Rila, vrh Musala – “Krov Balkana”

Rila pripada planinskom masivu Rodopa a njen najviši vrh Musala (2925 m/nv) je najviši vrh Bugarske i ujedno Balkanskog poluotoka. Ime planine je trakijskog porijekla od riječi “roula“ i znači “puno vode“. Poznata je po mnogobrojnim ledničkim jezerima i izvorima velikih rijeka. Ima više od 100 vrhova preko 2000 metara nadmorske visine što ovu planinu čini interesantnom za ljubitelje prirode, planinare, alpiniste i skijaše.
Vrh Musala je najposjećeniji vrh Rile i nalazi se u središnjem dijelu Nacionalnog parka “Rila”. Ime vrha je turskog porijekla od riječi “musalla” i znači “zaravan”. U islamskoj tradiciji musala je molitveni prostor (pod otvorenim nebom) na kojem muslimani zajednički klanjaju namaze.
Nakon Drugog svjetskog rata jedno kratko vrijeme naziv vrha Musala je preimenovan u Stalin, po imenu predsjednika SSSR – Josifu Visarionoviču Stalinu. Nakon njegove smrti naziv vrha je promjenjen i od tada ponovo nosi svoje staro ime – Musala.
Planina Rila proglašena je Nacionalnim parkom 1992. godine. Najveći je od tri Nacionalna parka u Bugarskoj, a ubraja se i među najvećim u Europi.   

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Na putovanje u Bugarsku i Grčku krenuo sam sa ekipom mojih prijatelja radi planinarenja. Putovanje je trajalo od 6. do 12. augusta 2010. godine. U Bugarskoj smo pristupili na najviše vrhove dvije planine: vrh Musala (2925 m/nv) na Rili i vrh Vihren (2914 m/nv) na Pirinu. Nakon toga putovanje smo nastavili u Grčku gdje smo pristupili na Mitikas (2918 m/nv) najviši vrh Olimpa. O usponu na ova tri najviša vrha Balkanskog poluotoka slijede zapisi iz mog planinarskog dnevnika u tri nastavka.

Republika Bugarska jeste članica Evropske Unije (od 2007. god.) ali nije bila potpisnica Šengenskog sporazuma, iz tog razloga trebalo je podnijeti pismeni zahtjev za izdavanje vizuma u putovnici. Zahtjev sam podnio u njenoj ambasadi u Sarajevu i čekao nekoliko dana dok mi nisu javili da trebam uz zahtjev priložiti pismeni poziv za boravak u toj zemlji. Ljubaznošću gospođe Marijane Ilieve, predsjednice Turističkog društva “Rilski turist“ iz Samokova u Bugarskoj ubrzo sam dobio od nje pismeni poziv za učešće u planinarskom pohodu “Praznik Rile“ koji se tradicionalno održava svake godine početkom mjeseca augusta.
6. augusta, ujutru krećemo iz Sarajeva na put za Bugarsku. Putovanje automobilom do ski-centra Borovec trajalo je sa pauzama za odmor ukupno 12 sati (660 km). Najviše vremena i strpljenja trebalo nam je na dionici puta: Užice – Čačak – Kraljevo, zbog velike preopterećenosti u saobraćaju. Nakon izlaska na autoput Beograd – Niš ubrzavamo s vožnjom. Od graničnog prelaza Srbije s Bugarskom do Sofije stižemo za 2 sata. Prije ulaza u Sofiju valja obratiti pažnju i uključiti se na gradsku zaobilaznicu sa koje se nakon pređenih nekoliko kilometara puta treba odvojiti na raskršću za Samokov.
Grad Samokov (960 m/nv) se nalazi na jugozapadu Bugarske i udaljen je oko 55 km od Sofije. Nekada je bio središte zanatstva, posebno kovačkog. Ime grada nam govori o njegovoj kovačkoj aktivnosti koju je imao u prošlosti. Samokov je utemeljen u 14. stoljeću kao rudarsko naselje uz pomoć rudara Sasa (porijeklom iz Njemačke) i vremenom je izrastao u najveći rudnik željeza i kovnice tog regiona. Danas u gradu živi oko 28.000 stanovnika. Samokov je na prevoju između dviju planina: Rile i Vitoše što mu je omogućilo da se, uz obližnje mjesto Borovec, razvije u jedan od najvećih bugarskih zimskih turističkih centara. Jedina bugarska skijaška skakaonica nalazi se upravo u Samokovu. Skakaonica je skromne veličine i omogućuje skokove najviše dužine do 45 m. Ski-centar Samokov raspolaže sa mnogim stazama za skijaško trčanje i jednim manjim skijalištem za alpske discipline i snowboard.

