Planine Kanin (italijanski: Monte Canin) su planinski lanac u zapadnim Julijskim Alpama, na granici Slovenije i Italije. Odvajaju gornju dolinu Soče u Sloveniji od doline Rezije u Italiji. Njihov najviši vrh je Visoki Kanin (italijanski: Monte Canin Alto) nadmorske visine 2587 m. Sa vrha se pruža lijep razgled na Julijske Alpe, a kada je vedro vrijeme vidi se i dio Tršćanskog zaljeva u Jadranskom moru.
Na Kaninu su dva skijališta, jedno na slovenskoj a drugo na italijanskoj strani. Nekada dva odvojena skijališta od 2009. godine su povezana i time je sezona skijanja produžena do kasno u proljeće, jer se snijeg duže zadrži na talijanskoj strani.
Do skijališta na Kaninu sa slovenske strane stiže se kabinskom žičarom od Bovca za 40 minuta lagane vožnje. Žičara je izgrađena 1974., a obnovljena 2016. godine i od donje stanice “A“ (436 m/nv) do gornje stanice “D“ (2202 m/nv) svladava 1766 m visinske razlike.
Na italijanskoj strani skijališta također vozi kabinska žičara od Sella Nevea (1140 m/nv) do Sella Prevala (2067 m/nv). Gornje stanice kabinskih žičara na slovenskoj i italijanskoj strani su povezane ski-liftovima na Sedlu pod Prestreljenikom (2292 m/nv).
Oba skijališta su pogodna ishodišna tačka za uspon na mnoge izazovne vrhove: Visoki Kanin / Monte Canin Alto (2587 m/nv), Prestreljenik / Monte Forato (2499 m/nv), Velika Črnelska špica (2332 m/nv), Veliki vrh / Rombon (2208 m/nv), Vrh Laške planje (2448 m/nv), Velika Baba (2148 m/nv) i dr.
U prilogu je opisan pristup na Kanin sa slovenske strane i ilustrovan fotografijama sa uspona na vrh Visoki Kanin, vrh Prestreljenik, okno u Prestreljeniku i planinski dom Petra Skalarja.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Visoki Kanin / Monte Canin Alto (2587 m/nv)
Od gornje stanice žičare “D“ krenuti markiranom planinarskom stazom preko Prestreljeniških podi u pravcu zapada. Na stazi su dva raskršća, prvo je za pl. dom Petra Skalarja (lijevo), a drugo za Prestreljeniško okno i Visoki Kanin (desno). Slijedi uspon do priključka za Prestreljeniško okno (desno) – ne skretati već nastaviti pravo gore (uzbrdo) do sedlašca između Hudim vršičem (2478 m/nv) i Vrhom Osojnic (2371 m/nv). Nakon sedlašca sa lijeve strane je priključak od pl. doma Petra Skalarja. Od priključka dalje staza je gotovo vodoravna i priječi duge sipare što se pružaju pod stjenovitim grebenom. Staza je na ovom dijelu dobro utrta i orijentacijski jednostavna (po lijepom vremenu) jer cijelo vrijeme ispred nas vidi se vrh na koji smo krenuli. Priječenje sipara predstavlja najlakši dio uspona.
U podnožju sipara je divlji krš na sve strane i obasjan suncem jako bliješti svojom bjelinom pa se u njega može gledati jedino sa sunčanim naočalama. Ipak u tom ljutom kamenjaru može se uočiti prirodni kameni most koji je načinila velika stijena položena iznad provalije. Kaninsko gorje je poznato po dubokim kraškim ponorima. Pet jama je dublje od 1000 m, šest dubljih od 800 m i dvadesetdvije dubljih od 500 m. Iz tog razloga Kaninsko gorje speleolozima predstavlja veliki izazov.
Po prelasku sipara započinje kratak uspon preko stijene sa dobrim oprimcima koju treba svladati do izlaska na vršni greben. Na grebenu se otvaraju široki razgledi na sve strane. Greben je jako istaknut i treba u nastavku uspona ka vrhu biti oprezan zbog mogućeg pokliznuća ako je kamen vlažan ili je poledio. Jedno vrijeme hoda se i penje uz sami rub grebena koji nakratko treba napustiti i spustiti se južnim pobočjem na Kaninsku škrbinu (2490 m/nv). Dalje slijedi uspon široko razvedenim grebenom sa dobrim oprimcima sve do izlaska na najviše tjeme vrha. Za vrijeme priječenja grebena moguć je susret sa divokozama koje se ne boje prisustva planinara i vješto se kreću po isturenim policama na strmoglavim liticama.
