Snježne lavine – opasnosti u planini (1. dio)

Snježne lavine spadaju u red najsnažnijih prirodnih pojava u planini. Svake godine odnose brojne žrtve. Najbolje jamstvo protiv nesreće počiva u bogatom iskustvu, promatranju i procjeni vremenskih prilika, nešto u instiktu, i još sve to obogaćeno produbljenim poznavanjem snijega u uvjetima stvaranja lavine.
Snježne lavine najčešće nastaju zimi i u ranom proljeću. Obično se formiraju na padinama pod strmim kutom od 25 – 60°. Nakon prestanka padavina površina snježnog pokrivača očvrsne, formirajući koru. Pod težinom snijega, donji se slojevi sve više stišću. Od sunčevih zraka i toplih strujanja zraka pahulje se tope i lijepe se zajedno u sloj leda. Ako padne veća količina svježeg snijega, opasnost od lavina naglo raste nekoliko dana, jer se novi sloj u početku ne lijepi dobro za snježnu koru. Tek kad se slegne i čvršće veže za podlogu, snježni pokrivač ponovno dobiva veću stabilnost. Najkritičniji period su prvih 24 do 48 sati (zavisno od meteoroloških prilika). Iz ovog razloga u planinu ne treba ići odmah nakon snježnih padavina.
Opasnost je uvećana u planini zbog udaljenosti i teškoće evakuacije. Činilac nazvan “sreća” oprašta nam mnogo karakterističnih grešaka, ali ne uvijek. 

Vidi objave na blogu:
Snježne lavine – opasnosti u planini (1. dio), 20.03.2023. god.
Magla – opasnosti u planini (2. dio), 17.04.2023. god.
Vjetar – opasnosti u planini (3. dio), 15.05.2023. god.
Grmljavina – opasnosti u planini (4. dio), 14.08.2023. god.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planinarenje u zimskim uvjetima

Planinarenje i skijanje u planini donose niz opasnosti. Planina podrazumjeva određeni rizik koji treba prihvatiti ili odbaciti. Jednom prihvaćeni rizici treba da se svedu na najmanju moguću mjeru. Planinarenje u zimskim uvjetima je otežano zbog opasnosti od snježnih lavina. Do obrušavanja lavine najčešće dolazi samostalno, a mogu je pokrenuti i divlja životinja, pješak, penjač, skijaš ili motorne sanke. U 90% slučajeva kad su skijaši bili zahvaćeni lavinom, oni su je sami izazvali.  
Između hrabrosti i opreznosti, između samouvjerenosti i kolebanja, svaki planinar i skijaš treba da radi u najvećoj mjeri na što boljem upoznavanju uzroka pojave snježnih lavina. Greške koje neiskusni uzastopno gomilaju, često dovode do teških nesreća. Zbog podcjenjivanja opasnosti od lavina mnogi planinari i skijaši su izgubili život u planini.
Lavina može prouzrokovati obično zatrpavanje, a može dovesti i do traumatskih povreda. U 35% slučajeva ljudi zahvaćeni lavinom umiru prije nego što je moguće pružiti im bilo kakvu pomoć (povrede, ugušenje). U 20% slučajeva živi zatrpani već na 2 m dubine stradaju u roku od 2 h. Može se reći da kod zatrpanih koji su ostali duže od 2 h na više od 2 m dubine, vjerovatnoća da prežive postaju izuzetno male.   

Mjere predostrožnosti na lavinoznom terenu

Prije nastupanja na teren koji predstavlja opasnost od obrušavanja snježne lavine, dobro i tačno ocijeniti liniju prelaska i poduzeti sljedeće mjere predostrožnosti:
– penjati se ili spuštati niz snježnike, umjesto da činimo traverzu;
– za tačke oslonca uzimamo objekte u zoni sigurnosti (drveće, stijene, nanosi, ravni) i služimo se njima na što većoj visini padine.
Ako se na prelasku rizičnog područja iznenada obruši lavina treba reagovati istog trena i poduzeti sljedeće:
– prvenstveno pokušati se spasiti od lavinske matice;
– pokušati “usidriti se” zabadanjem cepina, štapa, i pokušati pokretima savladati maticu ispod sebe. Ako je u blizini neki panj, grmlje ili kameni blok pokušati se uhvatiti i čvrsto držati;
– ako se ne možemo oduprijeti na gore navedene načine, treba pokušati da se održimo na površini na leđima praveći plivajuće pokrte da se domognemo ruba lavine. Skijaši se trebaju osloboditi skija i štapova;
– usta i nos prekriti maramom ili zaštitnom maskom da se izbjegne infiltriranje snježne prašine u pluća;
Sve gore navedene mjere treba obavezno poduzeti jer je to najmanje što može uspijeti u zoni obrušavanja lavine.

