Stari grad Vratnik

Stari grad Vratnik se nalazi na području općine Stari Grad Sarajevo gdje su smještene značajne povijesne građevine: Gradska vijećnica, Latinska ćuprija, Gazi Husrev-begova džamija i mnoge druge, također i gradske četvrti Baščaršija, Kovači, Jekovac, Vratnik, Brodac, Toplik, Alifakovac i Bistrik.
Ideja o izgradnji utvrđenog grada u Sarajevu je nastala nakon upada austrijske vojske u Bosnu pod komandom princa Eugena Savojskog 1697. godine kada je grad bio spaljen, opustošen, a stanovništvo izbjeglo, bilo pobijeno ili odvedeno u ropstvo.
Tri decenije kasnije počela je izgradnja obrambenog zida (bedema) sa kapi-kulama i tabijama. Izgradnja je sa povremenim prekidima trajala dvanaest godina (1727. – 1739.). Kasnije, vjerovatno 1816. godine sagrađeno je još nekoliko kula u sklopu obrambenog zida, kada je grad temeljitije opravljen i proširen. Jedan jedini put vodile su se borbe oko ovoga grada s neprijateljem. To je bilo 19.8.1878. godine, kad je Austro-Ugarska zaposjedala BiH.  
Od postanka do danas Vratnički grad bio je izložen različitim vidovima devastacije. U toku rata od 1992. do 1995. godine za vrijeme opsade Sarajeva pretrpio je ozbiljna razaranja. Direktnim pogocima iz artiljerijskih oruđa sa položaja pod kontrolom Vojske Republike Srpske oštećene su kapi-kula na Ploči, Višegradska kapi-kula, te Bijela i Žuta tabija.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj u martu 2005. godine donijela je odluku: Graditeljska cjelina – Stari grad Vratnik u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čine: ostaci zidova starog grada sa tabijama, kapi-kulama i kapijama i pokretno nasljeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Sarajevo i u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Izgradnja Starog grada Vratnik

Naredbu o izgradnji obrambenog zida (bedema) Vratničkog grada donio je 1727. godine Gazi Ahmed-paša Rustempašić Skopljak, bosanski valija. Obrambeni zid imao je, po njegovoj naredbi, da bude “jedan sahat hoda dug, debeo dva aršina, visok deset aršina”. Aršin je stara mjera za dužinu (razdaljina od vrhova ručnih prsta do ramena). Postojale su tri vrste aršina: dunđerski (zidarski) je bio 75,8 cm, čaršijski (trgovački) od 68 cm i terzijski (krojački) od 65 cm.
Radovi na izgradnji obrambenog zida sa povremenim prekidima trajali su dvanaest godina i završeni su 1739. godine. Dubrovački zidari i klesari izvodili su glavne majstorske radove. Sagrađeno je i pet tabija (artiljerijske utvrde): Bijela tabija, Žuta tabija, Strošići tabija, Arap tabija na Ravnim bakijama i Arnaut tabija na Zmajevcu. Također su sagrađene i tri gradske kapije (vrata): kapi-kula na Širokcu, kapi-kula na Ploči i Višegradska kapi-kula. Stari grad Vratnik je upravo po ovim vratima na kapi-kulama i dobio ime.   
Kasnije, vjerovatno 1816. godine sagrađene su još četiri kule i nekoliko manjih kapija, kada je grad temeljitije opravljen i proširen. Grad je bio opremljen sa 12 artiljerijskih baterija i isto toliko kula na kojima je bilo postavljeno 80 topova srednje veličine. Unutar bedema bilo je jedanaest mahala i dio dvanaeste, koje su prema datumu gradnje džamija u njima bile formirane u 16. stoljeću.
Za vrijeme austrijske uprave između 1889. – 1914. godine vršene su opravke i dogradnje na gradu. Na Bijeloj tabiji i na Zmajevcu podignute su nove jake utvrde, te kasarna Jajce. Nakon 1945. godine između tabija na Ravnim bakijama i na Zmajevcu podignuta je kasarna.