Na najvišem tjemenu vrha je drvena greda, ostatak nekadašnjeg masivnog križa koji je stradao od udara groma. Na gredi stoji spomen ploča u znak sjećanja na Borisa Mlekuža, slovenskog gorskog spasavaoca koji je tragično stradao zajedno sa četvoricom svojih kolega u blizini Okrešlja (Turska gora na Kamniškim Alpama). Stradali su u vježbi spašavanja helikopterom (1997. god.). Ploču su postavili njegovi prijatelji alpinisti iz doline Rezije (italijanski: Resia).
Na vrhu je kutija sa upisnom knjigom. Preko vrha i duž grebena je državna granica Republike Slovenije i Republike Italije i obilježena je kamenom pločom – granični kamen br. 14-14.
Sa vrha se može nastaviti u pravcu juga istaknutim stjenovitim grebenom – vrlo zahtjevno, na: Mali Kanin / Monte Canin Basso (2572 m/nv), Črni vogel (2422 m/nv), Vrh Laške planje (2448 m/nv), Vrh Žlebi (2317 m/nv) i Velika Baba (2148 m/nv). U pravcu sjevera sa vrha se može spustiti oštrim stjenovitim grebenom – vrlo zahtjevno, preko Krnice (2441 m/nv) na bivak “Marussich“ – Preval Peravo (2041 m/nv).
Treba spomenuti i vrlo izazovnu via ferratu “Divisione Julia” (obnovljena 2009. god.) za koju mnogi planinari kažu da je najbolji penjački put na Kaninu sa talijanske strane. Staza je markirana od prijevoja Sella Nevea i završni uspon je sjevernom stranom, teškoće II stepena , vrijeme trajanja uspona je 4 h i 45 minuta.
Pogled s vrha je jedan od najljepših u Julijskim Alpama. Na zapadu jasno se vide vrhovi Dolomita (3343 m/nv) u Italiji, a na sjeveru Grossglockner (3798 m/nv) – najviši vrh Austrije. Na istoku vide se mnogi vrhovi Julijskih Alpa u Sloveniji. Na jugu kada je vedro vrijeme vidi se dio poluotoka Istre i dio Tršćanskog zaljeva u Jadranskom moru.
Od stanice “D“ do Visokog Kanina / Monte Canin Alto stiže se za 2 h i 30 minuta hoda. Završni dio uspona je vrlo zahtjevan i od penjača očekuje se siguran korak i bez straha od dubine. Na istaknutim dijelovima staza je osigurana željeznim klinovima i sajlom. U ljetnim mjesecima ako je najava pljuskova treba odustati od vrha jer udari groma na istaknutom grebenu su velika opasnost pri usponu.
Prestreljenik / Monte Forato (2499 m/nv)
Od gornje stanice žičare “D“ krenuti ski-stazom preko Prestreljeniških podi u pravcu sjevera. Ski-staza je široka i strma i njome se stiže na Sedlo pod Prestreljenikom (2292 m/nv). Od Sedla skrenuti lijevo na markiranu planinarsku stazu. Posmatrajući odozdo iz pravca Sedla ka vrhu, reklo bi se da nema nikakve staze jer prelazi preko zatravnjenih polica do stjenovitog dijela. Dalje nastaviti stazom u pravcu istočnog grebena Prestreljenika. Staza je dobro utrta i preko nekoliko manjih stjenovitih skokova i polica na istaknutim strminama pod samim vrhom treba se malo pomagati i rukama, ako su stijene vlažne ili poleđene.
Prestreljenik se nalazi u samom središtu Kaninskog gorja i njegov piramidalni oblik dobro je uočljiv iz pravca Bovca. Zapadno od vrha u stjenovitom grebenu je prirodno okno (Prestreljeniško okno) po kojem je vrh dobio ime. Uspon na Prestreljenik u ljetnom periodu nije previše zahtjevan dok je zimi izazovan cilj alpinističkog skijanja. Preko najvišeg tjemena vrha prelazi državna granica Slovenije i Italije koja je obilježena graničnim kamenom br. 14. Na vrhu je kamena kupa sa malim drvenim križem, a nešto dalje na jednoj stijeni stoji minijaturna maketa Aljaževog stolpa (pl. sklonište na vrhu Triglava) i djelo je slovenskog planinarskog kluba “Skala“.
