Nekropole po planinama Bosne i Hercegovine

Po planinama Bosne i Hercegovine susrećemo mnoge nekropole (grč. nekros – mrtav, polis – grad) i nadgrobne spomenike: gomile (gromile), stećke, križeve i nišane koji svjedoče o našoj hiljadugodišnjoj kulturi, tradiciji i običajima. Najčešće se nalaze na uzvisinama, brežuljcima, zaravnima brijegova kao i pored drevnih karavanskih i stočarskih puteva.
Zbog teške pristupačnosti i zabačenosti terena na kome se nalaze, stotinama godina su bile izolirane od civilizacije i na njima je samo zub vremena ostavio svoje tragove. Uslijed vremenskih uticaja, erozije, vegetacije i nedostatka redovnog održavanja ove nekropole su izložene ubrzanom propadanju.
Razvojem putnih komunikacija u novije vrijeme do većine nekropola u planinama može se doći automobilom pa su iz tog razloga dodatno ugrožene. O starim nekropolama posebno o stećcima napisane su mnoge teorije, studije i članci. Ali i pored ovoga ostala su mnoga pitanja koja i danas zaokupljaju interes arheologa, povijesničara, ljubitelja starina i planinara.
U ovom napisu obuhvaćen je samo jedan mali dio nekropola koje su inače dobro poznate planinarima a među kojima vlada uvriježeno mišljenje da ove vrijednosti treba afirmirati i zaštiti.
Zbog svoje povijesne vrijednosti, iznimne ljepote i ambijenta u kojem se nalaze, neke od nekropola koje susrećemo u našim planinama proglašene su nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.
Kao dio serijske transnacionalne nominacije, 22 nekropole sa stećcima iz Bosne i Hercegovine na popisu su UNESCO liste svjetske baštine (od 2016. god.).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

NEKROPOLE SA TUMULUSIMA

Tumulusi su prapovijesne grobnice (lat. tumulus – grobna humka). U Bosni i Hercegovini su poznate i pod nazivom: gomila, gromila, glavica, humka, umka, unjka, zaspa, mogila. Tumulusi predstavljaju nasute objekte po pravilu kružne osnove (ponekad i eliptične), prvobitno najvjerojatnije kupastog oblika, a sačuvani su najčešće u obliku više ili niže kalote. Podizani su od zemlje i kamena, a u tipično kraškim krajevima od kamena. Najstarije sahrane pod tumulusima u Bosni i Hercegovini potječu iz eneolita (20. – 18. st. pr. n. e.). Zanimljiva je činjenica da se tokom niza stoljeća barem na našim prostorima u velikom broju slučajeva nastavio “kult groblja”. Poznato je da su na tumulusima u kasnijim periodima postavljani stećci u čijoj se neposrednoj blizini susreću rimokatolička, pravoslavna i muslimanska (kasnije formirana) groblja.

**Bjelašnica – Ilirska grobna humka (1300 m/nv) između Blaca i Čuhovića, na slici u pozadini planina Prenj** **(2103 m/nv)**

Nekropole sa tumulusima koje susrećemo po planinama BiH:

Bjelašnica – Kiridžijska gomila, Straža, Kosan krst, Komadinov do i Gradina kod sela Čuhovići i Blace, kod sela Dejčići;
Bitovnja pl. – na vrhu Snježnica;
Vlašić – na vrhu Vlaška gromila;
Zelengora – kod raskršća za Kotlaničko i Štirinsko jezera pod Velikim Zimomorom;
Velež – Ratina gomila iznad Poljica;
Kamensko brdo – kod sela Kamena;
Buško blato – kod Livna;
Sokolac – u Luburića polju;
Crvanj – na Morinama.

