Pećina Orlovača kod Sumbulovca

Pećina Orlovača kod Sumbulovca spada u red najvećih i najljepših pećinskih sistema u Bosni i Hercegovini. Pećina obiluje sa razvijenim formama i detaljima pećinskog nakita: stalagmitima i stalaktitima, koji se smjenjuju sa fragmentima koralnog i aragonitnog nakita te pećinskim stupovima, koji podsjećaju na renesansne dvorce različitog kolorita. Pećinski pejzaž također obogaćuju salivi okamenjenih vodopada kao i bigrene kade različitih veličina, ispunjene vodom.
Prije više od 16 hiljada godina u Orlovači je živio pećinski medvjed (lat. Ursus spelaeus). Također je stanište i jedne od najugroženijih vrsta sisara u Europi – slijepog miša (lat. Microc hipoptrea).
Pećina nije do kraja ispitana, do sada je istraženo oko 2,5 km, a jedan njen dio dužine oko 600 m je uređen za turistčko razgledanje.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Pećinski medvjed u Orlovači

Pećinski medvjed (lat. Ursus spelaeus) je izumro na vrhuncu posljednjeg ledenog doba prije oko 24 hiljade godina. Svi su se medvjedi razvili od zajedničkog pretka prije oko 25 miliona godina, no svojom veličinom i vanjskim izgledom vrste su se prilagodile okolišu. Zajednički predak pećinskog i smeđeg medvjeda vjerojatno je živio prije 1,2 do 1,4 miliona godina.
Pećinski medvjed dosezao je gotovo tri i pol metra. Težio je između 350 i 600 kg. Imao je golemu glavu s masivnim zubima. Prednje noge su mu bile goleme, s velikim šapama i kandžama. Mužjaci su bili dvostruko veći od ženki. Bio je suvremenik paleolitskih lovaca iz starijeg kamenog doba s kojima je dijelio isto stanište i borio se za iste nastambe – pećine. Bio je i plijen tih lovaca koji su medvjeđe meso koristili za prehranu, a kožu za odjeću.
Prigodom radova na uređenju pješačke staze kroz pećinu, prikupljan je pronađeni paleontološki materijal. Koštani ostaci pronađeni su duž čitave trase staze, često na samoj površini ili sasvim plitko u glini. Među pronađenim kostima dominiraju rebarne kosti i kosti ekstremiteta pećinskih medvjeda.
Tokom kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća pronađeni su brojni ostaci pećinskih medvjeda, starosti preko 16 hiljada godina. U avgustu 2002. godine u Orlovači su počela i sistematska paleontološka istraživanja. Najprije je detaljno pregledana površina pećine i pronađene su tada dvije medvjeđe lubanje, fragmenti gornje vilice, nekoliko donjih vilica i više desetina dugih kostiju.

Slijepi miš u Orlovači

U pećini Orlovača vršeno je ispitivanje faune slijepih miševa. Na samom lokalitetu viđeno je, uhvaćeno i nakon ispitivanja pušteno nekoliko jedinki Malog potkovičara (lat. Rhinolophus hipposideros) i Malog mišouhog večernjaka (lat. Myotis oxygnathus).
Mali potkovičar pripada obitelji potkovičara (lat. Rhinolophidae) za čije predstavnike je karakteristično da imaju kompleksnu strukturu nosnih nabora u obliku potkovice, po čemu su i dobili ime. Kao skloništa koristi pećine i druge podzemne objekte. Hrani se u šumama, duž međa, u visokoj vegetaciji. Područja u kojima se hrani nalaze se u radijusu od 2 – 3 km od skloništa.
Mali mišouhi večernjak pripada obitelji večernjaka (lat. Vespertilionidae), koja je ujedno i najbrojnija obitelj slijepih miševa. Mali mišouhi večernjak je krupan slijepi miš, jedna je od naših najvećih vrsta, sivkasto-smeđeg krzna na leđima i sivo-bijelog krzna na trbušnoj strani. Kao skloništa pretežno koristi pećine i druge podzemne objekte. U prosjeku žive 14 – 16 godina. Područja u kojima se hrani nalaze se u radijusu od 4 – 7 km.

Recentna fauna u Orlovači

Najbrojniji stanovnici Orlovače su beskičmenjaci (lat. Invertebrata), naročito iz grupe Arthropoda. Taj je rod u životinjskom svijetu sa najvećim brojem vrsta kome pripada klasa Insecta (oko milion poznatih vrsta). Njihova raznovrsnost u negostoljubivim staništima kakva su pećinska dokazuje da su sposobne da se prilagode najrazličitijim sredinama.
Vrlo karakteristične grupe insekata iz reda Coleoptera (tvrdokrilci) su brojne u Orlovači i uopće u pećinama Dinarida. Te dvije grupe su istovremeno i najreprezentativnije familije iz reda Coleoptera – Carabidae i Cholevidae.

Pristup do pećine:

Pećina se nalazi kod Sumbulovca (prije mjesta Mokro) na magistralnom putu ka Romaniji. Do pećine vodi cesta dužine 1 km. Od Sarajeva je udaljena 15 km. Smještena je u markantnoj stjenovitoj gradini Orlovača (1055 m/nv), po kojoj je pećina dobila ime. Ulaz u pećinu se nalazi na 920 metara nadmorske visine.
Pećina je otvorena za turističku posjetu u periodu od 15. marta do 15. oktobra, svakim radnim danom i vikendom osim ponedjeljka u redovnim terminima: 09.00, 12.00 i 15.00 sati. U zimskom periodu izleti se organiziraju uz obveznu najavu. Za obilazak pećine potrebna je najava, najmanje jedan dan unaprijed na br. tel.: 00387 65 992 – 808 i 00387 65 632 – 462, Mladen Samardžić.

---

Naslovna slika: Pećina Orlovača, dvorana “Slonovo oko“