Mnoge prirodne ljepote u planini prođu nezapaženo, skrivene od naših očiju jer uglavnom hodamo uređenim i označenim planinarskim stazama. Napustimo li ovakve staze i krenemo li u vlastito istraživanje planinskih predjela možemo naići na nevjerovatna djela koja je stvorila Majka Priroda.
Kao rijedak geomorfološki fenomen u planini svojim atraktivnim izgledom privlače pažnju kamenita vrata i okna koja narod najćešće naziva “šuplja vrata“ ili “okno“.
Ove geološke tvorevine nalaze se u teško pristupačnim i krševitim stijenama do kojih najlakše mogu pristupiti planinari i njihovu ljepotu zabilježiti svojim fotografskim aparatom.
Fotografije sa opisom pristupa do kamenitih vrata i okna, koje sam obišao na mnogim planinama, ovdje će biti objavljene u narednih nekoliko nastavaka.
Sadržaj (3. dio):
– Čvrsnica, okno u Mandinoj plani (1800 m/nv)
– Jahorina, okno u Golici (1600 m/nv)
– Prokletije / Bjeshkët e Nâmuna, Šuplja vrata u Valušnici (1850 m/nv)
– Prenj, okno u Osobcu (2024 m/nv)
– Ozren – sarajevski, Šuplja vrata u Strmnici (1150 m/nv)
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Čvrsnica, okno u Mandinoj plani (1800 m/nv)
Okno se nalazi na jugozapadnoj strani vrha Mandina plana (1822 m/nv) smješteno na rubu stjenovite barijere. Do lokacije okna najbolje je pristupiti iz pravca ski-centra na Risovcu (2 h) markiranom planinarskom stazom za Mali Vilinac (1996 m/nv) i Veliki Vilinac (2118 m/nv) ili iz pravca planinarskog doma “Vilinac” (3 h). Po dolasku u podnožje Mandine plane (kod drvenih ljestvi) napustiti markiranu stazu i nastaviti ispod stijena do rijetkog šumarka sa borovima odakle se okno vidi u cjelosti i može lijepo fotografirati.
Lokacija okna nije označena na topografskoj karti i poznata je malobrojnim planinarima, jer se ovim pravcem prije nije išlo dok nije izgrađen ski-centar. Nakon toga je prokrčena i markirana planinarska staza od gornje izlazne stanice ski-lifta i kroz bukovu šumu, a dalje staza vodi do podnožja stijenovite barijere Mandine plane između rijetkih borova i grmlja klekovine. Planinari su prije minulog rata išli drugim pravcem koji vodi od pl. kuće na Risovcu (vl. PSD “Vilinac“ Jablanica) kroz Razvale, ali zbog rizika od mogućih mina tuda se više ne ide.
Okno u Mandinoj plani nije poznato kao Hajdučka vrata (također na Čvrsnici) ali svojim izgledom i veličinom plijeni pažnju posjetiocima.
Jahorina, okno u Golici (1600 m/nv)
Okno se nalazi u klancu potoka Hlađenac na sjeverozapadnoj strani vrha Golica. Klanac razdvaja vrhove Golica (1693 m/nv) i Jajce (1686 m/nv) i njime je u prošlosti prolazio karavanski put. Ishodišna tačka je prijevoj Grebak (1229 m/nv) do kojeg se može pristupiti asfaltnom cestom iz pravca Trnova preko sela Delijaš (oko 20 km) ili iz pravca Ustikoline preko Jabuke (oko 15 km). Sa Grebka osim do okna može se pristupiti i na mnoge vrhove u jugoistočnom masivu Jahorine: Golica (1693 m/nv), Jajce (1686 m/nv), Trijeska (1804 m/nv), Priratak (1858 m/nv) i Sjenište (1910 m/nv).
Do okna je potrebno 1,30 sati hoda i pristup nije markiran. Za orijentaciju koristiti TK BiH, sekcija Jahorina R=1:25.000, VGI Beograd 1975. god.
Planina Jahorina (1916 m/nv) poznata kao jedan od vodećih skijaških centara u BiH svoju punu afirmaciju je postigla za vrijeme organiziranja 14. ZOI Sarajevo ‘84. U zimskom periodu veoma je posjećena od strane skijaša, a ljeti na njenim najvišim vrhovima rijetko se mogu sresti ljubitelji prirode. Tu i tamo naiđe po neki planinar, biciklista ili berači ljekovitog bilja i borovnica. Oni koji po prvi put prođu cijeli greben u ovom dijelu Jahorine biće oduševljeni krajolikom koji do tada nisu imali prilike da upoznaju. Nagrada za uloženi trud su široki pogledi na mnoge planine u BiH i CG: Ljubišnja, Durmitor, Bioč, Maglić, Volujak, Zelengora, Lelija, Crvanj, Velež, Prenj, Čvrsnica, Visočica, Treskavica, Bjelašnica i Romanija.
