Grmljavinske oluje, kao demonstracija sirove snage prirode, predstavljaju ozbiljnu opasnost i mogu prouzročiti lakšu ili težu ozljedu pa čak i smrtni ishod. Grmljavinske oluje najčešće se stvaraju tokom proljetnih i ljetnih mjeseci. Najveći broj nesreća od udara groma upravo se događa u tom periodu. Ključni uvjeti potrebni za stvaranje grmljavinske oluje su prekomjerna vlaga u zraku i atmosferske nestabilnosti. Grmljavinu često prati jaka kiša i vjetrovi, a ponekad i tuča.
Prije odlaska u planinu poželjno je proučiti meteorološku prognozu jer vremenski uvjeti u planini po mnogo čemu se razlikuju od onih u dolini. Važan faktor za procjenu moguće opasnosti od grmljavinske oluje je poznavanje osnova meteorologije i poštivanje trenutne vremenske situacije u toku kretanja na terenu. Međutim, postoji i nekoliko opasnih stvari koje bismo trebali potpuno izbjegavati dok traje grmljavinska oluja. Najvažnije je po nevremenu izbjegavati kretanje u grupi, zatim grebene i vrhove, te usamljena stabla. Također željezni predmeti, koje planinari nose sa sobom, predstavljaju veliku opasnost i potrebno ih je odložiti što dalje od sebe.
Na fotografijama u prilogu teksta prikazana su potencijalna opasna mjesta koja treba izbjegavati dok traje nevrijeme.
Vidi objave na blogu:
Snježne lavine – opasnosti u planini (1. dio), 20.03.2023. god.
Magla – opasnosti u planini (2. dio), 17.04.2023. god.
Vjetar – opasnosti u planini (3. dio), 15.05.2023. god.
Grmljavina – opasnosti u planini (4. dio), 14.08.2023. god.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Grmljavinske oluje u planini
Opasnost od grmljavinskih oluja javlja se kao posljedica žestoke i razorne snage prirodnih sila. One nikada ne zavise od nas, pa ih kao takve ne možemo spriječiti,
ali ako obraćamo pažnju na njih, prije nego dođu do izražaja, možemo ih izbjeći.
Gromovi i provale oblaka u planini su redovito proljećno-ljetne pojave. Ipak i za one koji dobro poznaju čudi planine, mogu doživjeti neprijatno iznenađenje.
Vremenskih nepogoda najviše ima od maja do septembra. U kasno proljeće i u toku ljeta pri sudaru toplih i hladnih zračnih masa, nad planinom nebo se brzo prekrije tamnim oblacima. Iz oblaka se izlučuju pljuskovite kiše, a često i krupna zrna tuče. Ledeni pljuskovi čak i u najtoplijim mjesecima nisu rijetki, a događaju se iznenada. Kišu prati neprekidna tutnjava gromova, koji se ponekad slijevaju u jedinstvenu kanonadu koja strahovito odjekuje širom planine. Vrlo su česta električna pražnjenja. Gromovi udaraju najčešće u planinske vrhove, stjenovite grebene i u visoka usamljena stabla. Idući po planini može se naići na gromom spržena stabla i ostatke krhotina od odlomljenih stijena na vrhovima i grebenima nastalim od udara groma.
Zaštita od udara groma
Grmljavinske oluje nastaju iznenada i važno je odmah potražiti neki prirodni zaklon (u gustoj šumi, spilji ili dubokoj vrtači) a najbolje u nekoj čobanskoj kolibi ili planinarskom skloništu, ako ima takvih objekata u blizini. Prema jednom starom narodnom predanju koje kaže, čim se sprema nevrijeme “bježi od borove šume” jer smola četinara privlači elektricitet kao magnet i grom udara u jele, smrče i borove. Također prema ovom predanju najbolje je skloniti se u bukovu šumu, jer tamo grom rijeđe udara.
Posebno je važno ne približavati se obalama potoka, rijeka i jezera. S mokrim tlom koji služi kao vodič, smrtonosne struje elektriciteta izazvanog udarom groma mogu se širiti horizontalno u krugu od 5-6 metara.
U planini gromovi uvijek udaraju u najviše tačke kao što su stjenoviti vrhovi i grebeni te usamljena stabla i stabla na ivici šume. U nevremenu, cepin, klinovi ili čelično uže na osiguranim planinarskim putevima privlače gromove, pogotovu ako su u dodiru sa zemljom – stijenom.
