Klobuk – “Sveto brdo” – PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Brdo Klobuk nadmorske visine 478 m nalazi se u blizini granice Bosne i Hercegovine sa Republikom Hrvatskom i udaljeno je oko 10 km zapadno od grada Ljubuškog. Prema kazivanju mještana za vrijeme vladavine Osmanlija na Klobuku su se okupljali vjernici kršćani radi molitve i obreda. Pretpostavlja se da je na vrhu brda nekada stajala crkva sv. Marka pa iz tog razloga narod u ovom kraju vrh naziva Markovište, a Klobuk smatra “svetim brdom“.
Ovo brdo po prvi put smo posjetili 2008. godine na čije smo tjeme pristupili stazom zaraslom u grmlje i preko oštrog kamenjara. I pored toga za vrijeme uspona uživali smo u prekrasnim razgledima na okolna brda, polja, sela i rijeku Mlade – to je bila nagrada za naš trud. Danas je puno lakše pristupiti na vrh ovog brda, naime 2013. godine je urađena pješačka staza, sagrađena zavjetna kapelica i postavljen veliki križ. Brdo Klobuk zrači nekom posebnom energijom koja oduševljava svakog tko na njega kroči.
Na Klobuku nisu vršena arheološka iskopavanja i zvuči gotovo nevjerojatno da su na području Ljubuškog kroz čitavu povijest organiziranog arheološkog istraživanja u Bosni i Hercegovini, provedena tek četiri opsežnija istraživačka zahvata: dva u Docima (Vitina) 1893. i 1956., Ć. Truhelka i D. Sergejevski, jedno u Dračevici (Donji Radišići) 1894., F. Fiala, i jedno na Gračinama (Humac) 1977. – 1980. godine, I. Bojanovski.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Brdo Klobuk nalazi se tačno na prijelazu krševitog dijela Bekije (područje Imotskog i Gruda) u pitomiju Nahijsku nizinu vitinjskih i ljubuških polja. Poput neke ogromne kamene piramide ovo brdo dominira okolnim krajolikom. U njegovoj okolici smjestilo se 12 naselja a najveće je istoimenog naziva kao i brdo – selo Klobuk. Selo je smješteno na nadmorskoj visini 110 m u podnožju brda na sjevernoj strani. Također na sjeveroj strani brda nalazi se spilja Jazvina i tri vrela: Rakovik poviše sela Osoje, Borje iznad Kapel Mahale i Čuljkovo vrelo prije sela Borasi.
Šire područje Klobuka karakterizira blaga mediteranska klima s blagim i kišovitim zimama, te toplim i suhim ljetima s velikim brojem sunčanih dana.
Ljudi iz ovog kraja bave se poljoprivrednom proizvodnjom: vinogradarstvom, voćarstvom, povrtlarstvom i stočarstvom. Ovo područje je poznato po kvalitetnom vinu spremljenom od blatine i žilavke kao i od nekih drugih sorti grožđa. Također vrijedi spomenuti i proizvodnju povrća u plastenicima, med, suhe smokve, kozji sir i duhan.

Kroz selo Klobuk protiče rijeka Mlade. Njene bistre vode i krajolik koji je okružuje, čine je jednim od najljepših dijelova ovog kraja. Naziv rijeke Mlade je stranog porijekla koja potječe od turske riječi “Maddel Irmak”, što znači “Prokop Rijeka” i odnosi se na rijeku ponornicu, a kasnije se ova riječ razvila u današnji naziv – Mlade.
Nizvodno od sela Klobuk rijeka Mlade gradi nekoliko lijepih sedrenih kaskada i nakon kraćeg mirnog toka formira vodopad Koćušu. Rijeka Mlade je dio sistema rijeka ponornica: Tihaljina – Sita – Mlade – Trebižat koje čine jedinstvenu hidrološku cjelinu u dužini od 51 km od izvorišta u Peć Mlinima do ušća u Neretvu.

Zanimljivo je da se na području Ljubuškog nalaze brojna arheološka nalazišta iz drevne hercegovačke graditeljske ostavštine, od kojih mnoga datiraju još iz prapovijesti, rimskog vremena i srednjeg vijeka. Prema podacima iz Arheološkog leksikona Bosne i Hercegovine na ovom području registrirano je, locirano i opisano oko 120 arheoloških nalazišta koja ispunjavaju dug vremenski okvir od neolitika do kasnog srednjeg vijeka (od 6000. god. pr.n.e. do 16.-17. stoljeća).
Na prostoru zapadne Hercegovine, postoji čitav niz prapovijesnih, do sada gotovo neistraženih gradina koje sadrže obilje pokretne građe ilirsko-helenističkih obilježja iz kasnijeg željeznog doba.

Prapovijesne građevine na hercegovačkom kršu rijetko se danas istražuju zbog nedostatka interesa lokalnih i regionalnih arheologa, što rezultira rijetkim proučavanjem megalitskih prapovijesnih građevina.
Povijesno – arheološke lokalitete na vrhovima brda i planina u Bosni i Hercegovini treba valorizirati i zaštiti od devastacija kao što je izgradnja radarskih stanica i telekomunikacijskih tornjeva za postavljanje baznih stanica mobilne mreže te radiodifuzijske opreme za radio i TV.