Kapi-kula na Širokcu

Kapi-kula na Širokcu sagrađena je u unutrašnjosti bedema starog vratničkog grada. Nalazi se u blizini Žute tabije i šehidskog mezarja Kovači. Prolaz kroz kapiju, širok 3,25 m, presvođen je bačvastim svodom. Između 1862. – 1868. godine, prilikom regulacije saobraćajnice koja je vodila kroz kapiju, nivo ulice je podignut za 1 m.
Kapi-kula je prvobitno imala po tri niše, dvije pred vratima i četiri unutra,  sa obje strane prolaza. Sve niše su zazidane 1903. godine. Iznad prolaza je prostorija uokvirena zidovima debljine 1 m na kojima su raspoređeni prozori i puškarnice. Do prostorije se dolazilo drvenim stepeništem. Do 1919. godine i ova kapija je imala hrastova vrata sa metalnim okvirom. Kroz kapiju se danas odvija saobraćaj motornim vozilima.

Kapi-kula na Ploči

Kapi-kula na Ploči sagrađena je izvan bedema starog vratničkog grada. Nalazi se u blizini šehidskog mezarja Kovači. Povezana je bedemom sa kapi-kulom na Širokcu. Predstavlja stari tip kula koje su u ratu služile za odbranu, a u miru za stanovanje čuvara. Nalazi se u sklopu bedema vratničkog grada. Građena je od grubo tesanog kamena krečnjaka i sedre. U osnovici je kvadrat sa stranicom dugom 10,15 m. U sredini je prolaz pokriven bačvastim svodom. Ulazna vrata su pomjerena u unutrašnjost prolaza. Ispred njih, sa obje strane u zidovima prolaza, nalazi se po jedna niša dubine 0,70 cm. U unutrašnjosti prolaza su još po dvije niše dubine 1,20 cm. U gornjem dijelu kule je prostorija do koje se nekada dolazilo drvenim stepeništem. Kula je pokrivena drvenom krovnom konstrukcijom, četvorovodni krov i pokrov od šindre.

Višegradska kapi-kula

Višegradska kapi-kula sagrađena je izvan bedema starog vratničkog grada. Nalazi se na lokalitetu Carina u blizini Bijele tabije. U ratu je služila kao odbrambeni objekat, a u miru je vjerovatno imala funkciju carinarnice koja je tu morala da postoji. Tehnika gradnje je slična onoj kod kapije na Ploči. Zidana je od grubo tesanog kamena krečnjaka i sedre. U osnovi je kvadrat sa stranicom 10 m. Kroz sredinu objekta je prolaz dug 10 i širok 3,75 m, presvođen bačvastim svodom. Na objektu su nekada stajala dvokrilna hrastova vrata, pomjerena u unutrašnjost prolaza 1,68 m. Uokvirena su lukom od preciznije tesanog kamena. Ispred vrata, na obje strane zidova prolaza, nalazi se po jedna niša dubine 0,40 cm, širine1,05m i visine 1,80 m. U unutrašnjosti prolaza su po dvije niše dužine 1,20 m i širine 2,28-2,50 m. Pokrivena je drvenom krovnom konstrukcijom. Krov je četvorovodan, pokriven šindrom.
U vrijeme vladavine Osmanlija kroz ovu kapiju se odvijao saobraćaj prema istoku, glavnim carskim drumom ka Višegradu (odtud joj i ime) i dalje na istok, do prijestolnice Carigrada. Kroz kapiju se danas odvija saobraćaj motornim vozilima.

