Zaštićeni pejzaž “Trebević” nalazi se kod Sarajeva, smješten je odmah iznad grada na sjevernim padinama planine Trebević (1629 m/nv). Godine 2014., usvojen je Zakon o proglašenju Zaštićenog pejzaža “Trebević“. Ovim zakonom utvrđena je zaštita područja Trebevića i njegovih prirodnih vrijednosti na prostoru od 400,20 ha. Precizirane su granice obuhvata, kategorija zaštićenog područja i njegovo zoniranje. Područje je podijeljeno u tri zaštićene zone. Prva zona, odnosno nukleus, koja je zona stroge zaštite, obuhvata 55,40 ha, druga (buffer) 294,00 ha, a treća, tzv. tranzicijska zona, 50,80 ha.
Uspostava ZP “Trebević“ ima svrhu očuvanja i unapređenja svih elemenata fizičkogeografskog i biološkog diverziteta u zoni zaštićenog područja, otklanjanja i sprečavanja eksploatacija i aktivnosti koje mogu dovesti do promjene i oštećenja prirode, razvoja i unapređenja eko-turističkih potencijala Kantona Sarajevo na nivou organizovanih i planskih turističkih posjeta, te aktivnog učešća lokalnog stanovništva u održavanju i unapređenju funkcionisanja zaštićenog područja. Pored brojnih biljnih i životinjskih vrsta, ovaj zakon takođe će omogućiti zaštitu i očuvanje vrijednog kulturno-povijesnog naslijeđa u koje spadaju Bistrik-kula i astronomska opservatorija, te ostaci tvrđave na Draguljcu i objekti vodovodnog sustava Bistrica – Dudin Hrid.
Ovo područje kojim prolazi regionalni put na relaciji Sarajevo – Jahorina, posebno sa svojom florom, geomorfološkom, hidrološkom i kulturno – povijesnom raznolikošću, planinarskim domovima, ugostiteljskim objektima i hotelima, predstavlja vrlo atraktivnu lokaciju za mnogobrojne izletnike, turiste, planinare, sportiste i ljubitelje prirode.
Zaštićeni pejzaž “Trebević” je pod upravom Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo, osnovana 2010. godine u cilju očuvanja pejzaža, naučnog istraživanja, ekološke edukacije i vaspitanja, te rekreacije i turizma.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Planina Trebević
Prema nekim autorima Trebević se smatra krajnjim nastavkom Jahorine. Međutim, u opisu planina Trebević je redovno razmatran kao zasebna planinska skupina. Trebević se pruža u pravcu sjeverozapad – jugoistok. Prema Jahorini na jugoistoku omeđen je sa Malim Stupnjem i Velikim Stupnjem (1522 m/nv). Na sjeveroistoku njegove strme padine završavaju u kanjonu rijeke Miljacke koja ga odvaja svojim tokom od sjevernih planinskih predjela. U pravcu zapada postepeno se spušta preko brda Vraca i Mojmilo u prostrano Sarajevsko polje. Na jugu je omeđen jednim dijelom Sarajevskog polja, a dalje ga odvaja Kasindolska rijeka koja se spušta sa Jahorine.
Sjeverna strana Trebevića je obrasla šumom u kojoj preovladavaju četinari i prostire se do najvišeg vrha planine. Južna strana je znatno ogoljena, obrasla je oštrom travom sa grmovima smreke, gloga, šipurka i trnjina. Ispod ovog pojasa započinje listopadna i crnogorična šuma. Klimatski uvjeti slični su kao i na drugim planinama oko Sarajeva koje pripadaju Dinarskom sistemu.
Veliki kompleksi četinarske šume na Trebeviću, predstavljaju “pluća grada” Sarajeva. Trebević je iz tog razloga stavljen pod jednim vidom pravne zaštite još od 1954. godine i proglašen za Park šuma koja obiluje prirodnim ljepotama i bogatstvom rijetke flore i endemičnih biljaka.
