21.9.1892. godine u Sarajevu je održana Osnivačka skupština Bosansko-hercegovačkog turističkog kluba (“Bosnisch-Herzegowinischer Touristen Klub in Sarajevo”) i ovaj datum smatra se početkom organiziranog planinarstva u BiH. Osnivačka Skupština je održana u kancelariji upravnog direktora Zemaljske vlade barona Huge von Kutschere, u prisustvu visokih vladinih činovnika. Na Osnivačkoj Skupštini je izabran i prvi Predsjednik, vladin savjetnik vitez Lothar von Berks.
Iste godine je izašlo prvo izdanje Ilustrovanog vodiča kroz Bosnu i Hercegovinu na njemačkom jeziku (″Illustrierter Führer durch Bosnien und Herzegowina″). Autori vodiča su Julius Pojman, inspektor za turizam u Zemaljskoj vladi i direktor banje Ilidža i Dr C. A. Neufeld, savjetnik i referent za turizam u Zemaljskoj vladi. U vodiču su dati podaci o planinama u BiH, njihovom geografskom položaju, flori i fauni s opisom pješačkih pristupa na mnoge visoke vrhove uz motivirajuće ilustracije krajolika.
Godine 1896. pod vrhom Trebevića na Sofama je podignuta prva planinarska kuća u BiH …
(Braco Babić i Drago Bozja, Planinarsko – turistički vodič po planinama oko Sarajeva, Kratak prikaz razvoja planinarstva, str. 12 – 15, izdavač Fondacija BITR-a, Sarajevo, 2006. god.).
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Planina Igman spada u visoke dinarske površi i ima nadmorsku visinu od 1100 m do 1300 m. Paralelno se pruža s glavnim grebenom Bjelašnice, čineći njeno istočno i sjeveroistočno predgorje od koje je odijeljeno dubokim uvalama: Malo polje (1162 m), Veliko polje (1190 m), Kasov dol (1340 m), Gornja Grkarica (1184 m) i Babin dol (1266 m). Karakteristični oblici kraškog reljefa vidljivi su širom planine. Nema mnogo izvora i po tome spada u red planina siromašnih vodom. Od vrhova Igmana prema sjeveru strmo se spušta njegova padina do Sarajevskog polja gdje se pojavljuju veoma snažna kraška vrela. Među njima je najpoznatije vrelo rijeke Bosne sa kojeg se pitkom vodom putem gradskog vodovoda snabdijeva veliki dio Sarajeva. Vrelo Bosne je jedno od omiljenih izletišta Sarajlija.
Klima na Igmanu je kao i na drugim planinama oko Sarajeva, jedino se u zimskom periodu razlikuje od njih zbog temperaturnih inverzija na Velikom polju (lokalitet Mrazište) na kojem je dana 25.1.1963. godine zabilježena temperatura od -43,5° C, najniža temperatura ikad zabilježena u BiH. Pojava ovako ekstremnih niskih temperatura objašnjava se morfološkim prilikama i strujanjem hladnih zračnih masa sa susjedne planine Bjelašnice.
Najviši vrhovi Igmana su: Crni vrh (1647 m) i Guvno (1612 m) u predjelu Javornika, Đurino brdo (1533 m) iznad Malog polja, Mali Omar (1506 m) iznad sela Lokve, Crni vrh (1504 m) iznad Lasičkog stana i dr.
Planina Igman je svojom osobenom ljepotom oduvijek bila inspiracija pjesnika. Ona je privlačila lovce visoke divljači i bila neiscrpan rezervat stabala za drvosječe. Danas Igman pruža mogućnosti za razne sportsko-rekreativne aktivnosti: planinarenje, vožnja planinskim biciklom, turno skijanje i skijaško trčanje. Na Igmanu se nalaze velike površine četinarske šume zbog kojih ova planina predstavlja svojevrsnu “vazdušnu banju”. U zimskom periodu kada je grad obavijen maglom i smogom, mnoge Sarajlije odlaze na Igman kako bi se nadisali čistog i svježeg zraka.
Na Igmanu postoje četiri planinarska objekta koje koriste planinari i drugi ljubitelji prirode: pl. dom na Brezovači (984 m/nv), pl. dom na Malom polju (1236 m/nv), pl. kuća na Hrasničkom Stanu (1315 m/nv) i pl. kuća na Javorniku (1498 m/nv).
