Mnoge prirodne ljepote u planini prođu nezapaženo, skrivene od naših očiju jer uglavnom hodamo uređenim i označenim planinarskim stazama. Napustimo li ovakve staze i krenemo li u vlastito istraživanje planinskih predjela možemo naići na nevjerovatna djela koja je stvorila Majka Priroda.
Kao rijedak geomorfološki fenomen u planini svojim atraktivnim izgledom privlače pažnju kamenita vrata i okna koja narod najćešće naziva “šuplja vrata“ ili “okno“.
Ove geološke tvorevine nalaze se u teško pristupačnim i krševitim stijenama do kojih najlakše mogu pristupiti planinari i njihovu ljepotu zabilježiti svojim fotografskim aparatom.
Fotografije sa opisom pristupa do kamenitih vrata i okna, koje sam obišao na mnogim planinama, ovdje će biti objavljene u narednih nekoliko nastavaka.
Sadržaj (2. dio):
– Prokletije / Bjeshkët e Nâmuna, Šuplja vrata u Karanfilima (2090 m/nv)
– Prenj, kanjon Mostarske Bijele – okno u Bogodolu (950 m/nv)
– Maglić, Vjetrena vrata u bosanskom Magliću (2300 m/nv)
– Treskavica, vrata u Velikom Ljeljenu (1800 m/nv)
– Durmitor, okno u Mininom bogazu (2300 m/nv)
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Prokletije / Bjeshkët e Nâmuna, Šuplja vrata u Karanfilima (2090 m/nv)
Na Prokletijama je nekoliko kamenitih vrata i okna koja odavno privlače pažnju ljubitelja prirodnih ljepota: Šuplja vrata u Karanfilima (2090 m/nv), okno na Rudini u masivu Malji Necinat (2250 m/nv), Šuplja vrata u Trojanu (1900 m/nv), okno u Valušnici (1850 m/nv) i okno u Visitoru (2100 m/nv). U vrletima Prokletija sigurno postoje još mnoga okna ali nama planinarima su ova najpoznatija jer se nalaze u blizini pješačkih staza a kroz vrata u Trojanu i Karanfilima se prolazi.
Šuplja vrata u Karanfilima je kameni luk visine otvora oko 15 m i širine 8 m, i jedina su veza na prelazu iz Krošnje prema dolini Ljubokuć / Lugu e Kuq i obratno.
U plavsko-gusinjskom kraju narod ih naziva “Mečka sa mečetom” jer na to podsjećaju gledano iz podnožja stijene u kojoj se nalaze.
Kroz okno prolazi markirana planinarska staza koja je u gornjem dijelu na izlazu eksponirana. Iz tog razloga je postavljena sajla prićvršćena klinovima za stijenu, radi sigurnijeg prolaska kroz vrata. Krajem 2018. godine planinari Plava i Gusinja zamjenili su dotrajalu sajlu i postavili novu.
Posebna atrakcija na stazi je visokoplaninska flora, glacijalni i kraški oblici reljefa kao i pejzaži. Također plijeni pogled na suprotnu stranu doline Grebaje zbog izrazitog zelenila livada i šuma te vitkog grebena na kojem se ističu vrhovi Popadija (2056 m/nv) i Talijanka (2057 m/nv) kao i na druge vrhove gledano u tom pravcu Maja ë Can (1879 m/nv), Karaula (1915 m/nv) i vrhove u masivu Trojana: Mali Vrh (1922 m/nv), Veliki Vrh (2190 m/nv) i Pobodeni kamen / Guri ë Kul (2120 m/nv).
Uspon na Šuplja vrata može se izvesti kao zasebna kružna tura ili u sklopu uspona na vrhove Sjeverni vrh / Maja ë Balls (2460 m/nv) i Očnjak / Maja Njert ë Krit (2185 m/nv) za kondiciono spremne planinare. Kružna tura vodi iz doline Grebaja od Suljove česme (1183 m/nv) preko doline Ljubokuć ili preko Krošnje. Ukupno vrijeme trajanja ture 6 sati hoda.
