8.7.1966. god. Prilikom ispitivanja pećine na Podgradini smrtno je stradao planinar Franjo Matić (20), student na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Volio je prirodu i u svoje slobodno vrijeme često je boravio u njoj. Bio je dobar planinar i speleolog amater. Nedovoljno opremljen za spuštanje u pećinu u koju je ušao nespretno je pao i tako izgubio svoj mladi život.
1966. god. U ljetnom periodu, od udara groma smrtno je stradao čobanin Derviš Fajić (sin Ibrahima), iz Podveležja u Hercegovini. Nesreća se dogodila na padinama Krvavca gdje je čuvao stado ovaca na ispaši. Sahranjen je kod katuna Krošnje (1600 m/nv). Na njegovom mezaru su postavljeni nišani.
1979. god. U ljetnom periodu, nestala je čobanica Zejna Brkan (25), iz Podveležja u Hercegovini. Nakon višednevne potrage njeno beživotno tijelo je nađeno u čatrnji kod katuna Krošnje (1600 m/nv). Sahranjena je kod katuna a na njenom mezaru je postavljena spomen ploča. Uzrok smrti je samoubojstvo utapanjem u vodi.
28.6.1997. god. Na usponu stazom od Podgradine prema planinarskom domu na Mrtvanjskim Stanarima uslijed srčanog udara preminuo je planinar Ismet Smailbašić (60) iz Sarajeva.
15.1.2000. god. Na usponu stazom od planinarskog doma na Šavnicima koja preko Hobera vodi na Podgradinu uslijed poskliznuća na strmoj poleđenoj padini smrtno je stradao planinar Anver Šaković (22), član Kluba “Yeti” Sarajevo.
6.7.2002. god. Na usponu iz kanjona rijeke Rakitnice prema selu Gornji Lukomir u blizini vodopada na potoku Peruće uslijed isrpljenosti od velikog tjelesnog napora preminuo je planinar Kasim Džindo (61), član PD “Treskavica” Sarajevo.
27.2.2011. god. Na lokaciji Kotlovi dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradao Gradimir Krajišnik, kada je snježna lavina zatrpala trojicu bordera. Nesreći je predhodilo tako što se u grupi od dvanaest bordera njih pet odvojilo i ušlo u neobilježeno područje koje nije predviđeno za skijanje. U akciji spašavanja dvojica bordera je spašeno a nažalost Krajišnik je preminuo.
7.2.2016. god. Dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradao planinar Dragi Novaković (27), član HPD ”Bjelašnica 1923” Sarajevo. Nakon uspona na najviši vrh Bjelašnice kolona od osam planinara se uputila Josipovom stazom prema planinarskom skloništu “Bozja – Kunath” u Kotlovima. Novakovići je predvodio kolonu, praveći u zaleđenoj strmoj padini stope kojima su ostali gazili hodajući za njim. Puhao je jak vjetar, povremeno brzinom većom od 100 km/h. U jednom trenutku dok se kolona kretala iznad Kotlova jedna se planinarka poskliznula i pala u ponor dubok više od stotinu metara. Novaković je znao da su Kotlovi prepuni oštrog stijenja i da se taj pad teško može preživjeti. U paničnom strahu i nevjerici pokušao se nagnuti nad provalijom da vidi gdje je planinarka pala i kako joj se može pomoći, no naleti vjetra su ga potpuno neočekivano otpuhali sa ivice litice i on je pao u duboki ponor gdje je zadobio teške povrede glave i trupa od kojih je na licu mjesta preminuo. Ostali planinari izvukli su se na sigurno mjesto i mobitelom obavjestili gorsku službu spašavanja o nesreći koja se dogodila. Uslijedila je akcija potrage za nastradalima u kojoj je teško povređena planinarka spašena i transportovana motornim sankama do olimpijskog ski-centra u Babinom dolu odakle je prevezena helikopterom OS BiH u KCUS gdje joj je ukazana liječnička pomoć. Nakon dugotrajnog liječenja uspješno se oporavila.
14.5.2021. god. Nakon višednevne potrage u kanjonu rijeke Rakitnice pronađeno je beživotno tijelo mlađeg muškarca (N.N.) koji je nestao 7. maja. Nakon što je obaviještena nadležna policijska stanica i dežurni tužilac krenulo se sa izvlačenjenjem tijela unesrećenog kroz izuzetno težak i nepristupačan teren. Akcija izvlačenja je završena u istog dana u predvečernjim satima. U akciji potrage za nestalim učestvovalo je devet timova koji su pretraživali kanjon iz više pravaca. Učešće u ovoj akciji su uzele sljedeće GSS Stanice: Organizator i nosilac akcije GSS Stanica Sarajevo, GSS Konjic, SRK Neretva, GSS Trebević, dok su i ostale stanice GSS FBiH bile u pripravnosti.
