Vrelo Donji Krupac nalazi se u klisuri na gornjem toku rijeke Neretve, nizvodno od mjestašca Ulog (oko 7 km zračne linije). Smješteno je na 540 metara nadmorske visine s desne strane Neretve u podnožju sela Luko (900 m/nv). Prekoputa vrela s lijeve strane rijeke nalazi se selo Ljusići (780 m/nv).
Donji Krupac izvire ispod jedne pećine i nakon toka od 150 – 200 m uljeva se u Neretvu. Na svom kratkom toku stvara prelijepe slapove, kaskade i brzake padajući preko ogromnih sedrenih kamenih blokova prekrivenim mahovinom i drugim vodenim biljem. Bezbroj vodenih kapljica rasprskava se, pružajući na taj način impresivne prizore.
Donji Krupac je najjače vrelo u gornjem toku rijeke Neretve. Njegova količina vode je veća nego količina vode koju ima Neretva na mjestu gdje se sastaju. Nekada su na Donjem Krupcu bili mlinovi. Bilo je šest kamenih mlinskih točkova. U to vrijeme sa svih strana se donosio ječam i pšenica na konjima i mljelo se žito. Bile su i stupe za valjanje tkane odjeće. Odjeća se tkala na stan, krojila, šila i valjala u stupama.
Visoke prirodne vrijednosti i specifičnosti gornjeg toka Neretve od Uloga do Glavatičeva gotovo su nepoznate javnosti vjerojatno i zbog toga što su bile teško dostupne zbog nerazvijene saobraćajne mreže i veoma rijetke naseljenosti.
Kao iznimna prirodna ljepota i objekat osobito značajan za nauku i turizam, vrelo Donji Krupac je stavljeno pod režim zaštite Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti – Sarajevo, još davne 1958. godine.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Izlet na vrelo Donji Krupac kod Uloga
(zapis iz mog pl. dnevnika, 12.5.2007.)
Na planinarsku turu krenuli smo iz sela Nedavić (820 m/nv) koje je od Kalinovika udaljeno oko 15 km na regionalnom putu za Ulog i Nevesinje. Iz sela silazimo livadama do vrela Studenac a dalje kroz šumarke do visećeg žičanog mosta na Neretvi. Nakon prelaska rijeke penjemo se uzbrdo konjskom stazom koja vodi pokraj markantnog stjenovitog vrha Treskavac (821 m/nv) i njome stižemo u selo Ljusići.
U selu isped svoje kuće srdačno nas je dočekao domaćin Milan Govedarica te uz kafu i rakiju kojom nas je počastila njegova supruga razgovarali smo o budućoj hidroelektrani koja treba da se gradi u klisuri na Neretvi, nedaleko od Ljusića. Milan kaže da je cijeli svoj život proveo bez struje i telefona. Selo Ljusići stoljećima je izolovano od svijeta zbog nedostatka bilo kakve putne komunikacije a također nije elektrificirano niti ima telefonsku vezu. Do sela se može pristupiti jedino pješke ili na konju, a najbliže naselje je selo Nedavić s druge strane Neretve. Milan i njegova supruga su jedni koji su ostali da žive u selu nakon posljednjeg rata u BiH. Mnoge nedaće su ih pratile kroz život ali su ipak ostali zdravi i vedri duhom, govore kako im se kuća nalazi u entitetu Republika Srpska a štala s kravama i konjima u entitetu Federacija BiH. Naime Dejtonskim mirovnim sporazumom administrativna međuentitetska linija razgraničenja prelazi kroz njihovo imanje između kuće i štale.
Nakon odmora u Ljusićima sišli smo strmom konjskom stazom kroz šumu do klisure na Neretvi gdje je ušće Donjeg Krupca. Najveći broj učesnika izleta ostao je pokraj Neretve da se osvježi i uživa u bujnom zelenilu, cvrkutu ptica i žuboru rijeke dok se manja grupa odvažnih planinara uputila do vrela Donjeg Krupca i pregazila pedesetak metara široku Neretvu. Nešto niže od ušća Donjeg Krupca voda u Neretvi nije duboka ali je jako hladna. Korito rijeke bilo je sklisko, ali na svu sreću niko nije pao u vodu. Ipak je vrijedilo truda i doći na ovo čudesno vrelo na kojem je jedan stari mlin s limenim krovom bio očuvan i spreman za mljevenje žita.
