Stolac – “Grad Muzej” 

Stolac se nalazi na jugoistoku Bosne i Hercegovine, smješten na obalama rijeke Bregave. Znakovi povijesti nalaze se svuda u gradu i njegovoj bližoj okolini. Stolac spada u malu skupinu balkanskih prostora na kojima su sačuvana materijalna svjedočenja o urbanim oblicima života kroz razdoblje dugo preko 3.500 godina.
Stolac je jedan od onih gradova koji bi cijeli trebao biti proglašen nacionalnim spomenikom kulture. Od ukupno 49 kulturnih dobara koliko ih je na području Općine Stolac, 30 je proglašeno nacionalnim spomenicima BiH. Od mnogobrojnih kulturnih dobara vrijedi spomenuti: Povijesno  područje – nekropola stećaka Radimlja kod Stoca, Povijesno područje – Stari grad Vidoški na brdu Križevac u Stocu, Kompleks Ada, Arheološko područje – helenistički grad Daorson kod sela Ošanići, Arheološka područja – Nekropole sa stećcima na lokalitetima zaselak Brdo i zaseok Perići, naselje Hodovo i Prirodno-graditeljska cjelina – Rijeka Bregava sa vodopadima, mlinicama, stupama, bentovima i mostovima u Stocu, Povijesno područje – nekropole sa stećcima na lokalitetu Boljuni, Hadži-Alije Hadžisalihovića (Ćuprijska) džamija, Sultana Selima Javuza (Careva) džamija sa haremom, musafirhanom, kirethanom, sahat-kulom i dućanima u Stolačkoj Čaršiji, pećina Badanj sa najstarijim spomenikom umjetnosti iz prapovijesti samo su jedan dio mnogobrojnih kulturnih dobara koja su na Listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Stolac je upisan na UNESCO listu svjetske kulturne baštine (2007. god.). Također su na toj listi upisane i dvije nekropole stećaka Radimlja i Boljuni u sklopu zajedničke regionalne nominacije (BiH, CG, HR i SR), pod nazivom “Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici“ (2016. god.).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Stolac je atraktivna turistička destinacija za koji mnogi ljubitelji starina kažu: svježina rijeke Bregave, mediteranski šarm i pitomi krajolik, sve na jednom mjestu, ima li išta ljepše od ovoga – čista uživancija.
Stolac obiluje i bogatim kulturnim naslijeđem, koje je još 1980. godine bilo upisano kao “grad Muzej” pod zaštitu UNESCO-a. Tokom duge povijesti, na području Stoca, ali i cijele Hercegovine, preplitale su se i ostavljale traga mnoge različite kulture i civilizacije. U ovom putopisu prikazan je samo jedan dio iz bogate kulturno-povijesne baštine Stoca.

Ćuprija u Begovini  

Ćupriju na rijeci Bregavi u Begovini je izgradila obitelj stolačkih kapetana Rizvanbegovića krajem 18. ili početkom 19. stoljeća. Ćuprija je sagrađena od kamena i ima pet lučnih otvora. Nakon nekoliko obnova u mnogome se razlikuje od originalne izvedbe.
Begovina je kompleks orijentalno – stambene arhitekture koji se nalazi na lijevoj obali rijeke Bregave. Ovdje su smještena tri stambena objekta, četiri konaka (musafirhane) i gospodarske zgrade. Begovinu dao je sagraditi stolački kapetan, vezir Hercegovačkog pašaluka i najveći stolački vakif Ali-paša Rizvanbegović.
Na rijeci Bregavi u Stocu je izgrađeno ukupno 15 mostova, od kojih 10 predstavlja povijesne građevine i mnogi od njih su obnovljeni: Gornja  (Inat) ćuprija, Most Sare Kašiković (Djevojačka ćuprija), Lučki most, Novi most, Mostić kod Šarića ljetnikovca, Most za prilaz Adi, Most kod Podgradske džamije (Ali-pašine džamije), Podgradska ćuprija, Most u Polju. Mostovi su obnovljeni zajedno sa drugim nacionalnim spomenicima, a sve u okviru projekta ARCH kojega je financirala Europska komisija.

