21.9.1892. godine u Sarajevu je održana Osnivačka skupština Bosansko-hercegovačkog turističkog kluba (“Bosnisch-Herzegowinischer Touristen Klub in Sarajevo”) i ovaj datum smatra se početkom organiziranog planinarstva u BiH. Osnivačka Skupština je održana u kancelariji upravnog direktora Zemaljske vlade barona Huge von Kutschere, u prisustvu visokih vladinih činovnika. Na Osnivačkoj Skupštini je izabran i prvi Predsjednik, vladin savjetnik vitez Lothar von Berks.
Iste godine je izašlo prvo izdanje Ilustrovanog vodiča kroz Bosnu i Hercegovinu na njemačkom jeziku (″Illustrierter Führer durch Bosnien und Herzegowina″). Autori vodiča su Julius Pojman, inspektor za turizam u Zemaljskoj vladi i direktor banje Ilidža i Dr C. A. Neufeld, savjetnik i referent za turizam u Zemaljskoj vladi. U vodiču su dati podaci o planinama u BiH, njihovom geografskom položaju, flori i fauni s opisom pješačkih pristupa na mnoge visoke vrhove uz motivirajuće ilustracije krajolika.
Godine 1896. pod vrhom Trebevića na Sofama je podignuta prva planinarska kuća u BiH …
(Braco Babić i Drago Bozja, Planinarsko – turistički vodič po planinama oko Sarajeva, Kratak prikaz razvoja planinarstva, str. 12 – 15, izdavač Fondacija BITR-a, Sarajevo, 2006. god.).
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Treskavica se nalazi južno od Sarajeva (oko 30 km) i okružena je susjednim planinama: Lelijom (2032 m/nv), Visočicom (1967 m/nv), Bjelašnicom (2067 m/nv) i Jahorinom (1916 m/nv). Treskavica je prema narodnom predanju dobila ime po potresima kojima je u prošlosti bila izložena, a njen najviši vrh Ćaba (2086 m/nv) je dobio ime po dovištu koje je bilo na vrhu planine.
Vrhovi Treskavice su izazovni i privlače mnoge planinare da ih pohode, a među njima se svojom ljepotom ističu: Oblik (1876 m), Zubovi (1793 m), Veliki Ilijaš (1879 m), Ogorjeli kuk (1943 m), Djevojački kuk (1950 m), Ćabenske stijene (2060 m), Krajačića klanac (1971 m), Nikoline stijene (1908 m) i Veliki Treskač (1969 m). Alpinisti su upravo u stijenama navedenih vrhova ispenjali brojne alpinističke smjeri.
Masiv Treskavice u hidrografskom smislu predstavlja glavno razvođe između Crnog i Jadranskog mora. Prema narodnom predanju na Treskavici postoji 365 vrela. U podnožju planine izbijaju snažna vrela iz kojih nastaju veći potoci i rijeke: Grajseljička rijeka, Jezernica, vrelo Donji Krupac (pritoka Neretve), Vrhovinska rijeka (Hotovska rijeka), Ljuta (Dindolska rijeka / Repište), Rakitnica, Bijela, Hrasnica, Željeznica, Studenica i Bistrica.
Pejzaž Treskavice krase jezera: Bijelo (1697 m), Crno (1675 m), Platno (1570 m) i Veliko (1550 m). Sva četiri jezera su ledničkog porijekla i kao prirodne rijetkosti i objekti značajni za naučna istraživanja 1957. godine su stavljena pod zaštitu države. Postoje i druga jezera koja nisu ledničkog porijekla već su sezonskog karaktera i neka od njih ljeti presuše: Zmijsko jezero (1630 m), Trokunsko jezero (1220 m), jezero na Turovom stanu (1640 m), jezero na Spasovači (1590 m) i jezero na Gornjoj bari (1600 m). Zanimljivo je spomenuti i vještačko jezero poznato po nazivu Simovića Bara (1395 m). Jezero se nalazi u blizini Gvoznog polja i smješteno je pod krševitim liticama Malog i Velikog Treskača. Ovo jezero ima stalni dotok vode. Najveći dio površine jezera je pod gustom podvodnom vegetacijom.
