Kraljeva Sutjeska

Kraljeva Sutjeska je živopisno mjestašce, smješteno na 502 metra nadmorske visine u tijesnoj kotlini koju je formirala rijeka Trstionica. Po tome je mjesto i dobilo ime “Sutjeska”. Nalazi se sjeveroistočno od Kaknja od kojeg je udaljeno oko 12 km.
Kraljeva Sutjeska je dugi niz godina bila sjedište bosanskih banova i kraljeva. Vladarski dvor u Sutjesci je podignut u vrijeme bana Stjepana II Kotromanića (1322. – 1353. god.), uz dvor se razvila mala varoš. Prvi put se u pisanim dokumentima spominje 1341. godine. Od vremena kralja Tvrtka I Kotromanića postaje najvažnije stolno mjesto bosanskih vladara, u kojem je izdato najviše isprava kraljevske kancelarije.
Vladarski dvor, Crkva i Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja, Džamija sultana Mehmeda II – el Fatiha i kuća Ivana Duspera u Kraljevoj Sutjesci su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine. Kod Kraljeve Sutjeske nalazi se još jedan nacionalni spomenik BiH – srednjovjekovni utvrđeni grad Bobovac. Bobovac je u vremenskom razdoblju od 1322. – 1463. godine odigrao presudnu ulogu za bosansku državnost, u njemu je bila čuvana kruna bosanskih kraljeva.
Danas je Kraljeva Sutjeska pusto mjesto, na žalost mnogi su napustili ovaj kraj i otišli zauvijek, najbolji pokazatelj je prazna školska zgrada, a nekad je nastavu pohađalo 1193 učenika, a učila su ih 52 prosvjetna radnika u dvije smjene, pa je napravljena i međusmjena. Osnovna škola izgrađena je u vrijeme austrougarske vladavine. Škola nosi ime po portugalskoj pjesnikinji Agustini Bessa-Luis. Naime zgradu škole su nakon minulog rata obnovili Portugalci pa je naziv škole bio mali znak zahvalnosti mještana Kraljeve Sutjeske.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Vladarski dvor

U Kraljevoj Sutjesci malo izvan naselja, u podnožju Teševskog brda, na obje obale potoka Urve bio je nekad vladarski dvor. Kompleks vladarskog dvora sastojao se od Donje palače, Gornje palače i Aneksa gornje palače sa pratećim objektima. Nakon osvajanja Bobovca, vladarski dvor u Sutjesci temeljito je porušen. Ostale su samo zidine u kojim se, uz kraljevsku palaču, raspoznaju i ostaci dvorske kapele sv. Grgura čudotvorca. Ostaci kamenih zidina kraljevske palače su konzervirani. Na početku pješačke staze koja vodi do zidina palače nalazi se veliki mozaik na kamenom podzidu. Natpis na mozaiku govori o tome šta je Sutjeska nekad bila, a ispod je lik kralja Stjepana Tomaša, kraljevski grb i kraljevski dvor.
Prije nego je Austrougarska dala mjestu naziv Kraljeva Sutjeska, u starijim dokumentima, u 14. stoljeću susreće se naziv “Curia bani”, što u prijevodu znači Banski dvor. U Kraljevoj Sutjesci povelje su izdavali kralj Dabiša (1392. – 1395. god.), kraljica Jelena (1397. god.), kralj Stjepan Ostoja (1399. god. ), kralj Tvrtko II (1407. god.; 1423. – 1443. god.), kralj Stjepan Ostojić (1419. god.) i kralj Stjepan Tomaš (1446. – 1457. god.).
U neposrednoj blizini vladarskog dvora, na blagoj uzvisini iznad desne obale rijeke Trstionice nalaze se dva najistaknutija objekta u okolici: Crkva i Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja. 
Vladarski dvor u Kraljevoj Sutjesci je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (od 2003. god.).

Crkva sv. Ivana Krstitelja 

Sadašnja zgrada Crkve sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci sagrađena je od 1906. – 1908. godine prema nacrtu arhitekte Josipa Vancaša. Duga je 40 m a široka 18 m. Srednji dio pročelja uokviruju dva skladna, dosta vitka zvonika kvadratičnog presjeka, visine 45 m, pokrivena bakarnim krovom. Osim zvona, na jednom tornju je i zidni sat. Do ulaza u crkvu s njene istočne strane vodi široko stubište, s kamenom ogradom, odmorištima i svjetiljkama. S južne strane crkve je prostrana terasa s ogradom. Cijela površina terase je oslonjena na visoke stupove, koji su spojeni u arkadu.
U crkvi su smještena tri oltara. Centralna niša posvećena je sv. Ivanu Krstitelju. U bočnim nišama predstavljen je sv. Franjo i sv. Klara Asiška. U istočnoj, bočnoj lađi crkve, smješten je oltar posvećen sv. Anti – kip sa djetetom Isusom u naručju. Pored ovog oltara smještena je bronzana skulptura bosanske kraljice Katarine, rad akademskog kipara Josipa Marinovića iz Zagreba. Također, tu su smještene i najstarije orgulje u Bosni i Hercegovini koje su još u upotrebi. Crkvu je 1908. godine oslikao talijanski slikar Marko Antonini.
Crkva sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (od 2004. god.).

Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja

Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci utemeljen je 1340. godine. Kroz minula stoljeća više puta doživio je paljenja i rušenja ali je uvijek iznova podizan. Sada je to čvrsta kamena zgrada prirasla uz maleni gaj ispod strmenitog Teševskog brda. Zgrada je podignuta na blagoj uzvisini iznad desne obale rijeke Trstionice. Pravokutnog je oblika, jedno krilo zgrade je dugo 40 m i 8 m široko, drugo krilo je dugo 20 m i široko 8 m, treće krilo čini crkva sv. Ivana Krstitelja. Iza zgrade samostana i crkve prema strmom gaju je klaustur sa cvijetnjacima.
Duhovno je i kulturno središte ovog kraja i svojim postojanjem povezuje sadašnjost s prošlošću od vremena bosanskih banova i kraljeva. U samostanu je biblioteka sa starim knjigama i bogata muzejska izložba koju vrijedi vidjeti.
Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (od 2004. god.).

Bosanska kraljica Katarina

Bosanska kraljica Katarina (1424. – 1478. god.), kćer herceg Stjepana Vukčića Kosače bila je druga supruga kralja Stjepana Tomaša Ostojića Kotromanića. Kad su Turci osvojili tvrđavu Bobovac, 1463. godine, kraljica Katarina je izbjegla u Dubrovnik, a poslije u Rim gdje je i umrla, a njena djeca sin Sigismund i kći Katarina su odvedena u Carigrad i preobraćeni na islam.
Kraljica Katarina nikad više nije vidjela svoju Bosnu i po narodnom predanju kazala je da neće moći prežaliti: pšenicu sa Liješnice, ribu iz Bukovice i vodu Radakovicu. Kraljica je bila omiljena u narodu i zbog njene tužne sudbine mnoge žene u ovom kraju sa svojim tradicionalnim nošnjama i dandanas pokrivaju kosu crnom maramom u znak žalosti.  
Kip bosanske kraljice Katarine, rad akademske kiparice Ane Kovač iz Sarajeva, prvi put je bio postavljen na Trgu Pape Ivana Pavla II, kasnije je izmješten u dvorištu iza Crkve i Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja, a sada je izložen u amfiteatru u podnožju kraljevskog dvora.

Džamija sultana Mehmeda II

Džamija u Kraljevoj Sutjesci je, po predanju jedna od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini. Smještena je u naselju Prijeko, na desnoj obali rijeke Trstionice. Džamija je poznata i po imenu Vojnička džamija, naime na mjestu gdje je sada džamija, odmarala je turska vojska nakon osvajanja Bobovca (1463. god.). Sultan Mehmed II (zvan el-Fatih: Osvajač) koji je predvodio vojsku, skinuo je sablju i zabo je u zemlju, te počeo da klanja. Kad je vidio da se uz sablju penje mrav, naredio je da se tu sagradi džamija, koja je bila gotova treći dan. Džamija u Kraljevoj Sutjesci je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (od 2003. god.).

Kuća Ivana Duspera

Kuća Ivana Duspera u Kraljevoj Sutjesci nalazi se u naselju Prijeko na desnoj obali rijeke Trstionice u starom dijelu varoši u kojem je čaršija sa ćepenecima nekadašnjih zanatskih radionica i trgovina. Starobosanska kuća koju je podigao Ivan Duspera u prvoj polovici 19. stoljeća jedan je od najbolje sačuvanih stambenih objekata u ovom kraju. Obitelj Duspera je porijeklom iz Rakitnog u Dalmaciji, u Kraljevu Sutjesku je doselila krajem 18. stoljeća.
Kuća Ivana Duspera u Kraljevoj Sutjesci je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (od 2006. god.).

Partizansko spomen-groblje

Partizansko spomen-groblje u Kraljevoj Sutjesci nalazi se na lijevoj obali rijeke Trstionice. Groblje je podignuto 1956. godine. U kosturnici se nalaze ostaci 18 partizanskih boraca, poginulih u aprilu 1945. godine prilikom oslobađanja Kraljeve Sutjeske od okupatora. Gotovo sva imena sahranjenih boraca su nepoznata izuzev imena Ive Šaina, zamjenika komandanta bataljona.
Tužna je njihova sudbina, oni su došli ovamo iz dalekih krajeva Dalmacije, Korduna i Like sa željom da pomognu. Nisu mislili da će zauvijek napustiti rodni kraj, ali tako je moralo biti. Pali su pokošeni od neprijateljskog zrna. Ostale su iza njih samo uspomene i sjećanje na dane kad su išli, gazeći snijeg i blato, vođeni istom mišlju i idejom za slobodu naroda.

---

Naslovna slika: Kraljeva Sutjeska, kip bosanske kraljice Katarine (1424. – 1478. god.)