Objektivne opasnosti u planini (u zimskom periodu)

Nalazimo ih u planini na raznim mjestima i u razno vrijeme. Planinar ili skijaš se mogu suprostaviti samo djelimično, osim u slučajevima kada se naprimjer, odlučimo da ne idemo kroz opasno mjesto. Opasnosti su mnogobrojne, zavisno od stanja u planini:
– Snježne lavine (vidi prije);
– Sniježne strehe na grebenima koji nastaju u vidu balkona na suprotnoj strani puhanja vjetra, obično natkrivaju strmiju stranu. Nisu nikada jako čvrsti. Vrlo je opasno kretati se dalje od linije sigurnosti koja se da lako procijeniti. Također je opasno kretanje ispod sniježnih streha koje svojim lomljenjem mogu prouzrokovati obrušavanje lavine;
– Pad kamenja mogu prouzrokovati mnogobrojni činioci: sunce, vjetar, kiša, zaleđivanje i topljenje snjega. Protiv takvih mogućnosti neophodno je poduzeti mjere predostrožnosti: izbjegavati kretanje ispod litica i stjenovitih grebena, može se ići ispod ako je stijena prevjesna, obavezno izbjegavati kuloare, poći prije izlaska sunca kada su stijene čvrste zbog zamrznutosti. Nošenje kacige je poželjno na određenim visokogorskim turama.     
– Pukotine na glečerima su više ili manje otvorene ili potpuno prekrivene snježnim mostovima. Zimi, naročito nakon snježnih padavina, ti mostići su teško prelazni, a njihova čvrstoća je osrednja. Upotreba užeta je ponekad obavezna, čak i kod spuštanja, a po magli neophodna.  
– Atmosferske prilike u visokoj planini se često mijenjaju. Posljedice lošeg vremena se mogu osjetiti u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Situacija na terenu se može naglo izmjeniti. Vjetar, hladnoća i snijeg stvaraju sniježnu oluju – strašnog neprijatelja planinara i skijaša. Ona stvara demoralizirajući efekat na grupu. U zimskom i proljetnom periodu rijetko je praćena udarima groma. Preporučuje se napustiti grebene i vrhove. Najbolja zaštita je dobra visokogorska oprema. Također dobro poznavanje meteorologije može izvrsno spriječiti nevolje. 

Subjektivne opasnosti u planini (u zimskom periodu)

Uzrok ovih opasanosti leži u ličnosti planinara i skijaša:
– Padovi nastaju uglavnom gubitkom ravnoteže ili hvatišta u stijeni, uslijed loše procjene stanja snijega i sl. To može ići od običnog nabijanja do najtežih lomova. Uzrok može biti umor ili odron oslonca na krhoj stijeni;
– Nedostatak kondicije, neutreniranost prouzrokuje suvišno premaranje naročito na velikoj nadmorskoj visini. To je izvor najrazličitijih nesreća koje se, što je vrlo karakteristično, događaju pred sami kraj planinarske ili skijaške ture; 
– Neiskustvo vodi u čitav niz grešaka: u tehnici, držanju, opremi, programu, odabiru putanje kretanja, procjeni trenutnih uvjeta u planini i dr.;
– Podcjenjivanje je karakteristično za početnike a također i za one planinare i skijaše koji ne poštuju uputstva i pravila koja treba primjeniti za vrijeme boravka u planini. Gotovo uvijek je povezano sa lošom procjenom uvjeta u planini.

Nesreće izazvane lavinama u Bh. planinama

Prenj, 14.2.1970. god.  
Alpinisti Ilija Dilber (24) i Milorad Stjepanović (21) iz Zenice i Zijah Jajatović (20) iz Sarajeva, krenuli su na vrh Lupoglav (2102 m/nv). Na uspon su pošli rano ujutru iz planinarskog doma na Jezercu (1655 m/nv). Oko podneva su pristupili na najviše tjeme vrha. Bio je to prvi zimski uspon na ovaj teško pristupačan i zahtjevan vrh, a onda se trijumf pretvorio u tragediju. Vrijeme se pogoršalo i na silasku sa vrha sva trojica smrtno stradaju u sniježnoj oluji. Nakon višemjesečne potrage gorskih spasavalaca tijela nastradalih su nađena u mjesecu juni na području Barnog dola (1580 m/nv), jugozapadno od Lupoglava. Bila je to jedna od najdužih i po broju učesnika najbrojnija akcija spašavanja u povijesti planinarstva Jugoslavije. Predpostavlja se da ih je na silasku sa vrha snježna lavina snijela i zatrpala u dolini.  