Vodopad Provalije

Vodopad Provalije na rijeci Bregavi najbolje je posjetiti dolaskom proljeća, kada se velika količina vode obrušava sa stjenovite kaskade visoke oko 20 m. Bregava je kraška rijeka koja izvire u Dolu ispod planine Hrgud. Dugačaka je oko 35 km, pripada jadranskom slivu, lijeva je pritoka Neretve u koju se uljeva u Klepcima kod Čapljine. Dok protječe kroz slikovito i povijesno mjestašce Stolac rijeka pravi dva veća prirodna vodopada: prvi se nalazi poviše Begovine i poznat je po nazivu Pjene, a drugi je poviše Prope i poznat po nazivu Provalije.
Rijeka Bregave zajedno sa vodopadima, mlinicama, stupama i mostovima u Stocu proglašena je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Mlinice i stupe na Bregavi

Na rijeci Bregavi u Stocu, nalazi se nekoliko starih mlinica i stupa. Najstarije su izgrađene u 15. stoljeću. Mlinice su služile za mljevenje žita, a stupe sa badnjevima za valjanje, pranje i bojenje sukna. Sagrađene su od kamena kao prizemni objekti, podignuti iznad nivoa rijeke i pokriveni dvovodnim krovovima s kamenim pločama. Nekoliko starih mlinica je obnovljeno i stavljeno u funkciju.

Stolačaka Tekija

Stolačka Tekija se nalazi uz lijevu obalu rijeke Bregave. Izgrađena je na riječnoj adi. Gradnja objekta je započela 2010. a završena 2015. godine.
Stolačka tekija je hram derviša nakšibendijskog tarikata. Derviši su odigrali značajnu ulogu u prenošenju islama na ove prostore te su, svojim odnosom prema vjeri i ljudima, bili najljepše ogledao islama i muslimana.
U Tekiji je sjedište Centra za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini.

Gornja ćuprija (“Inat ćuprija”)

Gornja ćuprija, poznata po nazivu “Inat ćuprija“ izgrađena je od kamena u 17. stoljeću. Nesimetričnog je izgleda, jedan luk se završava na obali, a drugi u koritu rijeke. Pored ove ćuprije nalazi se Ćuprijska džamija / Hadži-Alije Hadžisalihovića džamija, hamam, mlin i kafana.
Postoji legenda o Gornjoj ćupriji koja govori o tome kako je građena i po čemu je dobila naziv “Inat ćuprija“. U vremenu Osmanskog carstva, beg, koji je upravljao Stocem, dobio je naredbu od sultana da povede vojsku i dođe u Carigrad radi učešća u gušenju novog ustanka u Anadoliji (1658. god.). Čim je beg otišao u vojnu, došao je neki Trtak iz Ljubinja i preuzeo je vlast u Stocu. Trtak, prvo što je tada učinio naredio je da se na Bregavi napravi nova ćuprija. Od Ishaka-neimara tražio je da sagradi ćupriju ljepšu i sa više lukova od begove ćuprije. Dok su majstori gradili ćupriju, smisliše ujdurmu (podvalu). Načiniše ćupriju sa više lukova od begove, ali svaki je manje ili više bio herav (kriv). Trtak to nije primjetio, a nije mu ni bilo važno jer je ćupriju izgradio iz inata (prkosa) tako da u narodu ostane u spomen kako se on kao nešto pitao dok je bio na vlasti u Stocu. 
Stolački mostovi imaju izvjesnu zajedničku karakteristiku. Mada su nastali u vremenskom rasponu više od tri stotine godina, svi su izvedeni sa polukružnim, odnosno segmentnim lučnim otvorima po uzoru na stupe za valjanje sukna i mlinice. Svi su građeni od grubo priklesanog poluobrađenog kamena – djelo domaćih majstora. 

Ćuprijska džamija

Ćuprijska džamija nalazi se uz lijevu obalu rijeke Bregave, odmah pokraj Gornje ćuprije (“Inat ćuprija”). Džamija je sagrađena u prvoj polovici 18. stoljeća u Hamam-mahali, nazvanoj po hamamu (javnoj banji) koji je tu podigao Silahdar Husein-paša. Kasnije je nazvana Hadži-Alijinom mahalom po graditelju Ćuprijske džamije. U narodu je taj dio Stoca danas poznat kao Ćuprija.
Džamija je zadužbina Hadži-Alije Hadžisalihovića, sina Hasanova, o kome u vakufnami stoji  da je bio porijeklom iz kasabe Stoca u Hercegovačkom sandžaku i da je u vrijeme podizanja džamije i mejtefa živio u Kairu u tadašnjem Misiru (Egipat) gdje je vršio neku vojnu funkciju i bio vojni zapovjednik. U vakufnami dalje stoji da je on umro u Kairu prije nego su dovršene njegove zadužbine u Stocu, i tamo, u nekom groblju, sahranjen (oko 1734. god.).
Džamija je u minulom ratu u BiH (1992. – 1995. god.) minirana eksplozivom i srušena u augustu 1993. godine, a ostaci džamije su odvezeni kamionima i bačeni u korito rijeke Radimlje.
Ćuprijska džamija / Hadži-Alije Hadžisalihovića džamija u Stocu proglašena je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Spomenik se sastoji od: džamije, mejtefa, harema, haremskih zidova, kanala kojim je voda rijeke Bregave provedena kroz harem, čatrnje, šadrvana, 3 čempresa i višestoljetnog brijesta u haremu uz Bregavu.

