Golem Korab – vrh Makedonije i Albanije – PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Vrh Golem Korab (albanski: Maja e Korabit) na nadmorskoj visini od 2764 m je najviši vrh planine Korab i ujedno najviši vrh Republike Sjeverne Makedonije i Republike Albanije. Masiv Koraba čini izrazitu prirodnu granicu između dviju država. Prostire se između Šar-planine na sjeveru i Dešatom na jugu. Ukupna površina iznosi 580 km² od koje Sjevernoj Makedoniji pripada 210 km² a Albaniji 370 km² . Ima srednje kontinentalnu klimu, s vlažnim i hladnim zimama te vrućim i suhim ljetima. Na Korabu se nalazi 52 vrha nadmorske visine iznad 2000 m. Planinu krasi 8 jezera ledenjačkog porijekla. Ekosustav se smatra područjem od posebne važnosti u Europi za planinske ptice.
Na topografskim kartama nadmorska visina Golemog Koraba iznosi 2753 m. U bivšoj SFR Jugoslaviji bio je to najviši vrh SR Makedonije i ujedno drugi vrh po visini, iza Triglava (2864 m) – najviši vrh Julijskih Alpa u SR Sloveniji. Nova mjerenja nadmorske visine Golemog Koraba pokazuju da je ovaj vrh za 11 m visočiji od ranije visine i sada njegova nova visina iznosi 2764 m.
Vrh Golem Korab nalazi se u sklopu Nacionalnog parka “Mavrovo“ u Sjevernoj Makedoniji, također je dio prekograničnog područja Parka prirode “Korab – Koritnik“ u Albaniji koji je na sjeveru povezan kroz područje s Nacionalnim parkom Sharri na Kosovu.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planina Korab

Padine Koraba prekrivene su bjelogoričnom i crnogoričnom šumom do 1700 m nadmorske visine a iznad toga su travnati pašnjaci i livade koje se prostiru skoro do najviših vrhova planine. Mnogi smatraju Korab i susjednu Šar-planinu najvećim pašnjačkim područjem na Balkanskom poluotoku.
Na Korabu postoje brojni spomenici prirode, kao što su ledenjačka jezera, spilje i kanjoni sa nekim primjerima rijetke planinske flore i faune. Cijelo područje ispresjecano je bistrim planinskim potocima i rječicama što planini daje neku posebnu živost i ljepotu. Od flore su zastupljene mnoge vrste planinskog bilja i cvijeća a neke s elementima alpske flore. Od faune među raznim divljim životinjama nalaze se medvjed, vuk i ris – tri najveće europske zvijeri. Ekosustav se smatra područjem od posebne važnosti u Europi za planinske ptice.
Ima srednje kontinentalnu klimu, s vlažnim i hladnim zimama te vrućim i suhim ljetima. Na najvišim vrhovima planine snijeg se zadrži do početka ljeta. U ranu jesen vrhovi su opet pod snijegom. Na Korabu postoji osam ledenjačkih jezera a najveće po površini je Liqeni Grames (1750 m/nv) u Albaniji.
Na Korabu ističu se mnogi visoki vrhovi: Maja e Moraves (2718 m), Maja Šulani i Radomires (2716 m), Mal Korab (2683 m), Kepi Bard (2589 m), Crna Čuka (2572 m), Boazi (2485 m), Šuplja stena (2431 m), Kabaš (2391 m), Kula e Ziberit (2377 m), Maja Mali i Grames (2345 m), Škrtec (2331 m), Nistrovski Korab (2261 m), Gur i Zi (2248 m), Visoko Brdo (2245 m), Ploča (2233 m), Maja Krepi i Zanit (2116 m) i dr.