24.12.2024. god. Nestao je meteorolog – osmatrač Mirza Tucaković (46) iz Konjica, uposlenik Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH. On je tog dana trebao da preuzme redovnu smjenu u meteorološkoj stanici na vrhu Bjelašnice (2067 m/nv). Nakon silaska sa šestosjeda kojim se jedan dio puta prevezao javio se mobitelom dežurnom kolegi u meteorološoj stanici i kazao da će zbog snažnog nevremena koje je tada zahvatilo cijelu planinu pokušati doći nekim drugim zaobilaznim pravcem do zgrade stanice. Nakon toga se više nije javljao, mobitel mu je bio nedostupan i nije na vrijeme došao u stanicu, potom je o njegovom nestanku obavješten Federalni MUP. Istog dana je krenula potraga za njim ali nije dala rezultate zbog smanjene vidljivosti i jakog vjetra. Konačno 27. decembra, nakon četiri dana veoma naporne potrage, njegovo beživotno tijelo je pronađeno zameteno u snijegu na jugoistočnoj padini Bjelašnice između Ljeljana i Crnog vrha, na udaljenosti oko 1 km zračne linije od meteorološke stanice. Za nestalim Tucakovićem su tragali pripadnici Gorske službe spašavanja Kantona Sarajevo, Federalne uprave civilne zaštite, Specijalne jedinice Federalne uprave policije i uposlenici KJP ZOI ‘84. Osim njih, u akciju su bili uključeni i potražni službeni psi specijalne policijske jedinice FUP-a koji su obučeni za potrage u ruševinama i lavinama. Na raspolaganju je bio i helikopter ove jedinice. Valja naglasiti da je Tucakoviću ovo bio njegov tek drugi izlazak na Bjelašnicu, nakon što je, zbog manjka kadra, prebačen sa meteorološke stanice na Ivan sedlu. Uspon na vrh Bjelašnice u zimskom periodu dok traje nevrijeme može biti pogibeljan za svakog onog koji nema dovoljnog iskustva za boravak i kretanje u visokogorju te ne poznaje čudi ove planine. Na Bjelašnici su se i prije događale nesreće sa tragičnim ishodom upravo zbog nedovoljnog iskustva, loše procjene vremenskih uvjeta i nepoznavanje terena.
20.1.2025. god. Dogodila se nesreća na stazi Olimpijskog skijaškog centra u kojoj je smrtno stradao Faris Selmanović (17) iz Sarajeva. Prema prijavi njegovog druga, koji je tada bio s njime na skijanju, Selmanović je oko
10 h sišao sa šestosjeda i nakon toga izgubio kontrolu, izletivši sa skijaške staze u blizini Kotlova. Potom je pokrenuta potraga za njim u koju su se uključili pripadnici jedinice za podršku MUP-a Kantona Sarajevo i pronašli ga u 12:50 sati na oko 1500 m nadmorske visine u neposrednoj blizini staze Gornja Kolijevka iznad tehničkih puteva. Riječ je o zahtjevnom terenu, veoma strm, teško pristupačan, izložen jakim vjetrovima i niskim temperaturama, što je otežalo akciju spašavanja. Pripadnici policije zajedno sa službenicima Hitne medicinske pomoći transportirali su ga na KCU u Sarajevu. Selmanović je zadobio teške tjelesne povrede, kojima je podlegao 24. januara na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
PRENJ
19.8.1949. god. Slovenske planinarke Ada Modić (33) i Marica Hribar (24), krenule su na Prenj po lijepom i sunčanom vremenu. U toku dana vrijeme se naglo promjenilo, jako je zahladnilo i počela da pada kiša koja se ubrzo pretvorila u snijeg. Djevojke su skrenule s puta i zalutale u planinu, noć su provele na otvorenom. Sutradan su gorski spasavaoci pronašli njihova beživotna tijela odjevena u laganoj ljetnoj odjeći. Uzrok smrti je smrzavanje uslijed pothlađenosti kojoj su bili izloženi. O ovoj nesreći svjedoči spomen ploča na velikoj stijeni pokraj vrela Jezerce (1655 m/nv) u blizini planinarske kuće. Spomen ploču je postavilo PD “Kranj“ Kranj.
1.3.1954. god. Hrvatski alpinist Mladen Škreb (20), član alpinističkog odsjeka PD “Zagreb“, u borbi sa sniježnim nevremenom uslijed iscrpljenosti preminuo je u Vlasnom dolu nadomak planinarske kuće Jezerce. Studirao je na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svojim najljepšim usponima smatrao je one, koje je u jesen 1953. godine izveo sa svojim drugovima u stijenama Prenja, ni ne sluteći da će slijedeći dolazak među stijene biti negov posljednji uspon. Na mjestu stradanja podignuta je spomen ploča.
