Dendroterapija – “Zagrli svoje drvo“

Dendroterapija je metod liječenja i profilaktike koji koristi iscjeliteljske osobine drveća. Istraživanja su pokazala da drveće može izliječiti, ojačati i nahraniti energijom. Fitoncidi koje oslobađa šumsko drveće smanjuju produkciju stresogenih tvari. Drveće nesumnjivo posjeduje ljekovitu snagu da liječi psihička rastrojstva, da stimuliše rad srca, aktivira razmjenu materija u organizmu. Poznato je takođe iscjeliteljsko djelovanje drveća na liječenje glavobolja i otklanjanja posljedica stresa, a već samo ove njegove osobine dovoljne su da dendroterapiju preporuče i istaknu kao jednu od vodećih terapija našeg vremena.
Dovoljno bi bilo da jednom sedmično odete u prirodu, izaberete jedan od većih primjeraka nekog lijepog drveta i da ga zagrlite kao prijatelja i ostanete uz njega deset do petnaest minuta. Postupak je vrlo jednostavan, stanite licem prema drvetu, zatvorite oči i opustite se. Koncentrirajte se na to da primate njegovu energiju, udišete miris i zamislite da se vašim tijelom odozdo nagore lagano podiže toplina i opuštenost. Istodobno počnite raditi vježbe disanja, koje će pomoći u raspoređivanju dobijene energije po čitavom tijelu.
Drugujte sa drvećem ali pazite kod odbira, samo određena vrsta daje pozitivnu energiju, a ostala oduzima. Važno je napomenuti da oni koji pate od alergije u periodu cvjetanja ne smiju imati direktan kontakt s drvećem jer može izazvati neželjene reakcije.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Izbor drveta i postupak liječenja

Za liječenje se bira drvo koje raste u čistoj ekološkoj zoni, najbolje u planini u šumi. Razne vrste drveća imaju različite periode odmaranja i bujanja. Zimi se energetski potencijal kod lisnatog drveća smanjuje za 50 – 70%, a  kod zimzelenih vrsta za 15 – 25%. Izuzetak je jela, koja je aktivna u bilo koje doba godine. Predhodno ispitajte sopstvenu osjetljivost i potruditi se da otkrijete koje je to vaše drvo. Stanite pokraj drveta na udaljenosti od oko 50 cm i dlanove ruku prislonite nad korom drveta. Ako osjetite toplotu u tijelu, onda je to vaše drvo, a osjetite li nelagodu, onda to nije vaše drvo jer vam “krade“ energiju.

Drvetu treba pristupiti rano ujutru i u kasno poslijepodne, u tom periodu je njihova energetska razmjena maksimalna. Seansa traje oko 10-15 minuta, do 3 puta na dan ili 3 puta ponoviti zaredom sa pauzama od po najmanje 30 minuta. Liječenje je najbolje provoditi svakodnevno i obično traje 30 dana. Važno je znati da gradsko drveće nije upotrebljivo za dendroterapiju. Previše je u njemu energetskog otpada. Pod bolesnim drvetom ne treba se ni odmarati, a o iscjeljenju ne može biti ni riječi. Poznati su slučajevi kada se osoba koja je boravila pod takvim, nezdravim drvetom, žalila na težak umor, depresiju i nemotivisan strah.

Drveće koje ima čitav niz ljekovitih i iscjeljujućih svojstva

Bagrem (lat. Robinia pseudoacacia) vraća dobro i optimistično raspoloženje, daruje miran san. Početkom aprila u gustim se grozdovima razvijaju bijeli mirisni cvjetovi, koji su dobra pčelinja paša. Med od cvjetova bagrema je izuzetne kvalitete. Također svježi cvjetovi bagrema se mogu sirovi konzumirati kao poslastica.
Bagrem pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća. Biljka potječe iz Sjeverne Amerike; odatle ju je 1601. prenio u Pariz J. Robin, po kojem je dobila latinsko ime, a nakon toga se raširila diljem Europe. Uzgaja se, a raste i divlja na različitim strništima. Upotrebljava se za pošumljivanje ogoljelih zemljišta, za vezivanje nasipa.
Drvo bagrema je teško, vrlo čvrsto, tvrdo, vrlo elastično; dobro se obrađuje i vrlo je trajno. Upotrebljava se i u kolarstvu, stolarstvu i tokarstvu, za izradu sportskih potrepština i alata. Bagremovo drvo može izdržati i 100 godina bez truljenja pod zemljom i zbog toga se koristi kao vinogradarsko kolje i kolje za ograde.