Planinarenje na Korabu

Na Korabu postoje brojne pješačke staze (ćobanske i planinarske) kojima se može pristupiti na mnoge izazovne vrhove ove moćne planine. Najčešće se penje sa makedonske strane, koja ima više organizovanih planinarskih aktivnosti. Za uspon na najviši vrh Koraba – Golem Korab potrebno je prijaviti se u policijskoj stanici u selu Strezimir (u dolini rijeke Radike) do kojeg se stiže makadamskom cestom od raskrižja na regionalnoj cesti Mavrovi Anovi – Debar.
Sjeverno od Golemog Koraba nalazi se tromeđa Albanije, Kosova i Makedonije – na vrhu Maja Ksulja e Preftit (2092 m/nv). U središnjem dijelu Koraba za prelazak iz jedne u drugu državu pogodna su tri prijevoja: Velika Korapska Vrata (2062 m/nv), Mala Korapska Vrata (2465 m/nv) i Ciganski Prolaz (2305 m/nv).
Vrijedi posjetiti kanjon Dlaboke Rijeke gdje se nalazi najviši vodopad u Sjevernoj Makedoniji, visok oko 130 metara. Do vodopada se stiže pješačkom stazom za oko 4 sata hoda iz sela Žužnje. U srcu kanjona Radike je uređeno alpinističko penjalište.
Na Korabu se nalaze mnoga planinska sela: Bibaj, Nistrovo, Žužnje, Ribnica, Grekaj, Tamuše, Nivište, Strezimir, Ničpur, Brodec, Krakornica, Bogdevo i Vrben. Sva sela smještena su i građena poput orlova gnijezda na mjestima koja se lako mogu odbraniti od napadača. U ovom gotovo egzotičnom multietničkom području jedni pored drugih stoljećima žive Albanci, Makedonci, Turci (Torbeši), Cincari (Vlasi) i Juruci. Svoju nacionalnu svijest od zaborava sačuvali su zahvaljujući jeziku i narodnoj nošnji, koju obuku za vrijeme blagdana i vjerskih praznika. Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom i zemljoradnjom.

Tradicionalni uspon na vrh Golem Korab

Tradicionalni uspon na Golem Korab (2764 m/nv) – najviši vrh planine Korab izvodi se svake godine povodom 8. septembra Dana nezavisnosti Republike Sjeverne Makedonije. Prvi tradicionalni uspon na ovaj vrh izveden je 1992. godine. To je jedna od najvećih planinarskih manifestacija u jugozapadnoj Europi. Na usponu učestvuje više stotina planinara iz zemalja regiona. Organizator uspona je PSD “Korab“ Skopje. Uspon započinje od karaule “Pobeda“ pravcem: Belandža bačilo – Kobilino polje. Dužina staze do vrha je 11 km a visinska razlika iznosi 1483 m. Do vrha je potrebno oko 5 sati hoda. Ukupno za ovu turu sa pauzama za odmor i povratkom potrebno je oko 9 sati hoda. Zbog ograničenog vremena, uspon na Golem Korab preporučuje se kondiciono spremnim planinarima.

