Stari grad Borač sagrađen je sa obje strane kanjona rijeke Prače i svojim strateškim položajem predstavljao je pravo orlovsko gnijezdo. Grad je bio centar posjeda i stolni grad srednjovjekovne obitelji Radenović-Pavlović koja je u doba kraljevine Bosne upravljala istočnim i jugoistočnim dijelovima današnje Bosne i Hercegovine (1380. – 1463. god.).
Utvrđeni grad Borač je složena utvrda od više fortifikacionih objekata uz korištenje prirodnih terenskih prepreka, koje zajedno, kao odbrambeni sistem, kontrolišu veći prostor. Borač je među najprostranijim utvrđenim gradovima srednjovjekovne Bosne. Ukupna površina grada obuhvaćena zidinama iznosi preko 25 ha.
Većina utvrđenih gradova nastala je na arhitektonskim ostacima ranije prošlosti. Najveći broj nastavio je svoju funkciju kroz vrijeme vladavine Osmanske imperije na ovim prostorima. Neki su nastavili kontinuitet i do prvih godina vladavine Austrougarske monarhije. Danas, nekoliko stoljeća nakon njihovog nastanka sa ostalim kulturno-povijesnim spomenicima svjedoče o hiljadugodišnjoj povijesti države Bosne i Hercegovine.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Stari grad Borač bio je centar posjeda i stolni grad srednjovjekovne obitelji Radenović-Pavlović koja je u doba kraljevine Bosne upravljala istočnim i jugoistočnim dijelovima današnje Bosne i Hercegovine (1380. – 1463. god.). Utvrđeni grad Borač prvi put se spominje u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine.
Sagrađen je sa obje strane kanjona rijeke Prače koja tu pravi dvostruku krivinu. Glavni dio grada je smješten na Varoškoj Gradini u blizini sela Varošište (na lijevoj strani Prače), a manji dio na Dolovskoj Gradini u blizini sela Dolovi (na desnoj strani Prače). Međusobno rastojanje između ove dvije gradine iznosi oko 500 m zračne linije. Utvrda na Varoškoj Gradini duga je oko 700 m i njeni dijelovi se nalaze na tri dominantne kote: Velika Stijena (720 m/nv), Mala Gradina (667 m/nv) i Velika Gradina (732 m/nv).
U središtu utvrde bio je vladarski dvor i niz objekata opasanih velikim zidovima, postavljeni stepenasto do same ivice kanjona Prače. Zidovi Borča jedni su od najsnažnijih bedema utvrđenih gradova srednjovjekovne Bosne. Utvrdu je štitilo nekoliko većih i manjih okruglih i četvrtastih kula. Utvrda na Dolovskoj Gradini (745 m/nv) smještena je iznad mosta na Prači, zaštićena sa obje strane okruglim kulama.
Utvrđeni grad Borač je složena utvrda od više fortifikacionih objekata uz korištenje prirodnih terenskih prepreka, koje zajedno, kao odbrambeni sistem, kontrolišu veći prostor. Borač je među najprostranijim utvrđenim gradovima srednjovjekovne Bosne. Ukupna površina grada obuhvaćena zidinama iznosi preko 25 ha. U blizini Borča, sa istočne strane bilo je izgrađeno veće podgrađe.
Osmanlije su Borač zauzeli 1463., a razorili 1471. godine. Završetkom osmanskog osvajanja kraljevine Bosne 1463. godine dinastija Radenović-Pavlović nestaje sa povijesne scene.
Dinastija Radenović-Pavlović je srednjevjekovna obitelj koja je u doba kraljevine Bosne (1380. – 1463. god.) upravljala istočnim i jugoistočnim dijelovima današnje Bosne i Hercegovine. Rodonačelnik im je bio Jablan, a Raden Jablanić se spominje još 1380. godine.
Najpoznatiji predstavnik ove dinastije bio je knez Pavle Radenović koji umire 1415. godine od posljedica rana koje je zadobio u lovu na Parenoj Poljani nedaleko od Kraljeve Sutjeske odnosno Bobovca. Tom prilikom su ga zavjerenici iz obitelji Zlatonosovića, po nalogu kralja Stjepana Ostoje i vojvode Sandalja Hranića napali, nanijevši mu smrtonosne povrede. Pavle je bio brat Ostojine supruge, kraljice Kujave Radenović. Sahranjen je u blizini Lukavice (kod Sarajeva) na brdu koje je po njemu dobilo ime Pavlovac. Vrijedi spomenutu da je njegov nadgrobni spomenik po dimenzijama najveći stećak u Bosni i Hercegovini. Osamdesetih godina prošlog stoljeća stećci u nekropoli na Pavlovcu su dislolocirani i prilikom transporta znatno oštećeni, a ponovo su vraćeni prije nekoliko godina na istu lokaciju. Od svih stećaka u nekropoli jedino stećak Pavla Radenovića nije bio dislociran ali je danas u jako lošem stanju.
Pristup do Starog grada Borač vodi iz Rogatice, malog mjesta na magistralnom putu Sarajevo – Višegrad. Iz Rogatice krenuti u pravcu Višegrad i nakon 3 km skrenuti desno na lokalni put (djelimično asfaltiran) i njime nastaviti do sela Varošište (5 km). Parkirati u selu kod nekropole sa stećcima. Od Varošišta do Velike Gradine potrebno je 45 minuta hoda.
Tragovi razaranja su vidljivi po cijelom gradu i teško je odrediti gdje su nekad stajali objekti. Na pojedinim mjestima gradske zidine su dobro očuvane. Ono što čovjek nije uspio da uništi dovršila je priroda i zub vremena. Veliki dio ostataka grada potpuno je zarastao u korov i zelenilo.
Put koji je povezivao dijelove utvrđenja u odličnom je stanju i njime se svakodnevno kreću koze. Naime na jednom od uzvišenja utvrđenog grada mještanin iz obližnjeg sela izgradio je tor za svoje koze.
Iako grad ima povijesni i arhitektonski značaj u Borču nisu vršena arheološka istraživanja. Nekoliko stećaka u Varošištu je ukrašeno sa lijepim motivima.
Nakon posjete starom gradu može se automobilom proći kroz kanjon rijeke Prače. Put vodi trasom bivše uskotračne pruge na relaciji: Sarajevo – Višegrad izgrađenom za vrijeme vladavine Austrougarske monarhije. Pruga je građena od 1901. do 1905. godine, u saobraćaj je puštena 1906. godine. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća pruga je prestala s radom a njenom trasom je izgrađena makadamska cesta na dionici od hidro elektrane Mesići do mjesta Hrenovica u dužini oko 15 km. Osim ovoga važno je znati da je put makadamski i uzak s mnogobrojnim neosvjetljenim tunelima.
Upozorenje: U kanjonu rijeke Prače na pojedinim mjestima postoje rizične površine od neeksplodiranih ubojitih sredstava zaostalih iz minulog rata. Ove površine obilježene su tablama za upozorenje: MINE!
Naslovna slika: Stari grad Borač i kanjon rijeke Prače
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 