14.2.1970. god. Alipinisti Ilija Dilber (24) Zenica, Milorad Stjepanović (21) Zenica i Zijah Jajatović (20) Sarajevo, krenuli su ujutru iz planinarskog doma na Jezercu (1655 m/nv) na vrh Lupoglav (2102 m/nv). Bio je to prvi zimski uspon na ovaj vrh. Nakon trijumfa na vrhu, silazak se pretvorio u tragediju. Vrijeme se naglo pogoršalo. Nastupila je oluja u kojoj su sva trojica smrtno stradali. Nakon obavjesti o njihovom nestanku pokrenuta je velika akcija potrage. Na Prenj su stigle ekipe gorskih spasioca ali zbog loših vremenskih uvjeta nisu uspjele pronaći mjesto stradanja alpinista. Akcija potrage je trajala ukupno 138 dana. Napokon početkom ljeta beživotna tijela trojice nastradalih alpinista su nađena u jugozapadnom podnožju Lupoglava. Prvo je nađeno tijelo Jajatovića, 21. juna. Tijelo je prenijeto u Sarajevo i sahranjeno na gradskom groblju Bare. Kasnije, 4. jula, pronađeno je tijelo Dilbera, a 6. jula i Stjepanovića. Planinarski savez BiH zamolio je obitelji Dilbera i Stjepanovića da se ta dva planinara sahrane u Barnom dolu pod Lupoglavom. Oni su, poslije kraćeg kolebanja, pristali. U subotu, 11. jula, u prisutnosti članova obitelji nastradalih alpinista, članova delegacije Planinarskog saveza BiH i Gorske službe spasavanja BiH, te oko 150 planinara iz raznih krajeva zemlje, u Barnom dolu (1580 m/nv) održana je tužna svečanost sahrane te dvojice alpinista. Bila je to najduža i po broju učesnika najbrojnija akcija potrage u povijesti planinarstva Jugoslavije. Dragocjenu pomoć ekipama gorskih spasioca pružali su mještani iz sela u podnožju Prenja, a posebno iz Grabovčića i Konjičke Bijele. Vrijedi spomenuti da su nađena i dva fotoaparata (oba kod Stjepanovića). U jednom fotoaparatu film je bio uništen, a u drugom oštećen ali nakon razvijanja na fotografijama jasno se vidi da su sva trojica pristupili na vrhu Lupoglava. Dino Kasalo, poznati bosanskohercegovački autor dokumentarnih filmova, umjetnik fotografije i ekolog snimio je film pod naslovom “Lupoglav 2102“. Ovaj film predstavlja rekonstrukciju događaja kada su smrtno stradali alpinisti Dilber, Stjepanović i Jajatović prilikom uspona na Lupoglavu. Rekonstrukcija je urađena na temelju 14 fotografija i izjava gorskih spasioca koji su učestvovali u akciji potrage za nastradalim alpinistima. Planinarski savez BiH u znak sjećanja na trojicu nastradalih alpinista na godišnjicu pogibije organizuje tradicionalni Memorijalni planinarski pohod do spomenika u Barnom dolu i uspon na vrh Lupoglav. Prvi pohod je izveden u februaru 1971. godine.
5.7.2005. god. Planinar Michál Belejcak (28) iz Brna, državljanin Češke, nakon uspona na vrh Lupoglav (2102 m/nv) smrtno je stradao na silasku u dolinu Lučine (1500 m/nv). Nagla promjena vremena, kiša, magla i jak vjetar bili su kobni za Michála. Njegova partnerica Hana Pometlova, također planinarka i državljanka Češke, pronađena je jako iscrpljena i u lošem stanju tri dana kasnije pored njegovog tijela, te helikopterom prebačena u Mostar. Na mjestu stradanja je podignuto spomen obilježje. U znak sjećanja na ovaj tragičan događaj PD “Prenj – Glogošnica 1979“ organizuje tradicionalni Memorijalni planinarski pohod. Prvi pohod je izveden u augustu 2011. godine.
15.3.2020. god. Planinar Zoran Škutor (55) iz Mostara smrtno je stradao uslijed poskliznuća na zaleđenoj strmoj padini. Nesreća se dogodila na istočnom grebenu vrha Osobac (2024 m/nv) prilikom uspona u kojem je učestvovala grupa od pet planinara. Planinarska tura je organizirana dogovorno između sudionika uspona. Smrtnom ishodu nesreće je doprinijelo više razloga a najveći među njima je nedostatak i nekorištenje odgovarajuće opreme potrebne za uspone u zimskim uvjetima. Drugi razlog je nedostatak obučenosti i iskustva sudionika, loša procjena opasnosti i vremenskih uvjeta, a također i nedostatak stručne osobe pri vođenju uspona u zimskim uvjetima. Na usponu razdvajaju se u dvije grupe. U prvoj grupi je bio Šimić sa kolegom, a u drugoj troje koji odustaju od daljnjeg uspona. Šimić i kolega nastavljaju uspon ka vrhu ali i oni odustaju. Na silasku dolazi do nesreće u kojoj Šimić strada.
U vrijeme prije pada i za vrijeme pada nije postojao vizualni kontakt između ove dvije grupe. Šimićev kolega uspostavlja poziv sa HGSS-om, te ih obavještava što se desilo i traži da se hitno pokrene akcija spašavanja. Spušta se prema tijelu unesrećenog i dolaskom do njega ustanovljava da je smrtno stradao uslijed teških ozljeda.
U međuvremenu druga grupa se odlučila za povratak do polazišta ture, uz nešto sporiji tempo u nadi da će ih prva grupa stići. Ostavljaju poruku napisanu u snijegu da su otišli nazad. Kako se Šimić i kolega nisu vraćali pretpostavka je bila da su se ipak uputili na vrh Osobca i da bi dulje čekanje bilo jako neugodno na hladnoći te se vraćaju prema automobilu gdje bi ih sačekali. Dolaskom u Crno Polje susreću ekipe GSS-a od kojih po prvi put dobivaju informaciju o nesreći. O ovoj tragediji svjedoči spomen ploča na strmoj padini vrha (1800 m/nv). Ploču je postavilo HPD “Prenj 1933” Mostar.
