Na istoku Turske (2. dio) – Kars – PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Na istoku Turske u pograničnom području sa Iranom, Armenijom i Gruzijom nalaze se Iğdir i Kars. Dva lijepa grada bogate povijesti, vrhunske hrane, divnih ljudi i začudo kako ovaj dio Turske nije dovoljno posjećen od turista. Vjerojatno može biti razlog velika udaljenost od poznatih destinacija kao što su Istanbul i Antalija. Ako tražite neko zanimljivo putovanje i destinaciju koju još nije pregazio masovni turizam ovo je preporuka. Moje putovanje u Tursku je bilo u sklopu planinarskog pohoda na Mount Ararat (Ağri Daği) i ukupno je trajalo 11 dana od 25. augusta – 4. septembra 2009. godine.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Kars je grad i ujedno sjedište istoimene provincije na istoku Turske. Provincija Kars je jedna od 81 turskih provincija. Sa površinom 10.139 km², ona se prostire po unutrašnjosti sjeveroistočne Anadolije. Graniči sa Armenijom, a unutar Turske sa provincijama: Iğdir na jugoistoku, Ağrı na jugu, Ardahan na sjeveru i Erzurum na zapadu. Provincija Kars ima približno 302.000 stanovnika. Administrativno je podjeljena na 8 okruga: Akyaka, Arpaçay, Digor, Kağızman, Kars, Sarikamış, Selim, Susuz.

Najveći dio teritorije zauzima visoravan gdje prevladava planinska klima. U zimskom periodu s niskim temperaturama i obiljem snijega koji se dugo zadržava od kasne jeseni sve do ranog proljeća. Vjerojatno je grad Kars po tome dobio ime (turski: kar – snijeg).

Grad Kars ima oko 77.000 stanovnika. Nalazi se 45 km zapadno od granice sa Armenijom, i 65 km južno od granice sa Gruzijom. Smješten je na 1768 metara nadmorske visine. Jedan od glavnih gradova stare Armenije, u 10. stoljeću, sjedište dinastije Bagratida. Od 11. stoljeća u vlasti Seldžuka, Gruzijaca i Osmanlija. Od 1878. do 1918. godine pod Rusijom.

Kars je bio važna stanica na trgovačkim putevima između Gruzije, Tebriza, Kavkaza i Tbilisija; pored toga bio je rubna tačka dvaju velikih carstava što su nestala u prethodnom stoljeću: Osmanlijske imperije i Carske Rusije. Oba carstva držala su uvijek ondje svoje vojske nastojeći sačuvati to važno planinsko mjesto. Sve te okolnosti stanovnicima grada Karsa davale su blagostanje. Ali bilo je i godina kada je grad tonuo u bijedu i beznađe.

Za vremena Osmanlija, svoj dom u tom gradu našli su pripadnici najrazličitijih naroda: tu su primjerice živjeli Armenci, neke od njihovih bogomolja i utvrda još i danas ondje stoje (Katedrala 10. st. i Citadela 12. st.), potom Adžemi odbjeglim pred perzijskim i mongolskim vojskama. Grci čiji su korijeni sezali do Bizantskog carstva i Ponta, Gruzijci i Kurdi, i razna čerkeska plemena. Budući da se grad nalazi na sjecištu armenske, kavkaske, ruske i turske kulture, arhitektura Karsa je zanimljiva kombinacija građevinskih stilova svih ovih kultura.

Godine 1878., Kars je okupirala ruska vojska. Rusi su protjerali dio muslimanskog stanovništva. Tvrđavu (Citadelu), i druge osmalijske građevine, konake bogatih paša, i hamame u njezinoj blizini Rusi su prepustili propadanju. Ali na ravnici južno od tvrđave, carski su neimari izgradili novi grad s pet velikih usporednih ulica i mnoštvom manjih, savršeno pravilno raspoređenih s križanjem pod pravim kutom, što je bilo čudo kakvo se do tada nije moglo vidjeti ni u jednom gradu na Orijentu. Rusi su ulažući ogromna sredstva u izgradnji novog grada imali strateški plan o zaposjedanju trgovačkih puteva prema Mediteranu.