U podnožju planine vrijedi vidjeti Kazane kod sela Turovi koji su nastali tako što je rijeka Željeznica, probijajući se na svom putu kroz stjenovitu gredu, izdubila prolaz. U tom neobično oblikovanom prolazu kroz stijenu voda ključa kao u kazanu pa je on po tome i dobio ime. Kazani pružaju vanrednu sliku prirodne ljepote, te su kao takvi 1957. godine stavljeni pod zaštitu države. Također vrijedi vidjeti vodopad Skakavac kod planinarske kuće na Paležu, visine 35 m, koji se može vidjeti jedino u proljeće kada nastaje topljenje snijega na Kozjoj luci.
Na Treskavici postoje tri planinarska objekta koje koriste planinari i drugi ljubitelji prirode: pl. kuća na Sustavcu (1177 m/nv), pl. dom na Paležu (1260 m/nv). i pl. sklonište kod Velikog jezera (1577 m/nv). Moguće je koristiti i lovačku kuću na Gvoznom polju (1340 m/nv).
U doba austrougarske uprave i okupacije Bosne i Hercegovine (1878. – 1918. god.) na Treskavici su izgrađene dvije lovačke kuće: na Spasovači ”Anselma – Hütte” (1630 m/nv) i na Turovom stanu ”Katharinen – Hütte” (1640 m/nv). Kuće su osim lovaca mogli koristiti planinari i drugi ljubitelji prirode. Također su izgrađene i uređene pješačke staze koje se i danas koriste. Pristup do obje lovačke kuće vodi iz Trnova (816 m/nv) u kojem je izgrađena Državna turistička kuća ”Bezirkshaus”. Raspolaže sa 15 ležaja. Kuća je stalno otvorena, ima domaćina i opskrbljena je sa hranom i napitcima.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata u doba vladavine Kraljevine Jugoslavije (1918. – 1941. god.) na Treskavici je Agrarna direkcija izgradila sklonište pod Bosanskim vratlom na Spasovači (1700 m/nv) a lovci su izgradili veliku kuću na Kozjoj luci (1498 m/nv).
1926. god. Izgrađena je prva planinarska kuća na Treskavici. Kuća se nalazi u Jablan dolu (1631 m/nv) u neposrednoj blizini markantne sjeverne stijene vrha Oblik. Objekat je prizeman, građen od brvna i pokriven šindrom. Raspolaže sa kuhinjom i jednom sobom sa zajedničkim ležajem za 10 osoba. Kuća je stalno otvorena, ima domaćina i opskrbljena je sa hranom i napitcima. Pristup do kuće vodi iz Trnova pravcem: selo Turovi – Hrasno – Široki do – vrelo Bugarka – Progriženica – Dugi greb – Peštera – Turov stan – Jablan do. Od Trnova do pomenute kuće potrebno je 3 sata i 30 minuta hoda. Objekat je pod upravom “Društvo planinara BiH” Sarajevo.
Iste godine ovo pl. društvo preuzima od Državnog erara bivšu Državnu turističku kuću ”Bezirkshaus” u Trnovu. Nakon obnove kuću su mogli koristiti turisti i planinari.
1935. god. objavljen je po prvi put na našem jeziku “Vodič kroz planine Bosne i Hercegovine”. Autor vodiča je Ing Jovo Popović – kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Izdavači vodiča su planinarska društva iz Sarajeva. Opis Treskavice ilustrovan je fotografijama i mapom sa ucrtanim planinarskim putevima. Mnogim planinarima daje podstrek da krenu na ovu planinu i upoznaju njenu ljepotu.
