“Josipova staza” na Bjelašnici

“Josipova staza“ na Bjelašnici je planinarska staza koju su uredili i markirali sarajevski planinari visokogorci Josip Sigmund i Josip Nepomucki. Staza je pješačka i vodi na najviši vrh Bjelašnice (2067 m/nv), a polazna tačka je sa Velikog polja od Valentinovog bunara (1199 m/nv) na Igmanu. Sa Velikog polja pravac uspona vodi preko Vratla, Kasovog dola i Ravne vale kroz šumovito područje do ledničkog cirka Kotlovi. Dalje uspon nastavlja između grmova klekovine i strmim travnatim padinama iznad Kotlova do izlaska na ogoljeni greben na čijem je najvišem tjemenu smještena zgrada meteorološke stanice.
Staza je svečano otvorena 24.6.1934. godine. Sarajevski planinari su kasnije stazu nazvali ”Josipova staza” po imenima graditelja. Ova staza može nositi i naziv “Staza pet Josipa“ jer su još trojica Josipa svojim dugogodišnjim djelovanjem ostavili traga na Bjelašnici: Josip Schäffer, meteorolog – osmatrač, koji je radio pune dvije decenije u meteorološkoj stanici na vrhu Bjelašnice (1918. – 1938. god.), Dr Josip Fleger, jedan od osnivača i predsjednik HPD “Bjelašnica“ Sarajevo i Josip Plećak jedan od osnivača i tajnik također istoimenog planinarskog društva.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Radne akcije na obnovi staze

Članovi HPD “Bjelašnica 1923” Sarajevo poduzimaju mnoge radne akcije na uređenju Josipove staze. Nakon šezdesetšest godina od njenog uspostavljanja po prvi put je ova planinarska staza temeljito obnovljena u jesen 2000. godine.
Nekadašnja polazna tačka na Velikom polju je dislocirana, a nova lokacija je na Grkarici kod policijske stanice na raskršću za Igman i Bjelašnicu. Na stazi su postavljene nove markacije, putokazne i info table. Također su uređena tri odmorišta sa klupama koje nose naziv po imenima zaslužnih članova ovog planinarskog društva: Milana Leinerta, Sulje Suljagića i Josipa Sigmunda.
Nakon završetka svih radova na obnovi, staza je svečano otvorena 14.7.2001. godine.

Leinertova klupa

Prva klupa na Josipovoj stazi nosi ime po prof. Milanu Leinertu, jednom od osnivača i prvom predsjedniku HPD “Bjelašnica“ Sarajevo. Na funkciju predsjednika planinarske podružnice izabran je na osnivačkoj Skupštini održane 1923. godine u Sarajevu. Na dužnosti predsjednika bio je do 1928. godine. Osim ovog pl. društva Leinert je učestvovao i u osnivanju “Društva planinara BiH“.

Suljagića klupa

Druga klupa na Josipovoj stazi nosi ime po Sulejmanu Suljagiću (1885. – 1962. god.), financijski službenik i aktivan planinar visokogorac i turni skijaš od 1903. godine. Jedan od osnivača Društva planinara u BiH i Planinarskog društva “Treskavica“ Sarajevo. Ova dva pl. društva su dala veliki doprinos na razvoju planinarstva u BiH. U svoje doba Suljagić je slovio kao jedan od najboljih poznavalaca Bh. planina. Bio je veliki ljubitelj planinske fotografije, posjedovao je vlastitu i veoma bogatu zbirku planinarskih fotografija koje je snimio na svojim turama po planinama BiH. Njegove fotografije su objavljivane u časopisima: “Hrvatski planinar“, “Naše ljepote“, “Novi behar“, u kalendaru “Narodna uzdanica” i dr. Napisao je nekoliko planinarskih članaka od kojih je najznačajniji opis Prenja. PD “Treskavica“ Sarajevo u znak sjećanja na ovog velikana Bh. planinarstva izgradila je česmu sa spomen-pločom ispred pl. kuće na Sustavcu. U planinarskom časopisu “Naše planine“ objavljen je zanimljiv članak o Suljagiću koji je napisao Uzeir Beširović Bešo – također još jedna legenda Bh. planinarstva.