14.2.2021. god. Planinar Rade Šimić (31) iz Tuzle smrtno je stradao na penjačkom usponu u sjeverozapadnoj stijeni vrha Cetina (1991 m/nv). Uzrok pada u stijeni bila je snježna lavina. Smrtnom ishodu nesreće je doprinijelo više razloga, a glavni među njima je nekorištenje jednog dijela opreme potrebne za uspon u zimskim uvjetima koju je nastradali imao kod sebe (cepin i kaciga). Šimić je samo sedam dana prije nesreće pokušavao ispeti se na Cetinu, ali je zbog loših vremenskih uvjeta uspon prekinut. Šimić je bio član PD “Konjuh” Tuzla, visokogorac, sportista i putopisac. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, časnik Oružanih snaga BiH.
22.6.2025. god. Nakon intezivne višemjesečne potrage pripadnici Gorske službe spašavanja Prenj iz Konjica pronašli su tijelo njemačkog državljanina dr. Wolframa Mislera na lokalitetu Ploča, u podnožju vrha Osobac. Dr. Misler je nestao u mjesecu septembru 2024. godine nakon što je doputovao u Bosnu i Hercegovinu radi planinarenja. Njegovo vozilo je tada pronađeno u podnožju Prenja, a posljednji trag vodio je prema ovom dijelu planine. Usprkos potragama, uključujući pretrage poznatih planinarskih maršruta i korištenje dronova, rezultat je dugo izostajao. GSS Prenj iz Konjica i njegovi pripadnici nikada nisu odustali od potrage. U proteklih devet mjeseci, stalno su provjeravali pojedina mjesta i mogući pravci kretanja, u nadi da će se otkriti bilo kakav trag nestalog planinara. Nakon mnogih potraga gss spasioci, zajedno sa Sebastijanom Mislerom, sinom nestalog doktora, zajedničkim pretragama, napokon su tijelo dr. Mislera pronašli na vrlo nepristupačnom terenu. Uz saradnju sa pripadnicima Policijske uprave Konjic, izvršen je transport njegovog tijela kroz jako težak i tehnički komplikovan teren do mjesta gdje ga je preuzelo vozilo nadležnih službi.
4.7.2026. god. Po obavijesti Policijske uprave Konjic, pripadnici GSS Prenj i GSS Jablanica izašli su na teren u rejonu Prijevorca, ispod vrha Sivadijski Osobac, na planini Prenj, gdje je pronađeno beživotno tijelo muške osobe (N.N.). Nakon što su službenici Policijske uprave Konjic izvršili uviđaj na licu mjesta, pristupilo se transportu tijela sa izuzetno zahtjevnog i nepristupačnog prenjskog terena. Tokom akcije, koja je trajala gotovo četiri sata, pripadnicima GSS Prenj i GSS Jablanica, pridruzili su se GSS Novi Grad Sarajevo, GSS Ilidža i HGSS Posušje, koji su sa međustanične vježbe u Jablanici upućeni kao dodatna ispomoć. U završnici transporta učestvovalo je ukupno 30 spasilaca. Po završetku akcije, tijelo je predato službenicima Policijske uprave Konjic radi daljnjeg postupanja, dok će nadležne policijske institucije provoditi aktivnosti na utvrđivanju uzroka smrti.
MAGLIĆ
17.3.1979. god. Dogodila se nesreća u kojem je smrtno stradao planinar Branko Karišik – Braco (27), iz Goražda. Uslijed velike hladnoće i dubokog snijega od iscrpljenosti Karišik je izgubio svoj mladi život u zagrljaju “bijele smrti”. O ovoj tragediji svjedoči spomen obilježje u Carevom dolu (2042 m/nv) koje je u znak sjećanja na svog stradalog člana postavilo PSD “Maglić“ Goražde. Naredne 1980. godine je organiziran prvi Memorijalni uspon do Carevog dola posvećen ovom stradalom planinanaru.
4.7.2010. god. Planinar Asif Imamović – Lane (68), član PD “Bobovac” iz Kaknja, preminuo je uslijed srčanog udara. On je bio u grupi sa još dvanaest članova ovog planinarskog društva. Na uspon su krenuli od Lokve Dernečište markiranom planinarskom strazom poznata po nazivu “Poštarev put“. Na silasku s vrha krenuli su drugom također markiranom planinarskom stazom koja vodi do raskrižja za Carev do i Trnovačko jezero. Od raskrižja nastavili su silazak stazom kroz Carev do prema Klekovom pleću gdje je Imamoviću pozlilo i ubrzo preminuo od srčanog udara. Staza na tom području staza je bila zarasla klekovinom a markacija rijetka i izblijedila. Obavijestili su GSS o smrtnom ishodu člana grupe. Akcija potrage za ovom grupom krenula je istog dana u večernjim satima. Nakon što je grupa locirana oko 22 h, planinari su evakuisani s planine helikopterom Gorske službe spašavanja iz Nikšića, i prevezeni u tom crnogorskom gradu. Sutradan su prevezeni autobusom iz Nikšića do Foče gdje su ih sačekali članovi Gorske službe iz Goražda, odakle su sa još tri planinara koja su predhodnog dana uspjeli da se samostalno s vrha Maglića spuste do Tjentišta a onda su zajedno upućeni prema Kaknju. Njegovi drugovi koji su s Imamovićem tada bili na usponu kasnije su postavili spomen ploču pokraj planinarske staze na mjestu gdje je preminuo (1800 m/nv).
