21.9.1892. godine u Sarajevu je održana Osnivačka skupština Bosansko-hercegovačkog turističkog kluba (“Bosnisch-Herzegowinischer Touristen Klub in Sarajevo”) i ovaj datum smatra se početkom organiziranog planinarstva u BiH. Osnivačka Skupština je održana u kancelariji upravnog direktora Zemaljske vlade barona Huge von Kutschere, u prisustvu visokih vladinih činovnika. Na Osnivačkoj Skupštini je izabran i prvi Predsjednik, vladin savjetnik vitez Lothar von Berks.
Iste godine je izašlo prvo izdanje Ilustrovanog vodiča kroz Bosnu i Hercegovinu na njemačkom jeziku (″Illustrierter Führer durch Bosnien und Herzegowina″). Autori vodiča su Julius Pojman, inspektor za turizam u Zemaljskoj vladi i direktor banje Ilidža i Dr C. A. Neufeld, savjetnik i referent za turizam u Zemaljskoj vladi. U vodiču su dati podaci o planinama u BiH, njihovom geografskom položaju, flori i fauni s opisom pješačkih pristupa na mnoge visoke vrhove uz motivirajuće ilustracije krajolika.
Godine 1896. pod vrhom Trebevića na Sofama je podignuta prva planinarska kuća u BiH …
(Braco Babić i Drago Bozja, Planinarsko – turistički vodič po planinama oko Sarajeva, Kratak prikaz razvoja planinarstva, str. 12 – 15, izdavač Fondacija BITR-a, Sarajevo, 2006. god.).
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Bosanskohercegovačke planine Zelengora, Romanija, Vranica, Vlašić, Cincar, Treskavica, Bjelašnica, Prenj i Čvrsnica od davnina su bile poznate po ljetnom stočarstvu. Gorski potoci vanredno čiste, bistre i hladne vode te mnoga jezera i bujni pašnjaci na Zelengori privlače hercegovačke stočare iz sela u okolici Neuma, Stoca, Ljubinja i Gacka te bosanske stočare sa područja Oblja, Grandića, Borča i Tjentišta. Širom planine podižu svoje kolibe i torove u katunima (pastirsko naselje): Boljuni, Đipala, Kazanica, Babin do, Kladovo polje, Junakov do, Lisičine, Bukov do, Korita, Rukav, Pod Orlovcem, Prutača, Donja i Gornja Kotlanica, Borilovac, Videž, Zavidež, Stari katun (pod Orufom), Lučki katun, Zamrštenski katun i Vrbničke kolibe (na Trebova planini), Nabojne, Kapičin do, Javorak, Donje i Gornje Bare, Podklek i Podklanac (na Vitoj bari) i Bjušturače. Na Kladovu polju u novije vrijeme podignuto je nekoliko velikih govedarnika u vlasništvu Zemljoradničke zadruge Kalinovik.
Ostaci kamenih ruševina čobanskih koliba i torova svjedoče o davno prohujalim vremenima kada su ljudi boravili na ovoj prelijepoj planinini koja je dobila naziv po bujnom zelenilu šuma i pašnjaka. Također i mnoge srednjovjekovne nekropole stećaka govore o tim vremenima: na Vlaškom polju (1600 m/nv), Štirinama (1700 m/nv), Videžu (1746 m/nv), Čengića bari (1350 m/nv) i Lučkom katunu (1537 m/nv). Postoje i starije nekropole od stećaka a nalaze se na prostoru oko Kotlaničkog jezera (1528 m/nv) i Štirinskog jezera (1672 m/nv) gdje je nekoliko kamenih gomila (gromila) t.j. grobnih mjesta jednog od najstarijih balkanskih plemena – Ilira.