Zapis iz mog planinarskog dnevnika

Dana 6. septembra 2007. godine iz Sarajeva krećem za Crnu Goru. U poslijepodnevnim satima stižem u Plav, gdje sam noćio. Sutradan, 7. septembra prijepodne putujemo preko Kosova za Makedoniju. U ekipi su planinari Ramiz Redžematović, Zuvdija Bajraktarević i Ahmet Reković, članovi PD “Prokletije“ Plav. Po dolasku u Makedoniju smjestili smo se u planinarskom domu “Matka“ u kojem smo noćili. Dom se nalazi u kanjonu rijeke Treska udaljenom od Skopja oko 15 km. Na ulazu u kanjon nalazi se hidroelektrana i akumulaciono jezero. U kanjonu je smješteno nekoliko manastirskih crkvica iz 14. stoljeća a najpoznatije su sv. Andreja, sv. Bogorodica i sv. Nikola. U neposrednoj blizini doma nalazi se alpinističko penjalište. U kanjonu je veći broj pećina sa bogatim nakitom. Moguća je plovidba jezerom iznajmljenim čamcem.
Ujutru 8. septembra u 05:30 sati krenuli smo iz Matke autobusom koji je po nas došao iz Skopja. Putujemo autoputem preko Tetova i Gostivara do Mavrovskog jezera (oko 90 km). U malom turističkom mjestu Mavrovi Anovi smještenom na Mavrovskom jezeru (1260 m/nv) okupljala se velika kolona vozila sa planinarima pristiglim iz svih krajeva Makedonije i ostalih zemalja regiona. Nakon toga nastavljamo s putovanjem ka Debru. Na sedmom kilometru od Mavrovih Anova skrećemo s puta desno preko mosta na rijeci Radiki, odakle započinje 15 km duga makadamska cesta do policijske stanice u selu Strezimir i još 4 km dalje do zaseoka Štirovec (1281 m/nv). Od ovog mjesta dalje nastavili smo pješke oko 2,5 km do pogranične karaule “Pobeda“ (1454 m/nv).
Od karaule smo krenuli u 09:00 sati ujutru. U koloni je bilo više stotina učesnika pohoda. Kolonu su predvodili planinarski vodiči PSD “Korab“ Skopje uz pratnju pogranične policije Republike Makedonije kao fizičko obezbjeđenje učesnika pohoda. Duž staze na ključnim mjestima bili su postavljeni šatori ekipe Prve pomoći i Gorske službe spašavanja. Organizator je ograničio vrijeme uspona do 14:00 sati a nakon toga pristup na vrh je zabranjen. Zbog toga je većina učesnika pohoda išla malo bržim hodom od uobičajenog uz kratke pauze za predah. U početku uspon od karaule vodi pješačkom stazom kroz šumu Štirovički čam sve do izlaska na pašnjake Belandže (oko 1700 m/nv) gdje je smješteno veliko bačilo (katun). Dalje uspon vodi travnatim padinama na greben (oko 2000 m/nv). Cijelo vrijeme je puhao hladan i jak vjetar. Sa grebena po prvi put ukazuju se mnogobrojni vrhovi na kojima je preko noći pao prvi snijeg. Posljednja dva moja uspona na Golem Korab (2005. i 2006. god.) bila su u ljetnom ambijentu i sada je snijeg dao planini poseban ugođaj u kojem smo uživali.
Nakon savladavanja i prelaska grebena započinje priječenje padine u podnožju vrha Kepi Bard (2589 m/nv). Staza je veoma duga i hoda se gotovo po izohipsi uz blagi uspon sve do Kobilinog polja (2344 m/nv). Prisjetio sam se mog prvog uspona na Golem Korab iz 2005. godine kada smo se dva puta penjali na vrh Kepi Bard. Organizator pohoda je te godine odredio da se krećemo tim pravcem uz veliku visinsku razliku na silasku i penjanju u oba smjera (nismo saznali razlog!).
Po dolasku na Kobilino polje po prvi puta se ukazuje vrh Golem Korab koji iz te perspektive izgleda veoma moćno. Sa zasniježenog Kobilinog polja započinje posljednja etapa završnog uspona na vrh. Uspon vodi grebenom i traje nešto više od 1 sat hoda. Na vrhu nas dočekuje lijepo i sunčano vrijeme. Vjetar je umanjio svoju snagu i planina nas je tog dana prigrlila u svoje naručje.
Sa vrha se pružaju široki razgledi na planine u Albaniji prema zapadu, na sjeveru jasno se ističu vrhovi u masivu Šar-planine, na jugu su mnogi izazovni vrhovi prema Malim Korabskim Vratima a na istoku je planina Bistra i Mavrovsko jezero u Makedoniji.
Na najvišem tjemenu vrha pokraj graničnog stupa stvorena je velika gužva jer mnogi učesnici pohoda žele da se fotografišu sa zastavama zemalja iz kojih dolaze. Nakon kratke pauze za užinu i odmor krećemo nazad u dolinu. Kod karaule smo stigli za nešto manje od 4 sata hoda. Sa pohoda se vraćamo zadovoljni i puni lijepih utisaka jer smo danas pristupili na najviši vrh Makedonije i Albanije. Na povratku smo još jednu noć proveli u pl. domu u kanjonu Matke.
Sutradan 9. septembra odlazimo u Skopje gdje smo posjetili tvrđavu Kale, staru čaršiju Bit-pazar, Karpošev most i još neke značajne spomenike kulture u gradu. Ponovo putujemo preko Kosova gdje smo u Prištini svratili na kafu. U Plav stižemo kasno navečer. U Sarajevo stižem 10. septembra oko podneva.