Svrha našeg izleta bila je peticija koju smo uputili protiv izgradnje buduće HE Ulog. Izgradnjom pristupnih puteva i objekata postrojenja buduće hidroelektrane i betonske brane na akumulacionom jezeru cijela klisura Neretve na potezu od sela Nedavić do sela Ljusići biće trajno uništena, a također i dolina Neretve nizvodno od Uloga do klisure biće potopljena akumulacionim jezerom.
Na izletu je učestvovalo 70 planinara a vodiči su bili Alen Lepirica, Gordan Čahtarević i Braco Babić. Tura je ukupno sa pauzama za odmor trajala 8 sati hoda. Izlet je organiziralo PSD “Lisin” Sarajevo.
Rijeka Neretva
Izvorišnu čelenku rijeke Neretve čini nekoliko jakih vrela pod Gredeljom (1225 m/nv) na obroncima Zelengore, oko 1,5 km južno od sela Gornja Luka. Neretva je duga 225 km i najvećim dijelom protječe kroz Bosnu i Hercegovinu (208 km), a manjim dijelom kroz Hrvatsku (22 km). Najduža je pritoka Jadranskog mora s istočne obale. Od izvora do ušća Rame Neretva teče prema sjeverozapadu, a nakon toga naglo skreće prema jugu. Odatle njena dolina presijeca planinske vijence pod pravim ili oštrim uglom. Ovaj dio Neretve odlikuje se kanjonskim stranama visine od 800 do 1200 m. Na tom dijelu je plahovita planinska rijeka. Po izlasku iz kanjona u mostarsko Bijelo polje pa sve do utoka u Jadransko more Neretva je mirna rijeka.
Najveće pritoke Neretve su: Rakitnica, Bijela (konjička), Trešanica, Baščica, Neretvica, Rama, Doljanka, Glogošnica, Grabovica, Drežanka, Bijela (Mostarska), Radobolja, Buna, Bunica, Bregava, Trebižat i Krupa. Sa veoma raširenom hidrografskom mrežom čini zasebnu prirodnu cjelinu i jedinstven ekosistem u jugoistočnom dijelu Europe.
Gornji tok Neretve
Prvobitna definicija gornjeg toka Neretve bila je ograničena na dio toka rijeke od izvorišta do ušća rijeke Rame. Međutim, geografska definicija gornjeg toka je izmjenjena sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća izgradnjom HE Jablanica, odnosno formiranjem akumulacionog jezera (Jablaničko jezero). Sadašnji pojam gornjeg toka Neretve reduciran je od njenog izvora pod Gredeljom (1225 m/nv) do Konjica (289 m/nv).
Slivna površina gornjeg toka Neretve od njenog izvora do Konjica je oko 1400 km², a dužina glavnog toka oko 85 km, sa srednjim padom toka od 12 %. Dolina Neretve u gornjem toku geomorfološki je različita sa pretežno krečnjačko – dolomitnim sastavom terena. Smjenjuju se razni profili doline od klisurastog i kanjonskog oblika veće ili manje strmine do nekoliko većih proširenja. Hidrološka specifičnost uvjetovana je vodopropusnim i nepropusnim terenom koje razdvaja upravo dolina Neretve. Hidrološka mreža je osobito razvijena nizvodno od Uloga (645 m/nv).
Desne pritoke Neretve u gornjem toku su: Strugotić, Bistrica, Stambeljički p., Dužić, Igaščica (Pridvoričko vrelo), Grebenac (vrelo Gornji Krupac), Babovitac, Tomiški p., Tuniski p., Godovački p., Klištica, Grabovik, Paleški p., Balinski p., Pofalić, vrelo Studenac, Jezernica, vrelo Donji Krupac, Ljuta (Dindolska r. / Repište), Jasenica, Lopar, Rijeka (Bjelimićka), Skakala, Tinjski p., Slatinica, Račica, Bjelovac, Seona, Rakitnica, Kalajđin p., Spiljanski p., Ljuta (Konjička) i Trešanica.
Lijeve pritoke Neretve u gornjem toku su: Zurovića p., Lončarski p., Obruč, Mjedenik, Srijemuški p., Kosmača, Žurac, Mjeđeđak, Duboki p., Jezernica (otoka Crvanjskog jezera), Likač, Jeovački p., vrelo Valje, Duboki p., Brijestov p., Marin p., Živašnica, Bukovik, Janjevski p., Bijeli p., Lađanica, Krupac (Župski), Bukovica, Šištica (otoka Boračkog jezera), Đajića p. i Bijela (Konjička).