Od Samokova nastavljamo s putovanjem i ubrzo stižemo u Borovec jedan od najvećih rekreativnih skijaških centara u Bugarskoj. Od Samokova je udaljen 10 km a od Sofije 70 km. Postoji od 1896. godine od kada je bugarski car Ferdinad izgradio svoju ljetnu rezidenciju za odmor i lov. Raspolaže mnogim skijaškim stazama i ski-liftovima. Najviša tačka ski-centra je Jastrebec, do kojeg se iz Boroveca stiže žičarom (gondolom).
U ljetnom periodu mnogi hoteli u Borovecu su poluprazni, a dosta njih je zatvoreno. Odabiremo skromni smještaj što ga pruža planinarska kuća “Šumnatica“ (1360 m/nv) udaljena od Boreveca 4 kilometra. Kuća se nalazi na proplanku okružena velikim stablima bukve i hrasta. U dugačkoj prizemnoj zgradi su višekrevetne sobe (wc, tuš). Zajedničke prostorije čine dnevni boravak, trpezarija i kuhinja. Cijena noćenja je 7,5 eura po osobi. Treba istaći toplo gostoprimstvo i uslugu osoblja kuće, a posebno ukusno pripremljena jela. Cijene hrane i pića su umjerene. Kućom upravlja TD “Rilski turist“ koje raspolaže sa 10 planinarskih kuća na Rili. 
7. augusta, ujutru po lijepom vremenu krećemo na Musalu. Najkraći i ujedno najbrži pravac pristupa do ishodišne tačke za uspon na Musalu je kabinskom žičarom iz ski-centara Borovec (1300 m/nv) do izlazne gornje stanice žičare na Jastrebecu (2369 m/nv). Vožnja četvorosjednom kabinom žičare traje 30 minuta i pješaćenje od Boroveca do Musale i natrag skraćuje za cijelih 3 sata hoda. Ovaj pravac koriste mnogi planinari jer omogućava da se uspon na vrh obavi u jednom danu (ukupno 6 – 7 sati hoda). Žičara radi od 08:30 h do 16:30 h osim ponedjeljka kada prema Borovecu vozi samo do 13:00 h. Cijena povratne karte je svega 9 bugarskih leva, a planinarska karta Rile je 10 leva.

Od izlazne stanice žičare na Jastrebecu do stare planinarske kuće “Musala“ stiže se za nešto manje od 1 sata laganog hoda, širokom pješačkom stazom koja gotovo po izohipsi priječi strme padine obrasle klekovinom. Sa staze pružaju se lijepi vidici, naročito na Musalu koja dominira među okolnim vrhovima s markantnom stijenom u obliku Sfinge. Dok hodamo, u dubokoj dolini ispod nas čuje se huka zapjenušanih potoka i rječica, a iznad kruže jastrebovi po kojima je vrh Jastrebec dobio ime. Na svakom koraku se osjeti da je Rila moćna planina, vrijedna pažnje i poštovanja mnogobrojnih planinara koji su danas došli iz mnogih zemalja da pristupe na najviše tjeme njenog vrha. Svojom ljepotom Rila nas je osvojila – na prvi pogled.
Planina Rila se nalazi u jugozapadnom dijelu Bugarske, od Sofije je udaljena 70 km. Njen najviši vrh je Musala (2925 m), ostali veći vrhovi su: Mala Musala (2902 m), Dimitrov (2902 m), Ireček (2852 m), Bezimen (2792 m), Deno (2790 m), Malovica (2730 m), Rilec (2715 m), Aleko (2713 m), Golem Skakavec (2706 m) i Belmeken (2627 m). Prostire se na površini od 2.629 km², od toga 81.046 ha zauzima Nacionalni park “Rila“ (od 1992. god.). Najveći je od tri Nacionalna parka u Bugarskoj, a ubraja se i među najvećim u Europi.
Rila pripada planinskom masivu Rodopa i njen najviši vrh Musala je ujedno najviši vrh Bugarske i Balkanskog poluotoka. Ime planine Rila je trakijskog podrijetla od riječi “roula“ i znači “puno vode“. Poznata je po glečerskim jezerima i izvorima velikih rijeka: Marica, Iskara, Struma, Mesta i Rilska rijeka. Veći dio planine je prekriven šumom u kojoj značajno mjesto zauzimaju stoljetna stabla smrče i bijeloga bora. Ističe se bogatstvom flore i faune, endemičnim vrstama visokoplaninskog rastinja itd. Na području Parka veliki je broj relikta iz prošlih epoha.
Preko 150 ledenjačkih jezera, bistri izvori, potoci, vodopadi i više od 100 vrhova preko 2000 metara nadmorske visine čine ovu planinu interesantnom za mnogobrojne ljubitelje prirode, planinare, alpiniste i skijaše. Dobro markirane staze, mnogobrojni planinarski domovi i skloništa čine Rilu posjećenom tokom cijele godine.
Kod stare planinarske kuće “Musala“ (2389 m/nv) pravimo kraću pauzu za razgledanje i fotografisanje jezera. Za one koji žele  boraviti u ovoj pl. kući cijena noćenja je 8 leva. U blizini kuće, na obali jezera je izgrađen novi planinarski objekat koja više liči na hotel nego li na planinarsku kuću i svojom veličinom narušava sklad okoliša. Objekat nije dobio upotrebnu dozvolu jer njegovi vlasnici nisu instalirali uređaje za prečišćavanje otpadnih voda. Međutim to nije jedini problem jer mnoge ekološke udruge traže potpunu zabranu korištenja, a neki od njih i rušenje novoizgrađenog objekta.