Žuta tabija na Jekovcu

Žuta tabija na Jekovcu je građena od grubo tesanog kamena. Nalazi se u blizini kapi-kule na Širokcu i bivše kasarne Jajce. Tabija je dobila ime po izgledu kamena žućkaste boje od koje je građena. Gradnja ove građevine je završena 1809. godine. U osnovi je poligon čijih je sedam spoljnih stranica dugo po 10 m, a osma, okrenuta prema sjeveru, duga je 27,5 m. Debljina zidova iznosi 35 cm,  a sačuvana visina  zidova iznosi  7,5 m.
Na sjevernoj strani nalaze se stepenice i jedan objekat za vojnike, a na jugozapadnoj strani je malo je malo mezarje sa nekoliko nišana iz osmanskog perioda.
Godine 1878. je prekinut dio bedema koji se pružao istočno od tabije. Na zapadnoj strani do 1946. godine stajala je kapija, koja je tada porušena radi proširenja saobraćajnice. Tabija se upotrebljavala u vrijeme austougarske uprave i popravljena je  1883. i 1903. godine.

Top na Žutoj tabiji

Godine 1833 bilo je na Vratničkom gradu i vezirskom dvoru na Gorici ukupno 46 topova. Sa gradskih utvrda, pa i Žute tabije, u prošlosti se jednim topovskim pucnjem označavalo vrijeme sehura i iftara u mjesecu postu – Ramazana. Dva topovska pucnja bio je znak za požar u mahali na desnoj obali Miljacke a tri pucnja na lijevoj. Ova višestoljetna tradicija je zadržana i u doba austrougarske vladavine. U  novije vrijeme je ponovo obnovljena tradicija da se za vrijeme trajanja Ramazana jednim pucnjem iz topa označi kraj dnevnog posta i početak iftara u akšam. Pucanj iz topa za sehur se više ne praktikuje. Treba znati da se iz topa ne ispaljuju prave granate već je to vatrometni hitac kome u večernjim satima prisustvuju mnogi građani i predstavlja turističku atrakciju.
Sa Žute tabije pruža se širok pogled na veliki dio Sarajeva i njegovu bližu okolinu, a mnogi kažu da je sa ovog mjesta najbolje posmatrati zalazak sunca.  

Bijela tabija

Bijela tabija predstavlja najistureniju tačku u sklopu bedema starog vratničkog grada i dominira istočnim prirodnim ulazom u grad. Tabija je kroz minula stoljeća bila važno strateško vojno utvrđenje za odbranu vratničkog grada. Lokacija na kojoj je smješteno utvrđenje sa južne strane gotovo je nepristupačna i pruža vanredne vizure. Probna arheološka istraživanja iz 1991. godine su pokazala da je najstariji dio kule sagrađen krajem 14. ili početkom 15. stoljeća a zatim je dograđen u vrijeme osmanske i austrougarske uprave. Prvobitna tvrđava je imala pravougaonu osnovu, dimenzija 75 x 50 m, sa četiri kule kvadratne osnove na uglovima i petom iznad ulazne kapije.
Nakon dolaska Osmanlija u tvrđavu je smještena posada sa dizdarom (zapovjednikom tvrđave). U kasnijem periodu sagrađen je odbrambeni kompleks koji se sastojao od perimetralnih bedema jednog bastiona i ulazne kule. Zidovi ovog kompleksa su sačuvani u  visini od oko 7,0 m. Maksimalna debljina zidova je 1,40 m. Ulaz u tabiju je bio na sjevernoj strani. Bio je obezbijeđen jednom manjom kulom, dimenzija 6,0 x 6,0 m. U unutrašnjosti tabije, uz sjeverni i zapadni zid, bile su raspoređene  prostorije za smještaj posade i magacini. Iskopavanjima na dubini od 0,35 m otkriveni su ostaci objekta oktogonalnog oblika sa stranicom dužine 8,0 m, sagrađenom u osmanskom periodu.
Na spoljnim kamenim zidovima vidljivi su otvori za puškarnice.
Nakon uspostavljanja austrougarske vlasti, srušen je objekat u unutrašnjosti i zaravnjen centralni prostor. Dograđen je arhitektonski kompleks koji se sastojao od većeg broja prostorija, a koji je prepoznatljiv i danas. Zidan je krupnim pravilno tesanim krečnjačkim blokovima, a okviri prozora su od pješčara. Sjeverno od ulaza sagrađen je jedan pomoćni objekat, pravougaone osnove, dimenzija 15,0 x 7,0 m, koji je služio kao skladište municije.
U bližoj okolini Bijele tabije prije Prvog svjetskog rata su nađene tri kacige. Jedna kaciga potiče iz 14. a druge dvije iz 15. stoljeća. Dvije kacige se čuvaju u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
U toku rata od 1992. do 1995. godine za vrijeme opsade Sarajeva Bijela tabija je pretrpila ozbiljna razaranja direktnim artiljerijskim pogocima. Objekat je bio devastiran, posebno jugozapadni zid tabije, austrijske kule i objekat skladišta municije. Bijela tabija je nakon toga dugo godina bila gotovo zapostavljena. U novije vrijeme izvršene su konzervatorsko-restauratorski radovi.
Danas je Bijela tabija jedna od glavnih turističkih atrakcija sa koje se pruža nezaboravan pogled na Sarajevo i planine u okolici grada. Ispred objekta je veliki parking za vozila, a obilazak tabije je uz naplatu.