Za vrijeme vladavine Austro-Ugarske monarhije (1878. – 1918. god.) u Kalinoviku (1070 m/nv) bio je smješten vojni garnizon, a na Čemernu (1293 m/nv) žandarmerijska stanica. Ova dva mjesta bila su od vojno strateškog značaja zbog blizine granice sa Crnom Gorom, iz tog razloga je započeta izgradnja ceste preko Zelengore. Istovremeno dok je trajala izgradnja ceste na Borilovcu, podignuta je kamena zgrada žandarmerijske stanice. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata (1914. god.) obustavljeni su svi radovi na cesti.
1935. god. Oobjavljen je po prvi put na našem jeziku “Vodič kroz planine Bosne i Hercegovine”. Autor vodiča je Ing Jovo Popović – kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Izdavači vodiča su planinarska društva iz Sarajeva. Opis Zelengore ilustrovan je fotografijama i mapom sa ucrtanim planinarskim putevima. Mnogim planinarima daje podstrek da krenu na ovu planinu i upoznaju njenu ljepotu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u dolini rijeke Sutjeske na Tjentištu uz višednevne žestoke borbe i ogromne ljudske žrtve partizani probijaju obruč Njemačkih snaga i njihovih saveznika. Nakon proboja neprijateljskog obruča glavnina jedinica Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije zajedno sa Vrhovnim štabom prelazi Zelengoru i preko Miljevine i Jahorine stiže na Romaniju. Legendarna bitka na Sutjeski zabilježena je u povijesti pod nazivom Operacija Schwarz (“Crno”) ili Peta neprijateljska ofanziva i trajala je od 15.5. – 15.6.1943. godine. U znak sjećanja na ovu slavnu bitku na Zelengori podignuta su spomen obilježja: kosturnica i monumentalni spomenik na Tjentištu (620 m/nv), mjesto ranjavanja Josipa Broza Tita na Ozrenu (1360 m/nv), mjesto pogibije Narodnog heroja Save Kovačevića na Krekovima (820 m/nv), spomenik posvećen Drugoj dalmatinskoj udarnoj brigadi na Donjim Barama (1496 m/nv) i spomenik posvećen Četvrtoj proleterskoj crnogorskoj udarnoj brigadi na Ljubinom grobu (1589 m/nv).
1949. god. Na Tjentištu izgrađena je Spomen-kosturnica u kojoj su pohranjeni posmrtni ostaci 840 patrizanskih boraca poginulih u bitki na Sutjesci.
1950. god. u maju mjesecu Planinarski savez Bosne i Hercegovine organizovao je u okviru Titove štafete planinarski pohod tragom četvrte i pete neprijateljske ofanzive preko Prenja i Zelengore do Sutjeske.
Na pohodu tragom pete neprijateljske ofanzive preko Zelengore od Kalinovika do Tjentišta učestvovalo je 30 planinara iz planinarskih društva u BiH, 5 planinara studenata zagrebačkog i beogradskog univerziteta, 11 planinara iz Slovenije, 8 planinara iz Srbije i 10 vojnika planinskih jedinica JNA. Ukupno 64 učesnika pohoda. Prelazak padinama Zelengore izveden je ovim pravcem:
1. dan; Kalinovik – Dobre vode – Vratlo – selo Jeleč – selo Govza – Previja – Jablanovo brdo – Mrčin kolibe – selo Ljubina – selo Vrbnica;
2. dan; selo Vrbnica – Lućki katun – Presedla – Meseno brdo – Debela ravan – Hrčava – Milinklade – Krekovi – Savin grob – Tjentište.
1951. god. Planinari Jugoslavije izveli su pohod u aprilu i maju mjesecu u kojem su preko mnogih planina prenijeli štafetnu palicu povodom pedeset i devetog rođendana voljenom maršalu drugu Titu.
Planinarska Titova štafeta je krenula iz Sloveniji sa Triglava (2864 m), najvišeg vrha Jugoslavije. U sklopu pohoda planinari BiH nosili su štafetnu palicu padinama Zelengore od 19. do 20. aprila ovim pravcem:
1. dan, Kalinovik – selo Jelašca – Ošlji dol – Palež – Pašina poljana – Stari katun – Crno jezero – Ljubin grob – Lućki katun;
2. dan, Lućki katun – Presedla – Meseno brdo – Debela ravan – Hrčava – Milinklade – Savin grob – Tjentište.
