Prokletije (albanski: Bjeshkët e Nemuna) je atraktivna gorska skupina koja svojim kontrastima i visinom, te izazovnim vrhovima, privlači veliki broj planinara i ljubitelja prirode. Nalaze se u sklopu Dinarida, kao njena periferna gorska skupina na jugoistoku, koja završava u Albaniji rijekom Drimom. Ukupna površina Prokletija iznosi oko 3500 km². Zauzimaju površinu od Skadarskog jezera do Mokre planine blizu Kosovske Mitrovice. Najveći dio Prokletija pripada Albaniji a jedna trećina pripada Crnoj Gori i Kosovu. Najviši vrh Prokletija – Jezerski vrh/Maja e Jezercës (2694 m/nv) nalazi se u Albaniji.
Veliki broj planinara i ljubitelja prirode su suglasni u ocjeni da su ovo planine neponovljive ljepote i divlje romantike kakve nema na drugim planinama i Prokletije smatraju za najljepše planine Balkana.
Zahvaljujući specifičnim prirodnim ljepotama i netaknutoj prirodi, Prokletije su dom tri nacionalna parka: na području Crne Gore u plavsko-gusinjskoj regiji, na području Albanije u gornjoj dolini rijeke Valbona i u dolini kod sela Theti.
Postoje dvije legende o nastanku imena Prokletija, koje se u narodu prenose sa koljena na koljeno.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Prva legenda govori o trojici braće koji su bili u lovu i tada ugledali divokozu kako stoji na vrhu jedne stijene. Zategli su svoje lukove i nanišanili da je pogode ali prije nego su odapeli strijele iznenada se pojavila gorska vila i stala ispred divokoze. Svojim tijelom je zaklonila i na trenutak omela braću u nakani da ubiju divokozu. Poznato je da su gorske vile zaštitnice planinskih divokoza.
Vila je svojom iznimnom ljepotom očarala braću i među njima je izbila prepirka i svađa, o tome koji ju je od njih prvi ugledao i kome ona treba pripasti, da je oženi. Svađa se završila tragično, na veliku žalost braća su se međusobno poubijala.
Nakon nekoliko dana, pošto se braća nisu vratila iz lova, majka se zabrinula za sinove i krenula je u planine da ih traži. Tumarala je tako kroz planine sve dok nije ugledala njihova mrtva tijela kako leže jedan pokraj drugog u podnožju jedne stijene.
Njezin plač i naricanje za sinovima tužno je odzvanjao planinama. U tom trenutku, pojavila se lijepa gorska vila i kazala joj da su se njeni sinovi poubijali zbog nje. Vila je nakon toga nestala, a majka je ljutito proklinjala vičući za njom: “Prokleti-jo, prokleti-jo, prokleti-jo!!” Eho majčinog glasa se dugo prenosio planinama koje su po ovoj legendi dobile ime – Prokletije.
Druga legenda govori kako je Bog stvorio Hridsko jezero na skrovitom mjestu, okruženo krševitim hridinama i dubokim šumama, da se u njemu mogu kupati gorske vile. Jednog dana su na jezero stigli lovci tragajući za divokozama i ugledali vile.
Tako je otkriveno ovo mjesto u kojem su ljudi vremenom sve češe zalazili i svojim prisustvom uznemiravali vile. Iz tog su razloga vile odlučile da zauvijek napustite ovo jezero, što je izazvalo snažan Božji bijes i ljutnju, te je on obližnje stjenovite hridine zasuo gromovima i njihove vrhove pretvorio u gole i teško prohodne stijene. Potom je Bog prokleo ove planine koje su po ovoj legendi dobile ime – Prokletije, a jezero je po obližnjim hridinama dobilo ime – Hridsko jezero.
Naslovna slika: Prokletije, pogled sa Popadije (2056 m/nv) na vrhove u masivu Karanfili (2490 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 