Ovo je jedna stara čobanska priča vezana za Carev Do. Nekad davno su čobani iz sela Mratinja izabrali jednoga između sebe da im bude predvodnik. Bio je to najjači i najspretniji momak od sviju njih. Svi čobani su ga poštovali. Kako je osjetio da mu raste moć, taj se momak bio toliko osilio te počeo tražiti da mu se potpuno pokore. S obzirom da je bio jak niko mu se nije smio zamjeriti. Ali kad prohtjede, da ga carem nazivaju i kao cara dvore, nezadovoljni takvim njegovim ponašanjem digoše se čobani i u ljutnji ubiše ga, baš u ovom dolu. Od tada je ime dolu “Carev Do”.
Ovu priču koja pripovjeda o tome kako je Carev Do dobio ime čuo sam od Novice Ćalasana iz Mratinja, čuvara Trnovačkog jezera.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Carev Do nalazi se na nadmorskoj visini od 2042 m i udaljen je oko 2 km zračne linije jugoistočno od najvišeg vrha Crnogorskog Maglića (2388 m/nv). Carev Do je prostrana uvala dugačka oko 800 m, a široka oko 100 m, položitih strana i jakih oblih rubova.
U središnjem dijelu dola je veća lokva vode a u vršnom dijelu je vrelo koje nikad ne presuši. U ljetnom periodu Carev Do je prekriven gustim busenom trava i raznobojnim planinskim cvijećem. Čobani iz Mratinja (selo u dolini rijeke Pive) izgonili su svoju stoku ovce, goveda u konje u Carev Do na ljetnu ispašu. Konji su ovdje boravili već od ranog ljeta do kasne jeseni i uživali u beskrajnoj slobodi i sočnoj travi. Ovako je nekad bilo a danas u ovom dolu caruje mir i tišina koju povremeno naruše rijetki planinari na prolasku, hitajući na vrhove Maglića.
Carev Do je dugo godina bio nezaobilazna tačka na pristupu do najviših vrhova Maglića. Sa Bosanskohercegovačke strane na uspon se polazilo od lokve na Dernečištu a sa Crnogorske strane od Mratinja. Planinarske staze iz oba pravca spajale se su na Klekovom Pleću. Od Mratinja pristup je moguć preko Vjeveričinog prodola na Klekovo Pleće ili zaobilazeći Veliko Pleće od Presjeke. Sa Crnogorske strane može se pristupiti i od Trnovačkog jezera planinarskom stazom preko Šarene Lastve do izlaska na Vidikovac gdje se spaja sa markiranom planinarskom stazom iz pravca Carevog dola.
Tako je nekad bilo dok nisu uspostavljena dva nova pristupa koji planinari danas najćeše koriste. Prvi pristup je uspostavljen 1976. godine kada su članovi PSD PTT “Prijatelj prirode“ Sarajevo markirali i uredili osigurani planinarski put. Put vodi od lokve na Dernečištu u početku kroz šumu Haluga a poslije preko pašnjaka na Kamenom od kojeg započinje uspon sjeveroistočnom stranom između dva lednička kotla do izlaska na prijevoj između Crnogorskog i Bosanskog vrha Maglića. Planinari su ovaj putu nazvali “Poštarski put“.
Drugi pristup je uspostavljen 1978. godine kada su članovi GSS Stanica Sarajevo markirali i uredili osigurani planinarski put koji vodi od Prijevora zapadnom stranom direktno na vrh Bosanskog Maglića. Planinari su ovaj put nazvali “Alpinistički put“.
Za Carev Do vezan je i jedan nesretni slučaj u kojem je smrtno stradao planinar Branko Karišik – Braco (27) iz Goražda. To se dogodilo 17.3.1979. godine kada je uslijed velike hladnoće i dubokog snijega, od iscrpljenosti, Karišik izgubio svoj mladi život u zagrljaju “bijele smrti”.
Karišik je rođen 22.7.1952. godine u selu Gučevo kod Rogatice. Završio je Višu tehničku školu mašinske struke i radio je kao inženjer u RO ”Pobjeda” Goražde.
O ovoj tragediji svjedoči spomen obilježje u Carevom dolu koje je u znak sjećanja na svog nastradalog člana postavilo PSD “Maglić“ Goražde. Na spomen-ploči pored ostalog u tekstu stoje zapisane i ove riječi:
JOŠ UVIJEK STIJENE I BOROVI KRTI
PRKOSE VJETRU I ”BIJELOJ SMRTI”
JOŠ UVIJEK U OVOJ GORI
NARAŠTAJ SE S PRIRODOM BORI
Naslovna slika: Maglić, oznaka na raskršću za vrelo u Carevom dolu i Trnovačko jezero
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 