Olimp, vrh Mitikas – “Planina bogova” – PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Olimp (grč. Όλυμπος) je, prema mitologiji stanovnika antičke Grčke, sveta planina na kojoj su živjeli njihovi bogovi. Skup olimpijskih bogova grčkog Panteona sastojao se od dvanaest božanstava. U hijerarhiji je bio veći broj od ovoga a prema važnosti zastupljeni su sljedeći bogovi: Zeus (vrhovni Bog), Apolon, Ares, Afrodita, Artemida, Atena, Demetra, Dionis, Hefest, Hera, Hermes i Posejdon.
Grci su smatrali da se na vrhu planine nalaze kristalne palače u kojima ovi bogovi žive. Palače su sagradili Titani i Kiklopi, a sve umjetničke predmete i sprave načinio je i iskovao Hefest. Bogovi su uživali u velikoj raskoši i za hranu su uzimali ambroziju, a za piće nektar. Ova božja hrana po predanju im je davala besmrtnost.
Grci su svoje bogove zamišljali u ljudskom obličju i s ljudskim osobinama. Od svojih obožavatelja razlikovali su se velikom snagom, ljepotom, vječnošću i sposobnošću liječenja od bilo kakvih rana. U životima Grka, bogovi su imali istaknuto mjesto. Bili su mnogobošci te su vjerovali da bogovi imaju moć direktno utjecati na njihove živote i sudbine. Bogovima se obraćalo kad je trebalo donijeti važne odluke ili kad su ljudi željeli znati što donosi budućnost. Vjerovalo se da bogovima treba udovoljavati pa su se za njih prinosile žrtve i darovi.

Olimp je najviša i najljepša planina Grčke i druga na Balkanskom poluotoku, a nalazi se nedaleko od istočne obale Egejskog mora, na granici regija Tesalije i Makedonije. Najviši vrh Olimpa je Mitikas (grč. Mύτίκaς) koji se nalazi na nadmorskoj visini 2918 m. Ljudska je noga na najvišem tjemenu Mitikasa prvi put kročila 2. augusta 1913. godine, a penjači su bili Grk Christos Kakalos iz Litohora te Švicarci Frederic Boissonas i Daniel Baud-Bovy. Na Olimpu postoji ukupno 46 vrhova viših od 2000 m i 47 viših od 1000 m nadomorske visine. Uz Mitikas planinari se najčešće penju na vrhove: Skala (2882 m), Stefani (2909 m) i Skolio (2912 m).
Olimp je poznat po bogatoj flori sa oko 1500 biljnih vrsta, od čega su 23 endemske. Planina Olimp proglašena je Nacionalnim parkom 1938. godine. Značaj Nacionalnog parka “Olimp“ je prepoznat, ne samo u Grčkoj i Europi, već širom svijeta. Godine 1981., UNESCO mu je dodijelio naziv “Rezervat biosfere“, a Europska zajednica ga je svrstala na listu “Najvažnije oblasti ptica u Europskoj zajednici“. UNESCO je Olimp uvrstio na listu Svjetske baštine 1983. godine.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Na putovanje u Bugarsku i Grčku krenuo sam sa ekipom mojih prijatelja radi planinarenja. Putovanje je trajalo od 6. do 12. augusta 2010. godine. U Bugarskoj smo pristupili na najviše vrhove dvije planine: vrh Musala (2925 m/nv) na Rili i vrh Vihren (2914 m/nv) na Pirinu. Nakon toga putovanje smo nastavili u Grčku gdje smo pristupili na Mitikas (2918 m/nv) najviši vrh Olimpa.
O usponu na ova tri najviša vrha Balkanskog poluotoka možete čitati u zapisima iz mog planinarskog dnevnika, koje sam objavio u tri nastavka.

10. augusta, ujutru napuštamo Bansko i u mjestu Simitli se priključujemo na magistralni put Sofija – Solun. Put nas vodi dolinom rijeke Strume do graničnog prelaza Kulata. Prije prelaska granice svratili smo na benzinsku pumpu da napunimo rezervoar sa gorivom zbog najavljenog štrajka vozača cisterni u Grčkoj. Začudo u jeku turističke sezone nije bilo gužve na graničnom prelazu i ubrzo nastavljamo s putovanjem. Do Soluna stižemo starim autoputem jer novoizgrađeni nije bio još pušten u saobraćaj.