Strošići tabija

Strošići tabija nalazi se na sjeverozapadnom dijelu zidina starog vratničkog grada. U osnovi je trapez, površine 367 m². Dvije paralelne strane su duge 25 i 14 m, a druge dvije 18 i 21 m. Sagrađena je na strmom terenu, te sačuvana visina zidova na sjeveroistočnoj strani iznosi 3,0 m, a na sjeverozapadnoj 8,00 m.
Strošići tabija je danas u izuzetno lošem stanju, uglavnom zbog dugogodišnjeg neodržavanja i gradnje u neposrednoj blizini. Prilaz je moguć samo sa sjeverne strane. Prostor tabije je pokriven vegetacijom. U neposrednoj blizini su individualni stambeni objekti zbog kojih je tabija vrlo teško saglediva.
Dijelovi bedema kojima je tabija bila povezana sa kapi-kulom na Ploči naziru se samo u fragmentima. Dio bedema od tabije do kapi-kule na Ravnim bakijama je obnovljen.

Arap tabija na Ravnim bakijama i Arnaut tabija na Zmajevcu nalaze se na krajnjem sjevernom dijelu zidina starog vratničkog grada, u zoni ograničene dostupnosti (na području bivše kasarne). Bedem koji je povezivao ove dvije tabije djelimično je sačuvan, a na mjestu gdje nekad bila Arnaut tabija izgrađena je tvrđava u sklopu kasarne za vrijeme austrougraske vladavine.

Turistički obilazak – pješačka tura

Dođete li u Sarajevo kao turista, onda vam se pruža jedinstvena prilika da pogledate naš grad sa bedema starog vratničkog grada. Šetnja uskim sokacima i mahalama u kojoj ćete svakog trenutka uživati je svojevrsno putovanje kroz minula stoljeća. Za obilazak najznačajnijih mjesta najbolje je napraviti kružnu turu u trajanju od 2 – 3 sata laganog hoda. Poželjno je da krenete u jutarnjim ili večernjim satima radi potpunog ugođaja. Polazna tačka je česma Sebilj na Baščaršijskom trgu a pravac kretanja je sljedeći:
Baščaršijski trg – ul. Kovači – ul. Širokac – kapi-kula na Širokcu – ul. Vratnik mejdan – ul. Jekovac – Žuta tabija – ul. Pod bedemom – ul. Ispod grada – ul. Pod orahom – ul. Podžebhana – Bijela tabija – ul. Podžebhana – Višegradska kap-kula – ul. Ćebedžije donje – ul. Ispod Zmajevca – Arnaut tabija na Zmajevcu – Arap tabija na Ravnim bakijama – ul. Bakije sokak – Strošići tabija – ul. Bakije sokak – ul. Dizdareva – kapi-kula na Ploči – ul. Ploča – ul. Kovači – Baščaršijski trg.   

---

Naslovna slika: Sarajevo, Stari grad Vratnik i Bijela tabija