Moračke planine se nalaze u središnjem dijelu Crne Gore. Ime su dobile po istoimenoj rijeci. Okružene su rijekom Moračom sa sjeveroistočne i istočne strane. Sa južne strane se nalaze visoki stjenoviti grebeni planine Maganik a sa zapadne duboki kanjon rijeke Mrtvice.
Moračke planine su poznate po bogatim pašnjacima na kojima u ljetnom periodu borave mnogobrojna stada ovaca i koza, krda goveda i konja. Širom planine nalaze se katuni sa čobanskim kolibama.
Najposjećenije mjesto na Moračkim planinama je Kapetanovo jezero (1678 m), ledničkog porijekla. Posebno je zanimljiva posjeta kanjonu rijeke Mrtvice, geomorfološki fenomen.
U Moračkim planinama mogu se napraviti mnoge planinarske ture. Najviši vrhovi su Lastva (2226 m), Zagradac (2217 m), Stožac (2141 m), Vojnovac (2072 m) i dr. Jedna od izazovnih planinarski tura je uspon na vrh Lukanje čelo (2049 m/nv).
Sa vrha se pruža lijep pogled na Kučke planine, Prokletije, Komove, Bjelasicu, Umove, Tornu, Durmitor, Sinjajevinu, Kapu Moračku, Maganik, i mnoge druge planine u Crnoj Gori. Kako je protekao moj uspon na ovaj vrh saznaćete iz priče koju sam zapisao u svom planinarskom dnevniku.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
23.8.2007.
Polazimo iz Sarajeva rano ujutro za Crnu Goru, Kenan i ja. Putujemo preko Priboja na Limu, Bijelog polja, Mojkovca i Kolašina. Prijepodne stižemo do Manastira Morača (287 m/nv) gdje nam se pridružuje Zoran, naš prijatelj iz Podgorice. Od manastira vraćamo se prema Kolašinu i nakon 3 km u mjestu Debeli lug, sa magistralnog puta skrećemo na lokalnu cestu. U početnom dijelu cesta je nakratko asfaltirana, a poslije je lošija makadamska cesta sve do katuna Ropušnica (oko 12 km).
Prolazimo kroz selo Osreci i pokraj zaseoka Ravno, Vrta i Kruševlje, te nakon prijevoja Vratlo i Vranjač-krš (1213 m) stižemo u katun Ropušnica (1463 m). Od Manastira Morača do katuna Ropušnica visinska razlika iznosi 1163 m. Da bi savladali pješke ovu veliku visinsku razliku potrebno je najmanje 4 sata hoda. Iz tog razloga smo ovu dionicu prešli automobilom (1 sat vožnje). Po dolasku u Ropušnicu kod jedne kolibe ostavljamo automobil na maloj zaravni.
Čobanske kolibe u katunu Ropušnica smještene su na blagoj padini pod vrhom Đevica (1584 m). U blizini se nalaze i ostale čobanske kolibe u Kotlovima, na Poljanama i Lomovima. Razgovaramo sa gorštacima u katunu i od njih saznajemo da se u ljetnom periodu ovdje uzgaja mnogobrojna stoka “sitnog zuba“ (ovce i koze) i “krupnog zuba“ (goveda i konji). Gotovo sve kolibe su u dobrom stanju i u slučaju nevremena u njima se može skloniti. Zovu nas da na povratku sa Lukanjeg čela svratimo kod njih u kolibu na kafu i rakiju. Zahvaljujemo se na pozivu i ujedno se izvinjavamo što ne možemo svratiti jer nas čeka, istog dana, dugo putovanje na Kučke planine.
Uspon na vrh Lukanje čelo (2049 m/nv) započinjemo od Korita, gdje punimo naše čuturice hladnom izvorskom vodom. Ćobanska staza kojom se krećemo je dobro utrta i nakratko prolazi kroz bukovu šumu. Po izlasku iz šume prelazimo sipar. Na stazi nema planinarskih oznaka i putokaza. Sunce je visoko odskočilo i jako je vruće. Penjemo se umjerenim planinarskim tempom prema prijevoju Prelijes ili Preliješ (1700 m) koji razdvaja vrhove Lukanje čelo i Kule (2063 m) – najviši vrh masiva Tali.