Solun (grčki: Θεσσαλονίκη) je drugi po veličini grad u Grčkoj i glavni grad regije Središnja Makedonija. Solun je 315. godine pr.n.e. utemeljio Kassandros, kralj Makedonije i nazvao ga po svojoj ženi Thessaloniki, polusestri Aleksandara III Velikog. Grad se rasprostire duž Solunskog zaljeva na oko 17 km i sastoji se od 13 gradskih opština u kojima živi ukupno oko 1 milion stanovnika. Privredno je, industrijsko, trgovačko i kulturno središte, kao i važno prometno mjesto u jugoistočnoj Europi.
Relativan nedostatak spomenika iz antičke prošlosti, Solun uveliko nadoknađuje brojnim crkvama iz ranokršćanskog i bizantskog razdoblja, također i spomenicima iz otomanskog razdoblja, među kojima su neke građevine sefardskih Židova. Mnogi spomenici i građevine su 1988. godine upisani na UNESCO popis Svjetske baštine.
Solun je grad burne povijesti kojeg su mnogi osvajači smatrali svojim: Makedonci, Grci, Rimljani, Bizantici, Mlečani i Turci. Iza sebe su ostavili mnoge povijesne zgrade i spomenike. U Solunu turisti se rijetko zadržavaju duže od jednog dana, uglavnom nakon turističkog obilaska znamenitosti grada svi odjure na poznate grčke plaže. S obzirom da smo planirali noćenje u mjestu Litohoro pod Olimpom, imamo dovoljno vremena za turistički obilazak Soluna. Krenuli smo širokom rivom uz obalu mora i ubrzo stigli do parka gdje se nalazi čuvena Bijela kula koja je vremenom postala simbol grada. Kula je sagrađena u 16. stoljeću i dugo godina je služila kao tvrđava i zatvor. Danas je u kuli smješten muzej grada. Sa vrha kule pruža se prekrasan pogled na šetalište kraj obale mora i središnji dio grada. U blizini kule se nalazi brončani kip slavnog makedonskog vojskovođe Aleksandra III Velikog.
Jedan od najvažnijih povijesnih spomenika u Solunu je Rotonda (ili Rotunda). Ovu cilindričnu strukturu sagradio je 306. godine rimski car (tetrarh) Galerije. Nalazi se u blizini slavoluka podignut u čast njegove pobjede nad Perzijancima. Postoje mišljenja da je Rotonda, možda bila planirana za Galerijev vječni počinak. Car Galerije je umro 311. godine i pokopan je u Felix Romuliani. U 4. stoljeću bizantski car Konstantin I. pretvorio ju je u pravoslavnu crkvu sv. Georgija. U 14. stoljeću Osmanlije su zauzele Solun, a 1590. godine Rotonda je pretvorena u džamiju. Uz zgradu je dodan minaret koji je obnovljen i opstao do danas. Godine 1912. Rotonda je ponovno pretvorena u pravoslavnu crkvu, sve do 1979. godine kada je snažan potres izazvao ozbiljna oštećenja na strukturi. Trenutno je Rotonda obnovljena i radi kao muzej skulptura. Također, u njemu se često održavaju razne izložbe. Za vrijeme naše posjete u Rotondi je bila postavljena izložba starih fotografija balkanskih gradova s kraja 19. i početkom 20. stoljeća. Centralno mjesto na izložbi zauzimale su fotografije starih mostova snimljenih na području Bosne i Hercegovine u Konjicu, Višegradu, Mostaru, Trebinju i Žepi.
Nakon obilaska znamenitosti Soluna svraćamo u jednu baštu na odlično grčko pivo “Mithos“. Prije nego smo napustili Solun odlazimo u “trbuh“ grada tj. na pijacu gdje se u neopisivoj vrevi trgovaca i kupaca snabdjevamo namirnicama i voćem.