Igman je jedna od četiri sarajevskih planina na kojoj su održane 14. zimske olimpijske igre Sarajevo ‘84. Do olimpijskog skijaškog centra na Igmanu može se pristupiti od Sarajeva asfaltiranom cestom iz dva pravca: preko Krupca do Velikog polja (32 km) i Malog polja (35 km), preko Hadžića do Malog polja (30 km) i Velikog polja (33 km).
U doba austrougarske uprave i okupacije Bosne i Hercegovine (1878. – 1918. god.) na Igmanu je vršena masovna eksploatacija šume – prvenstveno četinarske. Prijevoz posječenog šumskog drveta do pilane obavljao se šumskom željeznicom s konjskom zapregom, na relaciji: Veliko polje – Malo polje – Kabalovo – Brezovača – Hadžići.
Godine 1893., formiran je lovno-privredni rezervat koji je obuhvatao prostore Igmana i Bjelašnice.
U doba vladavine Kraljevine Jugoslavije (1918. – 1941. god.) također je vršena masovna eksploatacija šume i ponovo je formiran lovno-privredni rezervat koji je obuhvatao prostore Igmana i Bjelašnice.
U tom periodu vlasti su dozvolile gajenje srebrnih lisica na području Mrazišta i Velikog polja. Srebrene lisice su donesene sa sjevera Švedske i uzgajane su na nadmorskoj visini od 1190 m do 1215 m. Dobrom uzgoju srebrenih lisica pogoduje alpska klima koja na Igmanu vlada u zimskom periodu.
25.8.1935. god. u Kasovom dolu (1340 m/nv) svečano je otvoreno skijaško-planinarsko sklonište. Objekat je pod upravom HPD “Bjelašnica” Sarajevo.
1935. god. objavljen je po prvi put na našem jeziku “Vodič kroz planine Bosne i Hercegovine”. Autor vodiča je Ing Jovo Popović – kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Izdavači vodiča su planinarska društva iz Sarajeva. Opis Igmana ilustrovan je fotografijama i mapom, sa ucrtanim planinarskim putevima. Mnogim planinarima daje podstrek da krenu na ovu planinu i upoznaju njenu ljepotu.
1937. god. HPD “Bjelašnica” Sarajevo iznajmljuje od Direkcije šuma drvenu kolibu u Kasovom dolu (1340 m/nv). Koliba je zapuštena i nakon temeljite adaptacije stavljena je u funkciju planinarskog skloništa. Objekat raspolaže kuhinjom, cisternom za vodu i spavaonicom sa 20 ležaja.
27. i 28. januara 1942. god. Prva proleterska brigada izvela je u toku noći marš po dubokom snijegu na temperaturi od -38° C i prešla preko Igmana za 17 sati napornog hoda. U maršu je učestvovalo 800 boraca, a među njima je 180 promrzlo, od kojih je 23 po dolasku u Foči umrlo u bolnici.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1941. – 1945. god.) svi objekti na Igmanu koje su koristili planinari, ljubitelji prirode i lovci, uništeni su i spaljeni.
9.10.1949. god. Svečano je otvorena pl. kuća na Javorniku. Kuća se nalazi na proplanku okruženom gustom šumom u blizini dva najviša vrha Igmana – Crnog vrha i Guvna. Pogodna je polazna tačka za pl. ture na Igmanu i na vrhove Bjelašnice. Objekat je smješten na nadmorskoj visini od 1498 m. Sagrađen je od brvana, a pokriven šindrom. Kuća je prizemna i ima samo jednu prostoriju u kojoj je smještena kuhinja i 12 ležaja. Osvjetljava se petrolejskom i butan-lampom. Koristi vodu sa vrela u blizini kuće. Najpogodniji pristup do kuće je sa Velikog polja – 1 h hoda i Malog polja – 2 h hoda. Pod upravom je PD “Bjelašnica” Sarajevo.
