U selu Rataja nalaze se ruševni ostaci kule obitelji Čengić i ćelija sa grobnicom uklesana u stijeni, koju mještani nazivaju Pećina. Selo je udaljeno oko 1,5 km zapadno od mjestašca Miljevina (na putu Sarajevo – Foča).
Obilazak arheološkog kompleksa najbolje je započeti od istaknute stijene u kojoj je smještena grobnica. Stijena se nalazi na tjemenu brežuljka gdje seoski put razdvaja cjelinu od aktivnog islamskog i pravoslavnog groblja. Jugoistočno od stijene tj. Pećine u neposrednoj blizini nalaze se ostaci temelja nekadašnje džamije, južno je aktivno mezarje obitelji Čengić, a sjeverno od stijene su ostaci nekadašnjeg turbeta i objekta nepoznate namjene. Oko 150 m jugozapadno od Pećine nalaze se ruševni ostaci kule obitelji Čengić, koji su, kao dio velike feudalne obitelji turskog podrijetla doselili iz Anadolije u Bosnu polovicom 16. stoljeća.
Arheološko područje u Ratajima proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (od 2003. god.).
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Pećina / Svečev grob
Ćelija sa grobnicom uklesana u stijeni u Ratajima nalazi se na koti 595 m/nv nad desnom obalom rijeke Govze, oko 0,5 km od njenog ušća u rijeku Bistricu. U blizini stijene su dva aktivna groblja, islamsko i pravoslavno. Stijena je visine oko 6 m i obima oko 16 m i zauzima središnje mjesto u kompleksu sa ostacima nekadašnje džamije, turbeta i mezarja kao i zidova za koje neki naučni istraživači tvrde da su ostaci harema, a neki da su ostaci srednjovjekovne crkve.
Ćelija je uklesana u stijenu u obliku nepravilnog četverokuta dimenzija 2 m x 2,5 m. Visina ćelije je 2 m. U ćeliju se ulazi sa južne strane, preko tri stepenika uklesana u “živu” stijenu. Vrata ćelije visoka su 1,9 m i široka 0,9 m. Ulaz je polulučno zasveden, a dovratnici, debljine 0,25 m, su profilirani i na njima se primjećuju udubljenja za vratnice. Iznad ulaza je isklesana nadstrešnica. Ulaz u ćeliju ničim nije zaštićen, zjapi prazan kao i grobnica u njemu.
Istočna i zapadna strana ćelije su ravno klesane, južna je ukošena, a sjeverna završava zaobljeno. Svod je u vidu četvrtlopte i blago pada prema sjevernoj strani. Unutrašnji zidovi su grubo isklesani sa vidnim tragovima dlijeta i nedotjerani. Pod je kameni, od “žive” stijene. Na sjevernom i zapadnom zidu ćelije uklesane su klupice. Iznad klupice, u sjevernom zidu stijene, isklesana je plitka, trougaona niša. Grobnica je uklesana u središtu ćelije također u “živu” stijenu. Orijentacija grobnice je istok-zapad. Na površini ima oblik pravokutnika, dimenzija oko 2,0 x 0,70 m. Pokrovne ploče nema. Nije poznato ko je bio sahranjen u grobnici. Na južnoj strani se primjećuju temelji nekog značajnijeg arhitektonskog objekta koji je bio dug oko 16 m. Na zapadnoj strani objekta gdje je bio ulaz jasno se raspoznaje kameniti prag.
Južno od stijene s grobnicom (oko 20-25 m) nalazi se mezarje (groblje). Tokom proučavanja lokaliteta 1976. i 1977. godine ekipa stručnjaka je konstatovala ostatke zapuštenog islamskog groblja, opasanog zidom od slaganog kamenja, zvanog Ibrahim-begovo groblje. Narod pamti da je zid bio visok oko 1,5 m i da je na zapadnoj strani bila kapija sa kamenim dovratnikom i nadvratnikom u obliku luka. U šikari pored razbacanih ostataka izlomljenih nišana nalaze se vjerojatno i ostaci jednog oktogonalnog turbeta. U groblju su se sahranjivali članovi vlastelinske obitelji Čengić – begova Ratajaca, a u turbetu je sahranjena žena Osman-paše Čengića, za kojeg se priča da je sa bratom Ahmed-pašom sagradio kulu od devet katova u Ratajima. Mezarje je devastirano u posljednjem ratu (1992-1995. god.) a nakon toga je obnovljeno.
