Brač – najviši otok Jadrana

Posjetite li otok Brač, svakako se uputite i na Vidovu goru koja je s nadmorskom visinom 778 m najviši vrh Brača i ujedno najviša tačka svih jadranskih otoka. Vidova Gora nalazi se uz južnu obalu otoka, iznad Bola. Ima oblik izduženog krševitog grebena, strma je s južne strane, dok se sa sjeverne postupno pretvara u blago nagnutu kršku visoravan većim dijelom pokrivena oskudnom travom i grmovima mediteranske makije, dok je u području Kneževe ravni pod Vidovom gorom prekrivena šumom endemskog crnog bora.
Ime Vidova Gora upućuje na prastari kult Svantevida, jednog od vrhovnih božanstava starih Slavena. U 13 stoljeću na tjemenu vrha podignuta je kapelica posvećena sv. Vidu, sicilijanskom mučeniku. Kult svetog Vida dovodi u vezu s kristijanizacijom Svantevida. Ostatci ove romaničke kapelice nalaze se stotinjak metara zapadno od vrha. Na samom vrhu nalaze se ostatci ilirske gradine, kameni križ visine 12 m i TV-toranj.
Pješački pristup na Vidovu goru započinje iz Bola markiranom planinarskom stazom mimo crkve Gospe od Karmela. U prvom dijelu staza siječe cestu Gornji Humac – Bol i prolazi kroz opustjeli zaselak Podborje. Iznad pojasa bjelobora i pinija, staza nastavlja kroz vinograde i voćnjake, zatim ulazi u krševitu dragu nad kojom su vrhovi Bukanj i Utinja formirale amfitetar zvan Bolska kruna. Slijedi jači uspon dobro građenom stazom koja se penje serpentinama kroz krševiti teren sve do izlaska na široku zaravan odakle treba nastaviti još desetak minuta laganog hoda do vrha.  
Dužina staze je oko 5,5 km, a uspon traje oko 2 sata hoda. Ako planirate uspon na vrh ovom stazom u ljetnom periodu onda treba krenuti u ranim jutarnjim satima, obvezno koristiti zaštitu od sunca i ponijeti dovoljnje količine vode za piće.
Vrh je dostupan i osobnim vozilima; do njega vodi cestovna prometnica, koja se između Nerežišća i Pražnica odvaja s Državne ceste D113. Od Supetra do Vidove gore stiže se preko Nerežišća asfaltiranom cestom dužine 18 km.
Panorama s Vidove gore nešto je što se ne propušta prilikom posjete otoku Braču. S prostrane stjenovite vršne zaravni na rubu južne padine Vidove gore otvoren je širok vidik od sjevera do jugozapada. U dubini se vidi mjestašce Bol i prelijepa plaža Zlatni Rat, a preko puta sjeverna strana otoka Hvara, poluotok Pelješac, otoci Korčula, Vis i Biševo, sve do otočića Jabuke, a za vedrih dana može se nazrijeti i Monte Gargano na Apeninskom poluotoku. U daljini na kopnu vide se jasno i planine: Mosor (1339 m), Omiška Dinara (864 m), Kamešnica (1856 m), Biokovo (1762 m), Kozjak (779 m), Svilaja (1508 m) i Veliki Troglav (1913 m).  
Osim planinarskog uspona na Vidovu goru vrijedi upoznati i ostale ljepote ovog jedinstvenog otoka, njegovu nedirnutu prirodu, prebogato povijesno i kulturno nasljeđe. Stoga ostajemo nekoliko dana na Braču da možemo posjetiti još neka zanimljiva mjesta: Supetar, Bol, “Zlatni Rat”, Splitsku, Postira, Nerežišće i Pustinju Blaca.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Otok Brač je poznat po plaži Zlatni Rat u blizini Bola koju mnogi smatraju za jednu od najljepših plaža na cijelom Jadranskom moru i malenim slikovitim ribarskim mjestima. Ipak je najpoznatiji po svom bijelom kamenu koji je korišten za mnoga spomen obilježja, skulpture i izgradnju znamenitih građevina kao što je na primjer Dioklecijanova palača u Splitu, predvorje zgrade Ujedinjenih Naroda u New Yorku i dr. Postoji priča da je brački kamen korišten i za izgradnju Bijele kuće u Washingtonu, iako nedostaju nikakvi povijesni podaci koji bi to potvrdili. Vrstan brački kamen omogućio je stvaranje niza sjajnih gradnji, od starokršćanskog, od renesansnog i baroknog doba do bujnog bračkog 19. stoljeća, kad se na otoku više nego igdje u Dalmaciji njegovao osjećaj za sklad arhitektonskog komponiranja i zidanja i najskromnijih kuća.  
Do Brača može se stići trajektom ili katamaranom iz dva pravca. Iz Splita polazi trajekt koji putuje 50 minuta do Brača, odnosno do luke u Supetru, najvećem mjestu na sjevernoj strani otoka, dok katamaran putuje 30 minuta do Milne, malog mjesta na zapadnoj strani Brača. Iz Makarske također polazi trajekt koji za 1 sat vožnje uplovljava u mjestu Sumartin. Gotovo sva veća mjesta su povezana javnim autobusnim linijama i taksijem, ipak za obilazak otoka je najbolje koristiti vlastito vozilo.