1954. god. Završena je izgradnja i puštena u saobraćaj željeznička šumska pruga na relaciji: Brod na Drini (420 m/nv) – Trnovača – Kosman – Igoče – Šadići – Popov Most – Tjentište – Kovačev panj – Priboj – Krekovi – Stružine – Milinklade – Hrčava (911 m/nv). Pruga je izgrađena radi eksploatacije šume na području Careve gore gdje je podignuto nekoliko baraka za smještaj drvosječa.
1955. god. Na Tjentištu održan je slet planinara Jugoslavije.
1957. god. Na magistralnom putu Foča – Dubrovnik urađena je kompletna rekonstrukcija saobraćajnice na dionici od Tjentišta (559 m/nv) do Čemerna (1293 m/nv), dužine 18 km.
1958. god. Na Tjentištu je održan po drugi put slet planinara Jugoslavije uz učešće velikog broja planinara iz svih krajeva zemlje.
Iste godine je podignuta nova Spomen-kosturnica u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci 3301 partizanskih boraca poginulih u bitki na Sutjeski.
1962. god. Utemeljen je NP “Sutjeska” sa sjedištem uprave na Tjentištu. Područje nacionalnog parka obuhvata mjesto Tjentište sa rijekom Sutjeskom i dijelovima planina Maglića (2386 m/nv), Volujaka (2336 m/nv) i Zelengore (2014 m/nv). Zauzima površinu od 17.500 hektara. U središtu parka smješten je strogi prirodni rezervat Perućica, površine 1.434 hektara. Rezervat je posljednja prašuma u Europi u kojoj je strogo zabranjena bilo kakva intervencija čovjeka. NP “Sutjeska” je najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Europe. Od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a – Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara.
Nakon uspostavljanja Nacionalnog parka Sutjeska na području Zelengore ukazala se potreba za smještaj lovaca, planinara i ljubitelja prirode, iz tog razloga podignute su komforne lovačke kuće građene od kamena i brvna na Dobrim vodama (1150 m/nv), Orlovačkom jezeru (1438 m/nv) i jezeru Donje Bare (1470 m/nv). Na Borilovcu kod bivše žandarmerijske stanice podignuta je nova šumarska kuća.
1964. god. Zbog poplave i bujice koja je odnijela prugu prestala je s radom šumska željeznica od Tjentišta do Hrčave. Poplava je tada uništila i barake drvosječa u Hrčavi. Pruga više nije popravljana i iste godine je krenula izgradnja makadamske ceste na ovoj relaciji.
1966. god. Završena je izgradnja makadamske ceste i puštena u saobraćaj na relaciji: Tjentište (559 m/nv) – Krekovi – Milinklade – Hrčava – Kotač potok – Careva gora – Donje Bare – Gornje Bare (1450 m/nv), dužine 20 km. Od Hrčave (911 m/nv) gdje su barake drvosječa odvaja se šumska cesta, dolinom potoka Hrčavke kroz Dobri do i pokraj Ljubinog groba te dalje prema Lučkim kolibama na Trebovoj planini (1557 m/nv), dužine 14 km.
1966. god. Završena je izgradnja makadamske ceste i puštena u saobraćaj na relaciji: Čemerno (1293 m/nv) – Podborina – Barni do – Gredelj – Previja – Vita bara – Borilovići – Orlovačko jezero (1438 m/nv), dužine 25 km.
1968. god. Završena je izgradnja makadamske ceste i puštena u saobraćaj na relaciji: Perovići (750 m/nv) – Mješaji – Štavanj – Zaliplje – Vrbnica – Pašina poljana (1358 m/nv), dužine 20 km.