U ovom vodiču po prvi put se pojavljuje naziv najvišeg vrha Treskavice – Pakliješ, a tako je i evidentiran na karti u prilogu knjige. Vrh je prije toga nosio naziv Ćaba. Ovaj novi naziv je vjerovatno dobio po mnogobrojnim dubokim vrtačama kojima je narod dao ime Pakliješ, a nalaze se južno od najvišeg vrha Treskavice u masivu Pašine planine između kote 2086 m/nv i kote 2070 m/nv. Za ove vrtače kažu ako čovjek po magli ili snježnoj vijavici u njima zaluta jedva bi živu glavu iznio. Na Treskavici postoji još jedno područje sa gotovo istim nazivom a na karti je označeno pod nazivom Paklenjače. Ovo područje se nalazi južno od Trokun vrela i njegovo ime također pokazuje da se radi o negostoljubivom mjestu. Područjem dominira ljuti krš i gusta klekovina zbog koje je otežano kretanje i orijentacija na terenu.
1937. god. Josip Sigmund, planinar visokogorac, alpinist i turni skijaš, član podružnice HPD “Bjelašnica” Sarajevo, prepenjao je solo Kosi kamin u Ćabenskim stijenama. Bio je ovo prvi registrirani alpinistički uspon u stijenama Treskavice. Smjer je kasnije nazvan “Sigmundov smjer”.
25.6. – 1.7.1942. god. Grupe proleterskih udarnih brigada na putu za Bosansku Krajinu pod vodstvom Josipa Broza Tita prelaze sa Zelengore na Treskavicu. 25. juna, kolona od nekoliko stotina boraca je krenula na Treskavicu, pravcem: selo Borija – selo Šivolji – Gvozno polje gdje su stigli kasno navečer i prenoćili u obližnjoj šumi. Kiša je tu noć neprestano padala. Narednog dana 26. juna kolona boraca je već od ranog jutra krenula sa Gvoznog polja po velikoj hladnoći, pravcem: Bosansko vratlo – Spasovača – Kozja luka gdje su se zastavili radi odmora i tu prenoćili jer sutradan ih čeka zahtjevan marš. Trećeg dana pohoda 27. juna kolona je krenula sa Kozje luke, pravcem: Šišan – Crno jezero – Prohin smet – Ogorjeli kuk – Poljice – Bijela ljeska – Hojta. Tog dana im je bilo najteže, dok su se kretali kroz središnje područje planine zahvatilo ih je veliko nevrijeme, padao je snijeg kao u sred zime. Po dolasku na Hojtu prenoćili su u šumi. 28. juna, borci četvrte proleterske udarne brigade oslobodili su sela Lediće, Dejčiće, Ostojiće i Šabance. Dva dana kasnije 30. juna, pod predsjedništvom druga Tita, u kući domaćina Maksima Miovčića u Ledićima održana je sjednica Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. Narednog dana 1. jula partizanske jedinice su napustile ovaj planinski kraj i uputile se u selo Lukavac na Bjelašnici gdje su stigle istog dana. Po dolasku drug Tito i članovi Vrhovnog štaba smjestili su se i prenoćili u kući domaćina Osmana Pintola.
U Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945. god.) svi objekti na Treskavici koje su koristili lovci, planinari i drugi ljubitelji prirode su uništeni i spaljeni.
1948. god. Rješenjem vlade NR BiH formirano je Planinsko ogledno dobro “Gvozno” u sastavu Poljoprivrednog fakulteta iz Sarajeva koje na Gvoznom polju vrši ratarsku, voćarsku i stočarsku oglednu proizvodnju. Tako je na Gvoznu od 1953. godine sagrađeno 15 objekata za smještaj stoke i stambene zgrade za smještaj radnika. Godine 1962., sagrađen je studentski dom za izvođenje praktičnog dijela nastave za student poljoprivrednog fakuteta iz Sarajeva. U 1964. godini POD “Gvozno” je pripojeno Poljoprivrednom dobru ”Butmir” iz Sarajeva kao fakultetsko ogledno dobro na Gvoznu. Gajilo je priplodne junice i podizalo vještačke livade površine 35 ha. Vršilo eksploataciju šume u Gvoznu. Većina šume je isječena. Zemljišne površine kojim je upravljalo PD ”Butmir” od 1978. godine pripale su Poljoprivrednom dobru “Miro Popara” iz Kalinovika. Na zemljišnim površinama koje su mu dodjeljene Poljoprivredno dobro bavilo se prozvodnjom stoke za prodaju vune, mesa i mlijeka. Rukovodi i planinskim pašnjacima na Treskavici i Zelengori koje koriste stočari od Ljubinja, Stoca i Neuma iz Hercegovine, poznati po imenu Humljaci. Godine 1984., na području Pavlovca (pokraj puta Sarajevo – Kalinovik) formirana je farma za uzgoj ovaca kojom upravlja Zemljoradnička zadruga Kalinovik. Ubrzo nakon toga PD “Miro Popara” Gvozno i ZZ Kalinovik se integrišu u sastav Udružene poljoprivredene industrije (UPI) Sarajevo.