19.4.2025. god. Dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradala jedna osoba (N.N.), državljanin Sjedinjenih Američkih Država. On je sa suprugom krenuo na uspon sa Prijevora prema vrhu Maglića. Nesreća se dogodila na nadmorskoj visini od oko 2200 m gdje se poskliznuo i pao niz zaleđenu liticu u ponor dubok nekoliko stotina metara. Istovremeno prema vrhu penjala se grupa planinara državljana Rusije i Slovačke koji su svedočili ovoj nesreći. Po svemu sudeći nastradali planinar nije imao ili nije koristio odgovarajuću penjačku opremu za uspon u zimskim uvjetima. Nakon poziva za pomoć uslijedila je akcija spašavanja istog dana. Potraga za nastradalim planinarom i transport njegovog tijela izvršena je u veoma teškim uvjetima zbog nepristupačnosti terena. Nastradali planinar je pronađen u 21:40 h. Akcija potrage i izvlačenje beživotnog tijela stradalog završena je narednog dana u ranim jutarnjim satima. U akciji su učestvovali: Gorska služba spašavanja – Stanica Foča, Spasilačka služba “Wolf”, pripadnici Republičke uprave Civilne zaštite Republike Srpske i Policijske uprave Foča.
TRESKAVICA
15.1.1979. god. Na putu Kalinovik – Ljuta u snježnoj lavini smrtno su stradali đaci Šerif Holjan (17), Ekrem Holjan (14) i Ethem Hatibović (12). Lavina se obrušila sa južnih obonaka Treskavice na području Jakomišlje (1400 m/nv). Oni su pješačili kada ih je snježna lavina zahvatila i zatrpala. Lavina je bila široka nekoliko desetina metara i duga nekoliko stotina metara. Debljina snježne lavine iznosila je više od 15 m. Tijela nastradalih đaka su nađena nakon što se snijeg otopio u aprilu 1979. godine.
INAČ
18.1.1977. god. U blizini Kreševa dogodila se avionska nereća u kojoj je smrtno stradao Džemal Bijedić, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SFRJ. Avion je letio iz Beograda prema Sarajevu. Osim Džemala Bijedića, u nesreći je stradala njegova supruga Razija Bijedić, saradnici i šestorica članova posade. Nesreća se dogodila zbog veoma loših vremenskih uvjeta i slabe vidljivosti. Avion je iz tog razloga skrenuo s predviđene rute i udario neposredno ispod samog vrha Inač na 1366 m n/v. Na lokaciji gdje se nesreća dogodila SUBNOR BiH i PD “Džemal Bijedić“ Sarajevo, postavili su spomen ploču. Bijedić je u slobodno vrijeme odlazio u planine, radi planinarenja i lova. U znak sjećanja na ovu tragediju PD “Vranica“ Fojnica i PD “Bitovnja“ Kreševo organizuju tradicionalni Memorijalni planinarski pohod. Prvi pohod je izveden u januaru 1978. godine.
ČVRSNICA
1999. god. Planinar Ivica Plazonić (40) iz Donjih Kaštela, državljanin Hrvatske, preminuo je uslijed srčanog udara na usponu prema najvišem vrhu Čvrsnice – Pločno (2226 m/nv). U znak sjećanja na prvu godišnjicu smrti njegovo planinarsko društvo HPD “Malačka” postavilo je je spomen ploču pokraj markirane planinarske staze na dionici: Boričevac – Štirnjak – Stanine (1791 m/nv). U znak sjećanja planinarsko društvo čiji je član bio zajedno sa HPD “Pločno” Posušje organizira svake godine tradicionalni uspon na vrh Pločno.
15.5.2002. god. Planinar Salem Zebić Kujta (44) iz Jablanice, smrtno je stradao uslijed pada sa stijene. Nesreća se dogodila u blizini lovačke staze na dionici: Zli potok – lov. kuća “Tise” (1380 m/nv). O tragediji svjedoči spomen ploča koju su postavili planinari. PSD “Vilinac” Jablanica organizuje svake godine tradicionalni planinarski pohod u znak sjećanja na Salema.
6.8.2005. god. Planinar Daniel Zamboni Deni (51) iz Zenice, preminuo je uslijed srčanog udara nakon završenog uspona osiguranim planinarskim putem (ferratom) koja od pl. skloništa “Žiško” (680 m/nv) u Diva Grabovici vodi pokraj Velikog kuka (1822 m/nv). U znak sjećanja na prvu godišnjicu smrti njegovi prijatelji – planinari iz PD “Tajan” Zenica podigli su spomen ploču pokraj markirane planinarske staze za ferratu niže Peharovih stanova.
24.5.2026. god. Planinar Vukić Matej (23) iz Stoca, nakon što mu je iznenada pozlilo preminuo je na stazi za Hajdučka vrata (2000 m/nv). Odmah po dojavi prema mjestu nesreće upućeni su dežurni timovi Saveza gorskih službi spašavanja u BiH iz HGSS Posušje, GSS Jablanica, GSS Grude i GSS Široki Brijeg. Radi evakuacije s nepristupačnog terena putem sistema civilne zaštite angažovan je helikopter Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Akcija izvlačenja tijela helikopterom završena je u predvečerje istog dana.