4.11.1949. god. Svečano je otvorena pl. kuća na Hrasničkom Stanu. Kuća se nalazi na proplanku okruženom gustom četinarskom šumom. Pogodna je polazna tačka za pl. ture na Igmanu i na vrhove Bjelašnice. Objekat je smješten na nadmorskoj visini od 1315 m u blizini bivšeg katuna – stočarskog naselja sa nekoliko koliba. Sagrađen je od brvana, a pokriven šindrom. Ima prizemlje u kojem je se nalazi kuhinja i trpezarija sa 30 mjesta, a na spratu su 2 sobe sa ukupno 17 kreveta. Osvjetljava se petrolejskom i butan-lampom. Koristi vodu sa vrela u blizini kuće. Kuća je udaljena 3 h hoda iz Hrasnice, a sa Ilidže preko Vrela Bosne i Brezovače 4 h hoda. Od Velikog polja i Malog polja udaljena je 1 h hoda. Pod upravom je PD “Bjelašnica” Sarajevo.
1951. god. Planinari Jugoslavije izveli su pohod u aprilu i maju mjesecu, u kojem su preko mnogih planina prenijeli štafetnu palicu povodom pedeset i devetog rođendana voljenom maršalu drugu Titu. Planinarska Titova štafeta je krenula iz Sloveniji sa Triglava (2864 m), najvišeg vrha Jugoslavije.
U sklopu pohoda planinari BiH nosili su štafetnu palicu padinama Igmana 15. aprila, ovim pravcem: Hrasnički Stan – Dugi laz – Hrasnica – Ilidža – Sarajevo gdje su je na Marijin-dvoru dočekali mnogi građani, omladina i pioniri. Dalje je svečana povorka na čelu sa Titovom štafetom prošla glavnom ulicom u pratnji limene glazbe do planinarskog logora podignutog na platou ispred Doma JNA gdje su bile upaljene dvije velike logorske vatre. U planinarskom logoru štafetnu palicu je primio Joža Engel, predsjednik planinarskog saveza Bosne i Hercegovine.
27.7.1954. god. Na Brezovači podignuto je spomen-obilježje i kosturnica poginulih boraca u narodno-oslobodilačkom ratu 1941. – 1945. godine. Spomenik podižu Savez boraca NOR-a i Garnizon JNA Hadžići.
1956. god. Na Malom polju izgrađena je pl. kuća. Okružena je četinarima, odakle se pruža širok pogled na najviši vrh Bjelašnice i njen glavni greben koji se proteže od Opservatorije do Vlahinje. Pogodna je polazna tačka za pl. ture na Igmanu i na vrhove Bjelašnice. Objekat je smješten na nadmorskoj visini od 1236 m malo iznad trase bivše šumske željeznice. Sagrađen je od drveta, pokriven limom. Kuća je prizemna i ima samo dvije prostorije. U manjoj prostoriji nalazi se kuhinja i trpezarija sa 10 mjesta, a u većoj prostorije smješteno je 10 ležaja. Osvjetljava se petrolejskom i butan-lampom. Koristi vodu iz čatrnje i sa vrela Kovačice udaljenog 15 minuta od kuće. Kuća je udaljena 4 h hoda iz Hrasnice preko Hrasničkog Stana, a sa Ilidže preko Vrela Bosne i Brezovače 3 h hoda. Od Malog polja udaljena je 15 minuta hoda, a od Velikog polja 1 h hoda. Pod upravom je PSD PTT “Prijatelj prirode” Sarajevo.
1958. god. u mjesecu augustu puštena je u obilazak Bjelašnička transverzala. Osnivač transverzale je PD “Bjelašnica” Sarajevo. Transvezala se može obići za 5 – 7 dana hoda i ukupno ima 17 kontrolnih tačaka.
U sklopu transverzale na Igmanu su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: planinarska kuća na Javorniku (KT 15), spomenik na Velikom polju (KT 16) i vrelo Bosne (KT 17). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeno pl. društvo.
1958. god. u mjesecu septembru puštena je u obilazak Sarajevska transverzala. Osnivač transverzale je Sreski planinarski savez Sarajevo. Transvezala se može obići za 8 – 9 dana hoda i ukupno ima 34 kontrolne tačke.
U sklopu transverzale na Igmanu su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: planinarska kuća na Javorniku (KT 29), spomenik na Velikom polju (KT 30), planinarska kuća na Malom polju (KT 31 ) i planinarska kuća na Hrasničkom Stanu (KT 32). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.
1966. god. U čast proslave jubilarne 25-godišnjice legendarnog Igmanskog marša, Sreski planinarski savez Sarajeva uspostavio je planinarsku transverzalu koja nosu naziv “Igmanski marš”. Transverzala se može obići za 4 – 5 dana hoda i ukupno ima 15 kontrolnih tačaka.