1949. god. Na najvišem vrhu Treskavice je postavljena nova oznaka. U radnoj akciji učestvuju sarajevski planinari visokogorci: Rade Lasić, Drago Čelper, Ivan Fidler, Drago Entraut i Terezija Barač – Entraut.
1950. god. U Sarajevu je osnovano planinarsko društvo “Treskavica”, s ciljem da među radnim ljudima i omladinom razvija oblike sportsko-rekreativne aktivnosti. Odmah po osnivanju članovi planinarskog društva poduzimaju dobrovoljne radne akcije na markiranju planinarskih staza na Treskavici i započinju sa izgradnjom pl. kuća na Sustavcu i Kozjoj luci.
Uporedo sa izgradnjom planinarskih kuća, podignuto je i planinarsko sklonište na najvišem vrhu Treskavice (2086 m/nv). Sklonište je napravljeno od željeznog lima po uzoru na Aljažev stolp na Triglavu u Sloveniji – najviši vrh Julijskih Alpa. Konstruktor skloništa bio je Ing Rade Lasić. Na izgradnji skloništa najviše su se angažirali sarajevski planinari visokogorci: Rade Lasić, Đoko Petrović, Hidajet Galičić, Mustafa Bundo i Drago Čelper. Probna montaža metalne konstrukcije skloništa najprije je izvršena u staroj termoelektrani u Sarajevu, a zatim je ranu jesen izvedena masivna radna akcija uz učešće planinara iz matičnog pl. društva i drugih sarajevskih pl. društava u kojoj je metalna konstrukcija u dijelovima i cementom prenesena na najviši vrh Treskavice. Pijesak za izradu temelja skloništa je kopan na vrhu, a voda je uzeta na Ušljivim vrelima.
Prilikom razmatranja davanja naziva skloništa na Upravnom odboru PD ”Treskavica”, predsjednik društva Ing Nikola Sedlar predložio je da se skloništu da naziv po Radi Lasiću u znak priznanja za njegov doprinos na izgradnji ovog objekta. Rade Lasić, veliki planinarski entuzijasta, čovjek izuzetne skromnosti bio je protiv ovog prijedloga. Nakon toga donesena je odluka da se skloništu da naziv ”Đokin toranj” po Đoki Petroviću, dugogodišnjem predsjedniku PD ”Treskavica” i jednim od osnivača ovog Društva. Planinarima je ovo sklonište bilo od velike važnosti da se u njemu mogu skloniti u najrazličitijim vremenskim uvjetima, a vremenom je postalo prepoznatljiv simbol Treskavice.
1951. god. Planinari Jugoslavije izveli su pohod u aprilu i maju mjesecu u kojem su preko mnogih planina prenijeli štafetnu palicu povodom pedeset i devetog rođendana voljenom maršalu drugu Titu. Planinarska Titova štafeta je krenula iz Sloveniji sa Triglava (2864 m), najvišeg vrha Jugoslavije. U sklopu pohoda planinari BiH nosili su štafetnu palicu padinama Treskavice od 17. do 18. aprila ovim pravcem:
1. dan, Trnovo – selo Turovi – pl. kuća na Sustavcu – Palež – Skok – Glibovac – pl. kuća na Kozjoj luci;
2. dan, pl. kuća na Kozjoj luci – Spasovača – Bosansko vratlo – Gvozno polje – Kalinovik.