ZELENGORA
8.8.2024. god. Planinar Dženan Uščuplić (49), bivši igrač i trener FK “Sarajevo” smrtno je stradao nakon udara munje u iznenadnoj grmljavini. Nesreća se dogodila nakon što je pristupio na vrh Planik (1796 m/nv). Na usponu je bio sam. Njegovi prijatelji s kojima je došao na planinarenje u tom trenutku su bili u Lučkom katunu na susjednoj Trebova planini (u masivu Zelengore). Na mjestu stradanja njegovi prijatelji postavili su spomen ploču. Važno je spomenuti da tod dana nije bilo naznake o promjeni vremenskih uvjeta. Gorštaci za takve nesreće kažu udario ga “grom iz vedrog neba“.
13.6.2025. god. U kanjonu Hrčavke uslijed pada u koritu rijeke smrtno je stradala jedna osoba (N.N.), državljanin Ujedinjenog Kraljevstva. Nesreća se dogodila prilikom korištenja turističke ponude kanjoning. Slučaj je prijavljen Policijskoj upravi Foča, nakon čega su policijski službenici istog dana izašli na teren i obavili uviđaj. Tijelo stradalog iz izuzetno nepristupačnog terena izvukli su pripadnici spasilačke službe “Volf” iz Foče, nakon čega je prevezeno u mrtvačnicu fočanske Univerzitetske bolnice.
LJUBIŠNJA
1974. god. U blizini najvišeg vrha Ljubišnje – Dernjačišta (2238 m/nv) smrtno je stradao Radomir S. Ivanović (14). Nesreća se dogodila u vrijeme grmljavinske oluje koja je iznenada nastala. Na mjestu nesreće njegova obitelj je postavila spomen ploču.
VISOČICA
14.12.2025. god. Na Lokalitetu između Gornje Zagrade (1512 m/nv) i Donje Zagrade (1441 m/nv) smrtno je stradao Ramiz Biber (42), iz sela Luka, Bjelimići. Nesreća se dogodila uslijed poskliznuća na strmom zaleđenom grebenu. Lokacija se nalazi na lijevoj strani kanjona rijeke Rakitnice. Na tom području teren je vrletan i ekipama GSS je bilo veoma zahtjevno na izvlačenja njegovog beživotnog tijela. U akciji su učestvovali gorski spasavaoci iz Konjica i Sarajeva.
26.5.2026. god. Okončana je potraga za Mirsadom Heveševićem (51) iz Vrećari kod Labina, državljaninom Hrvatske koji je nestao 24.5.2026. godine. Nakon dojave o nestanku pokrenuta je potraga u kojoj je pronađeno njegovo beživotno tijelo na lokaciji Srijede (1644 m/nv). On je bio član PD “Skitači” iz Labina i kao iskusni planinarski vodič krenuo je u izviđanje terena da snimi staze kako bi mogao kasnije voditi grupe planinara. Bio je sam i vraćao se prema automobilu koji je parkirao u blizini nekrople stećaka na Policama (pokraj ceste Tušila – Bjelimići). Vjerojatno da bi skratio slazak do automobila napustio je markiranu planinarsku stazu. Kretao se terenom gdje ne postoji nikakva pješačka staza. U jednom trenutku se poskliznuo i pao je u plitku vrtaču. Prilikom pada, jedan kamen ga je udario u glavu, i zadobio povrede od kojih je preminuo. U akciji potrage učestvovali su spasavaoci iz GSS Konjica i Sarajeva, pripadnici policije i planinari.
ROMANIJA
27.12.2014. god. Na usponu stazom za Novakovu pećinu (1523 m/nv), smrtno je stradala planinarka Snježana Krajišnik (50) iz Bijeljine. Nesreća se dogodila uslijed poskliznića koja je završila padom s litice u duboku provaliju. Na usponu nije imala opremu za samoosiguranje obzirom da je na stazi postavljena sajla s klinovima.
24.05.2026. god. Na lokalitetu Crvenih stijena (1423 m/nv), smrtno je stradao planinar Mirsad Smajić (49) iz sela Tojšići kod Kalesije. Nesreća se dogodila nakon što je ispenjao ferratu “Sokolov let“. Pretpostavlja se da se poskliznio sa “vidikovca“ na Crvenim stijenama. Bio je dugogodišnji gorski spasavalac član GSS-a Kalesija. U akciji potrage i izvlačenja njegovog beživotnog tijela učestvovali su pripadnici GSS Jahorina, GSS Istočni Stari Grad i PD “Sokolac”, pripadnici policije i medicinska ekipa Doma zdravlja Pale.
VRANICA
17.9.1997. god. Uslijed loših vremenskih uvjeta, srušio se helikopter u blizini Prokoškog jezera. U nesreći je smrtno stradalo sedam članova bivše misije Ujedinjenih nacija i pet zaposlenika OHR-a. Među stradalima je bio i tadašnji zamjenik visokog predstavnika Gerd Wagner. Osim Wagnera, stradali su Leah Melnick, Charles Morpeth, Thomas Reinhardt, Jurgen Schauf, Livio Beccaccio, Andrzej Buler, David Kriskovich, William Nesbitt, Marvin Padgett, Georg Stiebler i Peter Backes. U blizini Prokoškog jezera podignuto je spomen obilježje posvećeno stradalim u helikopterskoj nesreći. Helikopter je poletio iz Sarajeva prema Bugojnu, a tokom leta naišao je na gustu maglu i udario u planinski teren. Četiri člana ukrajinske posade preživjelo je nesreću. Riječ je bila o helikopteru Mi-8 ukrajinskih zračnih snaga, koji su Ujedinjeni narodi iznajmili za potrebe svoje misije u BiH.