Ako Trebević posmatramo sa neke planine u okolici Sarajeva, možemo zapaziti da je sastavljen od niza uporednih malih vijenaca. Na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani vijenac čine Mala kapa, Čolina kapa, Draguljac, Mutapšino brdo, Prisoje i Previja. Na sjeverozapadnoj i zapadnoj strani vijenac je najduži i ujedno najviši a čine ga Zlatište, Palež, Perčin, Studeno brdo i vršni greben Trebevića, dok je Čelina odvojena od ovog vijenca Puhovom ravni. Nešto niže od ovog na jugozapadnoj i južnoj strani proteže se još jedan vijenac koji čine Šiljak, Ostrog, Malo brdo, Siljevo brdo, Kumansko brdo, Bojišta, Gradina i Bijela stijena. Pogled koji se pruža sa najvišeg vrha Trebevića – Sofe (1629 m/nv) je nezaboravan. Sa vrha se vidi grad Sarajevo sa okolicom i mnoge bosanskohercegovačke planine: Romanija, Jahorina, Treskavica, Visočica, Crvanj, Velež, Prenj, Čvrsnica, Vran, Bitovnja, Vitreuša, Vranica, Zec, Vlašić, Ozren (sarajevski) i dr.
Prirodna baština, flora i fauna
U obuhvatu zaštićenog pejzaža “Trebević” najveći dio površine je pod šumom i šumskim zemljištem dok manji dio čine livade na kojima su izgrađeni fotifikacioni, planinarski i turistički objekti. Sjeverne padine ove planine su početkom 20. stoljeća predstavljale ogoljene stjenovite predjele, ali je tokom austrougarske uprave, između dva svjetska rata i nakon toga, vršeno pošumljavanje sadnicama bijelog bora, ariša i munike. Procesi vještačkog pošumljavanja djelimično su izmijenili njegovu autohtonu floru, uz dominantnu ulogu četinara, posebno na području od Vidikovca do Dobre Vode, uz vrste kao što su smrča i jela, koje grade šume na sjevernim padinama ovog prostora, uz koje se na Tabačkoj ravni pojavljuje i Pančićeva omorika. Šumska vegetacija Trebevića značajna je u sprečavanju nastanka klizišta, koji bi eventualno predstavljali opasnost za brojna naselja koja su se razvila na padinama ove planine.
Na području Trebevića javlja se karakteristična vegetacija Dinarida u kojoj preovladavaju šume bukve, medunca , crnog graba, jele i smrče. Unutar šuma postoji zajednica Pančićeve omorike. Na ovom području zabilježeno je 99 biljnih vrsta i 14 vrsta gljiva. Od biljnih vrsta tri su na Crvenoj listi Federacije BiH: Pančićeva omorika, rana ljubičasta orhideja i svijetlolisna udovčica. Od gljiva na Crvenoj listi je blagva ili Cezarova gljiva.
Prostor Trebevića naseljavaju različite vrste krupnijih i sitnijih sisara. Od životinjskih vrsta tri su na Crvenoj listi Federacije BiH: smeđi medvjed, vuk i bjeloprsi jež. Važno je istaknuti da se smeđi medvjed i vuk zadržavaju vrlo kratko u fazi tranzita, na većim nadmorskim visinama – u vršnoj zoni Trebevića. Također, na ovom prostoru obitavaju divlja svinja, divlja mačka, srna, lisica, zec, jazavac i dr. Prostor Trebevića je izuzetno bogat ptičijim svijetom. Gusta i mješovita šuma, te dostupnost vode i hrane čine ga idealnim za naseljavanje brojnih vrsta. Evidentirano je 26 vrsta ptica. Neke od njih su na ovom području prisutne periodično, u fazi tranzita, dok se npr. suri orao gnijezdi na Trebeviću.
Od gmizavaca, na Crvenoj listi je bosanski šargan – šarka. Brojna je populacija poskoka, koja je posebno razvijena u stjenovitim predjelima i na siparima. Od guštera, na Trebeviću su primijećeni zelembać i zidni gušter.
