Magla – opasnosti u planini (2. dio)

Kad magla prekrije planinu onda je planinarenje u takvim uvjetima znatno otežano. U planini začas može biti tako gusta magla da se ne vidi ništa ispred nas. Gorštaci i pastiri bi rekli: “Ne vidi se prst pred nosom”. Zimi je opasno. Kad nastupi snježna oluja skraćena je vidljivost. Gubitak orijentacije u rijetko naseljenom i besputnom planinskom području može biti pogibeljan.
Magla nastaje kada je razlika između temperature zraka i temperature rosišta manja od 3°C. Javlja se kada je relativna vlažnosti blizu 100%. Magle može biti u svim periodima godišnjih doba, a najčešće se javlja u proljeće i jesen. Obično nastaje nakon padavine kiše ili snijega, naročito ujutru i predvečer kad se temepratura zraka spusti i zahladni. Magla u planini može trajati od 10-15 dana uzastopno. U toku ljeta brzo prođe, potraje jedan ili više sati i nestane. Vjetar najčešće “otjera” maglu sa planine.

Vidi objave na blogu:
Snježne lavine – opasnosti u planini (1. dio), 20.03.2023. god.
Magla – opasnosti u planini (2. dio), 17.04.2023. god.
Vjetar – opasnosti u planini (3. dio), 15.05.2023. god.
Grmljavina – opasnosti u planini (4. dio), 14.08.2023. god.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Magla svuda, magla oko nas

Jedan od uzroka maglovitosti su i temperaturni odnosi. Noću se hladan zrak spušta u kotline i doline koje su vlažne a noći hladne u toku cijele godine. Magle u kotlinama i dolinama najčešće se počinju stvarati u ranim jutarnjim satima, prije četiri sata.
U toku dana dolazi do zagrijavanja zraka. Zrak struji uz padine, nagore. Zbog toga magle sa dna kotline postepeno iščezavaju u prijepodnevnim satima.  
Kad magla pokulja iz kotline, njeni talasi naglo rastu, postaju sve veći i visoko se izdižu uz padine planine. Sa nadmorskom visinom postaje sve gušća. Ponekad bude toliko gusta da se ne vide ni krošnje drveća. Magle su rijeđe na mjestima pojačane cirkulacije zraka (na grebenu i prijevoju). Oko vrhova se može zadržati cijeli dan ako ne puše vjetar.  
Za vrijeme magle tijelo ima povećan osjećaj hladnoće, jer se kapi magle pri dodiru sa kožom, koja ima višu temperature od zraka, isparavaju i tako je hlade. Magla negativno utjeće na disajne organe i stvara nelagodan osjećaj kod čovjeka.    

Kretanje i orijentacija u magli

Padine u magli izgledaju strmije, a odstojanja i visine ne mogu se tačno odrediti. Iz tog razloga bolje je sačekati dok se magla ne raziđe. Na pješačkoj stazi koja je označena odgovarajućim planinarskim znacima i putokazima magla ne predstavlja problem u orijentaciji. Problem nastaje na stazi koja nije označena. Ako je u magli nemoguće napredovanje, najbolje je odustati i vratiti se natrag na polazno mjesto. U slučaju ako je snijeg onda vratiti se vlastitim tragovima također na polazno mjesto. Ako se ipak odlučimo za nastavak napredovanja, smjer kretanja treba odabrati, tako da se ide od jednog poznatog markantnog objekta do drugog. To mogu biti stupovi zimske markacije, “čovuljci” (kamene kupe), izraziti reljefni oblici planine i sl. Posebno treba biti obazriv da ne skrenemo sa staze ako se nalazimo izvan šumskog pojasa na livadi ili pašnjaku jer su oznake na travnatom terenu rijetke u odnosu na šumovito i stjenovito područje gdje su češće i uočljivije.
Zato je najbolje nositi sa sobom kartu, kompas i visinomjer i još ako je unaprijed pripremljen azimut kretanja onda nam sve ovo može uveliko pomoći u orijentaciji ako se nalazimo u gustoj magli. Ovo je klasičan način jer se danas za orijentaciju koriste gps uređaji.    

Magla koju pamtim

Na planinarenju doživio sam mnoge magle ali mi je jedna posebno ostala u sjećanju. Bio je jesenji dan kada smo Sedad Mulalić i ja krenuli na Zelenu glavu (2103 m/nv) – najviši vrh planine Prenj. Polazak na uspon je bio u 6 sati ujutru od pilane u dolini Konjičke Bijele. Magla nas je dočekala u Rakovom lazu. Bilo je mračno kao u rogu. Na Skoku se počela polako razilaziti. Sa planinarske staze koja vodi ispod Zubaca i Osobca vidjeli su se okolni vrhovi Taraš, Velika motika, Kruna i Velika kapa. Po dolasku kod bivše pl. kuće na Jezercu obasjalo nas je sunce na plavom nebu. Nakon odmora nastavili smo uspon preko Kopilica gdje se naglo počela navlačiti gusta magla. Planinarske oznake (markacije) na tom području su bile izblijedile i teško uočljive pa smo na pojedinim karakterističnim mjestima napravili malo veće “čovuljke” (kamene kupe) radi bolje orijentacije. U magli smo bili sve do vrha tako da nismo usput ništa mogli vidjeti. Na vrhu nismo pravili pauzu za odmor. Bilo je jako hladno i odmah nakon fotografiranja pokraj spomen-ploče i kutije sa knjigom posjetilaca krenuli smo se spuštati na sedlo između Zelene glave i Otiša. Na sedlu je počeo da puše vjetar, ubrzo je “otjerao” maglu i ugledali smo ova dva vrha koja su često posjećena ali začudo taj dan nismo nikog sreli od planinara. Po silasku sa sedla na Kopilicama ponovo nas je dočekala gusta magla ali nismo se zabrinuli jer su nam “čovuljci” koje smo ranije postavili pomogli da ne skrenemo sa staze. Poslijepodne je magla prekrila cijelu planinu i ispratila nas u dolinu iz koje smo krenuli na uspon.  

---

Naslovna slika: Vlašić, Paklarske stijene, vidikovac na Devčanima (1750 m/nv)