Smeđi medvjed – “Šumski car“ – PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Smeđi medvjed (latinski: Ursus arctos Linnaeus) je najveća kopnena divlja životinja na tlu Europskog kontinenta. U Bosni i Hercegovini smeđi medvjed obitava na mnogim planinama: Igmanu, Bjelašnici, Romaniji, Ozrenu, Konjuhu, Treskavici, Magliću (prašuma Perućica), Zelengori, Prenju, Čvrsnici, Čabulji, Ivan-planini, Bitovnji, Zecu, Vitreuši, Vranu, Vranici, Raduši, Vlašiću, Grmeču, Klekovači, Osječenici, Šatoru, Tušnici i dr.
Mužjaci smeđeg medvjeda su veći od ženki i mogu dostići težinu od 800 kg. Naraste u dužini od 2 – 3 m, a visinu do hrbata može dostići 1,25 m. Žive u brlozima, a zimu provedu u pećinama. Od ranog proljeća do kasne jeseni u potrazi su za hranom sve dok ne padnu veliki snjegovi. Smeđi medvjed je svaštojed, često ulovi i krupniju divljač poput srne ili divokoze, kada se usmjeri na plijen teško mu može pobjeći jer je u stanju da razvije veliku brzinu od 50 km/h.
U našim planinama su rijetki slučajevi kada je medvejed iz “čista mira” napao čovjeka, ali se može dogoditi posebno u situaciji kada mu je ugrožena bezbjednost (mečka s mladuncima) ili ako je ranjen iz vatrenog oružja prilikom lova onda je najopasniji i juri u pravcu odakle je na njega pucano.
Zanimljivo je spomenuti da su zbog rata u Bosni i Hercegovini (1992. – 1998. god.) mnogi medvjedi napustili svoja staništa i preko teritorije susjedne države Hrvatske otišli u Sloveniju, a neki su stigli i dalje. Nakon rata su se vratili na našim planinama. Kako su medvjedi saznali da je rat završio ostaje pod velom tajne.
Smeđi medvjed je nacionalno prirodno blago Bosne i Hercegovine.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Ljudi i medvjed

Planinareći nailazio sam na mnoge tragove medvjeda koje on ostavlja za sobom kao što je otisak njegove šape na mokrom zemljištu u blatu ili na snijegu gdje se najbolje vidi, na kori stabla drveta gdje je “oštrio“ kandže ili se o njemu češao, po boji i obliku fekalija ili po boji urina koja se vidi na snijegu, na uvaljanoj travi gdje je ležao itd. Imao sam nekoliko prilika u planini da vidim medvjeda “u živo“ ali na bezbjednoj i pristojnoj razdaljini. S medvejdom nisam nikada imao bliski susret “oči u oči“ niti sam uspio da ga fotografišem. U sjećanju mi je ostalo nekoliko susreta kad sam izbliza vidio medvjeda u planini: na Igmanu između Brezovače i Kabalova na Radavi, na Prenju između Uborka i Gole glave, nadomak Vitreuše najvišeg vrha Tušnice, na Visočici u dolini Krivnja kod Sinanovića, na Zelengori između jezera na Gornjoj bari i Careve Gore, na Volujaku u Klekovom dolu na silasku sa vrha Veliki Oštrikovac (Studenac) i drugim planinama u Bosni i Hercegovini.

Medvjedi su velike i opasne divlje životinje koje se boje i skrivaju od ljudi, ali se i ljudi boje njih. Zbog nezgrapnog i zdepastog izgleda medvjeda, specifičnog hoda, smeđeg grubog krzna, okruglastih ušiju ljudi su bili opčinjeni njegovom veličinom, snagom i okretnošću pa su ga nazvali “šumskim carom“ – vladarom svih šumskih životinja.

Medvjed je dobio naziv po tome što se voli osladiti medom. U potrazi za hranom medvjed pronalazi i mnoge druge poslastice, od žirova hrasta, zeljanica, korijenja i raznih plodova šumskog voća. Dvije biljke medvjeđi luk i i medvjeđe uho, a također i jedna vrsta gljiva medvjeđa šapa dobile su ime po medvjedu.

O medvjedima postoje mnoge priče, bajke i narodna vjerovanja. Vjerojatno zbog njihove veličine i snage medvjedi su dobili značajno mjesto u mitologijama i kultovima mnogih naroda. Smatrao se utjelovljenjem predaka i iz tog razloga medvjed je bio sveta životinja kod mnogih naroda još od kamenog doba. Bogove u liku medvjeda su imali mnogi narodi, a iz mnogih mitova se može razaznati poštovanje ovih životinja. Neandertalci su čak imali “kult medvjeda”, sakupljali su njihove kosti i od njih gradili svetišta u pećinama.