Od Soluna putujemo autoputem u pravcu Atine i nakon ugodne vožnje stižemo u Litohoro. Po dolasku smještamo se u apartmane koje su nam u mjesnom turističkom birou preporučili. Bolje bi bilo da nam nisu preporučili jer noćenje nije bilo baš jeftino, a zauzvrat smo dobili kupatilo bez tople vode, peškira, sapuna, televizora i klima uređaja. Vlasnici hotela i apartmana u Grčkoj primjenjuju stari i oprobani trik pa neobavještenim turistima mimo predhodno dogovorene cijene sobe sve gore navedeno posebno naplaćuju od 5 do 10 eura.
Gradić Litohoro se nalazi u sjeveroistočnom dijelu grčke pokrajine Tesalije. Smješten je u podnožju planine Olimp na 300 m nadmorske visine. Udaljen je oko 5 km od autoputa Solun – Atina (24 km od Katerini, 65 km od Larise, 92 km od Soluna). Na trgu u centru grada je fontana i crkva sa zvonikom. Oko trga se nalaze restorani, taverne te brojne prodavnice suvenira. Litohorno je povijesni grad živopisne makedonske arhitekture, sa uskim kamenim uličicama i brojnim kapelicama. U blizini grada zanimljivi su duboki klanac Litohoro i kanjon rijeke Enipeas. Iz gradića pruža se dobar pogled na planinu Olimp i Egejsko more.

11. augusta ujutro krenuli smo iz Litohora za Prioniu, vozimo se širokom asfaltnom cestom. Prije Prionie skrećemo na odvojku puta za manastir sv. Dionisija Olimpskog. Manastir se nalazi u dubokom klancu na 850 m nadmorske visine i okružen je crnogoričnom šumom. Izgrađen je 1542. godine, a u njegovom osnivanju učestvovao je i ovaj svetac. Posle Božanskog otkrivenja, sv. Dionisije je osnovao i posvetio manastir Svetoj Trojici, ali je ipak kasnije u narodu manastir ostao zapamćen isključivo po imenu njegovog osnivača – svetog Dionisija Olimpskog. U tadašnjoj kapeli ovog manastira je sahranjen, a ostaci njegovog groba i danas postoje.
Godine 1821., manastir je spaljen od strane Osmanlija, a 1878. godine za vrijeme Olimpske pobune bio je sklonište za žene i djecu iz Litohora, da bi ga Njemački nacisti 1943. godine gotovo potpuno uništili eksplozivom, jer je služilo kao utočište grčkim borcima otpora.
U manastiru danas živi nekoliko kaluđera koji osim bogosluženja stignu da hodočasnike i turiste počaste osvježavajućim napitcima pa čak i lubenicom dobro ohlađenom u kamenom koritu manastirske česme. Također kod kaluđera se mogu kupiti crveno vino i rakija travarica upakovani u eksluzivnu ambalažu. Od Litohora do manastira se može doći osim automobilom i pješke markiranom planinarskom stazom kroz klanac rječice Enipeas (5 sati hoda).
Nakon obilaska manastira spuštamo se strmom pješačkom stazom do mostića na brzoj planinskoj rječici a dalje idemo vrletnom stazom iznad desne obale do crkvice smještene na ulazu u pećinu. Od manastira do crkvice stigli smo za pola sata hoda. Smatra se da je sv. Dionisije Olimpski svoje asketske dane provodio upravo ovdje. U pećini kod crkvice nalazi se vrelo za koje u narodu postoji vjerovanje da liječi sve vrste bolesti. Oboljeli najprije treba da se napije vode sa ovog vrela, a poslije da umije lice i ruke ili još najbolje da se okupa ovom vodom.
Nigdje ne žurimo, ljetni je dan dug i imamo dovoljno vremena da se malo opustimo i uživamo u hladu borova i žuboru slapova bistre planinske rječice Enipeas. Kasno popodne napuštamo ovo divno mjesto i krećemo za Prioniu.