Sigmundova klupa

Treća klupa na Josipovoj stazi nosi ime po Josipu Sigmundu (1912. – 1943. god.), jedan od osnivača i pročelnik HPD “Bjelašnica“ Sarajevo. Sigmund je u periodu između dva svjetska rata bio veoma aktivan planinar visokogorac, alpinist i turni skijaš. U stijenama Treskavice i Čvrsnice ispenjao je prvenstvene smjeri koje i danas po njemu nose naziv.
Ulica koja je povezivala Staru željezničku stanicu i hotel “Bristol“ u Novom Sarajevu nosila je ime po Josipu Sigmundu. Stara željeznička stanica je porušena početkom sedamdestih godina u prošlom stoljeću nakon završetka snimanja igranog filma “Valter brani Sarajevo“, a na njenom mjestu su izgrađeni neboderi i poslovni objekti. Nakon minulog rata u BiH naziv ostatka ulice je preimenovan.
Jedan od najljepših planinarskih objekata u bivšoj SFR Jugoslaviji na planini Treskavici je također nosio ime po Josipu Sigmundu ali je izgorio u požaru na početku minulog rata. Sigmund je u Drugom svjetskom ratu bio neustrašivi ilegalac i bliski suradnik legendarnog Vladimira Valtera Perića. U jednoj akciji sarajevskih ilegalaca Sigmund je pao u ruke ustaša i nakon strašnog mučenja je odveden na Vracama gdje je strijeljan, a Valter je poginuo 6.4.1945. godine u završnim borbama za oslobođenje Sarajeva. Sa grupom boraca je čuvao električnu centralu koju su ustaše htjele da unište prilikom povlačenja. U ovim borbama, minobacačka granata je prekinula njegov životni put. Ostala je legenda o neustrašivom planinaru Sigmundu i odvažnom obavještajcu Valteru. Nakon rata obojica su posthumno proglašeni narodnim herojima.

Planinarsko sklonište “Bozja – Kunath“

Planinarsko sklonište “Bozja – Kunath“ nalazi se na lokalitetu Kotlovi (1750 m/nv) u podnožju najvišeg vrha Bjelašnice. Sklonište nosi naziv po imenu velikana Bh. planinarstva Drage Bozje i po imenu komandanta njemačkog vojnog kontigenta SFOR koji je donirao i postavio kontejner. U skloništu može boraviti 6 – 8 osoba. Za višednevni boravak treba ponijeti dovoljne količine vode jer duž Josipove staze i kod skloništa nema vrela. Sklonište je pod upravom HPD “Bjelašnica 1923“ Sarajevo.
Drago Bozja (1927. – 2014. god.) bio je strastveni zaljubljenik u prirodu i planinarenje. Jedan je od osnivača i prvi načelnik i instruktor Gorske službe spašavanja PS BiH i GSS stanice Sarajevo, gorski spasavalac, planinar visokogorac i skijaš. Za vrijeme održavanja XIV ZOI Sarajevo ʹ84 bio je na funkciji direktora sporta. Bozja je svoje bogato životno i planinarsko iskustvo činio dostupnim kroz mnoge fotografije, slajdove, novinske članke, vodio je radio i tv emisije posvećene planinarenju, napisao mnoge stručne skripte, priručnike, vodiče i druge publikacije iz oblasti planinarstva.

Ljetni i zimski smjer na stazi

“Ljetni smjer“: od raskršća poviše planinarskog skloništa “Bozja – Kunath“ krenuti desno markiranom planinarskom stazom preko krupnog kamenjara do strme padine iznad Kotlova gdje su postavljene sajle za osiguranje pričvršćene za stijenu klinovima. Dalje nastaviti uspon između grmova klekovine i preko strmih travnatih padina izaći kod bivše trafo-kućice. Nastaviti ogoljelim grebenom pokraj spomenika nastradalim planinarima, devastirane zgrade RTV i zgrade Meteorološke stanice Federalnog HMZ. Nakon izgradnje objekta startne kuće za smuk najviši vrh Bjelašnice bio je označen sa betonskim stupom koji je prije nekoliko godina potpuno zatrpan nasipom zemlje.

“Zimski smjer“: od raskršća poviše planinarskog skloništa “Bozja – Kunath“ krenuti lijevo markiranom planinarskom stazom prosječenom kroz klekovinu. Staza prolazi podnožjem ledničkog cirka Kotlovi i uspinje u pravcu ka objektu ski-žičare (međustanica). ). Dalje strmom travnatom padinom do izlaska na najviši vrh Bjelašnice.

Devastacija i zaštita staze

Josipova staza je značajna za povijest planinarstva na Bjelašnici. Godinama je važila za jednu od najljepših planinarskih staza u našim planinama sve dok nisu ovdje prije desetak godina stigle drvosječe i svojim motornim pilama posjekli mnoga stoljetna stabla kao i stabla sa planinarskom markacijom na dijelu staze kroz šumu. Nakon masovne sječe stabla su do balvaništa izvlačena sa velikim traktorima koji su razorili i nanijeli trajne ožiljke na šumskom zemljištu, vidljive i danas.
Područje Bjelašnice, Igmana, Treskavice, Visočice i kanjona rijeke Rakitnice u prostornom planu SR Bosne i Hercegovine (1980. – 2000. god.) označeno je kao budući Nacionalni park – zbog velike biodiverzitetske i pejzažne vrijednosti. Napravljeno je niz studija, projekata, elaborata ali do danas nije ništa urađeno. Možda će u budućnosti nove generacije prepoznati visoke vrijednosti ovog područja i trajno ga zaštite od daljne devastacije.