Na Prestreljenik može se pristupiti i drugim puno zahtjevnijim stazama od opisane: iz Prestreljeniškog okna i pl. kuće Gilberti na talijanskoj strani Kanina.
Razgledi sa Prestreljenika su gotovo isti kao i sa Visokog Kanina. Lijep je pogled na mnoge vrhove Kaninskog gorja i vrhove srednjih Julijskih Alpi, također i na vrhove Montaž i Viš, Bovšku kotlinu i vrh Krn. Kada je dobra vidljivost vidi se i Tršćanski zaljev u Jadranskom moru.
Od stanice “D“ do Prestreljenika / Monte Forato stiže se za 1 h i 30 minuta hoda.
Okno u Prestreljeniku (2391 m/nv)
Od gornje stanice žičare “D“ krenuti markiranom planinarskom stazom preko Prestreljeniških podi u pravcu zapada. Na stazi su dva raskršća, prvo je za pl. dom Petra Skalarja (lijevo), a drugo za Prestreljeniško okno i Visoki Kanin (desno). Dalje nastaviti stazom preko sipara na južnoj strani Prestreljenika. Na narednom raskršću skrenuti desno (dalje staza vodi za Visoki Kanin) i nastaviti uspon strmom stazom do pod stijenu. Kroz stijenu, staza je osigurana klinovima i sajlom gotovo cijelom dužinom do okna. Od stanice “D“ do Prestreljeniškog okna stiže se za 1 h hoda.
Okno u Prestreljeniku posmatrano iz daljine izgleda malo, ali kada se približimo i stanemo u njega ostajemo zadivljeni njegovom veličinom. Oblikovano je u vrletnoj gotovo vertikalnoj stijeni približnih dimenzija 10 x 7,5 m i kroz njega prolazi slovensko-italijanska granica na šta upućuje kamena ploča ugrađena u stijenu okna – granični kamen br. 14-2. Pokraj ploče je kutija sa knjigom posjetilaca.
Iz okna vodi penjačka tura po policama sjeverne strane na vrh Prestreljenika i predstavlja atraktivan uspon.
Od Prestreljeniškog okna pruža se razgled na vrhove Julijskih Alpa na italijanskoj strani, a među njima se ističu: Jôf di Montásio / Montaž (2753 m/nv) i Jôf Fuárt / Viš (2666 m/nv). Ispod okna u dolini vidi se skijalište Sella Nevea. Na slovenskoj strani vide se mnogi vrhovi u nizu počevši od Triglava (2864 m/nv) na istoku do Krna / Monte Nero (2245 m/nv) na jugu.
Planinski dom Petra Skalarja (2260 m/nv)
Od gornje stanice žičare “D“ krenuti markiranom planinarskom stazom preko Prestreljeniških podi u pravcu zapada. Na stazi su dva raskršća, prvo je za pl. dom Petra Skalarja (lijevo), a drugo za Prestreljeniško okno i Visoki Kanin (desno). Pl. dom je smješten na maloj zaravni na Kaninskim podima tik pod markantnim vrhom Konjc (2287 m/nv). Dom je izgrađen 1983. godine, a ime je dobio po slovenskom revolucionaru Petru Skalarju ili Ferdu Kravanji (1911. – 1944. god.). U ljetnom periodu otvoren je od početka jula do kraja augusta. Pl. domom upravlja PD “Bovec“. Od stanice “D” do pl. doma stiže se dobro markiranom planinarskom stazom za 1 h hoda.
Od doma se pruža širok razgled na mnoge vrhove nad Kaninskim podima od Velike Babe, Laške Planje, Visokog Kanina i Prestreljenika pa sve do Rombona. Ispred, gledano ka istoku slijede vrhovi Jalovec, Mangrt, Triglav i Krn, u daljini se vidi nizija Furlanija, Jadransko more i dio poluotoka Istre. U dolini vidi se rijeka Soča i mjesto Bovec.
U neposrednoj blizini, odmah iznad pl. doma nalazi se zimska soba – bivak koji je stalno otvoren. Bivak nosi ime po Slavku Svetičiču – Slavcu (1958. – 1995. god.), poznatom slovenskom alpinisti nastradalom na Gasherbrum IV (7925 m), himalajskom vrhu u lancu Karakoram – Pakistan.
Naslovna slika: Pogled iz Okna Prestreljenika (2391 m/nv) na vrhove Julijskih Alpa na talijanskoj strani: Jôf di Montásio / Montaž (2753 m/nv) i Jôf Fuárt / Viš (2666 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 