7.10.1951. god. Održano je svečano otvorenje novoizgrađenih planinarskih kuća na Sustavcu i Kozjoj luci. Uz prisustvo velikog broja planinara iz pl. društava BiH ujedno je obavljeno i svečano otvorenje novoizgrađenog planinarskog skloništa na najvišem vrhu Treskavice.
– Planinarska kuća na Sustavcu:
Kuća je smještena na 1177 m/nv uz lijevu obalu Hrasničkog potoka. Okružena je sa jedne strane crnogoričnom šumom na istočnim padinama vrh Kožljen (1437 m/nv), a na drugoj strani okrenutoj ka potoku manjom livadom. Objekt je prizeman, građen od brvna, pokriven šindrom. Ima zajedničku trpezariju i kuhinju za 10 osoba, opremljenu za individualno pripremanje hrane, a u sobi se nalazi 8 ležaja. Za osvjetljenje se koristi petrolejska lampa, a vodom se snabdjeva sa vrela koje se nalazi odmah pokraj kuće. Do pl. kuće se može pristupiti za 1 sat hoda, makadamskom cestom iz sela Turovi ili iz Rajskog dola markiranom pl. stazom. Otvorena je po potrebi uz predhodnu najavu, nije opskrbljena sa hranom i napitcima. Kuća je pod upravom PD “Treskavica” Sarajevo.
– Planinarska kuća na Kozjoj luci:
Kuća je smještena na 1498 m/nv na velikoj livadi okruženoj sa svih strana bjelogoričnom i crnogoričnom šumom. Objekat je izgrađen od drveta i kamena, pokriven limom. Kasnije je više puta dograđivan. Nakon kompletnog renoviranja koje je trajalo od 1957. – 1958. godine objekat je dobio novi naziv: pl. dom “Josip Sigmund” po imenu sarajevskog planinara i narodnog heroja. U to vrijeme bio je to jedan od najbolje opremljenih planinarskih domova u SFRJ. Dom raspolaže kuhinjom i trpezarijom za 60 osoba. U 15 soba na prvom spratu ima po 1, 2, 3, i 4 kreveta., te 3 zajedničke sobe sa ukupno 60 ležaja. Također dom raspolaže tekućom vodom i sanitarajima u prizemlju objekta. Za osvjetljenje koristi agregat. Dom ima stalnog domaćina, otvoren je tokom cijele godine i opskrbljen sa hranom i napitcima. Do pl. doma se može pristupiti makadamskom cestom iz sela Turovi ili iz Rajskog dola markiranom pl. stazom do pl. kuće na Sustavcu , a dalje također markiranom pl. stazom preko Skoka (2 sata i 30 minuta hoda). Dom je pod upravom PD “Treskavica” Sarajevo.
1952. god. Izgrađena su četiri nova lovačka objekta: kuća na Turovom stanu, kuća na Spasovači, kuća na Pandurici i kuća u Rajskom dolu.
1957. god. Četiri Treskavička jezera ledničkog porijekla: Bijelo (1697 m), Crno (1675 m), Platno (1570 m) i Veliko (1550 m) kao prirodne rijetkosti i objekti značajni za naučna istraživanja su stavljena pod zaštitu države.
1958. god. u mjesecu septembru puštena je u obilazak Sarajevska transverzala. Osnivač transverzale je Sreski planinarski savez Sarajevo. Transvezala se može obići za 8 – 9 dana hoda i ukupno ima 34 kontrolnih tačaka. U sklopu transverzale na Treskavici su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: planinarska kuća na Sustavcu (KT 20), planinarski dom ”Josip Sigmund” na Kozjoj luci (KT 21) i Ogorjeli kuk (KT 22). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.