Brač je otok u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Najveći je otok Dalmacije, s ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. Prema sjeveru od kopna je odvojen Bračkim kanalom. Prema zapadu je od otoka Šolte odvojen Splitskim vratima, a prema jugu od otoka Hvara Hvarskim kanalom. Najviši vrh otoka Vidova Gora (778 m/nv) ujedno je i najviši vrh jadranskog arhipelaga.
Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine Brač ima 14.434 stanovnika. Neki podaci pokazuju da je vrhunac naseljenosti zabilježen 1900. godine kad je na otoku živjelo 24.000 ljudi. Najveća naselja na otoku su: Supetar, Bol i Postira.
Brač pripada mediteranskom podneblju sa svim svojim odlikama i karakterizira ga čak 134 dana potpuno vedrog neba (godišnje). Klimatski su karakteristične blage i kišovite zime, suha i vruća ljeta, ali i izrazite razlike predjela uz more i onih iznad 500 metara visine. To je najsunčanije jadransko područje s preko 2700 sunčanih sati u godini. Prosječne temperature mora za ljetnih mjeseci kreću se oko 22°C pa u moru možete potražiti osvježenje za vrelih ljetnih dana.
Biljni pokrov povezan je sa klimom. U vegetaciji dominira hrast česmina (quercus ilex), autohtoni alepski bor i bilobor (Pinus halepensis) koji rastu do 300 metara nadmorske visine, te crni bor (pinus niger, var. Dalmatica) do 400 m.
Na otoku živi (zimuje ili ljetuju), ili na njega slijeće, u prolazu, više od 130 vrsta ptica. Od domaćih životinja koza je od prapovijesti zaštitni znak otoka, kao i ovca. Od sisavaca koji žive u prirodi svojevrsni zaštitni znak Brača je puh (glis glis), sličan velikom mišu, ali sa lijepim krznenim repom. Među zmijama poznat je pepeljasti poskok (vipera ammodytes) s roščićem na nosu i sa dva otrovna zuba, prepoznatljiv i po neprekinutoj tamnoj šari na leđima. Napada samo rijetko, kada se osjeti ugrožen.