Posebno obilje vode Neretvi u gornjem toku donose vrela: Pridvoričko vrelo (950 m/nv), Gornji Krupac (789 m/nv), Donji Krupac (540 m/nv) i Valje (500 m/nv). Slivu gornjeg toka Neretve pripada i nekoliko jezera ledenjačkog porijekla: Crvanjsko jezero (1050 m/nv) kod Uloga, Štirinsko jezero (1672 m/nv) i Kotlaničko jezero (1528 m/nv) na Zelengori, Blatačko jezero (1150 m/nv) na Bjelašnici i Boračko jezero (404 m/nv) na Prenju.
Prirodno naslijeđe gornjeg toka Neretve
Gornji tok Neretve sa širim okruženjem zbog svojih geomorfoloških i hidroloških specifičnosti predstavlja područje visokih prirodnih vrijednosti, do danas sačuvano u svom izvornom obliku. Klisure i kanjoni, brzaci, slapovi i vodopadi, obilje vrela čiste i zdrave vode, sa mnogobrojnim pritokama, jezerima, a u širem okruženju i više planinskih masiva od Zelengore, Crvnja, Treskavice, Visočice, Prenja i Bjelašnice – sve to čini da je na relativno malom području priroda bila izuzetno izdašna.
Mnogi od ovih prirodnih fenomena i rijetkosti odavno su prepoznati i stavljeni pod režim zaštite. To su klisure na gornjem toku Neretve: Čeljina, Gradina, Mrka stijena, Hotovska brda, kanjon Rakitnice i donji tok Ljute (Dindolska r. / Repište), vodopad Šištica, vrelo Gornji Krupac, vrelo Donji Krupac, Pridvoričko vrelo, izvori Neretve pod Gredeljem, planinska jezera Crvanjsko, Štirinsko, Kotlaničko, Boračko i Blatačko jezero. U samom vodotoku gornje Neretve atraktivna su mjesta (virovi): Đavolje oko, Knežak, Tihalj i Djevići vir.
Hidroelektrane na Neretvi
Područje sliva rijeke Neretve s energetskog gledišta je jedno od najznačajnijih u Bosni i Hercegovini. U doba SFR Jugoslavije na Neretvi izgrađeno je četiri hidroelektrane:
HE Jablanica, HE Grabovica, HE Salakovac i HE Mostar. Danas se ove hidroelektrane nalaze na području Federacije BiH.
Izgradnja HE Ulog na Neretvi
Projekat predviđa izgradnju HE Ulog snage 35 MW s branom visokom 53 m i izvodnim tunelom od 2,7 km na gornjem toku rijeke Neretve u općini Kalinovik. Dozvolu za gradnju HE Ulog dalo je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (25.4.2013.).
Po osnovu koncesije za izgradnju i korišćenje HE Ulog, dodijeljene od strane Vlade Republike Srpske koncesiju na 50 godina za gradnju dobila je kompanija EFT-HE Ulog d.o.o., članica EFT Grupe.
HE Ulog najudaljenija je nizvodno od planiranih sedam manjih hidroelektrana, koje čine hidroenergetski sistem Gornja Neretva. Glavni izvođač na izgradnji HE Ulog je Sinohydro Corporation Limited (NR Kina). Ukupna vrijednost investicije projekta iznosi 150 miliona KM. Početak komercijalnog rada HE Ulog očekuje se 2023. godine.
Trenutno intenzivirani su radovi na izgradnji svih objekata buduće hidroelektrane jer rok završetka ističe ove godine. Kako danas izgleda teren u klisuri Neretve na području gdje se gradi ova hidroelektrana najbolje se vidi na ilustracijama u prilogu članka preuzete sa Google Earth na kojima je ucrtana trasa naše planinarske ture iz 2007. godine.
Hidroelektrane u svijetu
U svijetu je instalirano gotovo 1000 GW hidroenergetskih objekata s preko 11.000 hidroelektrana. Najveći proizvođači su Kina, Kanada, Brazil i SAD, dok u odnosu na omjer i značaj hidroenergije u svojem energetskom sustavu prednjače Norveška i Indija.
Hidroelektrane najčešće potpuno devastiraju rijeke na kojima se grade i umanjuju biološku raznolikost prostora. Izgradnjom hidroelektrana na rijekama nestaju mnoga vrijedna staništa i vrste. Hidroelektrane remete hidrologiju i dolazi do promjena u razini podzemnih voda, što dovodi do sušenja šuma i polja.
Naslovna slika: Klisura na gornjem toku Neretve, između Nedavića i Ljusića
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 