Nakon što je Karsom vladala, armenska, ruska, a jednom čak i engleska vojska, i poslije razdoblja u kojem je Kars nakratko bio nezavisna republika, u oktobru 1920. godine u grad je ušla turska vojska na čelu sa Kâzimom Karabekirom (1882. – 1948. god.) turskog generala i političara kome će kasnije na Staničnom trgu biti podignut spomenik. Turci su se – pošto su nakon četrdeset i tri godine ponovo zavladali – smjestili ondje i prihvatili njegov novi izgled, djelo ruskog cara. Jednako su tako od prvog trena prisvojili i duh kojem su tome gradu udahnuli Rusi, jer je bio u skladu sa zapadnjačkim oduševljenjem novoutemeljene Turske Republike.

Pod zapovjedi i vodstvom Mustafe Kemal-paše (1881. – 1938. god.) turskog generala i državnika poznatog pod nadimkom Atatürk (otac Turske) ukinut je sultanat, zemlja je proglašena republikom, a Atatürk izabran za prvoga predsjednika (1922. – 1923. god.). Prema njegovu planu izvršene su važne reforme: uspostavljena je ravnopravnost svih građana, provedena agrarna reforma, ukinut kalifat, stvoreno moderno građansko i kazneno zakonodavstvo, vjerske zajednice odvojene od države, provedena reforma kalendara i jezika, uveden latinični alfabet, uvođenje prezimena, zabranjeno nošenje fesa i feredže, uvedeno izborno pravo ženama i dr. (1924. – 1934. god.). Utemeljitelj i idejni vođa Narodno-republikanske stranke. U vanjskoj politici napustio je planove o ekspanziji i panislamizmu.

Bile su to godine ugledanja na Zapad. U Kars su tada dolazile pozorišne grupe iz Ankare i na gradskim pozornicama prikazivali grčke drame; u društvenim domovima organizovani su plesovi, na njima se plesalo po posljednoj modi, uz pratnju klavira, harmonike i klarineta; održavana su sportska takmičenja u fudbalu i klizanju na ledu; djevojke su se u haljinama otkrivenih ruku bez imalo ustručavanja vozale po gradu biciklima, a mladići zimi odlazili u školu na klizaljkama, noseći oko vrata leptir-mašnu, simbol republikanskom oduševljenju.

Mnogo godina poslije taj cvjetajući grad pun poleta i zanosa je gotovo zamro, i duže vrijeme bio izvan svih tokova i događanja u zemlji. Da li su uticale korijenite političke promjene do kojih je došlo i zaustavile privredni i kulturni razvoj Karsa?
Turski književnik, nobelovac Orhan Pamuk u svom romanu Snijeg iz 2002. godine propituje konflikt islamizma i zapadnjaštva u suvremenoj Turskoj a radnju romana je smjestio upravo u gradu Kars.

Nakon beskrajnih ratova, tiranija, pokolja i ustanaka koji su obilježili njegovu dugu i burnu povijest Kars je danas suvremeni grad, poljoprivredno, obrtničko i industrijsko središte (vunene tkanine, sagovi, prehrambeni proizvodi). Važno prometno čvorište na željezničkoj pruzi Erzurum – Tbilisi; god. 2017. otvorena je novoizgrađena direktna željeznička pruga Kars – Tbilisi – Baku (nekadašnja je pruga za Tbilisi prolazila kroz Armeniju).

Sutradan smo iz Karsa otišli u turistički obilazak drevnog grada Ani. O ovom povijesnom gradu smještenom uz granicu sa Armenijom biće objavljen putopis u narednom periodu na blogu. Iz Karsa odlazimo avionom za Istanbul.