Breza (lat. Betula) blagotvorno djeluje na limfni sistem, jača bubrege, obnavlja snagu čuva od duševne uznemirenosti i strahova, pomaže i da se povrati vid, normalizuje razmjenu vode u tijelu. Postoje zapisi da su još u davna vremena djevojke odlazile brezi da bi nakupile pozitivne energije, da im udaja i život budu sretni. Ljekovita svojstva breze imaju: brezovi pupoljci, sok, list, pa čak i gljiva koja na njoj raste (čaga), sve je ljekovito, iznimno bogato biološki aktivnim materijama. U lišću breze ima eteričnih ulja, vitamina, rutina, karotena, fitoncida, flavonoida. Mlado lišće breze sadrži i proteine, masti, vitamine. Najbolja je takozvana bradavičasta breza, ona koja je kao posuta mirisnim smolastim “suzicama”. Čajevi od lista breze su odlični protiv povišenog krvnog pritiska, a ublažavaju i bolove.
Breza pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća. Raste u gotovo svim dijelovima Europe i Azije, ali je posebno, kao šumska sastojina, rasprostranjena u području Skandinavije, gdje je značajan izvor sirovine za drvnu industriju. Breza je visoko drvo koje dostiže visinu do 28 m i promjer do 40 cm. Penje se do visine od 1.000 metara nadmorske visine. Starost može biti i do 100 godina. Kod nas je poznata u izradi metli korisnih u poljoprivrednim i seoskim domaćinstvima.

Brijest (lat. Ulmus) daje snagu i jača seksualnu aktivnost kod muškaraca. Ovo drvo daje snagu da se borite sa svim životnim nedaćama.
Brijest pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća. Obični brijest raste u srednjoj i južnoj Europi, te u sredozemnom dijelu Afrike i u umjerenom pojasu Azije. Penje se do 1.400 metara nadmorske visine. U našem regionu raste poljski brijest (Ulmus minor), gorski brijest (Ulmus glabra), primorski brijest (Ulmus procera) i treperavi brijest (Ulmus laevis).
Drvo brijesta je tvrdo i bijelo; upotrebljava se u vodogradnjama, u gradnji zrakoplova, vagona, brodova i čamaca, u kolarstvu, rezbarstvu, stolarstvu i za pravljenje lὶka. Unutarnji dio kore upotrebljava se u ljekarništvu.

Bor (lat. Pinus) oslobađa glavobolje i oboljenja srca, smiruje i eliminira psihičku napetost, potpomaže razmjenu materija u organizmu, liječi bolesti disajnih organa, normalizuje krvnu sliku. Duži boravak u borovoj šumi čovjeka spašava od kašlja, kihanja, bronhitisa i sličnih problema. S toga ne čudi što su sanatoriji za liječenje plučnih bolesti okruženi crnogoričnom (borovom) šumom. Postoje mnoge vrste borova u svijetu a u našem regionu su najznačajnije sljedeće vrste:  
– Obični bor (lat. Pinus silvestris), raširen u Europi i sjevernoj Aziji, drvo je hladnih krajeva. U nas ga ima u šumama unutarnjih gorskih i planinskih područja. Izraste u drvo vitka, ravna i jedra debla. U dobi od oko 100 godina stablo mu je oko 25 m visoko i 30 cm debelo.
– Crni bor (lat. Pinus nigra) raširen je u šumama i parkovima južne i srednje Europe u obliku više podvrsta i varijeteta, pa se razlikuju: ilirski, submediteranski, dalmatinski, grčki, zlatiborski, krimski, kalabrijski i korzički crni bor. Crni borovi dobro uspijevaju na lošem i suhom krškom tlu. Prikladni su za pošumljivanje degradiranih šumskih terena. Na takvim terenima obično se podižu borove pretkulture, kojima je svrha da poprave tlo.
– Planinski bor (lat. Pinus mugo) samonikao je na visokim planinama srednje i južne Europe. Njegova odlika – bor krivulj (klekovina) – u našem regionu tvori gornju granicu šume. Pripada zaštićenomu bilju.
– Munika (lat. Pinus heldreichii, Pinus leucodermis), balkansko-apeninski endem, raste kao visoko drvo u planinama višima od 1000 metara nadmorske visine na vapnenačkom tlu. Najsjevernija su mu nalazišta na Prenju i Čvrsnici.
–  Molika (lat. Pinus peuce) je tipičan balkanski endemski bor. Ima ga u planinama Makedonije, Crne Gore, Kosova, Bugarske, Albanije i Grčke. Raste na silikatnoj (rjeđe vapnenačkoj) podlozi pretežito iznad 1500 metara nadmorske visine. Izraste kao visoko drvo. Iz njega se dobiva skupocjena smola.
Drvo običnog i crnog bora je srednje teško, meko, srednje čvrsto, elastično, dobro se obrađuje i vrlo je trajno (crna borovina nešto je trajnija od obične). Upotreba: građevno i stolarsko drvo, vodogradnje, pokućstvo, prozori, vrata, pod, rudničko drvo, stupovi za vodove, pragovi, celulozno drvo itd. Smolarenjem se dobiva smola.