Područja obrasla drvećem predstavljaju drugu vrstu prijetnje. Padaju stabla ili sa njih padaju polomljene grane tokom oluje, što može uzrokovati povredu ako padne na nekoga. Sklanjanje ispod drveća je drugi vodeći uzrok smrti u grmljavinskoj oluji. Međutim, kada nema drugih opcija za zaklon, najbolje je skloniti se ispod najnižeg stabla jer postoji najmanja vjerovatnost da će ga grom pogoditi. Izbjegavati stajanje na korijenju stabla, koje može provoditi elektricitet, i umjesto toga bolje je stajati na zemlji ili kamenu. Obavezno odbaciti od sebe što dalje željezne predmete, pritom čučnuti nisko i ne dodirivati rukama zemljište, po mogućnosti pokriti se astrofolijom. Sve ovo je najmanje što možemo učiniti dok traje oluja, jer to nas svodi na manju metu od udara groma.
Narodni znakovi za olujnu grmljavinu
Ako je tokom dana bila olujna grmljavina a nakon nje nije naglo zahladnilo, bit će nova grmljavina tokom noći. Prije noćne oluje s grmljavinom, magla se ne pojavljuje navečer, a rosa ne pada.
Grmljavinska oluja koju pamtim
Na planinarenju doživio sam mnoge grmljavinske oluje ali mi je jedna posebno ostala u sjećanju na Prenju. Iz Sarajeva prijepodne stižemo na Rujište gdje će se održati Dan planinara Bosne i Hercegovine od 8. – 9. septembra 1990. godine. Organizator ove tradicionalne planinarske manifestacije bio je Planinarski Savez BiH a domaćin susreta planinara PSD “Prenj” Mostar. Na širem prostoru ispred planinarskog doma okupio se veliki broj planinara iz cijele BiH, a bilo je i planinara iz Splita, Makarske, Zagreba, Novog Sada, Beograda i drugih gradova. Najveći broj učesnika već je postavilo svoje šatore a manji broj noćiće u pl. domu.
Nakon svečanog otvaranja i ručka kasno poslijepodne sa svojom suprugom krenuo sam na Bijele vode, gdje trebamo noćiti u planinarskoj kući prije sutrašnjeg uspona na Zelenu glavu – najviši vrh Prenja. Od Rujišta (1050 m/nv) do Bijelih voda (1450 m/nv) potrebno je svega 2 sata hoda markiranom planinarskom stazom. Nismo žurili, išli smo lagano jer smo imali lijep i sunčan dan. Međutim ubrzo po dolasku u Vilin klanac na nebu su se navukli tamni oblaci i odjednom je nastalo nevrijeme, popraćeno jakom kišom. Vjetar je puhao svom žestinom i počela je tuča krupnog zrna. Od jake grmljavine planina se prolamala a munje sjevale oko nas. Za zaštitu od kiše navukli smo kabanice (pelerine) na sebe, ali zbog jakog vjetra bila je to slaba zaštita jer nam je krajeve kabanica stalno podizao i ubrzo su nam hlače potpuno promočile. Ne treba zaboraviti da smo u ta vremena imali odjeću napravljenu od prirodnih materijala, pamuka i vune, a kad to pokisne teško se može osušiti za razliku od današnjih materijala izrađenih suvremenom tehnologijom. Sklonili smo se u dubini šume i sačekali da prestane grmljavina. Kiša je i dalje padala i ispratila nas do planinarske kuće.
Sutradan je osvanulo lijepo i sunčano jutro. Na uspon smo krenuli u 6 sati i već u 9,30 pristupili na vrh Zelena glava (2103 m/nv), a nešto kasnije i na vrh Otiš (2097 m/nv). Po dolasku na Rujište saznali smo da je i tu bila grmljavinska oluja. Bilo je nekoliko oborenih šatora i srećom na tome se sve završilo.
Na povratku u Sarajevo komentarisali smo meteorološku prognozu od petka koja je navečer bila u TV dnevniku (7. septembra), kada je rečeno da će vrijeme u naredna dva dana biti sunčano i vedro, bez kiše, a na sinoptičkoj karti SFR Jugoslavije stajalo je 8 piktograma sa suncem (6 republička i 2 autonomna).
Naslovna slika: Bjelašnica, vrh Obli kuk (1750 m/nv), u pozadini vidi se vrh Opservatorija (2067 m/nv). Za vrijeme grmljavinske oluje izbjegavati stajanje na visokim tačkama u planini.
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 