Treskavica, 15.1.1979. god.
Iz Kalinovika krenuli su putem iznad Hreljića za Ljutu đaci Šerif Holjan (17), Ekrem Holjan (14) i Ethem Hatibović (12). Na njih se obrušila snježna lavina koja je krenula ispod vrha Lukavca (1768 m/nv), sa južnih obronaka Treskavice, i kretala se do dna Vrhovine, prema Hreljićima, i zatpala ih. Ta snježna lavina bila je široka nekoliko desetina metara i dužine od nekoliko stotina metara. Debljina snježne lavine iznosila je više od 15 metara. Nastradali đaci nađeni su nakon 100 dana na lokalitetu Jakomišlje, kada se snijeg iz lavine otopio, početkom aprila 1979. godine.   

Bjelašnica, 27.2.2011. god.
Na lokaciji Kotlovi (1750 m/nv) dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradao Gradimir Krajišnik, kada je lavina zatrpala trojicu bordera. Nesreći je predhodilo tako što se u grupi od dvanaest bordera njih pet odvojilo i ušlo u neobilježeno područje koje nije predviđeno za skijanje. U akciji spašavanja dvojica bordera je spašeno, a nažalost Krajišnik je preminuo. 

Kamešnica, 23.2.2013. god.
Snježna lavina zahvatila je četvero hrvatskih alpinista prilikom uspona na najviši vrh Kamešnice – Konj (1856 m/nv). Istog dana trojica su alipinista pronađena i zbrinuta u splitsku i livanjsku bolnicu. U potragu za četvtim alpinistom, Edvardom Reteljom, bilo je uključeno više od 150 spašavatelja iz cijele Hrvatske. Akcija potrage je trajala cijelo vrijeme bez prestanka na području koje je zahvatila lavina i završila je sutradan poslijepodne kada je pronađeno njegovo tijelo. Tijelo aplinista i dugogodišnjeg gorskog spašavatelja, Edvarda Retelja (52), nakon očevida je transportovano u dolinu. Njegovo tijelo pronađeno je u podnožju 75-metarske litice preko koje je prošla lavina, na nadmorskoj visini od oko 1100 metara.

Prenj, 14.2.2021. god.
Planinar Rade Šimić (31) iz Tuzle smrtno je nastradao na penjačkom usponu u sjeverozapadnoj stijeni vrha Cetina (1991 m/nv). Uzrok pada u stijeni bila je snježna lavina. Smrtnom ishodu nesreće je doprinijelo više razloga, a glavni među njima je nekorištenje jednog dijela opreme potrebne za uspon u zimskim uvjetima koju je nastradali imao kod sebe (uže, cepin, dereze i kaciga). Šimić je samo tjedan dana prije nesreće pokušavao ispeti se na Cetinu, ali je zbog loših vremenskih uvjeta uspon prekinut.

Napomena:
Osim gore navedenih nesreća sa smrtnim ishodom bilo je još nekoliko velikih snježnih lavina u našim planinama u kojima su planinari zadobili lakše ili teže ozljede:
– Prenj, u Bukovom lazu, na silasku iz Tisovice u dolinu Idbar; 
– Prenj, na Skoku, na usponu iz Rakovog laza za pl. kuću “Jezerce”;
– Prenj, na alpinističkom usponu iz Rakovog laza, u kuloaru sjeveroistočno od Zubaca;
– Prenj, na usponu iz doline Velike lokvice na vrh Osobac;
– Bjelašnica, na alpinističkom usponu u ledenjačkom cirku Kotlovi;
– Bjelašnica, na skijaškoj turi ispod sjeveroistočnog grebena Velike Vlahinje;
– Bjelašnica, na usponu “Josipovom stazom” za vrh Opservatorija, između “Sigumundove klupe” i pl. skloništa “Bozja – Kunath”;
– Bjelašnica, u dolini Grkarica ispod prevoja Greda, na istočnoj strani od vrha Krvavac;
– Jahorina, na silasku u Zabojsku, na južnoj strani od vrha Ogorjelica;
– Vranica, iznad Prokoškog jezera, na usponu sjevernom padinom Debelog brda;
– Visočica, na 8. Memorijalnom pohodu, na silasku sa vrha Vito istočnom padinom u dolinu Kaoca. 

---

Naslovna slika: Visočica, zimski uspon na vrh Vito (1960 m/nv)