Sahat-kula u Čaršiji

Sahat-kula u Čaršiji je izgrađena u 17. stoljeću, uz objekt kiraethane (čitaonice), pedesetak metara istočno od Careve džamije / Sultana Selima Javuza džamija. Pokazivala je vrijeme “ala-turka“. Pošto je Evlija Čelebija ne spominje, pretpostavlja se da je nastala poslije njegove posjete Stocu, poslije 1664. godine. Godine 1838., vršeni su radovi na opravci tornja Sahat-kule prilikom kojih je na njenom satu puklo zvono. U Prvom svjetskom ratu Austrougarske vlasti su skinule zvono s tornja i upotrijebile ga u ratne svrhe. Toranj kule srušen je pred Drugi svjetski rat. Na starim fotografijama je vidljivo da je arhitektonski ličila na sahat-kule u Počitelju i Mostaru, odnosno na munaru džamije u Dabrici. Predstavlja arhitektonsku formu građenu pod utjecajem romaničko-gotičkih kampanila iz Dalmacije.

Careva džamija

Careva džamija / Sultana Selima Javuza džamija, nalazi se u samom gradskom središtu Stoca. Uz ova imena koriste se imena Čaršijska džamija, Stari mesdžid, Džamija na Staroj musalli, Džamija na Tepi, Džamija jedanest direka, Carski mesdžid. Džamija je izgrađena 1519. godine. Uz džamiju je sagrađen mekteb (sibjan mekteb) i oko nje podignut harem.
Džamija je u minulom ratu u BiH (1992. – 1995. god.) minirana eksplozivom i srušena u avgustu 1993. godine, a ostaci džamije su odvezeni kamionima i bačeni u korito rijeke Radimlje. Zajedno sa džamijom tada je srušena i cijela stolačka Čaršija sa svim pripadajućim objektima.
Predstavljala je jednu od tri najstarije hercegovačke džamije i spadala među nastarije u Bosni i Hercegovini. Džamija je obnovljena i svečano otvorena u augustu 2003. godine. U januaru 2014. godine izvršena je izmjena kamenih ploča na krovu džamije.
Odlukom Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Sultana Selima Javuza (Careva) džamija je 2003. godine proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine zajedno sa Čaršijom. Nacionalni spomenik sastoji se od džamije, harema sa šadrvanom, čatrnjom, prostora nekadašnjeg mekteba, musafirhane, kiraethane, gusulhane, dućanima, Velika tepa i tepica. Pročelje džamije je oslikano i pokriveno trijemom. Natpisi na kamenim pločama iznad njezinog ulaza su na izvorno turskom i arapskom jeziku i kazuju o njezinom graditelju, godini građenja i obnavljanju.

Spomen-bista Mehmedalije Maka Dizdara

Mehmedalija Mak Dizdar, (Stolac, 17.10.1917. – Sarajevo, 14.7.1971.), književnik i pjesnik. Najpoznatija njegova djela “Kameni spavač” i “Modra rijeka” vrhunac su Makova stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj povijesti.  
Njegovo pjesništvo objedinjuje utjecaje iz bosanske kršćanske kulture, islamske mistike i kulturnih ostataka srednjovjekovne Bosne, a posebno s njenim kamenim nadgrobnim spomenicima. 

Vidoški grad

Stari grad Vidoški nalazi se na lijevoj obali Bregave, smješten je na uzvišenju iznad današnjeg središta Stoca i predstavlja obrambeni objekat koji po svojoj veličini spada u red najvećih starih gradova u BiH. Prvi spomen Vidoškoga grada datira od 1444. godine u povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V. gdje se potvrđuju posjedi hercega Stjepana Vukčića Kosače.
Na prostoru Vidoškog grada bilo je utvrđenje iz kasnoantičkog doba čije su ostaci nađeni na sjevernoj strani brda. Kroz minula stoljeća građen je u nekoliko etapa. U 17. stoljeću imao je 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini. Sastoji se od tri jasno podijeljene cjeline: Donji grad, Srednji grad i Gornji grad. Opasava ga lanac kamenih kula i bedema debljine oko 2 m od tesanih blokova kamena krečnjaka. Unutar grada je podignuto nekoliko vojnih i stambenih objekata, platforma za topove, skladište eksploziva i streljiva, skladište brašna, cisterne za vodu, konjušnica i drugi prateći objekti. Izgrađena je i džamija koja je stradala 1906. godine, i nije više bila obnavljana, ali su njeni ostaci vidljivi i danas.  
S Vidoškog grada pruža se panorama na grad Stolac, rijeku Bregavu, okolna brda: Hrgud na sjeveru, Komanje brdo na istoku, Ošaniće na zapadu i uzvišenje Bašnik na jugu, na kraju Vidovog polja. 
Povijesno područje – Stari grad Vidoški u Stocu proglašen je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Nekropola stećaka Radimlja