Prokletije / Bjeshkët e Nâmuna, Šuplja vrata u Valušnici (1850 m/nv)
Valušnička Šuplja vrata nalaze se zapadno od Maja ë Can (1879 m/nv) i smještena u vertikalnoj stijeni iznad posljednje grebajske livade (treća livada). Okno je nepristupačno i može se vidjeti i fotografirati ako se malo odstupi u stranu sa pješačke staze koja priječi eksponirani greben na potezu: vrh Talijanka (2057 m/nv) – vrh Popadija (2056 m/nv). Duž grebena i preko vrhova je državna granična linija Crne Gore i Albanije. Sa grebena se pruža najljepši pogled na markantnu skupinu vrhova Karanfili. Pješački pristup na ove vrhove je iz doline Grebaje od pl. doma “Radnički“ (1150 m/nv) markiranom planinarskom stazom 3 – 4 sata hoda. Izgled okna iz ovog pravca je prikazan na većoj fotografiji.
Također ovo okno se može vidjeti i sa pješačke staze koja iz doline Grebaje od Suljove česme (1183 m/nv) vodi na Zastan (izvor) i katun Vajuša (u Albaniji) 3 – 4 h sata hoda. Izgled okna iz ovog pravca je prikazan na manjoj fotografiji.
Prenj, okno u Osobcu (2024 m/nv)
Okno se nalazi u samoj vršnoj zoni Velikog Osobca. Izazovan i lijep vrh koji svojim karakterističnim piramidalnim izgledom i vertikalnim stijenama plijeni pažnju posjetiocima Prenja – planinarima i alpinistima. U Osobcu je ispenjan veći broj alpinističkih smjeri u ljetnim i zimskim uvjetima. Na najvišem tjemenu Osobca je upisna kutija kontrolne tačke Visokogorske Hercegovačke transferzale: Velež – Prenj – Čvrsnica – Čabulja. U sklopu ove transferzale naknadno je dodata planina Crvanj. Transferzalu je uspostavilo PSD „Prenj“ Mostar (1975. god.).
Sa Osobca se pruža jedinstvena panorama na prenjske vrhove: Borašnica – Samograd (1886 m/nv), Veliki Samograd (1844 m/nv), Zupci (1916 m/nv), Sivadija (1967 m/nv), Cvat (1848 m/nv), Kopilica (1920 m/nv), Botini (2015 m/nv), Zelena glava (2103 m/nv), Otiš (2097 m/nv), Taraš (1742 m/nv), Motika (1832 m/nv), Kruna (1914 m/nv), Velika Kapa (2004 m/nv) i dr. Sa vrha se vide i mnoge planine: Bjelašnica, Visočica, Treskavica, Zelengora, Crvanj, Bitovnja i dr.
Pristup na Veliki Osobac markiranom planinarskom stazom:
– Iz pravca Konjica: Bijela – Rakov laz – Skok – Vlasni do – Osobac (5 sati hoda);
– Iz pravca Boraka: Boračka draga – Crnopoljski klanac – Crno Polje – Vlasni do (4 sata hoda);
– Od pl. kuće na Jezercu (2 sata hoda).
Pristup na Veliki Osobac je moguć i via ferratom po sjeveroistočnom brid dužine oko 1200 m i visinskom razlikom oko 700 m.
Napomena: Uspon via ferratom je vrlo zahtjevan. Ponijeti dovoljnu količinu vode za piće, komplet za samoosiguranje i kacigu.
Ozren – sarajevski, Šuplja vrata u Strmnici (1150 m/nv)
Vrata se nalaze na jugozapadnoj strani Strmnice (1347 m/nv) u stijeni visine oko 130 m. U podnožju i vršnoj zoni stijena je obrasla niskim rastinjem i šibljem. Sarajevski alpinisti su u ovoj stijeni osamdesetih godina u prošlom stoljeću ispenjali šest prvenstvenih smjeri. Na sjevernoj strani padine Strmnice obrasla su mješovitom šumom i završavaju u klanac potoka Lučica. Južna strana je prilično stjenovita, mjestimično obrasla busenima trave te pokojim kržljavim drvetom i njene padine završavaju u klanac potoka Grabovica.
Strmnica je omeđena dubokim klancima u kojem obitavaju divlje zvijeri. Zbog ovoga lovci posjećuju ovo područje dok planinari rijetko ovdje zalaze. Najlakši pristup na najviše tjeme Strmnice je sa istočne strane iz pravca Crepoljskog i Čavljaka lovačkim stazama koje su mjestimično zarasle.
Sa Strmnice vide se mnoge planine: Romanija, Ravna planina, Jahorina, Trebević, Lelija, Treskavica, Crvanj, Visočica, Bjelašnica, Igman, Prenj, Čvrsnica, Ivan planina, Bitovnja, Raduša, Vitreuša, Zec, Vranica, Vlašić.
Pristup: Nahorevo – Strmac – Gradac – klanac potoka Grabovica – vrh Strmnica. Ukupno za ovu turu je potrebno oko 4 sati hoda.
Napomena: lokacija “šupljih vrata“ nije označena na topografskoj karti i nije poznata širem krugu planinara.
Naslovna slika: Kamenito okno u kanjonu Pive (750 m/nv), na putu HE Piva – Plužine
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 