Spomen-obilježja iz NOR-a i činjenica da je Zelengora jedna od najljepših planina u Bosni i Hercegovini, bili su dovoljan razlog planinarima da obilježe mnoge pješačke staze planinarskim putokazima i oznakama kako bi je učinile dostupnijom većem broju ljubitelja prirode i planinara. Uspostavljene su planinarske transverzale: “Sutjeska”, “Tjentište – Dolina heroja” i “Sloboda”. Nekoliko važnijih mjesta na popisu je kontrolnih tačaka Planinarske transverzale “Po planinama Bosne i Hercegovine”. Planinarskim putokazima i oznakama obilježen je planinarski put koji povezuje Zelengoru i Treskavicu.
1971. god. PD “Zelengora” Foča uspostavlja dvije planinarske transverzale na području Zelengore i Maglića.
U sklopu PT “Tjentište – dolina heroja” na Zelengori obilježene su kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: Tjentište – Omladinski centar Sutjeska (KT 1), Krekovi – spomenik na mjestu pogibije Narodnog heroja Save Kovačevića (KT 2), Ozren – spomenik na mjestu ranjavanja Josipa Broza Tita (KT 3).
U sklopu PT “Sutjeska”također na Zelengori obilježene su kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: Tjentište (KT 6), Ozren (KT 7), most na Hrčavki (KT 8), Lučke kolibe (KT 9) i Orlovačko jezero (KT 10). Oba transverzalna vodiča, dnevnike i počasne značke izdaje istoimeno pl. društvo.
5.9.1971. god. Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito otkrio je spomenik na Tjentištu. Monumentalni spomenik posvećen je svim borcima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije koji su učestvovali u legendarnoj bitki na Sutjesci. Spomenik se sastoji od dvije simetrično postavljene gromade razuđenog oblika od bijelog betona, visine 19 m i širine 25 m, koje se uklapaju u prirodni krajolik. Spomenik je rad kipara Miodraga Živkovića i saradnika, arhitekta Ranka Radovića. Statiku i konstrukciju uradio je Ðorde Zloković sa saradnikom Ladislavom Feketom. Izgradnja spomenika je trajala dvije godine.
1972. god. Planinarski savez BiH uspostavlja transverzalu “Po planinama Bosne i Hercegovine”. Vodič i dnevnik pripremio je autor Mehmed Šehić, sarajevski planinar.
U sklopu transverzale na Zelengori obilježene su kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: lov. kuća na Orlovačkom jezeru (KT 11), Štirinsko jezero (KT 12) i vrh Bregoč (KT 134). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.
1974. god. Završena je izgradnja i puštena u saobraćaj makadamska cesta od Krekova (920 m/nv) do mjesta ranjavanja druga Tita na Ozrenu (1325 m/nv), dužine 7 km.
1977. god. Planinarski savez Bosne i Hercegovine i Planinarski skijaški savez Crne Gore uspostavljaju planinarsku visokogorsku transverzalu “Sloboda” koja povezuje Kalinovik u BiH i Žabljak u CG preko najviših vrhova planina: Lelije, Zelengore, Volujaka, Maglića, Bioča, Pivske planine i Durmitora. Transverzala je svečano otvorena 2. jula u Kalinoviku. U sklopu transverzale na Zelengori obilježene su kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: Štirinsko jezero (KT 3 – S – 21), lov. kuća na Orlovačkom jezeru (KT 4 – S – 20), vrh Bregoč (KT 5 – S – 19), Uglješin vrh (KT 6 – S – 18), spomenik na Donjim Barama (KT 7 – S – 17) i Gusni put (KT 8 – S – 16). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaju istoimeni pl. savezi.
1978. god. Planinarskim putokazima i oznakama obilježen je planinarski put koji povezuje Zelengoru i Treskavicu.