Brač kroz povijest

Arheološka istraživanja su potvrdila postojanje ljudskih zajednica na otoku još u paleolitiku (spilja Kopačina između Supetra i Donjeg Humca). Kasnije, u brončanom i željeznom dobu, otok naseljavaju Iliri koji su uglavnom obitavali u unutrašnjosti otoka, a od kojih su sačuvane brojne gradine (najpoznatije su Rat kod Ložišća, Velo Gračišće kod Selaca i Koštilo kod Bola).
Iako je u 4. st. pr. n. e. grčka kolonizacija zahvatila i jadranske otoke i obalu, nema naznake osnivanja grčkih kolonija na Braču. Grci su izgleda bili usputni posjetitelji na otoku i to na mjestu gdje je bila glavna postaja trgovine s Ilirima na Braču – Vičja luka kod Ložišća, gdje su nađeni grčki predmeti. Brač je bio na putu trgovcima koji su iz Isse (otok Vis) plovili prema Saloni (Solin kod Splita), a i onima koji su plovili prema dolini rijeke Po.
Nakon dugih borbi s Delmatima, Rimljani su 9. god. n. e. konačno slomili njihov otpor. Osniva se provincija Dalmacija čiji je glavni grad bila Salona. Vjerojatno zbog njene blizine, na Braču nije osnovano veće naselje, iako se dokazi rimske prisutnosti nalaze po cijelom otoku (villae rusticae, cisterne, pojila za stoku, tijesci za vino i ulje, sarkofazi, ostaci pristaništa – Splitska, Bol, uvala Lovrečina). Nakon što su Salonu razorili Avari i Slaveni, Brač postaje utočište salonitanskim prebjezima, a nedugo nakon toga i Slaveni počinju naseljavati otok.
U 12. stoljeću Hrvatska je s dalmatinskim gradovima pripojena Ugarskoj, ali Brač još dugo zadržava političku samostalnost. Od 1268. do 1357. godine Bračani su priznavali mletačku vlast, a zatim ugarsko-hrvatsku, zadržavajući uvijek svoju komunalnu samoupravu i stare povlastice. Godine 1420. započinje dugotrajna mletačka uprava cijelom Dalmacijom s iznimkom Dubrovačke republike.
Do 13. stoljeća bračka se samouprava razvila do komunalne uprave s vlastitom organizacijom, upravnim službama i propisima. Na čelu komune stajao je knez koji se ranije birao medu otočkim plemićima, a kasnije ga je slala Venecija. Sjedište komune bilo je u Nerežišćima. Mletačka vladavina na Braču trajala je gotovo četiri stoljeća, od 1420. – 1797. godine.
Nakon pada Bosne 1463. godine stanovništvo bježi u Dalmaciju, a mnogi dalje na otoke, osobito na Brač. Tada dolazi do premještanja bračkih naselja iz unutrašnjosti na obalu otoka.
Francuska uprava na otoku Braču (1805. – 1813. god.) uslijedila je nakon sloma Mletačke Republike 1797. godine i trajala je sve do Napoleonova sloma 1813. godine. Bečkim kongresom 1814. godine Brač i cijela Dalmacija pripali su Austriji. Austo-ugarska uprava je 1827. godine premjestila glavnu upravnu ulogu iz Nerežišća na Supetar.
U 18. stoljeću razvijaju se bračka obalna naselja u male gradove. Rasadišta pismenosti i kulture bili su samostanima u Povljima, Pučišćima, Sumartinu, Bolu i u pustinjačkim naseljima u Blacama, Dračevoj luci i dr. Život se gradio na stočarstvu, maslinarstvu, vinogradarstvu i ribarstvu. Na otoku je bilo više od 500.00 maslina i više od 10.000 hektara vinograda. No, bolesti vinove loze, peronospora i filoksera koje su zahvatile dalmatinske vinograde i Prvi svjetski rat prislili su brojne Bračane na iseljavanje s otoka u Australiju, Južnu i Sjevernu Ameriku.
U proljeće 1941. godine Brač je okupirala talijanska vojska. Sljedeće godine organizirani su u svim mjestima narodnooslobodilački odbori i poduzimaju se borbene akcije protiv okupatora. Talijani zbog toga uhićuju i strijeljaju stanovništvo i spaljuju mnoga naselja. Nakon kapitulacije Italije u jesen 1943. godine narod razoružava talijansku vojsku i oslobađa otok nekoliko mjeseci, do dolaska ustaške vojske (u oktobru). U januaru 1944. godine dolazi do njemačke okupacije. U junu 1944. godine započinje desant s Visa na Brač, na kojemu je smješteno 1.800 njemačkih vojnika. Do 18. jula 1944. godine osvojen je i oslobođen cijeli otok Brač.
Nakon rata u Hrvatskoj (1991. – 1995. god.), otok Brač se uključuje u Splitsko-dalmatinsku županiju, a administrativno je podijeljen na grad Supetar i općine Milna, Sutivan, Nerežišča, Postira, Bol, Pučišća i Selca.

Ime otoka

Pretpostavlja se da Brač nosi drevno ilirsko ime prema jelenu (ilirski: brentos – jelen), kultnoj životinji njegovih prapovijesnih žitelja. Grci su otoku dali ime Elaphus također po jelenu (grčki: elaphos – jelen). Prema drevnoj predaji trojanski je junak Antenor (utemeljitelj Padove i Korčule) došao nakon pada Troje iz grčke Ambracie na otok Brač te u kopnenom dijelu otoka izgradio naselje Škrip.