Prenj, kanjon Mostarske Bijele – okno u Bogodolu (950 m/nv)
Okno se nalazi na 950 m/nv u stjenovitim vrletima na desnoj strani kanjona Mostarske Bijele i udaljeno je oko 1 km zračne linije od bivšeg sela Bijela na lokalitetu Luke (269 m/nv). Pristup do okna je jako zahtjevan jer nema nikakve pješačke a niti kozije staze. Jedino mu se može prići penjući se strmom vododerinom kojom u proljeće i jesen teče potok (vrelo pod oknom!). Dimenzije okna su po slobodnoj procjeni oko 20 x 15 m. U blizini okna se nalaze tri pećine. Sudeći po nazivu može biti da je nekad u davnoj prošlosti Bogodol bio kultno religijsko mjesto ili je naziv dobio zbog teške pristupačnosti do kojeg samo Bog može stići. Za takva zabačena mjesta ne kaže se bez razloga da su “Bogu iza nogu”.
Na širem području Mostarske Bijele se odvajkada živjelo sve do početka devedestih godina prošlog stoljeća kada je napuštena zbog rata u BiH. Ljudi su se ovdje uglavnom bavili stočarstvom i nešto malo zemljoradnjom. Na više mjesta mogu se vidjeti ostaci nekoliko kamenih kuća, štala i torova, dvije vodenice, dva groblja (Prosine i Dubrave) i temelji lovačke kuće koja je izgorjela u požaru nakon minulog rata (na raskršću za Ražnji i Prilipe u Gornjoj Bijeloj). Danas je Mostarska Bijela sasvim pusta, nakon minulog rata nekadašnje stanovništvo se nije vratilo.
Do Luke se može pristupiti iz dva pravca: od ušća rijeke Bijele u Neretvu markiranom planinarskom stazom za Glogovo (oko 5 km) ili od bivšeg zaseoka Mosorija (450 m/nv) i spustiti se strmom čobanskom stazom ispod stijena i pokraj pećine te dalje uzvodno (oko 1,5 km).
Maglić, Vjetrena vrata u bosanskom Magliću (2300 m/nv)
Vjetrena vrata se nalaze na 2300 m/nv na jugozapadnoj strani najvišeg vrha Bosne i Hercegovine – Maglić (2386 m/nv). Vrh je markantan, piramidalnog oblika, stjenovitih litica i predstavlja pravo “orlovsko gnijezdo”. Dimenzije vrata su po slobodnoj procjeni oko 10 x 5 m.
Jugoistočno od ovog vrha na oko 400 metara zračne linije na teritoriji Crne Gore nalazi se najviši vrh u masivu Maglića – kota 2388 m/nv. Vrh je zaobljenog i travnatog tjemena. Ova dva vrha su povezana užim travnatim sedlom preko kojeg prelazi državna granica Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Maglić sa susjednim planinama: Biočem (2397 m/nv), Volujakom (2336 m/nv), Lebršnikom (1985 m/nv) i Zelengorom (2014 m/nv) čini jedinstveni kompleks koji zbog izuzetnih prirodnih karakteristika, netaknute iskonske prirode i ljepote pejzaža, odavno privlači pažnju ne samo naučnika – istraživača, već i mnogih planinara i drugih ljubitelja prirode. Cijeli kompleks je izolovan od okolnog prostora dubokim kanjonskim dolinama rijeka: Sutjeske, Pive i Drine.
Od 1962. godine, Maglić sa Zelengorom i Volujakom se nalazi pod Upravom nacionalnog parka “Sutjeska” (sa sjedištem u Tjentištu) čija je površina 70.952 ha, od čega uže područje zauzima 17.250 ha, sa rijekom Sutjeskom kao okosnicom, uključujući i strogo zaštićeni prašumski rezervat Perućicu.
