Planinarenje u vrijeme “pasje vrućine”

Govoreći o vrućini, sigurno ste barem jednom čuli ili i sami upotrijebili izraz “pasja vrućina”. Tako se naime, u narodu, i to ne samo našem, nazivaju nepodnošljive ljetne vrućine, baš takve kakve su se ovih dana sručile na nas.
Izraz “pasja vrućina“ vuče podrijetlo još iz antičkih vremena i povezan je s pojavom Siriusa – najsjajnije zvijezde na noćnome nebu koja se u našim krajevima može vidjeti nisko nad horizontom krajem jeseni i zimi. Budući je Sirius dio sazviježđa Velikog psa (lat. Canis maior), prema vrućinama koje su karakteristične za razdoblje od početka srpnja do polovice kolovoza nastao je i izraz “pasji dani“ (lat. dies caniculares). U našim su krajevima to doista često i dani s najvišim temperaturama u godini.
Na planinama je u tom periodu svježije za razliku u dolinama gdje su vrućine znatno izraženije. Ipak za vrijeme boravka u planini treba biti oprezan i zaštititi se od sunca.  

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planiramo li izvesti cjelodnevnu planinarsku turu u vrijeme “pasje vrućine“ onda najbolje je krenuti u ranim jutarnjim satima, utoliko će nam boravak u prirodi biti veće uživanje. Za vrijeme odvijanja ture na planinskim goletima – tamo gdje nema šume, poželjno je na glavu staviti kapu ili maramu radi zaštite od sunca. Također treba voditi računa da u organizam češće unosimo manje količine vode. Ako je teren kojim se krećemo bezvodan ili nema vrela u blizini, onda treba ponijeti dovoljne količine vode za piće. Voditi računa da jednu manju količinu vode sačuvamo u boci sve dok ne dođemo do prvog vrela na koje naiđemo, a u nekim slučajevima i do kraja planinarske ture.
U svakodnevnom životu, za čovjeka koji živi u urbanim sredinama, postoje razna pravila i propisi po kojima se treba ponašati, ovo važi i za boravak u planini. Stoga nije naodmet da mlađi i ujedno stariji planinari obnove svoje znanje o opasnostima koje vrebaju u ljetnom periodu: atmosferske pojave (oluja, kiša, grmljavina i magla), kameni odroni, klizanje tla, ujedi zmija, škorpija i krpelja i sunčevi zraci. 

Sunčanica

U ljetnom periodu sunčanica je česta pojava u planini. Ona nastaje uslijed intezivnog djelovanja sunčevih zraka na nepokrivenu glavu, naročito kod osoba koje na to nisu navikle. Dugotrajno izlaganje suncu naročito je opasno kod ljudi s malo kose ili ako su ćelavi. Ultravioletne zrake prodiru kroz kosti lubanje i oštećuju moždanu opnu i mozak.

Na cjelodnevnim turama u planini, zbog djelovanja sunčevih zraka na nezaštićenu glavu, naročito se može pojaviti glavobolja, vrtoglavica, podražaj na povraćanje, malaksalost do nesvjestice, visoka tjelesna temperatura, upala moždanih ovojnica, polagan puls, u teškim slučajevima dolazi do gubitka svijesti. U težim slučajevima sunčanica se može završiti smrću čiji je uzrok otok mozga.

Za zaštitu glave, da bi se se spriječila pojava sunčanice, najbolje je koristiti platnenu kapu sa štitnikom na čelu. Na zatiljku kape može se zakačiti marama da štiti vrat od sunčanih zraka, koja se povremeno može kvasiti vodom radi osvježenja. Kapa sa štitnikom na čelu i zakačenim platnom na zatiljku (umjesto marame) može se kupiti u prodavnicama planinarske opreme.  

U slučaju pojave sunčanice, zavisno od vrste terena gdje se dogodila, najbolje je oboljelog smjestiti u sjenu pod krošnjom drveta, visokog grmlja ili neke veće stijene. Raskopčati mu odjeću, položiti mu glavu na visoko uzglavlje i stavljati hladne obloge. Ako je oboljeli pri svijesti, davati mu hladne napitke. Nikako ne davati alkohol ili kuhinjsku sol, odnosno juhu, zbog opasnosti da se ošteti mozak. Pustiti oboljelog da miruje, oprezno ga transportirati. Kada ozdravi bolesnik mora još nekoliko dana da leži.

Sunčano sljepilo

Nastaje postepeno zbog odbijanja sunčevih zraka od ogoljelih stijena ili od bijele površine snijega. Pri jakom suncu dejstvo ultraljubičastih zraka je još jače. Najvažnije je zaštititi se tamnim naočalima prije nego bolest nastane. Oči svrbe, bole, peku i pocrvene, a kapci nateknu. Kod sunčanog sljepila oboljeli se ne smije izlagati suncu, niti skidati tamne naočale, čak ni u zatvorenoj prostoriji. Na oči treba stavljati hladne obloge od prokuhane vode ili čaja od kamilice dok ne spadne otok i prestanu bolovi,  mogu se uzimati sredstva protiv bolova.
Sunčano sljepilo prestaje nakon nekoliko dana. Ako je oko bilo više sati izloženo dejstvu sunčevih zraka, nastaju trajne posljedice na mrežnjaču koje mogu biti uzrok sljepilu. Po ozdravljenju od sunačnog sljepila oboljeli neko vrijeme mora nositi tamne naočale.

Toplotni udar od sunca

Kada je zrak prezasićen vodenom parom, topao i ustajao, može doći do toplotnog udara (pregrijavanje organizma) zbog poremećenog odavanja toplote. Do toga najčešće dolazi pred oluju i uslijed nepravilnog oblačenja i kretanja u zakopčanom odijelu, a naročito kada se sa većih nadmorskih visina dolazi u niže predjele.

Znaci toplotnog udara jesu: glavobolja, šum u ušima, zamor, žeđ, drhtanje i opća slabost. Nekada može doći i do pojave grčeva i gubitka svijesti, jakog znojenja i vrtoglavice.

Oboljelog treba odmah prenijeti u sjenu na hladno mjesto, skinuti mu odjeću i poljevati ga hladnom vodom ili mu stavljati hladne obloge na prsa i glavu. Ako je oboljeli pri svijesti, daju mu se velike količine hladne vode ili slabo zaslađeni čaj. U težim slučajevima treba pozvati ljekara.

Opekotine od sunca

U planini često nastaju opekotine od sunca, naročito u rano proljeće i u ljetnom periodu kada su ultravioletne zrake najjače. Prvenstveno nastradaju neiskusni i neupućeni planinari. Da bi se izbjegle opekotine od sunca, treba zaštiti određene dijelove tijela, ruke, lice, vrat. Hlače kratkih nogavica iz nekoliko razloga ne treba nositi na ljetnim turama (ujedi zmija i opekotine od sunca). Izložene dijelove tijela treba mazati zaštitnom kremom. Ako je je sunce prejako, lice treba zaštiti maskom od gaze ili maramom.

U slučaju opekotina, oboljelom treba dati sredstva protiv bolova. Ne davati alkohol. Opečenom treba davati tečnosti, da pije (voda, čaj).  Iz paketića prve pomoći napraviti slani rastvor i dati mu da pije (3,0 g soli i 1,5 g sode bikarbone na 1 l vode). Tečnost davati češće, ali u manjim količinama da ne bi izazvala povraćanje. U težim slučajevima otići kod ljekara na pregled.   

---

Naslovna slika: Treskavica, Crno jezero (1675 m/nv)