Do Prionie stižemo makadamskom cestom (oko 2km) i parkiramo ispred restorana. Prionia se nalazi na 1100 m nadmorske visine, od Litohora je udaljena oko 18 km. Prionia je polazna tačka za pristup u planinarsku kuću “Spilios Agapitos“ / Refuge “A“ (2100 m/nv) do koje je potrebno oko 3 sata hoda. Prije polaska na česmi kod parkinga punimo čuturice vodom za piće. Nema vrela pokraj staze i do pl. kuće trebamo prištediti vodu. Penjemo se dobro utrtom pješačkom stazom na kojoj su rijetke planinarske markacije jer do pl. kuće nema nikakvih raskršća na stazi. Nakon što smo odmakli od Prionie i popeli se na veću nadmorsku visinu više nije bilo vruće. Staza se blago uspinje dugim serpentinama kroz crnogoričnu šumu uz prijatan hlad. Obzirom da je bilo kasno poslijepodne često se mimoilazimo sa planinarima koji silaze u dolinu. Nakon 2 sata hoda pravimo kratku pauzu za predah na vidikovcu sa klupama i divimo se velikim stablima Bosanskog bora (Bosnian Pine) koji je prilično zastupljen na padinama Olimpa. Dalje nastavljamo bez zastajkivanja osim što smo na prilazu pl. kuće propustili desetak konja teško natovarenih drvima za ogrijev u pl. kući.
Nakon 3 sata hoda stižemo u pl. kuću gdje nas je na recepciji ljubazno dočekala domaćica Marijana Zolota, s kojom obavljamo formalnosti oko prijave za boravak jer smo unaprijed rezervirali noćenje. Smještamo stvari u sobu i konstatujemo da nam uopšte nisu trebale vreće za spavanje koje smo ponijeli u ruksaku, dovoljno je bilo ponijeti dvije plahte za posteljinu. Soba u kojoj smo se smjestili nalazi se u potkrovlju i u njoj može da spava 30 ljudi. Nakon smještaja odlazimo na terasu ispred doma sa koje se kao na dlanu vidi gradić Litohoro, a u daljini beskrajno plavetnilo Egejskog mora. U predvečerje odlazimo u kraću šetnju pl. stazom iznad doma i nakon pola sata hoda stižemo do vidikovca sa kamenom klupom.
Sa vidikovca se pruža dobar pogled na vrhove Olimpa za koji su stari Grci vjerovali da je dom dvanaest bogova Panteona. Osim po snažnoj vezi s drevnom grčkom mitologijom i prirodnim ljepotama, Olimp je, poznat zbog važnih ekoloških karakteristika. Iz tog razloga već 1938. godine Olimp je, proglašen za prvi Nacionalni park u Grčkoj. Park se prostire na 23.841 ha i strogo zaštićenom zonom od 4.000 ha. Na području parka se provodi poseban režim zaštite za očuvanje flore, faune i prirodnog pejzaža.
Značaj Nacionalnog parka “Olimp“ je, prepoznat ne samo u Grčkoj i Europi, već širom svijeta. Godine 1981., UNESCO mu je dodijelio naziv “Rezervat biosfere“, a Europska zajednica ga je svrstala na listu “Najvažnije oblasti ptica u Europskoj zajednici“. UNESCO je Olimp uvrstio na listu Svjetske baštine 1983. godine.
Olimp je najviša planina u Grčkoj, a njen najviši vrh Mitikas (2918 m) što na grčkom znači “nos” je ujedno i drugi najviši vrh na Balkanu. Na Olimpu ima 46 vrhova viših od 2000 m nadmorske visine, a među njima se svojom nadmorskom visinom ističu vrhovi: Skolio (2912 m), Stefani (2909 m) i Skala (2882 m).
Klima na Olimpu u ljetnim mjesecima je zbog blizine mora gotovo mediteranska, u višim predjelima tokom popodneva mogući su jaki pljuskovi kiše, tuča i grmljavina. Od novembra do maja planina je zatrpana snijegom i u tom periodu Olimp poprima gotovo alpske karakteristike. Na planini je nekoliko pl. kuća i skloništa, a sve planinarske staze koje vode na najviše vrhove su dobro markirane.