Kula Čengića – Ratajaca
Kula obitelji Čengić u Ratajima još uvijek odoljeva zubu vremena. Nema povijesnih podataka o izgradnji ove kule. Pored materijalnih ostataka na terenu, postoji samo narodna predaja. Kulu su izgradili braća Ahmed-paša Čengić i Osman-paša Čengić, koji su živjeli na prijelomu iz 17. u 18 stoljeće. U to doba je ova vlastelinska obitelj bila na vrhuncu moći, a mnogi njeni članovi su zauzimali visoke položaje, pogotovo u osmanskoj vojsci. Kamen za izgradnju kule donešen je iz majdana Nozdre – nad lijevom obalom rijeke Bistrice, sjeverno od Rataja oko 1,25 km (Gornje Ocrkavlje). Na zidovima kule uklesani su dva grba obitelji Čengić. U blizini kule nalazi se manje mezarje i izdubljena ćelija i grobnica u stijeni poznatoj po imenu Pećina ili Svečev grob.
O dolasku feudalne obitelj Čengić u Bosnu nema pouzdanih povijesnih podataka, ali Safvet-beg Bašagić (1870. – 1934. god.), književnik i povjesničar, smatra da je obiteljska predaja o tom događaju vjerodostojna. Čengići označuju pobliže svoju postojbinu u gradu Čangri u Anadoliji. Od imena tog grada vode i prezime Čangrlići, koje se vremenom pretvorilo u Čengići.
Dalje predaja govori da je polovicom 16. stoljeća u Bosnu doselio Kara Osman-beg Čengić, za kojeg se pretpostavlja da je bio sultanov sestrić. Dobio je zijamet i imanja u Zagorju na Borijama kod Kalinovika. Također nije sigurno da li je on identičan sa Kara Osman-begom, bosanskim namjesnikom (1553. – 1556. god.). Kara Osman-beg Čengić imao je tri sina: jedan je ostao na Borijama, drugi je otišao u Ustikolinu, a treći u Ratajima.
Više članova obitelji Čengić se istaknulo u javnom životu Bosne u doba osmanske vlasti. Ali-paša Čengić je krajem prve polovice 17. stoljeća najprije bio bosanski alajbeg, a zbog zasluga u mletačko-turskom ratu 1650. godine postao je hercegovački sandžak-beg, a poslije bio zvornički, pa ponovno hercegovački sandžak-beg. Poznato je da je 1643. godine sa Hercegovcima zaposijedao grad Zadar. Godine 1661., kao bosanski paša bio je poslan braniti grad Temišvar u Rumunjskoj. Pri napadu na Hrvatsku poražen je 1663. godine kraj Jurjevih stijena. Ismail-paša Čengić je bio namjesnik u Bosni 1663. godine. Bećir-beg Čengić najprije je bio hercegovački alajbeg, a od 1732., hercegovački sandžak-beg s naslovom paše. Godine 1736., bio je imenovan zapovjednikom bosanske vojske i upućen na rusko-tursku bojišnicu pod Očakov, gdje je i poginuo (1737. god.). Jedan od viđenijih članova obitelji bio je Ismail-aga Čengić, poznatiji pod imenom Smail-aga (1780. – 1840. god.), gatački, pivski i drobnjački muselim. Učestvovao je u slamanju ustanka Husein-kapetana Gradaščevića. Glavni je lik epa Smrt Smail-age Čengića hrvatskog pjesnika Ivana Mažuranića (1814. – 1890. god.). O njegovoj pogibiji je pisao i bošnjački književnik Osman Nuri Hadžić (1869. – 1937. god.). Obitelj Čengić je bila vrlo razgranata, a poznati su po nazivu: Čengići Ratajci, Trešnje, Hotovci, Mrežice, Presječani, Čengići s Ustikoline, Jelešaca i Gackog.
Naslovna slika: ruševni ostaci kule Čengića u Ratajima
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 