Od stare pl. kuće “Musala“ započinje jači uspon markiranom planinarskom stazom koja se uspinje i vijuga između velikih i oštrih kamenih blokova. Usput prolazimo pokraj dva velika jezera a jedno od njih je Alekovo jezero (2501 m/nv). Nakon 1 sat hoda stižemo do planinarskog skloništa “Everest ʹ84“ (2720 m/nv). U blizini skloništa nalazi se Ledeno jezero (2709 m/nv) – drugo po nadmorskoj visini na Balkanskom poluotoku. Boravak u ovom skloništu je puno udobniji od onog u staroj kući “Musala“ a cijena noćenja je svega 10 bugarskih leva (5 eura). Sklonište u ljetnom period ima stalnog domaćina, opskrbljeno je hranom i pićem i pogodna je ishodišna tačka na Musalu i druge obližnje vrhove.
Od Ledenog jezera na Musalu može se pristupiti: “ljetnom stazom“ serpentinama po pobočju grebena koja lagano izvodi na vrh ili “zimskom stazom“ po stjenovitom grebenu koja je osigurana sajlama uz željezne stupove. Uspon bilo kojom od ove dvije staze traje 1 sat hoda.
Na Musali nas dočekuje nekoliko konja privezanih za stup s oznakom vrha – nazivom i nadmorskom visinom. Veseli konjovodac je pjesmom i svirkom uz frulicu zabavljao prisutne planinare. Na vrhu se nalazi i nekoliko objekata među kojima je meteorološka stanica izgrađena 1932.godine i Ekološki institut.
Musala je najposjećeniji vrh Rile i nalazi se u središnjem dijelu Nacionalnog parka “Rila”. Ime vrha je turskog podrijetla od riječi “musalla” i znači “zaravan”. U islamskoj tradiciji musala je molitveni prostor (pod otvorenim nebom) na kojem muslimani zajednički klanjaju namaze. Nakon Drugog svjetskog rata od 1945. – 1953. godine vrh je nosio naziv Stalin, po imenu tadašnjeg predsjednika SSSR – Josifu Visarionoviču Stalinu. Nakon njegove smrti naziv vrha je promjenjen i od tada ponovo nosi svoje staro ime – Musala.
S vrha kao na dlanu vidi se gotovo cijela trasa markirane planinarske staze kojom smo pristupili na Musalu, počevši od izlazne stanice žičare na vrhu Jastrebec i pokraj nekoliko Musalenskih jezera. Nakon fotografiranja na vrhu odlazimo na čaj u zgradi meteorološke stanice. Na vrhu smo proveli skoro 1 sat. Na povratku do žičare pružili smo korak kako bi izbjegli nevrijeme koje se pripremalo. Grmjelo je i sjevalo na sve strane, ali kiša nije pala. Radosni zbog toga silazimo žičarom u suncem obasjani Borovec. Na noćenje odlazimo u planinarsku kuću “Šumnatica“. Sutradan putujemo u grad Bansko gdje nas očekuje nova planina Pirin i uspon na njen najviši vrh Vihren (2914 m/nv).  

---

Naslovna slika: Rila, vrh Musala (2925 m/nv) i Alekovo jezero (2501 m/nv)