Sudbinske godine 1697, 1878, 1914, 1941, 1984 i 1992 obilježile su povijest Sarajeva – grada dobrih ljudi, ljudi velikog srca i srdačnog gostoprimstva. Gotovo sve navedene godine su bile tragične osim 1984-te kada je Sarajevo primilo ljude iz cijelog svijeta i preko televizijskih ekrana postalo poznato na svim kontinetima kao domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara.
Tragične 1992 godine, Sarajevo je ponovno preko televizijskih ekrana postalo poznato u cijelom svijetu. Vojska Republike Srpske i Jugoslavenska narodna armija su držale grad pod opsadom koja se mogla naslutiti nakon što su naoružane pristalice SDS-a u noći s 1. na 2. mart 1992. godine počele da postavljaju barikade u pojedinim dijelovima Sarajeva.
Tokom opsade grada Sarajeva, blizu 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnom artiljerijskom granatiranju i hicima iz snajpera. Na grad je dnevno padalo u prosjeku 328 projektila. 22. jula 1993. godine na grad je ispaljeno rekordnih 3.777 projektila.
Bila je to surova opsada. Grad je bezraložno tučen ognjem i čelikom. Trajalo je to danima i noćima. Građani Sarajeva trpili su zimu, glad, žeđ, tamu. Ginuli su i bivali ranjavani ali moral Sarajlija nije se slomio i pored toga što je ubijeno 11.541 građanin, među njima 1.601 dijete a ranjeno i ostalo trajnih invalida 61.136.
U obrani grada borili su se i stari i mladi, muškarci i žene. Svako na svoj način. Neki sa puškom a neki sa kanisterom za vodu u ruci. Svijet je bio zaprepašten ali i nedovoljno efikasan. Ipak morao je biti zadivljen hrabrošću i upornošću Sarajlija koji su obranili svoj grad i ujedno svoju državu Bosnu i Hercegovinu.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planinarsko društvo “Željezničar“ iz Sarajeva u znak sjećanja na slavnu i herojsku odbranu grada organiziralo je Memorijalni pohod simboličnog naziva “1000 dana opkoljenog Sarajeva“ mada je opsada trajala puno duže. Grad je bio opkoljen od 5. aprila 1992. godine do 29. februara 1996. godine. Sarajevska je opsada sa 1.425 dana jedna od najdužih u povijesti modernog ratovanja.

Prvi Memorijalni pohod je održan od 17. – 18. maja 1997. godine. U pohodu je bilo preko 500 učesnika. Najveći broj učesnika su činili učenici iz gotovo svih srednjih škola na području Kantona Sarajevo i studenti sa fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Također u pohodu su učestvovali i mnogi građani i planinari iz Sarajeva. Memorijalni pohod je postao tradicionalan i veoma popularan ali na žalost danas se više ne organizira.

Markiranje trase duž linije odbrane grada u dužini od 44.159 m trajalo je 8 dana (4 vikenda). Na određenim mjestima je obilježeno ukupno 13 KT (kontrolne tačke). Obilaznici su mogli da otisnu žig kontrolne tačke u naročiti dnevnik koji je organizator pohoda prije polaska na pješačenje uručio svim učesnicima.
Markiranje trase uradili su sarajevski planinari: Ahmed Sulejmanović, Ramiz Sarić, Nedžad Ibrahimović, Kemal Korić i Braco Babić. Članovi ekipe za markiranje su ujedno bili i vodiči na Prvom Memorijalnom pohodu.
Redni broj kontrolne tačke, naziv lokacija i nadmorska visina:
KT – 1, Trg Heroja (510 m/nv)
KT – 2, Mojmilo (680 m/nv)
KT – 3, Tunel (520 m/nv)
KT – 4, Hladnjača (490 m/nv)
KT – 5, Rajlovac (500 m/nv)
KT – 6, Vis (696 m/nv)
KT – 7, Žuč (850 m/nv)
KT – 8, Orlić (876 m/nv)
KT – 9, Pionirska dolina (600 m/nv)
KT – 10, Špicasta stijena (768 m/nv)
KT – 11, Kozija ćuprija (600 m/nv)
KT – 12, Čolina kapa (966 m/nv)
KT – 13, Bosut (650 m/nv)

Naslovna slika: Sarajevo danas – panorama sa brda Hrasno


Pozdrav Braco! Hvala za interesantan tekst kao i uspomenu na mog rahmetli amidžu Kemala Kemu Korića.
VolimLiked by 1 osoba
Pozdrav Eldine, drago mi je da si se javio i spomenuo tvog rahmetli amidžu Kemu. Baš mi je žao, ostaće mi u trajnom sjećanju kao dobar čovjek. Napravili smo mnoge zajedničke lijepe ture u planini. Upravo smo Kemo i ja u tandemu markirali dionicu Kota 850 m/nv na Žuči – Kozja ćuprija u sklopu Memorijalnog pohoda stazama oko opkoljenog Sarajeva.
VolimVolim