Supetar se nalazi na sjevernoj strani otoka Brača. Iz luke u Supetru polazi glavnina trajekta i brzih brodova koji Brač povezuje s kopnom. Prema posljednjem popisu ima 3.326 stanovnika. Navjeće je naselje i jedino na otoku koje ima status grada. Naziv naselja izveden je od imena sv. Petra.
Već odavno je omiljeno ljetovalište zbog svojih prelijepih  i dugih plaža, obrubljenih borovom šumom. Plaže u Supetru su stjenovite, šljunčane, a na nekim se plažama u moru nalazi pijesak.
Ljubitelji povijesnih znamenitosti mogu posjetiti i razgledati župnu crkvu Navještenja Marijina (18. st.) sagrađenu na ostacima starokršćanske crkve. Pokraj crkve se nalazi Leroj (zvonik sa satom) i crkveni muzej, kip sv. Viktora (na ulazu u crkveni muzej), kip Majke Tereze (na ulazu u crkveno dvorište), ranokršćanske mozaike iz 6.st. (pored crkve). Također je zanimljiva posjeta mauzoleju obitelji Petrinović, napravljen od bijelog bračkog kamena u neobizantinskom stilu koji se nalazi na groblju iznad Supetra.

Bol se nalazi na južnoj strani otoka Brača. Nakon Supetra najveće je naselje, ima 1.671 stanovnika. Najstarije je naselje na Bračkoj obali. Naziv naselja izveden je od latinske riječi vallum (“ukop”, “zemljani bedem”). Bol se prvi put spominje kao lokalitet 1184. godine u Povaljskoj listini načinjenoj u zgradi tzv. Biskupije (dominikanski samostan). Kao naselje Bol se prvi put spominje 1475. godine u darovnici kojom knez Zacharia daruje poluotok Glavicu Dominikancima.
U blizini Bola nalazi se “Zlatni Rat” jedna od najljepših plaža na Jadranskom moru Zaljubljenici u povijesne znamenitosti mogu vidjeti rimske nadgrobne stele i reljefe, starokršćanske sarkofage, predromaničku crkvu sv. Ivana i Tudora, renesansnu baroknu palaču, biskupsku rezidenciju i crkvu Gospe od Milosti.
Nad Bolom se strmo uzdiže planinski vijenac Bolska kruna, utvrđeni Koštilo, s ilirskom gradinom, i Vidova Gora (778 m/nv), najviši vrh otoka Brača i ujedno najviši vrh jadranskog arhipelaga. Iz Bola može se pristupiti na Vidovu goru markiranom planinarskom stazom ili automobilom.

“Zlatni Rat” (Dugi ili Velji Rat) u blizini Bola mnogi smatraju za jednu od najljepših plaža na Jadranskom moru. Zbog svog duguljastog i često promjenjivog oblika nalik na jezik, jedan je od najčešće korištenih motiva u turističkoj promociji Brača. Iako po danu zna biti velikih gužvi, ne treba propustite  jedinstvenu priliku i okupati se u bistroj morskoj vodi i uživati u sunčanju na ovoj plaži finog šljunka. Poseban ugođaje je prije zalaska sunca kada na plaži bude znatno manje ljudi.