Povijesno područje – nekropola stećaka Radimlja spada u najvrednije spomenike srednjovjekovnog razdoblja Bosne i Hercegovine. Po svojim likovnim odlikama jedna je od najvrijednijih i najznačajnijih nekropola stećaka. Nalazi se u Vidovu polju (oko 3 km od Stoca), na putu M-6 Čapljina – Stolac.
Veći broj ilirskih tumula u neposrednoj blizini Radimlje ukazuje na nastavak tradicije sahranjivanja uz stare grobove i kontinuitet sahranjivanja iz ilirskih vremena. Nekropola stećaka je najvjerojatnije nastala krajem 14. stoljeća.
Nekropola se sastoji od 133 stećka, od kojih 36 ima oblik ploče, jedan stubne ploče, 27 sanduka, 24 sanduka na postolju, 4 visoka sanduka, 5 visokih sanduka na postolju, dva sljemenjaka (na zabat), 31 sljemenjak s postoljem i tri u obliku križa.
Mnogi stećci su ukrašeni bareljefima ili urezivanjem, ili kombinacijom ova dva klesanja, a najljepše ukrašeni oblici su sljemenjaci i visoki sanduci. Ukrašena su 63. Među dekorativnim motivima su povijene trolisne lozice i tordirane vrpce, te motivi simboličnog značenja kao što su sunce, zvijezde i polumjesec, križ, mač sa štitom i luk sa strijelom. Pored njih mogu se naći i prikazi viteških dvoboja, lova i plesa. Prikazi životinja su zastupljeni na nekoliko stećaka, dok nekropola obiluje figuralnim prikazima među kojima se ističu muške figure s visoko podignutom rukom. Muška figura na stećku vjerovatno predstavlja pozdrav i izražava dobrodošlicu, putnik namjernik je dobrodošao u ovaj kršni kraj gdje je ljubaznost i gostoprimstvo postala tradicionalno dobro.
Nekropola stečaka Radimlja je stavljena pod zaštitu 1967. godine kao spomenik kulture BiH, a 2002. godine je proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Godine 2016., upisana je na Tentativnu Listu svjetske baštine UNESCO-a.

Helenistički grad Daorson

Arheološko područje – helenistički grad Daorson nalazi se na lokalitetu Gradina i Banje kod sela Ošanići (oko 3 km od Stoca) u kojem je helenizirano ilirsko pleme Daorsi izgradilo svoj megalitski grad s akropolom, opasanom zidinama od golemih kamenih blokova, gdje su se nalazili svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Odbrambeni zid megalitske gradine bio je dug 65 metara i imao je vrata kao i tornjeve na oba kraja.
Svojevremeno je bio glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa, koje je živjelo od 300. do 50. godine prije nove ere u dolini rijeke Neretve. Daorsi su bili nezavisni, imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu s drugim narodima, o tome svjedoči  pronađeni novac. Novac predstavlja samo dio zanimljivih predmeta koje je krilo ovo arheološko područje.
Daorsi su upražnjavali stalne trgovačke veze s Grcima i vremenom preuzeli grčki jezik i pismo, tu su pronađeni i ostaci brojnih amfora za vino i dijelova fine keramike. Također, ovo je mjesto pronalaska ostataka granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i ilirskog reljefa s trinaest zmija i pet pari orlovskih krila. Ipak, kao najvredniji nalaz izdvaja se bronzana kaciga ukrašena nizom likova grčke mitologije, poput Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih.
Megalitska utvrda je ugrožena zbog neodržavanja, protuzakonitog korištenja metalnih detektora, iskopavanja i uklanjanja predmeta arheološkog naslijeđa te uništavanja „kiklopskih“ zidova.
Arheološko područje – helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca proglašeno je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. 

---

Naslovna slika: Stolac, panorama sa bedema Vidoškog grada