Blagajska tekija na Buni

Za Blagajsku tekiju na Buni vežu se dvije legende. Prema prvoj legendi, koju narod priča u Blagaju, za vrijeme vladavine Osmanlija, pred sami sumrak jašući na bijelom konju kroz čaršiju je prošao starac duge sijede brade, odjeven u zelenoj odori i sarukom (šalom) na glavi. Otišao je prema vrelu Bune. Ljudi su upravo tada klanjali akšam namaz (večernju molitvu), a starac se nije vraćao. Očekivali su da će odsjesti u musafirhani (odaji za goste) blagajskih begova Velagića. Buna je nadošla tako da starac nije mogao preći preko vode, a na drugoj strani rijeke obala je poprilično strma da je nemoguće, na konju proći. Tražili su ga, ali uzalud. Onda zaključiše da je “dobri” (svetac) i da se gajb učinio (misteriozno iščezao). U znak poštovanja prema njemu na vrelu Bune mu podigoše turbe i tekiju.
Druga legenda kaže da je u pećini na vrelu Bune živio strašan krilati zmaj, kome je narod svake godine morao izručiti kao dar jednu mladu djevojku za žrtvu. Red je došao i na Maricu, mladu i lijepu kćer moćnog vlastelina Herceg Stjepana Vukčića Kosače. Iz njegove tvrđave smještene na vrhu litice, iznad vrela Bune, vodio je tajni podzemni prolaz sve do jedne veće stjenovite izbočine na sredini litice na kojoj se Marica zaustavila izložena nemilosti zmaja. U Blagaj je upravo bio došao iz Sirije pobožni derviš Salih. Pri pogledu na djevojku koja je bila u smrtnoj opasnosti Salih se za njen spas pomolio Bogu i istog trena dobio takvu nadljudsku snagu i hrabrost da je strašnom zmaju uzmogao istrgnuti dragocjeni plijen.
Salih se u borbi na život ili smrt svim silama odupirao napadima strašnog zmaja koji je svojim repom udarao i odvaljivao teške blokove strmene litice, dok najzad pod udarcima britke sablje damasklije i oštrog ubojitog koplja nije izdahnuo. Iz zahvalnosti dade Herceg Stjepan hrabrom dervišu svoju kćer za ženu i sagradi mu tekiju na mjestu gdje je zmaja pobijedio. Narod ga je poštovao kao sveca. Živio je kao šejh s Maricom u tekiji na Buni sve do svog blaženog kraja.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Blagajsku tekiju na Buni izgradili su derviši početkom 15. stoljeća. Kasnije, polovicom 17. stoljeća na mjestu gdje je bila stara tekija izgrađena je nova zgrada tekije. Poznati turski putopisac Evlija Čelebija (1611. – 1682. god.) u svojim zapisima spominje dervišku tekiju na Buni. Današnja zgrada tekije potječe iz 1851. godine, a podigao je Omer-paša Latas, na molbu tadašnjeg šejha ove tekije Ačik-paše.
Zgrada Tekije je nekoliko puta stradala. Bivala je oštećena zbog odrona stijena i koščela iznad samog vrela Bune, pa je i više puta obnavljana. Tekijski kompleks nalazi se na desnoj obali Bune i sastoji se od: turbeta (Sari-Saltuka i šejha Ačik-paše), soba za ibadet, musafirhane, kuhinje, hamama, avlije i abdesthane.
Tekija je kroz minula stoljeća pripadala raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom (zamjenikom šejha) nakšibendijskog reda.
Blagajska tekija na Buni proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine.

Vrelo Bune je slikovito i mistično mjesto. Majka Prirode je ovdje stvorila snažno vrelo koje izbija iz pećine i namah nastaje rijeka Buna, a ljudi su pokraj vrela podigli dervišku tekiju, jednu od najljepših zgrada iz Osmanskog perioda.
Rijeka Buna izvire na nadmorskoj visini 40 m, dugačaka je oko 9 km i na svom kratkom putu od izvora do ušća u Neretvu ima dvije pritoke: rijeku Bunicu i potok Posrt. Smatra se da je vrelo Bune po kapacitetu vode jedno od najvećih u Europi s protokom od 43 m³/s, a vrelo Bunice jedno je od najdubljih.
Rijeka Bunica također je kratkog toka, dugačka je oko 6 km. Buna i Bunica bogate su pastrmkom i jeguljom (u donjem toku). U blizini vrela Bune rastu samonikla stabla smokve i divljeg šipurka (nar), nizvodno do ušća u Neretvu uzagaja se povrće i voće te vinova loza.

Blagaj je mala varoš u Hercegovini u kojoj se nalaze mnogi povijesni objekti. Blagaj je smješten jugoistočno od Mostara (oko 12 km) na nadmorskoj visini 57 m. Na turističkoj mapi Blagaj je svrstan među najpoznatijim destinacijama koje vrijedi posjetiti u Bosni i Hercegovini.
Blagaj je za vrijeme vladavine Osmanlija u Bosni (1463. – 1878. god.) bio sjedište Blagajskog vilajeta, potom kadiluka i podijeljen je na nekoliko mahala, među kojih su Carska, Hasanagina, Bunska i Galičići. Grad je imao sedam džamija, dva hana, četiri musafirhane, medresu, dva mekteba, tekiju, četiri kamena mosta na rijeci Buni, jedan na Bunici i dva na ponornici Posrt, kiraethanu i sedam mlinica sa 28 mlinova.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je u maju 2005. godine odluku o proglašenju povijesnog gradskog područja Blagaja nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Povijesno gradsko područje obuhvata mnoge znamenite objekte: Stari grad Blagaj (tvrđava Stjepan-grad), Karađoz-begov hamam, Karađoz-begov most na Buni, Tekija na vrelu Bune, Careva džamija (džamija Sultana Sulejmana II Zakonodavca), ostaci Kolakovića kuća, stambeni kompleks begovske obitelji Velagić i dr.