Na vrh bosanskog Maglića može se pristupiti osiguranim planinarskim putevima (ferratom) sa sedla na Prijevoru (3 sata hoda) i lokve na Dernečištu (3 sata hoda) te tehnički nezahtjevnim planinarskim putevima sa Trnovačkog jezera (4 sata hoda) i od sela Mratinje (5 sati hoda). Pristup od Tjentišta je makadamskom cestom na Prijevor (20 km) i Dernečište (16 km). Zbog lošeg održavanja ceste najbolje je koristiti terensko vozilo. Svi pravci pristupa ovom cestom i pješačkim stazama su označeni putokaznim tablama i planinarskim oznakama (markacijom).
Treskavica, vrata u Velikom Ljeljenu (1800 m/nv)
Vrata se nalaze na 1800 m/nv u masivu stjenovite barijere vrha Veliki Ljeljen (1974 m/nv) – zapadno od Crnog jezera (1675 m/nv). Među planinarima starije generacije ova vrata su poznata po imenu Badža (tur. baca – dimnjak). Do lokacije vrata najbolje je pristupiti iz sela Turovi markiranom planinarskom stazom za Crno jezero na pravcu preko Starih koliba (4 sata hoda) ili preko Šišana (5 sati hoda). Može se pristupiti i od planinarske kuće na Velikom jezeru (1550 m/nv) za 1,30 sati hoda.
Po dolasku na Crno jezero krenuti markiranom stazom (za Trokunsko vrelo, vrh Barice, pećinu Ledenicu i vrh Oblik) koju treba napustiti kod šumarka iznad jezera te nastaviti s priječenjem ispod stijena i preko sipara sve do podnožja jako strme travnate padine, a dalje uzbrdo tom padinom do vrata.
Vrata se jasno vide od Crnog jezera ali je bolje potruditi se i proći kroz njih zbog fotografiranja. Nakon prolaska kroz vrata, snalažljiviji i iskusniji planinari mogu napraviti kružnu turu s usponom na sljedeće vrhove: Barice (2062 m/nv) – Oblik (2030 m/nv) – Opaljeni Kuk (2018 m/nv) – Đevigrad (2034 m/nv) – Veliko jezero (1550 m/nv) – Turovi (898 m/nv). Jako lijepa i atraktivna tura koja ostaje u trajnoj uspomeni na vrhove, stijene i jezera Treskavice.
Durmitor, okno u Mininom bogazu (2300 m/nv)
Okno se nalazi na 2300 m/nv u stjenovitoj litici na sjevernoj strani vrha Minin bogaz (2387 m/nv) . Mnogi planinari kažu da je ovaj vrh jedan od najljepših vrhova i vidikovaca, možda zbog markantnog izgleda i njegovog položaja kojim dominira u središnjem dijelu Durmitora. Vrh je nazvan po imenu čuvenog lovca Mime Šamšala koji je često ovdje dolazio u lov na divokoze. Riječ bogaz je turskog porijekla i znači grlo, ždrijelo, tijesnac. Osim Mininog bogaza na Durmitoru postoje još dva vrha u čijem nazivu je ova riječ: Čvorov bogaz (2152 m/nv) i Terzin bogaz (2303 m/nv). Prvi je dobio ime po lovcu Čvori Baraninu a drugi po nekom terziji (tur. terzi = krojač) iz Tmušića. Kažu, kad neki vrh u durmitorskom kraju dobije ime po osobi, znači da je bio veliki junak ili dobar čovjek.
Do okna i na vrh Minin bogaz može se pristupiti markiranom planinarskom stazom od Žabljaka (1450 m/nv) na pravcu: Crno jezero – Jakšića mlin – Veljkova ploča – Inđini dolovi – Brojišta – Radulova koliba – katun Velike lokvice – Prlja – Biljegov do – Sagorele ploče. Uspon traje 4,15 sati hoda u jednom pravcu, ukupno sa pauzama za odmor tura traje 10 sati hoda.
Naslovna slika: Julijske Alpe, Visoki Kanin / Monte Canin Alto, kamenito okno u Prestreljeniku (2391 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 