Na istoku Turske u pograničnom području sa Iranom, Armenijom i Gruzijom nalaze se Iğdir i Kars. Dva lijepa grada bogate povijesti, vrhunske hrane, divnih ljudi i začudo kako ovaj dio Turske nije dovoljno posjećen od turista. Vjerojatno može biti razlog velika udaljenost od poznatih destinacija kao što su Istanbul i Antalija. Ako tražite neko zanimljivo putovanje i destinaciju koju još nije pregazio masovni turizam ovo je preporuka. Moje putovanje u Tursku je bilo u sklopu planinarskog pohoda na Mount Ararat (Ağri Daği) i ukupno je trajalo 11 dana od 25. augusta – 4. septembra 2009. godine.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Iğdir je grad i ujedno sjedište istoimene provincije na istoku Turske. Provincija Iğdır je jedna od 81 turskih provincija. Iğdir je površinom jedna od manjih provincija sa svojih 3.587 km², ona se prostire po unutrašnjosti istočne Anadolije. Velik dio provincije zauzima planina – Ararat. Graniči sa Armenijom i Iranom, a unutar Turske sa provincijama: Kars na sjeverozapadu i Ağrı na jugu i zapadu.
Provincija Iğdır je formirana 1993. godine od jugoistočnog dijela provincije Kars i ima približno 180.000 stanovnika. Administrativno je podjeljena na 4 okruga: Aralik, Iğdır, Karakoyunlu, Tuzluca. Većinski dio stanovništva grada i provincije čine Kurdi a ostatak Azeri. Najveći dio provincije je široka ravnica koja se prostire ispod planine Ararat. Klima je najtoplija u ovom dijelu Turske što pogoduje uzgoju pamuka i raznom južnom voću.
Grad Iğdir ima oko 76.000 stanovnika. Smješten je na 850 metara nadmorske visine na važnom sjecištu trgovačkih puteva za Batum, Tebriz, Tiflis i Erevan najznačajnijim gradovima na čuvenom “Putu svile” između Istoka i Zapada.
Iğdir je bio dom mnogih civilizacija čije je tragove moguće pronaći i danas. Dočekivao je karavane stotinama godina, a sagrađen je u 12. stoljeću tokom Seldžučkog perioda. Pogled sa jednog vidikovca iznad grada pruža se na tri različite kulture iako distancirane. Upravo zbog ovoga Iğdir zaslužuje naziv “raskrižje kultura”. U centru kao i na periferiji grada rijetko se mogu vidjeti objekti starije tradicionalne gradnje, na sve strane dominiraju građevine suvremene arhitekture.
Turistički obilazak grada započinjemo rano ujutru zbog velikih vrućina. Odlazimo na pijacu smještene u središtu grada gdje se prodaju živežne namirnice biljnog i životinjskog podrijetla. Također obilazimo mnoge prodavnice. Turci su poznati kao dobri trgovci, u prodavnicama je izložena roba “od igle do lokomotive“, nedostaje li neki artikal dovoljno je kazati prodavcu i već sutradan će osvanuti na polici.
Gradske ulice su gotovo poluprazne, u toku je Ramazan, a to je za muslimane sveti mjesec po tome što se vjeruje da je u njemu počela objava Kurana poslaniku Muhamedu u mubarek noći Kadr. Za vrijeme trajanja Ramazana muslimanima je strogo naređen post. Prekid posta započinje u trenutku zalaska Sunca. Taj dnevni obrok zove se iftar. Navečer odlazimo u jedan restoran gdje probamo orijentalna jela nacionalne kuhinje. Večeramo u prijatnoj atmosferi a kasnije odlazimo u jednu ljetnu baštu uređenu sa minderlucima gdje smo se uz tradicionalni čaj družili s našim novim prijateljima koje smo upoznali za vrijeme boravka u Igdiru.
Sutradan napuštamo Iğdır i odlazimo na Korhran plato sa kojeg slijedi uspon na najviši vrh Ararata zbog kojeg smo doputovali u Tursku. Nakon učešća u planinarskom pohodu na ovu mitsku planinu odlazimo u Doğubajezit gdje smo posjetili Ishak Pašinu palaču (vidi putopis objavljen na blogu ranije), a nakon toga odlazimo u Kars gdje smo posjetili srednjovjekovni grad Ani. Putovanje u Tursku završili smo u Istanbulu.
Naslovna slika: Türkiye, Iğdir
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 