Bukva (lat. Fagus) jača otpornost na stres i jača koncentraciju, povoljno djeluje na cirkulaciju. Pomaže uravnoteženju mentalnog zdravlja i emocija. Glavni je provodnik zračenja iz kosmosa.
Bukva pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća iz porodice bukava (Fagaceae). Uspijeva na području sjevernog umjerenog pojasa; pripada mu desetak vrsta, od kojih je u Europi najvažnija obična bukva (Fagus sylvatica), do 30 m visoko drvo. U našem regionu bukva izgrađuje naročitu zajednicu, bukovu šumu (Fagecum illyricum), ili raste u zajednici s jelom, smrekom, pitomim kestenom i običnim grabom.
Drvo bukve je teško, tvrdo, čvrsto, vrlo elastično i slabo trajno. Upotrebljava se kao građevno, stolarsko, kolarsko i tokarsko drvo, u proizvodnji furnira, furnirskih i stolarskih ploča, u proizvodnji lameliranog drva, za izradu bačava, igračaka, sportskih potrepština, u proizvodnji celuloze i kao ogrjevno drvo.  

Hrast (lat. Quercus) pomaže muškarcima da jačaju i krijepe tijelo za brzo ozdravljenje, liječi urogenitalne smetnje, zubnu bolest, pomaže kod tahikardije. Postoje zapisi da su još u davna vremena ranjene vojnike stavljali ispod hrasta da od njega dobiju snagu za iscjeljenje rana. Hrast također ima izvanredna svojstva, prije svega djeluje kao antistresna terapija. Aktivira cirkulaciju i smanjuje vrijeme ozdravljenja. Jedan je od najboljih generatora pozitivne energije.
Hrast pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća iz porodice bukava (Fagaceae). Ima nekoliko stotina vrsta, raširenih u umjerenim i toplijim šumskim područjima sjeverne polutke (Sjeverna Amerika, Europa, Azija).
U europskoj je flori poznato oko 28 različitih vrsta, a u našem regionu rastu: hrast lužnjak (Quercus robur), hrast kitnjak (lat. Quercus petraea), hrast medunac (Quercus pubescens), dub (Quercus virgiliana), cer (Quercus cerris) i dr.
Drvo hrasta je srednje teško, tvrdo i čvrsto, vrlo elastično i trajno. Izvrsno je tehničko drvo, a upotrebljava se i u građevinarstvu, za gradnju brodova, u bačvarstvu, građevinskom stolarstvu i stolarstvu za pokućstvo, za izradu furnira i parketa, za željezničke pragove, kao rudničko drvo, u kolarstvu. Kora, drvo, plodovi i šiške različitih hrastova sadrže znatnu količinu treslovina, pa se od davnine upotrebljavaju za štavljenje kože. Kora hrasta kitnjaka i lužnjaka služi u medicini kao sredstvo za stezanje, za ispiranje i za zaustavljanje krvarenja.