1970. god. PD “Treskavica” Sarajevo povodom jubileja 20-godišnjice od osnivanja (1950. – 1970. god.) izgradilo je dvije česme na kojima su postavljene spomen-ploče sa imenima zaslužnih članova društva:
– Česma Sulje Suljagića (1885. – 1962. god.) na Sustavcu,
jedan od osnivača Društva planinara u BiH i PD “Treskavica“.
– Česma Radeta Lasića (1909. – 1957. god.) na Skoku,
jedan od osnivača PD “Treskavica“, dao veliki doprinos na izgradnji pl. kuće na Sustavcu, pl. doma “Josip Sigmund“ na Kozjoj luci, inicijator i konstruktor pl. skloništa “Đokin toranj“ na najvišem vrhu Treskavice.
1972. god. Planinarski savez BiH uspostavio je transverzalu “Po planinama Bosne i Hercegovine“. Vodič i dnevnik pripremio je autor Mehmed Šehić, sarajevski planinar. U sklopu transverzale na Treskavici su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: planinarska kuća na Sustavcu (KT 68), planinarski dom ”Josip Sigmund” na Kozjoj luci (KT 69) i vrh Pakliješ / Đokin toranj (KT 70). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.
1975. god. Ime najvišem vrhu Treskavice po drugi put je preimenovano u Đokin toranj, ova nova promjena naziva vrha je zvanično evidentirana na TK 1:25.000, izdanje Vojnogeografski institut Beograd. Vrh je prije toga nosio naziv Pakliješ.
15.1.1979. god. Iz Kalinovika krenuli su putem iznad Hreljića za Ljutu đaci Šerif Holjan (17), Ekrem Holjan (14) i Ethem Hatibović (12). Na njih se obrušila snježna lavina koja je krenula ispod vrha Lukavca (1768 m/nv), sa južnih obonaka Treskavice, i kretala se do dna Vrhovine, prema Hreljićima, i zatpala ih. Ta snježna lavina bila je široka nekoliko desetina metara i dužine od nekoliko stotina metara. Debljina snježne lavine iznosila je više od 15 metara. Nastradali đaci nađeni su nakon 100 dana, kada se snijeg iz lavine otopio, početkom aprila 1979. godine.
1980. god. PD “Treskavica” Sarajevo povodom jubileja 30-godišnjice od osnivanja (1950. – 1980. god.) u znak sjećanja na zaslužnog člana društva Aleksandra Obradovića (1920. – 1980. god.) postavilo je spomen-ploču s njegovim imenom na česmi kod pl. doma na Kozjoj luci. Bio je jedan od osnivača PD “Treskavica“ i 20 godina predsjednik društva.
1983. god. u mjesecu junu puštena je u obilazak “Famosova planinarska transverzala“. Osnivač transverzale je PD “FAMOS” Hrasnica. Transverzalni put prelazi preko Treskavice, Bjelašnice i Igmana. Transvezala se može obići za 4 dana hoda i ukupno ima 12 kontrolnih tačaka. U sklopu transverzale na Treskavici su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: partizanski spomenik u selu Šivolji (KT 1), nekropola stećaka na Gvoznom polju (KT 2), Spasovača (KT 3), planinarski dom ”Josip Sigmund” na Kozjoj luci (KT 4), pećina Ledenica (KT 5) i Ogorjeli kuk (KT 6). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeno pl. društvo.
1987. god. u mjesecu oktobru puštena je u obilazak planinarska transverzala “Stijene i vrhovi Treskavice“. Osnivač transverzale je PD “Treskavica” Sarajevo. Transvezala se može obići za 4 dana hoda i ukupno ima 14 kontrolnih tačaka. U sklopu transverzale na Treskavici su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: Kazani na rijeci Željeznici u selu Turovi (KT 1), lovačka kuća na Turovom stanu (KT 2), vrh Oblik (KT 3), pećina Ledenica (KT 4), vrh Barice (KT 5), Mliječnica (KT 6), vrh Đevigrad (KT 7), vrh Pakliješ (KT 8), Malo Vratlo (KT 9), vrh Veliki Treskač (KT 10), vrh Kobiljača (KT 11), nekropola stećaka na Gvoznom polju (KT 12), selo Vlaholje (KT 13) i Kalinovik (KT 14). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeno pl. društvo.