9.10.2018. god. Nakon višednevne potrage koja je izvedena na širem području Vranice u Prokoškom jezeru (1636 m/nv) pronađeno je beživotno tijelo planinara Harisa Nalče (35) iz Fojnice. Akcija spašavanja i pretraga jezera trajala je 8 dana, uz sudjelovanje više stotina ljudi. Tijelo su iz jezera izvukli ronioci Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) i Jedinice policije za specijalnu podršku MUP-a TK. Nakon pronalaska dežurni tužitelj naložio je obdukciju tijela radi utvrđivanja točnog uzroka smrti. Utvrđeno je da je smrt nastupila uslijed utapanja u vodi.
22.7.2017. god. Pronađeno je beživotno tijelo Nihada Salčinovića (38) iz Fojnice, koji se u utopio u Prokoškom jezeru (1636 m/nv). Tijelo je pronađeno na 11 m dubine, u veoma nepovolnjim uvjetima, jer je vidljivost bila skoro nikakva, čak i pod lampama, a temperatura vode svega 3º. Tijelo su iz jezera izvukli ronioci Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ). Nesreća se dogodila kada se na sredini jezera čamac prevrnuo na kojem je bila grupa mladića. U tom trenutku, su svi počeli plivati prema obali, a nastradali mladić, kratko se zadržao na mjestu gdje se prevrnuo čamac, nekoliko puta je pokušao izroniti, nakon čega je nestao pod vodom.
10.8.2021. god. Ronilački timovi Specijalne jedinice MUP-a Srednjobosanskog kantona pronašli su beživotno tijelo muške osobe N.N. (15) koji se predhodnog dana utopio u Prokoškom jezeru (1636 m/nv). On je predhodnog dana u predvečerje zajedno sa još jednom muškom osobom N.N. (16) ušao u jezero na plivanje nakon čega su se obojica počela daviti. Nesreća se dogodila u prisustvu članova njihove obitelji i rođaka koji su odmah krenuli da ih spase ali su iz vode uspjeli da uzvuku samo starijeg dječaka koji je s težim tjelesnim povredama, prevezen na Univerzitetsko-klinički centar u Sarajevo. Dvojica dječaka, inače državljana Ujedinjenih Arapskih Emirata, boravili su na Prokoškom jezeru kao turisti. Očevici su, locirajući tačno mjesto nesreće, pomogli roniocima pri pronalasku tijela.
VELEŽ
21.01.1966. god. Jože Udovič (39), potpukovnik JNA smrtno je stradao uslijed poskliznuća na strmoj zaleđenoj padini. Na mjestu nesreće u znak sjećanja njegovi radni drugovi postavili su spomen ploču pokraj makadamske ceste koja vodi prema objektu bivše vojne radarske stanice i RTV-releja na vrhu Brasina (1897 m/nv).
1969. god. Vera Šipek mlada planinarka iz Mostara nestala je tokom jednodnevnog izleta na Veležu. Na izletu je bila grupa od približno 250 učenika mostarske Gimnazije. Nakon potrage koja je trajala tri dana pronađeno je njeno beživotno tijelo. Uzrok smrti do danas je ostao nepoznat. PSD “Prenj“ Mostar svake godine ujesen organizira memorijalni planinarski uspon “Vera Šipek”. Planinarski uspon vodi od sela Šipovac do planinarskog skloništa “Brasina“ (1450 m/nv) gdje se nalazi spomen ploča Veri Šipek. Uspon se potom tradicionalno nastavlja do vrha Brasina (1897 m/nv).
13.8.2022. god. U prijepodnevnim satima pronađeno je beživotno tijelo osobe inicijala M.D. (44) iz Celja, državljanka Slovenije. Tijelo je pronađeno u tunelu napuštenog vojnog objekta JNA na vrhu Brasina (1897 m/nv). Predhodnog dana policijski službenici pronašli su njen automobil, kojim se i dovezla na to područje i to nakon što je mostarsku policiju alarmirala njena majka. Ona im je kazala da je zadnji put s kćerkom telefonski razgovarala 10. augusta kada joj je kazala da se nalazi na planini Velež, nakon čega je s njom izgubila kontakt. Također treba spomenuti da je tragično nastradala osoba u februaru ove godine bila također na Veležu, kada su je po dubokom snijegu na vrhu Brasine spasili upravo timovi GSS-a Mostar. Uviđaj su obavili policijski službenici i i sudski istražitelji, utvrdili su da nema elemenata krivičnog djela, radi se o samoubojstvu.