Jasen (lat. Fraxinus) pomaže da svijest postane kristalno jasna i da se donose bolje odluke i pravilnija rješenja.
Jasen pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća iz porodice maslina (Oleaceae). Obuhvaća više od 80 vrsta koje su podijeljene u dva podroda: bijeli (Fraxinus) i crni
(Ornus). Raširen je pretežno u umjerenim područjima sjeverne polutke. U našem regionu samoniklo rastu tri vrste: crni jasen (Fraxinus ornus), bijeli ili gorski jasen (Fraxinus excelsior) i poljski ili lučki jasen (Fraxinus angustifolia).
Drvo jasena je srednje teško, tvrdo, vrlo čvrsto, elastično. Upotrebljava se u stolarstvu, za tekstilne strojeve, držala, ručke, poljsko oruđe i strojeve, sportske sprave, čamce, u proizvodnji aviona i dr.

Javor (lat. Aceraceae) daje snagu tijelu i oslobađa od negativne energije.
Javor pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća raširenoga po umjerenim i suptropskim klimatskim područjima sjeverne polutke. Prema broju zastupljenih vrsta smatra se da im je središte raširenosti u jugoistočnoj Aziji (Kina, Japan). U našem regionu u mješovitim šumama uspijeva nekoliko vrsta javora, koji imaju vrlo vrijedno i cijenjeno drvo, kao npr. gorski javor (Aceraceae pseudoplatanus), planinski javor (Aceraceae heldreichii), crni javor (Aceraceae obtusatum), mliječ (Aceraceae platanoides), žestilj (Aceraceae tataricum), makljen (Aceraceae monspessulanum), klijen (Aceraceae campestre).
Drvo javora upotrebljava se u stolarstvu (pokućstvo, parketi), u kolarstvu, za izradu vagona, karoserija, za unutarnje uređenje brodova, za avionske propelere, u tokarstvu, rezbarstvu i za gradnju glazbenih instrumenata. Zarezivanjem kore američke vrste javora (Aceraceae saccharum) dobiva se slatki sok, koji je nekoć služio za proizvodnju šećera.

Kesten – pitomi (lat. Castanea sativa) jača nervni sistem i imunitet, normalizuje srčanu djelatnost, olakšava reumatske tegobe, eliminira nesanicu, oslobađa od napadaja straha i napetost različitog porijekla.
Kesten pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća raširenoga po Sredozemlju, na Balkanu, u kavkaskim zemljama, srednjoj i zapadnoj Europi te u umjerenim dijelovima Afrike, Azije i Sjeverne Amerike. U našem regionu pitomi kesten raste na zakiseljenim tlima gdje tvori mjestimično samonikle kestenove šume. Zbog hranjivih plodova kesten se uzgaja, prvenstveno u toplijim krajevima (poluotok Istra).
Kora, drvo i drugi dijelovi biljke sadrže treslovine; ekstrakt lišća primjenjuje se protiv kašlja hripavca i upala, a iz plodova se dobiva ulje, koje se primjenjuje u ljekarništvu. Pitoma kestenovina upotrebljava se kao građevno, stolarsko, brodograđevno, tokarsko i rezbarsko, celulozno i taninsko drvo, te kao vinogradsko kolje.

Lipa (lat. Tilia) pomaže kod oboljenja želuca i upala unutrašnjih organa donjeg stomaka. Njeno bio-polje povećava potencijale organizma, puni ga energijom i popravlja raspoloženje. Lipa je medonosno drvo. Čaj spremljen od cvata lipe zaslađen medom okrepljuje tijelo i um. Postoje zapisi da su još u davna vremena trudnice sjedile pod lipom. Krošnja daje ugodnu hladovinu za ljetnih vrućina. Stari Slaveni smatrali su da grom u lipu nikada ne udara te im je bila simbol svetog stabla. 
Lipa pripada vrsti bjelogoričnog, listopadnog drveća iz porodice lipa (Tiliaceae). U našem regionu rastu bijela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa), velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna (Tilia parvifolia).
Zahtjeva od vjetrova zaštićeno zemljište sa dosta vlage ili malo kiše u vreme cvjetanja. Cvietanje lipe počinje krajem prve dekade maja i traje sve do početka jula. Ovako dug period cvjetanja nema nijedan rod šumskog drveća, što je od velikog značaja, s obzirom na to da je cvijet svih vrsta lipe medonosan i ljekovit. Lipe su brzorastuća vrsta. Dosežu zavidne dimenzije i duboku starost (više od 100 godina).  Lipe se često sade kao pojedinačna stabla u gradskim parkovima.