U minulom ratu u BiH (1992. – 1995. god.) svi objekti na Treskavici koje su koristili lovci, planinari i drugi ljubitelji prirode su uništeni i spaljeni. Također je i pl. sklonište ”Đokin toranj” uništeno a njegovi ostaci se nalaze stotinjak metara niže na južnoj stani najvišeg vrha Treskavice. Na Treskavici su tada vođene borbe tako da u nekim područjima planine i sada prijeti opasnost od neekspodiranih ubojitih sredstava. Iz tog razloga planinari dugo godina nakon rata nisu išli na Treskavicu.
11. – 12.3.2000. god. Klub ljubitelja prirode i avantura ”Yeti” Sarajevo, organizirao je
1. Memorijalni zimski pohod na najviši vrh Treskavice – Pakliješ (2086 m/nv). Mjesto okupljanja učesnika pohoda je u selu Šabići gdje su prenoćili u zgradi osnovne škole. Sutradan je pohod izveden po oblačnom vremenu i dubokom snijegu, pravcem: selo Rakitnica – Šljemena – Baletina voda – Ploča – Bijele vode – vrh Pakliješ. U pohodu učestvuje 75 planinara iz sarajevskih pl. društava.
2005. god. u augustu mjesecu obnovljena je markacija na planinarskoj stazi od prijevoja na Šišanu preko Nikolinog ždrijela, Konjskih voda i Suhe lastve na vrh Pakliješ. Markaciju je samostalno uradio Ferdinand Žagovec Ferdo, planinar visokogorac. Ferdo je tada imao 83 godine starosti. Materijal i pribor za markiranje (boju i četke) financirao je od svoje skromne mirovine. Obnovljena markacija omogućila je mnogim planinarima da se bezbjedno kreću ovim pravcem bez bojazni od opasnosti neeksplodiranih ubojitih sredstava.
2006. god. Obnovljena je i stavljena u funkciju planinarska kuća na Sustavcu. Nakon proširenja gabarita objekta kuća ima 3 sobe, sa ukupno 20 kreveta. Raspolaže sa trpezarijom i skromno opremljenom kuhinjom. Ispred pl. kuće na livadi odmah pokraj Hrasničkog potoka sagrađeni su od drveta 4 bungalova, sa po 4 kreveta. Do kuće se može doći terenskim vozilom makadamskom cestom i markiranom pl. stazom iz sela Turovi ili iz Rajskog dola za 1 sat hoda. Kuća i bungalovi su pod upravom PD “Treskavica” Trnovo.
2007. – 2010. god. Planinari su u ovom periodu izveli mnogobrojne radne akcije na obnovi markacije planinarskih staza koje vode do jezera i na najznačajnije vrhove Treskavice.
Također je markirana i nova pl. staza na vrh Veliki Treskač (1969 m/nv). Staza vodi od lovačke kuće na Gvoznom polju do jezera Simovića Bara od kojeg započinje jak uspon prvo između krupnih stjenovitih odlomaka a poslije preko sipara i strme travnate padine kroz jarugu (točilo) ispod litica Malog Treskača do izlaska na greben, dalje zapadno na vrh. Za uspon na vrh potrebno je 3 sata hoda. Uspon na ovaj vrh u zimskom periodu predstavlja izazovnu visokogorsku turu. Markiranje ove pl. staze urađeno je 3.10.2010. godine, a akciju su izveli članovi PD “Treskavica” Trnovo.
Obnova markacije na planinarskim stazama je značajna zbog sigurnosti planinara jer na nekim područjima Treskavice i sada postoji opasnost od neeksplodiranih ubojitih sredstava ostalih iz minulog rata.
2010. godine na najvišem vrhu Treskavice, mještani iz sela Ljuta postavili su željezni jarbol i tablu sa novim nazivom vrha Mala Ćaba. Time je po treći put ovaj vrh preimenovan, njegov originalni naziv Ćaba, prvo je promjenjen u Pakliješ a potom u Đokin toranj. Nekoliko godina kasnije grupa sarajevskih planinara sagradila je na ovom vrhu kamenu piramidu oblika kocke, dimenzija 1,80 m x 1,80 m, visine 2,00 m.