Kulturno povijesno naslijeđe
Trebević se nikad nije smatrao samo planinom. Njegova višeslojna simbolika kao da nadilazi tu dimenziju. Ne zna se tačno porijeklo imena planine Trebević, ali se pretpostavlja da je na području najvišeg vrha nekada bio žrtvenik posvećen slavenskom bogu Perunu, pa je tako ostala i riječ “trebevište“ (od slavenske riječi: trijebiti – čistiti). Ipak, postoje indicije da se ritual prinošenja žrtve javio davno još u ilirsko doba kada su žrtvovali životinje. Iliri su na sjevernim padinama Trebevića utemeljili svoje naselje na Debelom brdu.
Za vrijeme vladavine Osmanlija također na sjevernim padinama Trebevića izgrađene su mnoge mahale (gradske četvrti). Za vrijeme austrougarske vladavine (1878. – 1918.) značaj Trebevića naglo raste, prije svega s vojnog aspekta, iz strateških razloga jer se s njegovog najvišeg vrha i drugih nižih vrhova vidi gotovo cijeli grad. Zbog toga su na pojedinim dominantnim kotama podignute snažne kamene utvrde čiji se ostaci vide i danas. U kulturno povijesno naslijeđe iz tog perioda na području Zaštićenog pejzaža “Trebević“ nalaze se Bistrik-kula na kojoj je dograđen objekat astronomske opservatorije, te ruševni ostaci tvrđave Draguljac i objekti vodovodnog sustava na relaciji: vrelo Bistrica – Brus – Dudin Hrid.
Bistrik-kula
Bistrik-kula izgrađena je 1898. godine kao dio sarajevskog sistema utvrda. Bila je u funciji tipične stražarnice (njemački: wachhaus). Austrougarska vojska je ovu utvrdu koristila do 1918. godine. Objekat je nakon toga bio dugo godina zapušten. Godine 1967 na korištenje ga dobiva Univerzitetsko astronomsko društvo iz Sarajeva za potrebe izgradnje opservatorije. U prvoj fazi rekonstrukcije objekta na krovu su podignute dvije kupole. U manjoj kupoli je smješten dvostruki astrograf, a u velikoj reflektor teleskopski. Druga faza izgradnje astronomske opservatorije je trajala od 1975. – 1982. godine. Tada je nabavljen reflektor teleskopski većeg promjera. Za njega je izgrađen potpuno novi objekat pokraj stare kule sa kupolom promjera 8 m. Funkciju opservatorije zadržava sve do početka rata 1992. godine kada je objekat granatiran, opljačkan i uništen, a teren miniran. Nakon završetka rata prostor je deminiran ali objekti i dalje stoje devastirani. Bistrik-kula se nalazi u blizini ciljnog prostora bob-sankaške staze.
Tvrđava na Draguljcu
Tvrđava na Draguljcu bila je ključni dio fotifikacijskog sustava u Sarajevu krajem 19. stoljeća. Tvrđava je imala status topničke utvrde na otvorenoj platformi. Njen položaj omugućavao je vizuelnu vezu sa svim ostalim utvrdama i drugim vojnim objektima trebevićkog pojasnog utvrđenja, kao kontrolu i nadziranje tadašnjeg ulaza u Sarajevo preko Kozje Ćuprije. Austrougarsko topništvo na otvorenoj platformi koristilo je najčešće artiljerijsko oruđe kalibra 90 mm te metalne okretne kupole za strojnice i korekciju topničke paljbe. Na nekim utvrdama oko Sarajeva kao što je ova tvrđava bila je postavljena i metalna okretna kupola haubice kalibra 150 mm. Tvrđava je imala snažan obrambeni kameni zid sa otvorima za djelovanje iz pješačkoga oružja (puškarnice), prostor za smještaj topničkog streljiva i posadu, cisternu za vodu. Austrougarska vojska je ovu tvrđavu koristila do 1918. godine. Razrušena je u Drugom svjetskom ratu. Tvrđava na Draguljcu se nalazi kod Vidikovca u blizini izlazne stanice žičare.