Tisa – šumska (lat. Taxus baccata) u prošlosti su ovo drvo smatrali čuvarom kuće od bolesti i zlih duhova. Iz tog razloga su od komada drveta tise pravljene amajlije kao privezak na vratu. Također su iznad ulaznih vrata kuće držali grančicu od tisovog drveta.
Tisa – šumska je jedna od vrsta crnogoričnog drveća iz porodice tisovki (Taxaceae). Ime roda dolazi od grčke riječi taxis (red), a odnosi se na pravilno raspoređene iglice na grančicama. Rod je raširen po sjevernoj polutki, osobito po Europi, Aziji i sjeverozapadnoj Africi i Sjevernoj Americi. Najčešće se se može naći u društvu s borovima i bukvama. U našim krajevima raste na sjevernim padinama Čabulje i južnim padinama Čvrsnice u dolini rijeke Drežanke, oko lovačke kuće na Tisama također na Čvrsnici i u dolini Tisovici na Prenju koji su upravo dobili naziv po ovom drveću. Raste i na drugim planinama u Bosni i Hercegovini u manjim skupinama.  
Biljka je dugovječna i gotovo neuništiva, ne napadaju je kukci, i svi dijelovi biljke su otrovni osim opne na sjemenkama. I iglice i sjemenke su veoma otrovne (taksin) i izazivaju povraćanje, proljeve, oštećenje bubrega i djeluju paralitički na središnji živčani sustav.
Drvo tise je vrlo teško, izuzetno tvrdo i otporno na vlagu, tako da nikad ne bubri. Koristi se i u medicini i u istraživanju rada stanica. Taxol (Paclitaxel) je vrsta kemoterapije, jedna od rijetkih kemoterapija koje ja nastala istraživanjem prirodnog lijeka za borbu protiv karcinoma. Radi ugroženosti stabla tise vrste Taxus brevifolia (koje je odumiralo nakon što bi se kora iskoristila) – sastojak koji se koristio u medicini morao se proizvesti kompleksim sintetskim putem.

---

Lista 10 najstarijih stabala u Bosni i Hercegovini

1. Carski hrast (lat. Quercus robur) u selu Rankovići, Općina Novi Travnik. Starost hrasta je oko 1000 godina.

2. Tisa (lat. Taxus baccata) u selu Pepelari – stablo u zaseoku Zabrđe i stablo u zaseoku Šahinovići, Općina Zenica. Starost obje tisa je oko 600 godina.

3. Tisa (lat. Taxus baccata) u selu Bukov Do, Općina Olovo. Starost tise je oko 600 godina.

4. Bijela topola (lat. Populus alba) u Turbetu, Općina Travnik. Starost topole je oko 500 godina.

5. Velika međeđa lijeska (lat. Corylus colurna) Općina Rogatica. Starost lijeske je oko 400 godina.

6. Velika međeđa lijeska (lat. Corylus colurna) u selu Sočani, Općina Kalinovik. Starost lijeske je oko 400 godina.

7. Velika kruška (lat. Pirus comunis) na Širokači (Hambina carina), Općina Centar, Sarajevo. Starost kruške je oko 400 godina.

8. Gigantska lipa (lat. Tilia grandifolia) u selu Donja Borovica, Općina Vareš. Starost lipe je oko 400 godina.

9. Košćela (lat. Celtis australis) u Gabeli, Općina Čapljina. Starost košćele je oko 350 godina.

10. Gigantska lipa (lat. Tilia grandifolia) u selu Očevija, Općina Vareš. Starost lipe je oko 350 godina.

Napomena: Najstarije drveće u Bosni i Hercegovini ima prirodnu i dendrološku vrijednosti i stavljeno je pod zaštitom.

---

Naslovna slika: Ozren-sarajevski, breza (lat. Betula) pokraj staze za Gornje Biosko