NEKROPOLE SA STEĆCIMA

Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju od druge polovine 12. stoljeća, vrhunac su doživjeli u 14. i 15. stoljeću, te postepeno prestali biti zastupljeni polovinom 16. stoljeća. Najveći broj nekropla sa stećcima nalazi se na teritoriji BiH, a jedan manji broj je u susjednim zemljama: u jugoistočnoj Hrvatskoj, sjeverozapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji. Zanimljivo je istaći da se nekropole sa stećcima u susjednim zemljama nalaze na području u granicama teritorije nekadašnje srednjovjekovne države Kraljevine Bosne.
Najčešći naziv za ovaj nadgrobni spomenik je stećak (od riječi stojićak – nadgrobnik koji stoji) a poznat je i po nazivu: bilig, mramor, mašet, kami, zlamen, kuća i vječni dom. Nekrpole stećaka narod naziva: mramorje, grčki grobovi, stare grobnice, kaursko groblje i divovsko kamenje.
Stećci predstavljaju jedinstven primjer srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Osnovne grupe stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak). Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se sljedeće varijante: stela, stup (obelisk), krstača i nišan.
Obično su ukrašeni prizorima iz života s ljudskim i životinjskim figurama ili natpisima ispisanim bosanskom epigrafskom ćirilicom poznatijom kao bosančica. Ukrasi su pojedinačni motivi i višefiguralne scene i to: zvijezda, sunce, polumjesec, polujabuke, grožđe, zmije, luk sa strijelom, konji, ratnici s kopljem, mač, štit kao heraldički znak, razni tipovi križa, tordirani vijenci i krugovi. Najbogatije ukrašeni stećci imaju isklesane scene viteških turnira, dvoboja, kola i lova.
Neke od nekropola stećaka koje susrećemo u našim planinama proglašene su nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.
Kao dio serijske transnacionalne nominacije, 22 nekropole sa stećcima iz Bosne i Hercegovine na popisu su UNESCO liste svjetske baštine (od 2016. god.).

**Vran pl. – nekropola sa stećcima u Dugom polju (1300 m/nv) na Blidinju, na slici u pozadini planina Čvrsnica (2226 m/nv)**

Nekropole sa stećcima koje susrećemo po planinama BiH:

Prenj – na Borcima (Kaursko groblje); u selu Grabovčići; na Velikoj poljani kod Baktijevice;
Treskavica – na Gvoznom polju; u Štirnom dolu pod Djevojačkim kukom; na Gunjači; na Gornjoj Bari; na Jasenu pokraj puta Ljuta – Kalinovik; kod sela Sijerča;
Ozren (sarajevski) – kod sela Donji Močioci; pod vrhom Bukovika; u dolini Peračkog potoka i Babinog potoka;
Bjelašnica – u selu Gornji Lukomir; na Gradini kod sela Čuhovići, u selu Šabići na Hanu; u Dolovima kod sela Umoljani; kod Blatačkog jezera i kod kapele u selu Blace, u Prečkom polju kod sela Prečani, na Borijama kod sela Ledići, na brdu Zlatarić iznad vrela Husremovac kod sela Dejčići, na Zlataru kod sela Zagorice;
Crvanj – u selu Jezero; Svatovsko, Djevojačko i Kopano groblje na Morinama; na Močilima, u Kljunskom polju kod sela Presjeka; u Bojičića dolu; kod sela Krekovi na Kalufima;
Vran pl. – u Dugom polju na Blidinju i kod kapele na Risovcu;
Volujak – kod kapele na Borovnom;
Podvelež – kod sela Smajkići, Kamena i Čomori;
Jahorina – kod sela Delijaš, na Kiprovici, kosd sela Hrančići u Gošić polju;
Visočica – na Policama pokraj puta Tušila – Bjelimići; na Poljicama (Jezerima) pod Velikim Ljeljenom; na Prebilju (iznad Grušće); u selu Odžaci pokraj puta za Glavatičevo; u selima Ježeprasina i Argud;
Nišička visoravan – kod sela Donji Bakići na Slavnju, Vlaškovcu, Grebljici, Pod Klisom i Varošištu;
Bitovnja pl. – na raskršću za Veliku i vrh Lisin (pokraj putu za selo Repovci); na Vardi kod sela Stojkovići; u selu Vrbljani kod kuća Sultanića.
Čabulja – pokraj puta u Bogodolu;
Zelengora – na vrhu Videž; kod Štirinskog jezera pod vrhom Velikog Zimomora; u Lučkom katunu; na Ljubinom grobu; na Čengića Bari; u Kladovom polju; kod vrela Zlatac u Vlaškom polju; na Oblju u Suhom polju;
Ravašnica pl. – na Ravanjskim vratima;
Konjuh – u Olovcima kod Kladnja;
U selu Varošite kod Starog grada Borač;
U selu Kopošići kod Starog grada Dubrovnik.