Austrougarske ceste
Za potrebe izgradnje fotifikacijskog sustava te za međusobnu komunikaciju između obrambenih objekata na Trebeviću napravljene su dvije pristupne ceste. Izgradnju je poduzela Vojno-Inženjerijska Uprava (njemački: “K. und K. Military Genie Direktion“).
Prva pristupna cesta je izgrađena 1898. godine na relaciji: Bistrik – Hrid – Pogledine – Mala kapa – Čolina kapa – Ravne – Dobra voda – vrh Trebevića. Cesta je nazvana “Appelov put” po baronu Johannu von Appelu (1826. – 1906.), austrijskom generalu zapovjedniku 15. austrougarskog korpusa stacioniranog u Sarajevu. Jedan dio trase ove ceste je uništen prilikom izgradnje bob – sankaške staze za potrebe 14. ZOI Sarajevo 1984. Na Maloj kapi (897 m/nv) iznad ceste na jednoj stijeni stoji i danas kamena ploča na kojoj je uklesan natpis: APPEL – STRASSE, ploča je djelimično oštećena.
Druga pristupna cesta je izgrađena 1909. godine na relaciji: Kovačići – Vranjače – Hambina carina – Knjeginjac – Ravne gdje se sastajala sa prvom pristupnom cestom. Na Knjegincu je napravljen odvojak sa ove ceste za pristup do kule na Paležu i položaja za topništvo i pješaštvo na zapadnom grebenu Trebevića. Na najstrmijem dijelu ceste gdje su serpentine poznate po nazivu “Osmice“ u kamenom podzidu su ugrađene masivne željezne kuke koje su služile za izvlačenje artiljerijskog oruđa uz pomoć konjske zaprege. Kuke u podzidu i sada čvrsto stoje u kamenom podzidu. Na jednoj stijeni iznad ceste stoji i danas kamena ploča na kojoj je uklesan natpis: GENIEDIREKTION 1909, ploča je djelimično oštećena.
Od raskršća na Knjeginjcu jedan krak ceste je vodio na Ravne do pl. kuće ”Prvi šumar” i uključuje se na “Appelov put”. Drugi krak ceste je vodio preko Dolova i Studenog brda do pl. doma ”Aleksandrov Dom” (1560 m/nv) i uključuje se na brdsku cestu koja od Ravni vodi na vrh Sofe (1629 m/nv). Na cesti su bili odvojci za kulu na Paležu (1080 m/nv) i artiljerijski položaj na Bijeloj stijeni (1426 m/nv).
Od raskršća na Ravni izgrađena je posebna brdska cesta za izvlačenje artiljerijskog oruđa na položaj. Cesta prolazi sjevernim padinama pored vrela Dobra voda i dugačkim serpentinama izlazi na vještački zaravnjeni plato pod vršnom piramidom Trebevića.
Austrougarski vodovod
Godine 1912. izgrađena je cesta na relaciji: Ravne – Brus – Čelina – Jasik – Vlahovići – Bistrica. Nakon toga je na vrelu Bistrice (1270 m/nv) podignuta kaptažna građevina i sabirni rezervoar vodovodnog sustava za snabdjevanje pitkom vodom jednog dijela Sarajeva, više javnih česmi i prve hidroelektrane na Dudinom Hridu. Nakon toga u Prvom svjetskom ratu cesta je produžena od vrela Bistrice do vrela rijeke Prače na Jahorini. Ovaj vodovodni sustav je i danas u funkciji.
Olimpijska bob i sankaška staza
Trebević je jedna od četiri sarajevskih olimpijskih planina. Za održavanje takmičenja u okviru 14. zimskih olimpijskih igara Sarajevo 1984 na sjevernim padinama Trebevića izgrađena je kombinirana bob i sankaška staza od armiranobetonske konstrukcije. Bila je to jedina staza takva vrsta u jugoistočnoj Europi. Time je oživljena stara tradicija Sarajlija u sankanju na ligurama (saonice specifične izrade i izgleda). Staza je uništena u ratu 1992. – 1995. godine i do danas nije obnovljena. Mnogi izletnici šetaju dijelovima ove staze a povremeno se organizira i takmičenje u biciklizamu i skateboardu.
