Kamenita vrata i okna (1. dio)

Mnoge prirodne ljepote u planini prođu nezapaženo, skrivene od naših očiju jer uglavnom hodamo uređenim i označenim planinarskim stazama. Napustimo li ovakve staze i krenemo li u vlastito istraživanje planinskih predjela možemo naići na nevjerovatna djela koja je stvorila Majka Priroda. 
Kao rijedak geomorfološki fenomen u planini svojim atraktivnim izgledom privlače pažnju kamenita vrata i okna koja narod najćešće naziva šuplja vrata“ ili okno“.
Ove geološke tvorevine nalaze se u teško pristupačnim i krševitim stijenama do kojih najlakše mogu pristupiti planinari i njihovu ljepotu zabilježiti svojim fotografskim aparatom. 
Fotografije sa opisom pristupa do kamenitih vrata i okna, koje sam obišao
na mnogim planinama, ovdje će biti objavljene u narednih nekoliko nastavaka.

Sadržaj (1. dio):
– Julijske Alpe, Visoki Kanin / Monte Canin Alto, okno u Prestreljeniku (2391 m/nv)
– Pivska planina, okno u kanjonu Pive (750 m/nv)
– Volujak, okno u kanjonu Sutjeske (800 m/nv)
– Prokletije / Bjeshkët e Nâmuna, Ljumbardska planina, okno u Rudini (2250 m/nv)
– Durmitor, okno u Prutašu (2200 m/nv)

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Julijske Alpe, Visoki Kanin / Monte Canin Alto, okno u Prestreljeniku (2391 m/nv)

Okno u Prestreljeniku se nalazi na 2391 m/nv na zapadnoj strani vrha Prestreljenik / Monte Forato (2499 m/nv). Do skijališta na Kaninu sa slovenske strane stiže se kabinskom žičarom od Bovca za 40 minuta lagane vožnje. Žičara je izgrađena 1974., a obnovljena 2016. godine i od donje stanice “A“ (436 m/nv) do gornje stanice “D“ (2202 m/nv) svladava 1766 m visinske razlike. Na italijanskoj strani skijališta također vozi kabinska žičara od Sella Nevea (1140 m/nv) do Sella Prevala (2067 m/nv). Gornje stanice kabinskih žičara na slovenskoj i italijanskoj strani povezane su ski-liftovima na Sedlu pod Presteljenikom (2292 m/nv).
Do okna se može pristupiti od gornje stanice žičare “D“ markiranom planinarskom stazom preko Prestreljeniških podi u pravcu zapada. Na stazi su dva raskršća, prvo je za pl. dom Petra Skalarja (lijevo), a drugo za Prestreljeniško okno i Visoki Kanin (desno). Dalje nastaviti stazom preko sipara na južnoj strani Prestreljenika. Na narednom raskršću skrenuti desno (dalje staza vodi za Visoki Kanin) i nastaviti uspon strmom stazom do pod stijenu. Kroz stijenu staza je osigurana klinovima i sajlom gotovo cijelom dužinom do okna. Od stanice “D“ do Prestreljeniškog okna stiže se za 1 sat hoda.
Okno u Prestreljeniku posmatrano iz daljine izgleda malo, ali kada se približimo i stanemo u njega ostajemo zadivljeni njegovom veličinom. Oblikovano je u vrletnoj gotovo vertikalnoj stijeni približnih dimenzija 10 x 7,5 m i kroz njega prolazi slovensko-italijanska granica na šta upućuje kamena ploča ugrađena u stijenu okna – granični kamen br. 14-2. Pokraj ploče je kutija sa knjigom posjetilaca.
Iz okna vodi penjačka tura po policama sjeverne strane na vrh Prestreljenika i predstavlja atraktivan uspon. 
Od Prestreljeniškog okna pruža se razgled na vrhove Julijskih Alpa na italijanskoj strani, a među njima se ističu: Jôf di Montásio / Montaž (2753 m/nv) i Jôf Fuárt / Viš (2666 m/nv). Ispod okna u dolini vidi se skijalište Sella Nevea. Na slovenskoj strani vide se mnogi vrhovi u nizu počevši od Triglava (2864 m/nv) na istoku do Krna / Monte Nero (2245 m/nv) na jugu. 

Pivska planina, okno u kanjonu Pive (750 m/nv)

Okno se nalazi na 750 m/nv u stjenovitim vrletima iznad Pivskog jezera, povrh tunela na dionici magistralnog puta: Šćepan polje – Plužine – Nikšić. Ovo veličanstveno okno ostalo bi skriveno od pogleda ljudi da nema ove ceste. Naime cesta je izgrađena u sklopu realizacije projekta HE “Piva“. Cesta kao i brana su remek djelo jugoslovenskog graditeljstva. Probijeno je 47 tunela, podignuta dva prelijepa mosta i niz manjih. Cesta prelazi preko lučne betonske brane – jedna od najviših u Evropi, visoka 220 m. Elektrana ima instaliranu snagu od 360 MVA, a u pogonu je od 1976. godine. Pivsko jezero je vještačka akumulacija nastalo izgradnjom brane i jedno je od najvećih na Balkanu, dugo je 42 km, kapaciteta 800 miliona kubika vode.