7. – 8.9.2013. god. Svečano je otvoren “Planinarski put Dr Jovo Elčić”. Put vodi preko vrhova na tri planine: Treskavicu – vrh Veliki Treskač 1969 m/nv, Leliju – vrh Velika Lelija 2032 m/nv i Zelengoru – vrh Bregoč 2014 m/nv. Uz prisustvo više od 80 planinara iz BiH i regiona pohod je izveden po lijepom i sunčanom vremenu. Autor počasne značke, vodiča i dnevika planinarskog puta je Braco Babić.
2104. god. Na Paleži je zvanično otvoren i stavljen u funkciju novi pl. dom koji nosi naziv ”Radovan Bjelica”. Radovi na izgradnji doma su započeti 2009. godine. Dom je smješten na nadmorskoj visini 1260 m. Nalazi se pokraj makadamske ceste i do njega se može doći terenskim vozilom i markiranom pl. stazom iz sela Turovi ili iz Rajskog dola za 1 sat i 3 minuta hoda. U prizemlju objekta se nalazi kuhinja sa svom potrebnom opremom i velika trpezarija. Na spratu su 4 sobe sa ukupno 15 ležajeva, a u potkrovlju su palače na kojim se može smjestiti 10 – 15 osoba. Također, boravak i noćenje je moguće u pomoćnom objektu. Oko doma je uređen prostor za kampiranje. U objektu je uvedena voda i dostupne su sanitarije (toulet i tuš kabina). Za osvjetljenje koristi agregat. Dom je pod upravom PESD ”Runolist 2005” Trnovo.
2015. god. EPD “Treskavička jezera” Trnovo izgradilo je planinarsko sklonište kod Velikog jezera. Objekat je smješten na nadmorskoj visini 1577 m na zapadnoj strani jezera. Raspolaže sa kompletnim inventarom. Do objekta je dovedena voda sa obližnjeg izvora. Smještajni kapacitet je 16 mjesta.
23.09.2023. god. Postavljena je spomen-ploča Josipu Sigmundu (1912. – 1943.), jednom od trojice glavnih utemeljitelja bh. alpinizma. Spomen-ploča se nalazi ispod Suhe Lastve, pored markirane planinarske staze koja vodi ispod Nikolinih stijena prema Bijelom jezeru, na mjestu odakle se otvara pogled na Ćabenske stijene.
Autori idejnog projekta postavljanja spomen-ploče su Braco Babić i Slobodan Žalica. Pomoć kod realizacije na terenu dala je GSS-Stanica Sarajevo. U akciji su učestvovali: Zaim Begaj, Redžep Grabus, Nemanja Hrnjez, Slobodan Žalica.
Josip Sigmund je tridestih godina prošlog stoljeća otvorio novo poglavlje u bh. vrhunskom planinarstvu ili alpinizmu, i to svojim zahtjevnim solo usponima u Ćabenskim stijenama na Treskavici, te u stijeni Klapavice na Čvrsnici. Prvi je u BiH objavio tehnički opis prvenstvenog smjera (smjer u Klapavici). Bio je i veliki turni skijaš. Prvi je zimi pristupio na skijama na Velikom Vilincu te na Pločno na Čvrsnici. Također, planinarski pisac, najviše je objavljivao u “Hrvatskom planinaru”.
Spomen-ploče drugoj dvojici glavnih utemeljitelja bh. alpinizma postavljene su na Romaniji tokom proteklih godina, Dragi Šeferu pod Djevojačkim stijenama (11.12.2016.) i Dragi Entrautu pod Velikim stijenama (22.05.2016.). U akciji su učestvovali: Šemso Halebić, Sead Omerović, Slobodan Žalica.
Naslovna slika: Treskavica, uspon na Ćabenske stijene (2060 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 