Splitska se nalazi na sjevernoj obali otoka Brača, 7 km istočno od Supetra. Ovo malo priobalno mjesto prema posljednjem popisu ima 398 stanovnika. U 13. stoljeću naselje razaraju omiški gusari, a ponovo je obnovljenoa tek u 16. stoljeću kada dolazi do velikog privrednog razvoja u kojem su znatnu ulogu imali poljodjelstvo, maslinarstvo i vinogradarstvo. Danas sve se više razvija turizam zahvaljujući lijepim plažama u uvalama Splitska i Zastup, okruženim borovom šumom. Splitska je kroz stoljeća bila poznata kao idealno odredište za odmor o čemu svjedoče brojni ljetnikovci. Najpoznatiji od njih su Cerinićev dvorac te dva nastala na početku 20. stoljeća – Finkin dvor i Vila Ilirija.
U povijesti o nastanku mjesta Splitska se spominje kao značajna antička luka u koju je pristao trojanski junak Antenor te u kopnenom dijelu otoka izgradio naselje Škrip. Primorski lučki položaj te bračka tradicija kamenarstva i u drugim povijesnim razdobljima obilježili su život ovog mjesta. Splitska je ostala zabilježena kao luka iz koje se izvozio kamen za gradnju palače rimskog cara Dioklecijana u Splitu i po tome je ovo mjesto dobilo svoje ime Splitska. U neposrednoj blizini Splitske, u kamenolomima Rasohe može se i danas vidjeti reljef Herkula uklesan u stijeni, djelo jednog od Dioklecijanovih klesara. Kameni blokovi spuštali su se rampom do luke u Splitskoj, gdje se u vodi i danas mogu vidjeti monumentalni obrađeni kameni blokovi koji su pali prilikom ukrcaja na galije. U plitkom dijelu luke također se vide potopljeni dijelovi antičke luke koja je nekoć bila na tom mjestu.
Iz bogate kulturne baštine u Splitskoj vrijedi posjetiti i razgledati Župnu crkvu Blažene Djevice Marije Stomorene. Crkva je izgrađena 1928. godine u neoklasicističkom stilu, kao jednobrodna građevina sa zvonikom u začelju. U crkvi je kasnorenesansni polikromni drveni oltar Leandra Bassana sa slikom Madona sa svecima. Na tom je mjestu u ranom srednjem vijeku postojala crkva koja je 1228. godine obnovljena.
Također je zanimljiva i posjeta četvrtastoj kuli, ostatak nekadašnjeg dvorca obitelji Cerinić iz 1577. godine, te ostaci crkvice sv. Jadre na putu prema Škripu iz 5. stoljeća.

Postira se nalazi na sjevernoj obali otoka Brača. Ovo malo priobalno mjesto prema posljednjem popisu ima 1.481 stanovnika. U povijesti prvi put se spominje 1637. godine. Mnoge kamene kuće i uske uličice odaju šarmantni dalmatinski ambijent.
Među značajnim zgradama ističe se renesansna kuća u kojoj su uklesani brojni natpisi u klasičnoj kapitali s humanističkim citatima vjerske naravi. Ostale stilske građevine iz doba baroka poboljšavaju dojmljivost mjesta. Iznad naselja na brdu Glavica dominira župna crkva sv. Ivana Krstitelja.
Nekada ribarsko i težačko mjesto danas je postalo poznato turističko odredište i ugodno mjesto za odmor uz nezaobilazne obližnje uvale Lovrečinu i Konopjikovu. Ukoliko ste zaljubljenik u gastronomiju i želite kušati specijalitete otoka Brača i dalmatinsku kuhinju posjetite brojne restorane i konobe koje su vam na raspolaganju.
U Postiri se 1876. godine rodio i djetinjstvo proveo hrvatski književnik i pjesnik Vladimir Nazor. Ispred njegove rodne kuće podignuta je spomen bista. Umro je u Zagrebu 1949. godine i pokopan je na groblju Mirogoju.