U sklopu transverzale na Igmanu su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: spomenik na Brezovači (KT 5), spomenik na Velikom polju (KT 6) i spomenik u Gornjoj Presjenici kod sela Arbići (KT 7). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.
1972. god. Planinarski savez BiH uspostavio je transverzalu “Po planinama Bosne i Hercegovine“. Vodič i dnevnik pripremio je autor Mehmed Šehić, sarajevski planinar.
U sklopu transverzale na Igmanu su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: planinarska kuća na Hrasničkom Stanu (KT 35), spomenik na Velikom polju (KT 36), planinarska kuća na Javorniku (KT 37) i planinarska kuća na Malom polju (KT 38). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.
1983. god. PD “FAMOS” Hrasnica uspostavilo je transverzalu “Treskavica – Hojta – Igman” u znak sjećanja na druga Tita i njegove saborce koji su prešli preko ovih planina od 25. juna do 1. jula 1942. godine. Transverzala se može obići za 3 dana hoda i ukupno ima 12 kontrolnih tačaka.
U sklopu transverzale na Igmanu su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: spomenik na Velikom polju (KT 9), planinarska kuća na Malom polju (KT 10) i planinarska kuća na Hrasničkom Stanu (KT 11). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeno pl. društvo.
1980. – 1983. god. U ovom periodu na Igmanu se intezivno izvode radovi u sklopu pripreme za organizaciju 14. zimskih olimpijskih igara Sarajevo ‘84.
Na Velikom polju izgrađeno je 60 km staza za takmičenje u trčanju na smučkama, biatlonu i nordijske kombinacije. Izgrađena je asfaltirana staza, duga 2,5 km, za ljetne treninge smučara i trkača. Na prostoru za takmičenje uređeno je veliko moderno biatlonsko strelište sa 36 meta, pomoćni press centar i drugi prateći objekti.
Izgrađeno je i pomoćno olimpijsko selo u kome će biti smješteni takmičari za discipline u trčanju na smučkama, biatlonu i nordijske kombinacije. Objekat raspolaže sa 164 sobe i 2 apartmana, odnosno sa 16 jednokrevetnih, 27 dvokrevetnih, 64 trokrevetnih soba i 57 trosobnih stanova sa pomoćnim ležajima. U ovim stambenim jedinicama može se smjestiti 502 ležaja. Ima sve potrebne sadržaje koje mu daju karakteristiku hotela B kategorije.
U blizini Velikog polja izgrađena su tri hotela: “Igman”, “Borik” i “Mrazište”. Također su izgrađene dvije nove asfaltirane ceste na relaciji: od Krupca do raskršća na Gornjoj Grkarici (20 km) i od Hadžića do Babinog dola (30km).
Na Malom polju izgrađene su na najsuvremeniji način dvije smučarske skakaonice od 70 m i 90 m. Uz skakaonice izgrađen je sudijski toranj, bivak za odmor, rekreacione staze za alpsko skijanje, žičara i ski-liftovi, tribine za gledaoce, pomoćni press centar i drugi prateći objekti.
10. – 13.2.1983. god. Na Malom polju održano je predolimpijsko takmičenje u nordijskoj kombinaciji (skokovi), a na Velikom polju takmičenje za svjetski kup također u nordijskoj kombinaciji (trčanje).
15. – 18.2.1983. god. Na Velikom polju održano je takmičenje za svjetski kup u biatlonu.
1984. god. u mjesecu februaru za vrijeme 14. Zimskih olimpijskih igra Sarajevo ‘84 na Malom polju je održano takmičenje u smučarskim skokovima na 70 i 90-metarskoj skakaonici, a na Velikom polju, takmičenje u trčanju na smučkama, biatlonu i nordijskoj kombinaciji.
A) Takmičenje na Malom polju i pregled osvojenih olimpijskih medalja
– Smučarski skokovi na 70-metarskoj skakaonici: 1. Jens Weissflog (Njemačka DR) – zlatna medalja, 2. Matti Ensio Nykänen (Finska) – srebrna medalja, 3. Jari Puikkonen (Finska) – bronzana medalja;
– Smučarski skokovi na 90-metarskoj skakaonici: 1. Matti Ensio Nykänen (Finska) – zlatna medalja, 2. Jens Weissflog (Njemačka DR) – srebrna medalja, 3. Pavel Ploc (Čehoslovačka) – bronzana medalja.