Sarajevska žičara
3.5.1959. godine u saobraćaj je puštena prva Sarajevska žičara. Donja stanica žičare je smještena u Starom Gradu na 560 m/nv, a gornja stanica na 1127 m/nv gdje je izgrađen restoran “Vidikovac“ sa terasom. Visinska razlika iznosi 567 metara, koja se žičarom pređe za 12 minuta vožnje. Imala je kapacitet 400 putnika po satu. Upravitelj žičare je bilo GSP Sarajevo (kasnije mjenja ime u GRAS). Sarajlijama je time omogućeno da borave na čistom planinskom zraku, posebno u zimskom periodu kada je u gradu gusta magla zagađena otrovnim izduvnim gasovima. Žičara je za vrijeme minulog rata (1992. – 1995.) u potpunosti uništena.
6.4.2018. godine u saobraćaj je puštena obnovljena Sarajevska žičara. Nova žičara je izgrađena na trasi prehodne žičare. Raspolaže sa 33 kabina koje mogu prevesti 1.200 putnika po satu. Vožnja u jednom smjeru traje 9 minuta. Pet kabina je u bojama olimpijskih krugova: plavoj, crvenoj, žutoj, zelenoj i crnoj a jedna je u boji zastave BiH, dok su sve ostale crne.
Trebević – omiljeno izletište Sarajlija
Planinarstvo i turizam su neodvojivo vezani za Trebević. Još od doba Austro-Ugarske, koja je prepoznala potencijal područja i pretvorila ga u gradsko izletište. Godine 1896. na sjevernoj strani Trebevića nešto niže od njegovog najvišeg vrha izgrađena je prva planinarska kuća u Bosni i Hercegovini. Objekat je smješten na 1560 m/nv i sagrađen od kamena, a imao je samo prizemlje. Unutrašnje prostorije sačinjavale su: kuhinja, trpezarija i četri sobe za spavanje. Jedna od soba je bila namjenjena isključivo za ženske posjetioce. Objekta je izgradio “Bosansko-hercegovački turistički klub Sarajevo” (njemački: “Bosnisch-Hercegowinischer Touristen Klub in Sarajevo“).
Razvoj planinarske i turističke infrastrukture na Trebeviću nastavio se i u periodu između dva svjetska rata (1918. – 1941.). Tada su izgrađena dva nova planinarska doma. Nakon Drugog svjetskog rata pristupilo se obnovi postojećih pl. domova uništenih u ratnim dejstvima ali i izgradnji novih turističkih kapaciteta. Izgrađena su i četiri radnička odmarališta. Zbog lakšeg pristupa Trebeviću izgrađena je kabinska žičara od Sarajeva do prostora na Vidikovcu (1959. god.).
U ratu od 1992. – 1995. godine na Trebeviću su uništeni svi planinarski objekti i radnička odmarališta. Nakon višedecenijskog mrtvila planina ponovo oživljava, deminirani su tereni od neeksplodiranih ubojitih sredstava iz minulog rata, postavljene su nove oznake (markacije) na planinarskim stazama, izgrađeno je nekolko ugostiteljskih objekata i uspostvljena novoizgrađena kabinska žičare (2018. god.).
Pristup do Zaštićenog pejzaža “Trebević”
– Od Sarajeva javnim prijevozom ili osobnim automobilom asfaltnim putem preko Vraca do parkirališta na prostoru Ravne (9 km);
– pješke iz Starog Grada od “Inat-kuće” (kod Šeherćehajine ćuprije) kroz gradske četvrti Alifakovac, Hošin brijeg, Jarčedoli i Pogledine, dalje nastaviti Appelovim putem pokraj bob – sankaške staze do Vidikovca ili na Ravne (5 km);
– kabinskom žičarom iz Starog Grada do Vidikovca (9 minuta).
Naslovna slika: Zaštićeni pejzaž ”Trebević”, panorama Sarajeva, pogled iz kabine nove žičare
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 