NEKROPOLE SA KRIŽEVIMA / KRSTOVIMA

Križ / krst (lat. crux – stup, kolac) je sprava za mučenje na kojoj su Rimljani razapeli Isusa Krista i od znaka poniženja i sramote vremenom je postao znakom i simbolom slave. Najrašireniji je i najizrazitiji simbol kršćanstva / hrišćanstva koji traje već dva milenija.
U našim planinama susrećemo mali broj nekropola sa križevima/ krstovima, uglavnom su to pojedinačni nadgrobni spomenici.
Toponimi: Križ, Križić, Križevac, Krst, Krstovi, Krstina, Krstovišta, Krstac, Krstić, Krstec, Krstače upućuju da su se u prošlosti na tim mjestima obavljale sahrane ili religijski obredi danas se mogu vidjeti samo rijetka spomenična obilježja. Jedan od reprezentativnijih nadgrobnih spomenika sa križem i motivom Isusovog raspeća nalazi se na prevoju Vita Bara iznad Štirinskog jezera na Zelengori. Spomenik je podignut za vrijeme vladavine Austro-Ugarske monarhije u BiH.

**Bjelašnica – dva velika kamena križa u nekropoli sa stećcima kod kapele u selu Blace (1212 m/nv), na slici u pozadini planina Visočica (1967 m/nv)**

Nekropole sa križevima / krstovima koje susrećemo po planinama BiH:

Zelengora – jedan grob na brdu kod donje zadružne zgrade u Kladovo polju; nekoliko grobova sa polomljenim kamenim križevima kod vrela Kazanica blizu Čengića Bare; jedan grob na brdu iznad Pašine poljane prema Videžu; jedan grob sa kamenim križem kod bivše žandarmerijske kasarne pod Stogom; jedan grob sa križem od kovanog željeza na prevoju Vita Bara iznad Štirinskog jezera;
Prenj – nekoliko grobova s kamenim križevima u nekropoli sa stećcima u selu Grabovčići; nekoliko grobova sa kamenim križevima u dolini rijeke Bijele (mostarske);
Bitovnja pl. – na Martinovom grobu uklonjen križ i postavljena spomen ploča;
Bjelašnica – u selu Blace kod kapele iznad Blatačkog jezera; nekoliko kamenih križeva u groblju na Jelišinom boru kod sela Obla Brda; nekoliko kamenih križeva u groblju na Borijama kod sela Ledići; na grobu Antona Obermüllera kod meteorološke stanice na vrhu Bjelašnice uklonjen je križ i postavljena spomen ploča; kameni križ u groblju pod Strugom (iznad Dugog polja);
Visočica – u Boškailovom dolu na Zavodnicama, jedan grob sa kamenim križem;
Podvelež – jedan grob sa kamenim križem u nekropoli sa stećcima kod sela Smajkići;
Čvrsnica – jedan grob sa kamenim križem u Vali pod Kriveljem.

NEKROPOLE SA NIŠANIMA

Nišan (pers. nišan – biljeg, znak) je kameni nadgrobni spomenik kod muslimana. Vertikalno je oblikovan i svojim izgledom sliči silueti čovjeka. Nišani kao nadgrobni spomenici predstavljaju po svojim osobinama zanimljivu i važnu kulturno-umjetničku pojavu u BiH, naročito kao izraz ukorijenjene klesarske tradicije stećaka. Prvi nišani u BiH datiraju od kraja XV stoljeća. Zajedništvo stećaka i nišana, odnosno kontinuitet stećaka i nišana je nesumnjiv (prvi su drugima poslužili za uzor). Postoji nekoliko primjera gdje su prvi pripadnici islama na području BiH zadržali načine obilježavanja mezara (ar. mazar – grob) tipična za stećke. Česta je slika starih nišana, od kojih su pojedini oboreni, prepolovljeni i nagnuti. Pored mezarja novijeg doba se nalaze stariji oivičeni kamenim santračem na kojima nema nišana.