B) Takmičenje za žene na Velikom polju i pregled osvojenih olimpijskih medalja
– Smučarsko trčanje na 5 km: 1. Marja-Liisa Hämäläinen (Finska) – zlatna medalja, 2. Berit Aunli (Norveška) – srebrna medalja, 3. Květa Jeriová (Čehoslovačka) – bronzana medalja;
– Smučarsko trčanje na 10 km: 1. Marja-Liisa Hämäläinen (Finska) – zlatna medalja, 2. Raisa Petrovna Smetanina (SSSR) – srebrna medalja, 3. Brit Petersen (Norveška) – bronzana medalja;
– Smučarsko trčanje na 20 km: 1. Marja-Liisa Hämäläinen (Finska) – zlatna medalja, 2. Raisa Petrovna Smetanina (SSSR) – srebrna medalja, 3. Anne Jahren (Norveška) – bronzana medalja;
– Smučarska trka štafeta 4×5 km: 1. Inger Helene Nybråten, Anne Jahren, Brit Pettersen, Berit Aunli (Norveška) – zlatna medalja, 2. Dagmar Švubová, Blanka Paulů, Gabriela Svobodová, Květa Jeriová (Čehoslovačka) – srebrna medalja, 3. Pirkko Määttä, Eija Hyytiäinen, Marjo Matikainen, Marja-Liisa Hämäläinen (Finska) – bronzana medalja.
C) Takmičenje za muškarce na Velikom polju i pregled osvojenih olimpijskih medalja
– Smučarsko trčanje na 15 km: 1. Gunde Anders Svan (Švedska) – zlatna medalja, 2. Aki Tapani Karvonen (Finska) – srebrna medalja, 3. Harri Tapani Kirvesniemi (Finska) – bronzana medalja;
– Smučarsko trčanje na 30 km: 1. Nikolay Semyonovich Zimyatov (SSSR) – zlatna medalja, 2. Alexander Alexandrovich Zavyalov (SSSR) – srebrna medalja, 3. Gunde Anders Svan (Švedska) – bronzana medalja;
– Smučarsko trčanje na 50 km: 1. Thomas Lars Wassberg (Švedska) – zlatna medalja, 2. Gunde Anders Svan (Švedska) – srebrna medalja, 3. Aki Tapani Karvonen (Finska) – bronzana medalja;
– Smučarska trka štafeta 4×10 km: 1. Thomas Lars Wassberg, Benny Kohlberg, Jan Ottosson, Gunde Anders Svan (Švedska) – zlatna medalja, 2. Oleksandr Mykhailovych Batyuk, Alexander Alexandrovich Zavyalov, Vladimir Vasilyevich Nikitin, Nikolay Semyonovich Zimyatov (SSSR) – srebrna medalja, 3. Kari Ristanen, Juha Iisakki Mieto, Harri Tapani Kirvesniemi, Aki Tapani Karvonen (Finska) – bronzana medalja;
– Biatlon: 1. Peter Angerer (SR Njemačka) – zlatna medalja, 2. Frank-Peter Roetsch
(Njemačka DR) – srebrna medalja, 3. Eirik Kvalfoss (Norveška) – bronzana medalja;
– Nordijska kombinacija: 1. Tom Sandberg (Norveška) – zlatna medalja, 2. Jouko Karjalainen (Finska) – srebrna medalja, 3. Jukka Ylipulli (Finska) – bronzana medalja.
1984. god. Na Velikom polju podignuto je spomen-obilježje Prvoj proleterskoj brigadi koja je u januaru 1942. godine izvela legendarni Igmanski marš. Spomenik se nalazi odmah pokraj ceste koja povezuje Igman i Bjelašnicu. Spomenik podižu borci i građani Sarajeva.
1992. – 1995. god. Za vrijeme rata u BiH na Igmanu su uništeni hoteli: “Igman”, “Borik” i “Mrazište” na području Velikog polja i planinarska kuća PSD PTT “Prijatelj prirode” na Malom polju. Također su uništene olimpijske skakaonice i svi prateći objekti na Malom polju.
U ovom ratnom period preko Igmana je vodio “Put spasa” jedina cestovna veza sa opkoljenim Sarajevom. Jedan dio puta vodio je kroz tunel prokopan ispod aerodromske piste i njime je u grad pristizala značajna pomoć u hrani i lijekovima stanovništvu i braniocima.