Nerežišća se nalaze na raskrižju glavnih otočkih puteva, uz najveće bračko polje. Ovo slikovito malo mjesto dugo je predstavljalo upravni i gospodarski centar otoka te su upravo tu stolovali brački kneževi. Zabilježeno je da je 1764. godine u Nerežića živjelo 2000 stanovnika, a prema zadnjem popisu stanovništva ima svega 634 stanovnika.
Uz prapovijesne i rimske nalaze, nalazišta iz 7. st. potvrđuju dolazak Slavena (iz neretvanskoga područja preko istočnoga dijela otoka). Novo stanovništvo smjestilo se na Gracu iznad današnjega mjesta te na lokalitetu zvanome Knežev Ravan.
Mletački dužd Petar II Orseolo oko 1000. godine uzdigao je Nerežišća do položaja administrativoga središta cijelog otoka, a prema pisanju bračkoga povjesničara A. Ciccarellija, na staroj loži u Nerežišćima bila je uklesana upravo ta godina (rimskom brojkom M). Godine 1277., zabilježen je napad omiških gusara, koji su zapalili zgradu bračke uprave i uništili brački arhiv, pa je 1305. godine bilo naređeno da se obnovi izgorjeli Brački statut, po kojem se upravljalo na otoku.
Od početka 11. stoljeća do kraja 18. stoljeća Nerežišća su bila administrativno središte otoka. Stanovništvo se u tom periodu bavilo vađenjem kamena, stočartvom, ratarstvom, uzgojem vinove loze, maslina i badema.
U Nerežišćima najmonumentalnija građevina je župna crkva sv. Marije / Gospe od Karmela koja zajedno sa četvorokutnim zvonikom dominira mjestom. Župna crkva spominje se prvi put u 13. stoljeću. Nadograđivana je u više navrata, u 15. i 16. te kao barokna u 18. stoljeću, što se vidi na pročelju koje je zadržalo raniju rozetu i srednji dio fasade. Graditelj barokne faze crkve bio je Ignacije Macanović. U unutrašnjosti je najvrjednije djelo oltarna pala Carla Ridolfija Gospa od Ružarija iz 17. stoljeća. Zvonik je smješten uz južno začelje te pokazuje karakteristične odlike baroknih zvonika Brača.
Oko crkve skladni su sklopovi plemićkih kuća građeni u kamenu i bogato ukrašeni. Šarmu i ambijentalnostu ovog dalmatinskog mjesta pridonose težačke kamene kućice, uske uličice i pjacete tipične dalmatinske gradnje.
U Nerežišćima se nalazi crkva sv. Petra i Pavla iz 14. stoljeća poznata po boru koji raste između krovnih kamenih ploča, s oltarnim reljefom Nikole Lazanića iz 1578. godine.
U mjestu su crkva sv. Margarite (14./15. st.), crkva sv. Roka (15. st.) uz župnu crkvu, sv. Frane (17. st.), sv. Ivana Krstitelja (18. st.) i sv. Josipa (18. st.), a sjeverno od mjesta crkva sv. Trojstva (14. st.) i jugoistočno sv. Filipa i Jakova (14. st.). Na istaknutom vrhu Jurjeva brda kraj Nerežišća, pokraj ceste prema Škripu, nalazi se crkva sv. Jurja (16. st.).

Pustinja Blaca glagoljaški samostan, a kasnije i zvjezdarnica, nalazi se na istočnom obronku doline na južnoj strani otoka Brača, između Bola i Milne. Pristup do samostana je moguć iz dva pravca: širokim putem iz Blatačke uvale ili pješačkom stazom iz unutrašnjosti otoka, preko Nerežišća, lokve Žurmo i Dragovode.
U špilji zvanoj Ljubitovica na strmoj prodolini na južnoj strani otoka godine 1551. dvojica svečenika glagoljaša iz Poljica našli su stan koji se ubrzo razvio u pustinjački samostan.
Od 11.000 knjiga u samostanskoj knjižnici značajan dio je iz vremena prije 1800., a arhiv pokazuje da su se generacijama pedantno bilježili svi gospodarski i svakodnevni poljodjelski poslovi, počeci cvjetanja bilja, rasta i branja plodova na blatačkim poljima, i općeniti klimatski ritmovi. Blaca su sačuvala svoj inventar, danas izložen u muzejskoj postavi. Posebno je vrijedna astronomska ostavština Don Nike Miličevića (1887. – 1963. god.), bio je posljednji upravitelj samostana, ali i učitelj, glazbenik i astronom amater koji je nebo pratio s terase samostana Pustinja Blaca.

Vidova Gora s nadmorskom visinom 778 m najviši je vrh otoka Brača i ujedno najviša tačka svih jadranskih otoka. Nalazi se uz južnu obalu otoka, iznad Bola. Ime Vidova Gora upućuje na prastari kult Svantevida (boga svjetlosti, plodnosti i ratne pobjede), jednog od vrhovnih božanstava starih Slavena. U 13 stoljeću na tjemenu vrha podignuta je kapelica posvećena sv. Vidu (lat. Vitus), sicilijanskomu mučeniku koji je navodno ubijen za vladavine cara Dioklecijana. Drži se zaštitnikom očiju, a bilježe ga najstariji kalendari istočne i zapadne crkve. Kult svetog Vida dovodi u vezu s kristijanizacijom Svantevida. Ostatci ove romaničke kapelice nalaze se stotinjak metara zapadno od vrha.
Na samom vrhu nalaze se ostatci ilirske gradine, kameni križ visine od 12 m i TV-toranj.
Panorama s Vidove gore nešto je što se ne propušta prilikom posjete otoku Braču.

---

Naslovna slika: Brač, Vidova Gora (778 m/nv), pogled na Bol, “Zlatni Rat”, Hvar, Pelješac i Korčulu