Za vrijeme rata u BiH (1992. – 1995. god.) na Zelengori nije bilo borbenih dejstava i pored toga uništene su lovačke kuće na Orlovačkom jezeru i jezeru Donje Bare, a na Gusnom putu postavljeno je minsko polje. Na Donjim Barama je nakon završetka rata izgrađena nova lovačka kuća. Na Orlovačkom jezeru i dalje stoje ruševni ostaci lovačke kuće, a Gusni put nije deminiran.
2010. god. Na prijedlog/peticiju Brace Babića koju je podnio 22.09.2010., za proglašenje nekropole sa stećcima na lokalitetu Čengića Bara kod sela Obalj, na području općine Kalinovik, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26.10.2010., donijela je odluku: Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Čengića Bara na području općine Kalinovik u entitetu Republika Srpska, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Čengića Bara (1350 m/nv) je lokalitet koji se nalazi na širem području Kladovog polja na planini Zelengori. U samome središtu lokaliteta smještena je nekropola sa 52 stećka. Svi stećci izrađeni su od krečnjaka i potiču iz majdana koji se nalazi oko 100 metara od nekropole u pravcu jugoistoka. Kao i većina stećaka sa područja općine Kalinovik i ovdje su uglavnom zastupljeni sanduci. U nekropoli se nalazi 35 sanduka, od čega je znatan broj visokih. Veliki broj sanduka je sa postoljem. Sljemenjaka ima šest i oni su dosta visoki, što je jedna od karakteristika ove nekropole. Ostatak stećaka čine ploče (11 primjeraka). Stećci su ukrašeni među kojima su zastupljeni motivi: tordirana vrpca i frizovi sa povijenim trolistovima, zatim slijede motivi štita i mača, biljnih stilizacija, križeva u kružnim vijencima, ptica, jelena i scena lova na jelene te kola i turnira.
2013. god. PD “Treskavica” Trnovo uspostavlja “Planinarski put Dr Jovo Elčić”. Planinarski put obuhvata najviše vrhove i zanimljiva planinarska odredišta na Treskavici, Leliji i Zelengori. Obilaznica je podijeljena u 3 područja, a svako područje ima 5 kontrolnih tačaka (KT), ukupno 15 KT. U sklopu planinarskog puta na Zelengori obilježene su kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: Štirinsko jezero (KT 11), stećci na Štirinskom jezeru (KT 12), Kotlaničko jezero (KT 13), prevoj na Borovnom brdu (KT 14) i vrh Bregoč (KT 15). Planinarski put su uredili i označili planinarskom signalizacijom PSD ”Treskavica” Trnovo i PSD ”Lelija” Kalinovik uz pomoć pojedinaca iz ostalih planinarskih društava u Bosni i Hercegovini.
2014. god. PD “Treskavica” Trnovo izdaje Vodič i dnevnik “Planinarski put Dr Jovo Elčić”. Autor Vodiča i dnevnika te Počasne značke planinarskog puta je Braco Babić. Opis planina i pristup do kontrolnih tačaka ilustrovan je mnogim fotografijama. Za orijentaciju na terenu mogu poslužiti topografske karte u prilogu Vodiča sa ucrtanom trasom planinarskog puta i lokacijom kontrolnih tačaka.
2016. god. Komitet za Svjetsku baštinu UNESCO-a, u okviru 40. sjednice koja je održana 17.07.2016. godine u Istanbulu, donio je odluku o upisu stećaka na Listu svjetske baštine. Odlukom Komiteta na Listu svjetske baštine, kao serijska nominacija, upisano je 28 nekropola sa stećcima što predstavlja krunu šestogodišnjeg rada eksperata iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije, među kojima su bili i eksperti iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Kao dio serijske transnacionalne nominacije, iz Bosne i Hercegovine na listu Svjetske baštine UNESCO-a upisana je NEKROPOLA SA STEĆCIMA ČENGIĆA BARA, Kalinovik, RS. Geografska širina, dužina ili UTM koordinate: 43º 25’ 14.83” N; 18º 24’ 7.24” E
Naslovna slika: Zelengora, Orlovačko jezero (1438 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 