1997. god. PD “Energoinvest” Sarajevo u znak sjećanja na ratne godine i opsadu Sarajeva uspostavilo je Memorijalni planinarski pohod koji se svake godine u ljetnom periodu izvodi na relaciji od Hrasnice preko Kabalova i sela Lokve do Donjeg Zovika.
Također, ovo pl. društvo je uspostavilo Memorijalni planinarski marš koji se također svake godine u zimskom periodu izvodi na relaciji od Hrasnice do Kabalova. Planinarski marš je nazvan po imenu prvog potpredsjednika vlade Bosne i Hercegovine Hakiji Turajliću ubijenom u mjesecu januaru 1993. godine. U znak sjećanja na ovaj tragičan događaj podignuto je spomen obilježeje pokraj puta za sarajevski aerodrom.
2002. god. Svečano je otvoren pl. dom na Malom polju. Objekat je smješten na nadmorskoj visini od 1236 m na prostoru bivše pl. kuće. Dom ima priključak na struju i vodu, etažno grijanje, sanitarije (WC i kupatila). U prizemlju doma se nalaze velika kuhinja i mala priručna kuhinja (za posjetioce doma), kamin sala sa 50 mjesta i 2 WC. Na prvom sprat se nalaze 3 sobe sa 10, 12 i 4 kreveta, 2 WC i 2 kupatila. Na drugom spratu su 3 sobe sa 4, 6 i 8 kreveta, 1 WC. Potkrovlje je opremljeno sa 10 kreveta. Ukupno pl. dom raspolaže sa 50 kreveta, 5 WC-a i 2 kupatila. Pod upravom je PSD PTT “Prijatelj prirode” Sarajevo.
16. – 17.8.2003. god. Na Malom polju je održana planinarska manifestacija “Dan planinara BiH”. Organizatori su PS BiH i PSD PTT “Prijatelj prirode” Sarajevo.
2006. god. PSD “Brezovača” Hadžići započela je izgradnju planinarskog doma na Brezovači. Objekat je smješten na nadmorskoj visini od 984 m u blizini spomen-obilježja na proplanku kod bivše šumarske kuće.
2012. god. Završena je izgradnja pl. doma na Brezovači. Dom ima priključak za struju i vodu, etažno grijanje, sanitarije (WC i kupatila). U prizemlju doma nalaze se kuhinja i 2 trpezarije – velika sa 55 mjesta, a mala sa 10 mjesta, 2 WC. Na spratu se nalazi 5 soba sa 2, 6, 8, 8 i 12 kreveta (ukupno 36 kreveta), 2 WC i 2 kupatila. Povoljna je polazna tačka za uspon na vrh Golo brdo (1246 m/nv) sa čijeg se najvišeg tjemena pruža širok pogled na Sarajevsko polje i grad Sarajevo, pristup do vrha je pješačkom stazom, označenom planinarskim putokazima i znakovima, za 1,5 h hoda. Dom je udaljen 7 km od Hadžića, a parking za 60 mjesta je odmah pokraj ceste koja vodi ka olimpijskom centru na Bjelašnici i Igmanu. Osim automobilom do pl. doma se može pristupiti planinarskom stazom iz Hadžića za 2 h hoda (trasom Nanića puta). Pod upravom je PSD “Brezovača” Hadžići.
9. – 16.2.2019. god. Na Igmanu, Bjelašnici i Jahorini je održano takmičenje u sklopu sportske manifestacije EYOF 2019 (Europski olimpijski festival za mlade). Više od dvije hiljade sportista, trenera, službenih lica, članova delegacija iz 46 europskih država boravi u Sarajevu. Za vrijeme održavanja takmičenja učesnicima je pružena jedinstvena prilika da upoznaju naše olimpijske planine i steknu jednu drukčiju, ljepšu i atraktivniju sliku o Bosni i Hercegovini.
U posljedne dvije decenije na Igmanu su obnovljene skijaške staze i žičare, hoteli i ugostiteljski objekti. Sve ovo zajedno je veliki doprinos revitalizaciji olimpijske planine Igman, kao značajne turističke – rekreativne destinacije regiona.
Naslovna slika: Igman, olimpijske skakaonice na Malom polju
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 