16.9.2023. god. Planinar inicijala P. N. (32) iz Trstenika, državljanin Srbije smrtno je stradao u nesreći na ferrati “Srce Veleža”. Nesreća se dogodila u popodnevnim satima uslijed pada s litice. Nastradali je bio član PD Pogled“ Trstenik, Srbija. On je zajedno sa grupom planinara iz ovog društva krenuo na uspon prema Botinu (1965 m/nv) – najvišem vrhu Veleža. Za vrijeme uspona nije mogao savladati jednu težu dionicu i rekao je drugovima da se vraća nazad. Ostali učesnici su nastavili s usponom i pristupili su na vrh. Na povratku s vrha vidjeli su odron na veoma strmom dijelu staze i pogledavši odatle ugledali su njegovo tijelo na mjestu gdje je pao. Odmah po dojavi o nesteći pripadnici GSS Stanice Mostar su se uputili na teren, dok su ostale Stanice GSS Federacije Bosne i Hercegovine i druge GSS stanice iz okruženja stavljene u pripravnost. Tijelo nastradalog planinara pronašli su pripadnici timova GSS “Jahorina” i “Trebinje”, Civilne zaštite opštine Nevesinje i Policijske stanice Nevesinje. Sljedećeg dana prijepodne u zajedničkoj akciji uspjeli su da izvuku tijelo nastradalog planinara uz pomoć letjelice Helikopterskog servisa Republike Srpske.
KAMEŠNICA
23.2.2013. god. Edvard Retelj (52), hrvatski alpinist iz Splita smrtno je stradao prilikom zimskog uspona prema najvišem vrhu Kamešnice – Konj (1856 m/nv). Velika snježna lavina, široka oko 150 m i duga 1000 m, pokrenula se s grebena i zahvatila četvoricu hrvatskih alpinista. Trojica penjača su preživjela uz ozljede, dok je Reteljevo tijelo pronađeno sljedećeg dana u podnožju stijene na oko 1100 m nadmorske visine nakon opsežne potrage više od 200 spašavatelja. U sjećanje na tragično stradalog splitskog alpinista i gorskog spašavatelja Edvarda Retelja na Kamešnici je podignuto Planinarsko sklonište “Edvard – Edo Retelj“ uz koje se nalazi i njegovo spomen-obilježje. Sklonište je smješteno u Kurtegića docu na 1450 m nadmorske visine, a svečano ga je otvorio njegov dugogodišnji penjački partner Stipe Božić u januaru 2014. godine. Retelj je bio jedan od najistaknutijih hrvatskih alpinista te je, uz Stipu Božića, jedini Hrvat koji je ispenjao sva tri velika alpska problema – sjeverne stijene Eigera, Grandes Jorassesa i Matterhorna.
TREBEVIĆ
17.3.2011. god. Na lokalitetu Pitinih stijena (1150 m/nv), u popodnevnim satima pronađeno je beživotno tijelo planinara Vlade Pavlovića (79) iz Sarajeva čiji je nestanak prijavljen 13.12.2010. godine. Uviđaj su obavili sudski istražitelji i policijski službenici MUP-a Kantona Sarajevo i utvrdili da je imenovani preminuo prirodnim putem.
28.4.2019. god. U razrušenom ugostiteljskom objektu “Osmice” (850 m/nv), u popodnevnim satima na Trebeviću pronađeno je beživotno tijelo starijeg muškarca inicijala Z. K. Uviđaj su obavili sudski istražitelji i policijski službenici Policijske uprave Istočno Sarajevo i utvdili da je imenovani preminuo prirodnim putem.
OZREN (SARAJEVSKI)
25.6.2001. god. Nakon potrage za nestalim planinarom Marjanom Barićem (65) iz Sarajeva, okončana je akcija na pronalaženju i zbrinjavanju njegovog beživotnog tijela. On je 23.6.2021. godine krenuo sam na jednodnevni izlet. Kako se istog dana nije vratio kući, obitelj je u večernjim satima obavijestila Policijsku upravu Centar Sarajevo i zatražila pomoć na njegovom pronalasku. U akciji potrage uključila se i GSS stanica Sarajevo, koja je nakon dva dana pronašla njegovo beživotno tijelo. Lokacija na kojoj je pronađen nalazi se na 1350 m/nv i udaljena je oko 350 m zračne linije jugozapadno od vrha Bukovika (1534 m/nv). U akciji potrage učestvovalo je 13 gorskih spasavalaca GSS stanice Sarajevo i 2 policijska službenika sa potražnim psima. Uviđaj su obavili sudski istražitelji i policijski službenici Policijske uprave Centar Sarajevo i utvrdili da je imenovani preminuo prirodnim putem.
29.05.2005. god. Preminuo je Muhamed Hadžieminagić (54) iz Sarajeva. Njegovo beživotno tijelo nađeno je ispred planinarskog doma “Bukovik“ (1459 m/nv). Među planinarima je bio poznat pod nadimkom Mačak kao domar i domaćin u ovom planinarskom objektu. Uviđaj su obavili sudski istražitelji i policijski službenici Policijske uprave Centar Sarajevo i utvrdili da je imenovani preminuo prirodnim putem.
28.6.2025. god. Preminuo je Mirsad Bahuna (68) iz sela Nahoreva kod Sarajeva. On je nestao jedan dan prije nego je nađeno njegovo beživotno tijelo u blizini sela Močioci (1280 m/nv). Uviđaj su obavili sudski istražitelji i policijski službenici Policijske uprave Centar Sarajevo i utvrdili da je imenovani preminuo prirodnim putem.


















Naslovna slika: Bjelašnica, Ledni kuk (1754 m/nv)

