Vrh Džamija na Visočici

Po narodnom predanju u davnoj prošlosti hercegovački stočari – Humljani, obavljali su jedan neuobičajen mistični obred jedinstven u našim planinama. Naime, oni su na najvišem vrhu Visočice ostavljali kriške sira u znak zahvalnosti što im je ova planina pružila izdašnu ispašu za stoku. Obred se obavljao na kraju svake ljetne sezone i potiče iz drevnih mnogobožačkih vremena, tj. pripada magijskim obredima. U tim obredima su najčešći voda i zelenilo kao kultni predmeti.
Dolaskom Osmanlija i islamizacijom tih krajeva molitveni prostor je pretvoren u musalu – mjesto za obavljanje namaza (molitve) na otvorenom prostoru. Najveći broj Humljana je primilo islam ali su im njihovi preci usadili zahvalnost i naučili ih da Visočicu ljube i poštuju cijelim svojim bićem. Nastavili su tradiciju ali su od tada na vrhu planine od kriški sira pravili džamijsku munaru (minaret). Vrh je dugo vremena nosio naziv Ljeljen, a kasnije je preimenovan u Džamija.
Ovaj prastari narodni običaj i obred se održao do početka devedesetih godina prošlog stoljeća kada su zbog rata u BiH hercegovački stočari prestali dolaziti sa svojim stadima na bosanske planine.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Vrh Džamija (1967 m/nv) nalazi se u središnjem dijelu planinskog masiva Visočice, gdje se među najvišim vrhovima ističe u grebenu Ljeljena. Ovaj moćni greben u dužini od 4 km pruža se pravcem jugoistok – sjeverozapad. U tom grebenu ističu se i drugi vrhovi: Veliki Ljeljen (1963 m/nv), Mali Ljeljen (1860 m/nv), bezimena kota 1842 m, Debeli brijeg (1631 m/nv) i Kulina (1618 m/nv).
Sudeći po nazivu, vjerovatno je greben dobio ime po ljeljenu što na slavenskom znači jelen. Jelen ima značajnu ulogu u mitologiji različitih naroda smještenih po cijelom svijetu. Kult jelena je bio poznat još u prapovijesti. Kaže se da je on tada simbolizirao besmrtnost duše. U slavenskoj mitologiji jelen je zbog svoje ljepote, gracioznosti i brzine bio dobar božanski glasnik. U našoj zemlji i u susjedstvu ima nekoliko vrhova i brda s ovim nazivom: vrhovi Veliki i Mali Ljeljen na Bjelašnici i Treskavicii, Ljeljen brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine, Ljeljen glavica u Konavlima i dr.

Visočica je po prvi put planinarski obrađena u Vodiču kroz planine Bosne i Hercegovine, autora Ing Jove Popovića, izdanje 1935. godine. U vodiču je dat detaljan opis planine, ilustrovan fotografijama i kartom sa ucrtanim planinarskim stazama. Vrh Džamija je bio kontrolna tačka u sklopu planinarskih puteva: Bjelašničke tranverzale (KT 8) od 1958. godine i transverzale Po planinama Bosne i Hercegovine (KT 71) od 1972. godine. Obje transverzale nisu obnovljene i nisu više u funkciji.
Planina Visočica je stoljećima bila izolovana od vanjskog svijeta zbog velike zabačenosti i nedostatka putnih komunikacija i time je sačuvala svoju izvornu ljepotu. Boravak i planinarenje u tom prelijepom planinskom kraju bio je nekad pravi izazov, danas to već nije jer je kroz središte planine izgrađena asfaltna cesta koja povezuje sela na Zabjelašnici sa selima na području Bjelimići.
Polazna tačka za uspon na Džamiju je nekropola sa stećcima na Policama do koje se automobilom može pristupiti iz dva pravca: od Sarajeva preko Šabića i Sinanovića (60 km) i od Konjica preko Glavatičeva i Odžaka (60 km). Od Polica do Džamije je markirana planinarska staza na pravcu: Bojadžin do – nekropola sa stećcima na Jezerima – Poljica – Užine. Vrijeme trajanja uspona na vrh je 2 h hoda. Računajući vrijeme za pauzu na vrhu i povratkom, tura traje ukupno 5 sati, a nekad je, dok nije bilo ceste trebalo duplo više (10 sati).

U ovoj priči vrijedi spomenuti još jedan vrh s imenom Džamija a nalazi se u Crnoj Gori kod Murina, malog mjesta u dolini gornjeg toka rijeke Lim. Ovaj vrh ima nadmorsku visinu od 1301 m. Vrh je ograničen dolinama: rijeke Lim na sjeveru, Murinske rijeke na zapadu i Pepićke rijeke na istoku a na južnoj strani strmim padinama planinskog masiva Visitora. U podnožju vrha na sjevernoj i jugoistočnoj strani je nekoliko stočarskih koliba. Na vrh se može pristupiti čobanskim stazama: od Murina (833 m/nv) preko Laza Mačkića i od sela Pepići (877 m/nv) preko Numera. Nakon uspona na vrh može se priključiti na markiranu planinarsku stazu i produžiti s usponom na Visitorsko jezero (1750 m/nv) i na najviši vrh Visitora – Plana / Bandera (2211 m/nv).