12. augusta, rano ujutro krećemo na vrhove Olimpa. Naš plan uspona je ambiciozan i trebamo u jednom danu da pristupimo na tri vrha: Skala, Mitikas i Skolio i da se nakon toga spustimo u Prioniu. U dobroj smo kondiciji i gorimo od želje da plan ispunimo u cjelosti. Na pl. stazi kod “druge klupe“ zaobilazimo veliku grupu planinara iz Francuske koja je prije nas krenula jakim tempom. Ubrzo su posustali i počeli zaostajati za nama. Po izlasku iz šume dočekuje nas visokogorska golet i po prvi put jasno vidimo naš pravac pristupa na Mitikas. Dok u tišini posmatramo markantne vrhove Olimpa ispred nas su pretrčale dvije divokoze. Iznenadile su nas svojom pojavom ali sam ipak uspio da ih fotografišem. Veće divlje životinje koje se mogu vidjeti na Olimpu su vukovi, šakali, divlje mačke, lisice, jeleni i divokoze. U zaštićenom području NP “Olimp” živi više od hiljadu vrsta ptica, uključujući i rijetke i ugrožene vrste djetlića i zlatnog orla. Planina Olimp je poznata i po brojnim vrstama leptira.
Od pl. kuće iz koje smo krenuli na uspon do vrha Skala stigli smo za oko 2 sata hoda. Na vrhu smo napravili kratku pauzu za razgledanje i fotografisanje. Nakon predaha i osvježenja voćem nastavljamo ka Mitikasu. Od Skale (2282 m) treba se spustiti oko stotinjak metara niže i onda nastaviti sa priječenjem grebena ka Mitikasu. Na silasku potrebna je maksimalna koncentracija jer u slučaju pokliznuća pad sa strmog grebena vodi direktno u ambis. Čudimo se da ovdje nije postavljeno osiguranje sa sajlom i klinovima, što bi mnogima bilo od pomoći radi sigurnosti pri savlađivanju grebena posebno u slučaju ako je stijena vlažna od kiše ili poledice. Nakon priječenja grebena uslijedio je uspon po glatkim isturenim policama u strmom stjenovitom kuloaru. Po izlasku iz kuloara čekao nas je još jedan zahtjevan uspon preko jako isturene stijene na kojoj je radi osiguranja postavljena sajla sa klinovima. Savladali smo i ovu posljednju prepreku na usponu i konačno pristupili na vrh Mitikas. Od Skale do Mitikasa stigli smo za oko 1 sat hoda.
Na najvišem tjemenu vrha stoji triangulacijski betonski stup sa upisnom kutijom i željezni jarbol sa zastavom Grčke. Sa vrha pruža se dobar pogled na mnoge vrhove Olimpa, a u pravcu Litohora na horizontu vidi se Egejsko more. Bio je ovo neuobičajen prizor posebno za nas planinare koji živimo u kontinentalnom dijelu Europe. Na vrhu osim nas nije bilo drugih planinara i zbog toga smo se duže vremena zadržali da uživamo u tišini i razgledanju okoline. Nakon fotografisanja i upisa u knjigu posjetilaca napuštamo vrh i sa oprezom se spuštamo niz stjenoviti kuloar po isturenim glatkim policama.
Po izlasku iz kuloara priječimo greben ka Skali, koji smo već jednom savladali na usponu ka Mitikasu. Od Skale dalje nastavljamo grebenom na vrh Skolio (2912 m) na koji smo pristupila za manje od 1 sat hoda. Vrijeme nas je dobro poslužilo, bilo je sunčano i malo prohladno ali bez vjetra. Popodne na sjeverenoj strani Olimpa magla se digla iz doline, ali nije uspjela preći preko vršnog grebena. Zadovoljni današnjim usponima napuštamo vrhove Olimpa i za oko 2 sata hoda stižemo u pl. kuću “Spilios Agapitos“. Nakon kraće pauze za predah i osvježenja nastavljamo sa silaskom u Prioniu gdje stižemo u 18:00 h. Na povratku svraćamo u ljetovalište Paralija na kupanje u moru. Istu večer napuštamo Grčku i noćimo u Gevgeliji.
Sutradan putovanje nastavljamo preko Makedonije i Srbije. U Sarajevo stižemo u 19:00 h. Na putu smo proveli ukupno 8 dana, prešli automobilom 2270 km i pristupili na 6 vrhova od kojih su 4 najviši na Balkanskom poluotoku.