Na Prelijesu zatičemo veće stado ovaca na ispaši koje čuva starija čobanica iz katuna Subotište. Pitamo je dolaze li planinari u ove krajeve a ona uz osmjeh šeretski odgovara “Dolaze, bio jedan prošle godine, a ove rjeđe“. Vidimo da se ona s nama šali jer nam je poznato da u ove planine rado dolazi poznati beogradski planinar Tomica Delibašić, autor planinarskih vodiča. Koliko je njemu bio značajan ovaj vrletni planinski kraj može se zaključiti po prednjoj stranici korica njegove knjige “Planinom“ na kojoj se nalazi fotografija slikovitog masiva Tali.
Od Ropušnice do Prelijesa stigli smo za 1 sat i 30 minuta hoda. Sa prijevoja vode dvije ćobanske staze, prva (desno) je za katun Subotišta a druga (lijevo) je za Prijevor (1850 m/nv) koji razdvaja vrhove Lukanje čelo i Lubanju glavu (1930 m). Orijentacija je jednostavna kad je lijepo vrijeme, kao što je nama bilo, ipak ako se ide po prvi put na ovaj vrh onda je najbolje koristiti TK R=1:25.000.
Staza za Prijevor je možda najpogodnija za uspon na Lukanje čelo ali je duga i radi uštede na vremenu hoda odustajemo od nje i sa Prelijesa okrećemo na jug i penjemo se strmom padinom u pravcu Lukanjeg čela koji se iz ove perspektive još uvijek ne vidi.
U početku teren je travnat a kasnije se na dva mjesta prelazi preko krupnih i oštrih stjenovitih odlomaka gdje se treba pažljivo kretati (najbolje je ići lijevom stranom) zbog mogućeg odronjavanja kamenja. Nakon prelaska kamenjara izlazimo na travnatu padinu i ubrzo stižemo do kamene piramide kojom je označeno najviše tjeme Lukanjeg čela. Od Prelijesa do vrha stigli smo za 1 sat hoda. Na vrhu je puhao južni vjetar neuobičajeno topao za ovu nadmorsku visinu.
Zbog svog položaja u masivu Moračkih planina koje se nalaze u središnjem dijelu Crne Gore, vidici sa vrha Lukanjeg čela su nezaboravni. Iako je bila izmaglica na horizontu jasno su se vidjele mnoge visoke planine: Maganik – Međeđi vrh (2138 m), Kapa Moračka – vrh Lastva (2226 m), Sinjajevina – vrh Babin zub (2227 m) i dr.
Na južnoj strani pod vrhom Lukanjeg čela, vidi se kanjon rijeke Mrtvice, sela Kuta, Liješnje, Gornje i Donje Velje Duboko, Zaprevorje, Kunak i dr. Na sjeveroj strani se izdiže stjenoviti greben masiva Tali koji se svojim izgledom izdvaja iz okolnog krajolika. Na tom izazovnom i ujedno zastrašujućem grebenu oštrom kao nož jasno se ističu vrhovi Kule (2063 m) i Ruda glava (2023 m). U pravcu istoka u odnosu na najviši vrh Lukanjeg čela, postoji niži vrh nadmorske visine 2035 m sa kojeg se vide sela Međupotočje, Jasičje, Ocka Gora, Trešnjica i dr.
Pauzu za odmor na vrhu iskoristili smo za razgledanje i fotografiranje. Kenan je napravio i jedan kratak video zapis sa pogledom od 360 stepeni. Sa Lukanjeg čela silazimo strmim travnatim padinama na Prijevor a dalje čobanskom stazom na Prelijes. Na polaznu tačku u Ropušnici stižemo poslijepodne po velikoj vrućini. Ukupno za današnju turu bilo nam je potrebno 6 sati hoda sa pauzom za odmor na vrhu Lukanjeg čela. Zadovoljni današnom turom napuštamo Ropušnicu i stižemo do Manastira Morača. Dalje putujemo magistralnim putem za Podgoricu od koje nastavljamo lokalnom cestom preko sela Ubli i Podgrada. Kasno navečer stižemo na Koritima (katun pod Humom Orahovskim) gdje smo noćili u planinarskom domu (bivša vojna karaula u blizini državne granice Crne Gore i Albanije). Naredna dva dana očekuju nas usponi na vrhove u Kučkim planinama.
Naslovna slika: Uspon na vrh Lukanje čelo (2049 m/nv). U pozadini je najviši vrh masiva Tali – Kule (2063 m/nv).
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 