**Bjelašnica – nekropola sa nišanima na Jelišinom boru (1033 m/nv) kod sela Obla Brda**

Nekropole sa nišanima koje susrećemo po planinama BiH:

Visočica – “Puzimsko groblje“ pod vrhom Puzim; na prevoju između vrhova Glatko i Baturak; na Oziminama između sela Đulbašići i Žilići; u Sirovom gvozdu pokraj puta za Grušačko polje; na brdu Pobrnjica; na Krstacu; na Policama pokraj puta Tušila – Bjelimići; na prevoju između vrhova Parič i Veliki Strug; kod vrela Zaboj pod Malim Strugom;
Jahorina – kod sela Delijaš; na prevoju Grebak;
Ozren (sarajevski) – kod sela Donj Močioci blizu nekropole sa stećcima; u selu Mrkovići; na Pjeskovitoj ravni;
Bjelašnica – kod sela Umoljani; na Delića polju; kod sela Blace i Ćuhovići; kod katuna Krošnja; kod česme na Starom konaku; u katunu Mrtvanje; na Raminom grebu; u dolini Otiš; na Bijelim vodama; na Perući; na Svatovskom groblju kod sela Gaj;
Treskavica – na Gunjači; na Pandurici; u selima Turovi i Tošići kod Trnova.

NOVE NEKROPOLE

Po planinama Bosne i Hercegovine osim drevnih nekropla susrećemo i nekropole iz novije povijesti (20. st.) koje su uglavnom nastale kao posljedica ratnih zbivanja ili pogibija uzrokovanih u nesretnim slučajevima.
Dva spomen-obeliska, 19-metarske kamene gromade na Tjentištu podignute na spomen kosturnici u kojoj su sahranjene kosti 3301 borca-partizana svjedoče o Petoj neprijateljskoj ofanzivi poznatoj pod imenom “Bitka na Sutjesci” u Drugom svjetskom ratu (1943. god.). U neravnopravnoj borbi s višestrukim neprijateljem ukupno je pogino 6391 borac-partizan. Podignuta su i dva spomenika na grobovima narodnih heroja: Nuriji Pozdercu na Dragoš – Sedlu (Maglić) i Savi Kovačeviću na Krekovima (Zelengora). Na Igmanu su podignuti mezaristani (ar. mazar – grob + pers. suf. stan – mjesto) poginulim borcima Armije BiH u ratu (1992. – 1995. god.) na Velikom polju, Mrazištu i Brezovači. Spomenik u Barnom dolu na Prenju podignut na grobovima Ilije Dilbera i Milorada Stjepanovića bh. alpinistima svjedoči o njihovoj pogibiji prilikom prvog zimskog uspona na vrh Lupoglav (14.2.1970. god.). Zajedno s njima je poginuo i Zijo Jajatović koji je po želji rodbine sahranjen na gradskom groblju Bare u Sarajevu. Na kraju ove priče o nekropolama po planinama BiH zanimljivo je spomenuti da se stećak kao nadgrobni spomenik ponovo pojavljuje u 21. stoljeću. Naime u okviru projekta “Spomen posljednjem bosanskom bogumilu”, u selu Borci kod Konjica, udruženje “Slavika” iz Sarajeva je 16.8.2010. godine postavilo stećak na grob akademskog slikara i boema Lazara Drljače (1882. -1970. god.). To je bila posljednja želja ovog čovjeka koji je živio u prirodi i s prirodom, a koja mu je ispunjena četiri destljeća kasnije.