Medvjedi su nam od još od ranog djetinjstva poznati iz crtanih filmova. Medvjedići Winnie The Pooh, Maša i medvjed Miška su popularni likovi. Još početkom 20. stoljeća američki plišani medvjedić – igračka Teddy i medvjedić sa londonske željezničke stanice Paddingoton iz pedestih godina prošlog stoljeća takođe su zaokupljali dječiju pažnju i simpatije. Medvjed je opjevan u mnogim dječjim pjesmama. Na našim prostorima je popularna pjesma o Medi Brundi. Na međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu nagrada za najbolja filmska ostvarenja je kipić medvjeda. Republika Hrvatska odala je poštovanju medvjedu stavivši njegov lik na kovanici novca od 5 kuna.

Nekoliko toponima na topografskim kartama nose naziv po medvjedu: dolina Međeđa na Visočici, Međeđa lokva i vrhovi Međeđa glava, Velika i Mala međeđa glava na Bjelašnici, vrh Medvjed na Čabulji, vrhovi Veliki i Mali Medvjed na Čvrsnici, planina Medvednica kod Zagreba, vrhovi Veliki i Mali Međed na Durmitoru i dr.

Najpoznatija zviježđa sjevernog neba nose naziv po medvjedu o čemu govori antička legenda: “Grčki bog Zeus, zaljubio se u ženu imenom Callisto. Ona mu je rodila sina Arcasa. Kada je Hera, grčka kraljica bogova, vidjela koliko je Zeus bio sretan s Callistom i njihovim sinom, zbog ljubomore je pretvorila Callistu u medvjeda. Jednog dana Callista je vidjela svog sina kako spava pod drvetom i pokušala ga zagrliti. Prestrašeni Arcas ustuknuo je pred medvjedom. Budući da je životinja ustrajala u svojim namjerama da ga zagrli, pokušao je ubiti. Zeus koji je to sve promatrao s neba, zaustavio je Arcasovu strelicu i oboje ih prenio na nebo među zvijezde i od tada ih znamo kao Veliki medvjed i Mali medvjed.”

Zlostavljanje medvjeda

Zlostavljanje medvjeda je rašireno širom svijeta, također i u nekim europskim zemljama (Bugarska, Rumunija…). Kad krivolovci uhvate medvjeda još dok je mladunče onda ga prodaju “putujućim“ mečkarima koji ga dresiraju brutalnim metodama (najčeše batinama) da izvode razne vještine i vragolije kako bi zabavljali narod. Na usta mu stave brnjicu i svežu u lance i takvog ga vodaju po vašarima. Šta bude sa takvim medvjedom kad ostari, o tome se malo piše i govori u javnosti?

Tužna je sudbina medvjeda koje ljudi zlostavljaju isključivo zabave radi. Poznati dječiji pisac Ahmed Hromadžić o tome piše u svojoj knjizi Medvjed Miško (Izdavač: Bosanska riječ; Sarajevo 2007. god.):
“Kad je medvjed ostao usred šume bez željezne ogrlice, bez lanca, nije umio da shvati šta se to odjednom dogodilo. On, medvjed koga su godinama od malih nogu vodali po bijelom svijetu, koga su učili da igra i zabavlja ljude, bio je opet u šumi i opet slobodan. Podigao je glavu, i snažno mumljanje odalo je njegovu radost, a šuma je tu radost pronijela kroz brda i doline.“

Lov na medvjeda

Lov na medvjeda je oduvijek bila velika privilegija koju su mogli sebi priuštiti kraljevi, carevi i drugi visoki državnici. Nakon njih dolazi bogata klijentela koji mogu da plate visoku cijenu za odstrel medvjeda.
Poznato je da je predsjednik bivše SFRJ Josip Broz Tito bio strastveni lovac na medvjede. Zbog toga su njemu u čast uredili lovište na Koprivnici i izgradili vilu “Gorica” (kod Bugojna). Drug Tito je kažu često tu dolazio u lov na medvjeda. Zanimljivo je spomenuti anegdotu koja se i danas prepričava kada je na svečanom otvaranju lovišta na Koprivnici tadašnji predsjednik Općine Bugojno kazao: “Druže Tito, ne brinite dok je Bugojanaca biće medvjeda.“

Zakonom o lovstvu u entitetu Federacija Bosna i Hercegovina i Zakonom o lovstvu u entitetu Republika Srpska, smeđi medvjed tretiran u lovostaju je zaštićena divljač, a Naredbom o vremenu lova takvih divljači propisano je da se medvjed može loviti u periodu od 1. oktobra do 15. maja. Period kada je lov medvjeda zabranjen traje od 15. maja do 1. oktobra. Odštetnim cjenovnikom propisana je visina naknade korisniku lovišta za štetu pričinjenu putem bespravnog odstrela, i koja za medvjeda iznosi 20.000 KM. Istovremeno, lov divljači za vrijeme lovostaja ili lov divljači bez dozvole za lov Krivičnim zakonom definisani su kao krivično djelo “Nezakonit lov“, te je za ovo djelo propisana višegodišnja kazna zatvora.