Volujak, okno u kanjonu Sutjeske (800 m/nv)

Okno se nalazi na 800 m/nv u kanjon rijeke Sutjeske na Vrataru. Okno je u vrletnoj stijeni poznatoj pod nazivom Kođa pogled i može se vidjeti sa magistralnog puta na dionici: Tjentište – Čemerno. Od Vratara započinje impresivni kanjon koji je izdubila plahovita planinska rijeka Sutjeska na svom putu ka Drini razdvajajući Volujak i Zelengoru – dvije prelijepe bosanskohercegovačke planine.
Za vrijeme srednjovjekovne kraljevine Bosne na ulazu u Vratar bile su podignute dvije manje utvrde sa obje strane rijeke Sutjeske, sa stalnom posadom radi nadziranja prohodnosti ceste i obezbjeđenja trgovačkih karavana na prolasku kroz kanjon. Carinarnica je bila nizvodno u mjestu Tjentište. Danas nema nikavih ostataka od ovih utvrda a također nema ni tragova od trase ceste koju je kroz minula stoljeća rijeka Sutjeska urušila na dionici kroz kanjon. Pedesetih godina prošlog stoljeća izgrađena je suvremena saobraćajnica sa nekoliko mostova i tunela na relaciji: Foča – Tjentište – Gacko.      
Vrijedi spomenuti maštu i bistrinu ljudi iz ovog kraja koji su mnogim toponimima (slavenskog porijekla) dali odgovarajuće nazive planina, vrhova, vrela, potoka i rijeka prema obliku reljefa: Volujak, Zelengora, Čemerno, Slavigora, Borovno, Kuzmanska stupa, Vilino vrelo, Tiholjica, Badnjine, Samar, Stolac, Prsti, Previja, Izgori, Jabušnica, Sutjeska, Vratar, Prosječenica, Suha, Tovarnica, Planinica, Pleće, Koljeno, Vukova stijena, Često borje, Ravno borje, Gusni put, Borić, Presedla, Kazani, Drenov brijeg, Makaze, Tunjemir, Prijevor, Maglić, Snježnica, Vučevo, Pogledalo, Mokra greda, Perućica, Skakavac i dr.

Prokletije / Bjeshkët e Nâmuna, Ljumbardska planina, okno u Rudini (2250 m/nv)

Okno se nalazi na 2250 m/nv u markantnoj stijeni Rudina i vidi se sa markirane planinarske staze za najviši vrh Ljumbardske planine – Guri i Kuq (2522 m/nv), bivši naziv Žuti kamen. Ljumbardska planina / Bjeshkët e Ljumbardhit na sjeveru je omeđena rijekom Pećka Bistrica, na zapadu dolinom rijeke Bjeluhe, a na istoku i jugu dolinom potoka Miliševac i Jezero. Istočni predjeli Ljumbardske planine tvore njene sjeverne obronke koji se stminama i stjenovitim liticama završavaju u impozantnu Rugovsku klisuru Pećke Bistrice.
Ishodišna tačka do okna je katun Kućiški Nečinat (1450 m/nv) do koje se može pristupiti makadamskom cestom (za terenska vozila) iz sela Kućište (1100 m/nv) u Rugovskoj klisuri (na cesti Peć / Pejë – Čakor). U katunu se može boraviti u lijepo uređenim kolibama namjenjenim turistima. Od katuna krenuti markiranom stazom na Dreljsko jezero / Malo Nečinatsko jezero (1830 m/nv). Vrijeme trajanja uspona na najviši vrh Lumbardske planine traje oko 5 sati hoda.
Oni koji žele da bolje upoznaju ovu gorsku skupinu mogu izvesti kružnu turu i sa vrha Guri i Kuq nastave grebenskim priječenjem vrhova Velika Podina (2424 m/nv) i Malji Nečinat (2275 m/nv) i spuste se na Kučiško jezero / Veliko Nečinatsko jezero (1850 m/nv) te nastave markiranom stazom do katuna Kućiški Nečinat. Ova kružna tura je kondiciono jaka i traje oko 12 sati hoda.

Durmitor, okno u Prutašu (2200 m/nv)

Okno se nalazi na 2200 m/nv sa sjeverne strane vrha Prutaš (2393 m/nv), malo izvan markirane planinarske staze za Škrčka jezera. Vrh Prutaš, Škrčka jezera i kanjon Sušice čine jedinstveno područje djelovanja tektonskih pokreta, kraške i ledničke erozije. Kao rezultat djelovanja svih ovih faktora, Prutaš je danas izdvojen vrh sa nizom osobenosti. Vrh Prutaš dobio je naziv po vertikalno naslaganim stijenama koje posmatrane iz daljine izgledaju kao prutovi (štapovi) u slojevima jedni uz druge. Zbog ovoga je Prutaš uz Zubce i Šarene pasove jedan od najslikovitijih vrhova u masivu Durmitora. 
Na vrh Prutaš može se pristupiti markiranim planinarskim stazama iz dva pravca:
Prvi pravac: Dobri do (1700 m/nv) – vrelo Šarban – Duško valje – Škrčko ždrijelo – Balja grede – Prutaš. Iz Dobrog dola do Prutaša potrebno je 2,15 sati hoda u jednom pravcu.
Drugi pravac: Todorov do (1820 m/nv) – Pištet vrelo (Bjelinovac) – Prutaš. Iz Todorovog dola do Prutaša potrebno je 1,30 sati hoda u jednom pravcu.
Ukupno za obje ture sa pauzama za odmor, bilo kojim pravcem krenete do okna idući preko vrha, potrebno je 5 – 6 sati hoda.


Naslovna slika: Treskavica, kamenita vrata u Velikom Ljeljenu (1974 m/nv)

Komentariši