Vrelo Bosne se nalazi na nadmorskoj visini 494 m, jugozapadno od grada Sarajeva, ispod obronaka Igmana. Područje u kojem je smješteno predstavlja izvorišni dio rijeke Bosne. Proglašeno je Spomenikom prirode 2006. godine – treće kategorije Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN). Zaštićeno područje obuhvata površinu od 603 ha. Osnovni cilj stavljanja pod zaštitu vrela Bosne je osiguranje očuvanja niza prirodnih, pejzažnih, kulturno-povijesnih, naučnih, edukativnih i ekonomskih vrijednosti, te usklađivanje vrijednosti sa zaštitom, korištenjem i razvojem područja.
U skladu sa stepenom zaštite, utvrđene su dvije zaštićene zone: nukleus i tampon zona. Prva zona obuhvata izvorišta rijeke Bosne i njihovu okolinu u površini od 54,5 ha. U najznačajnije vrijednosti nukleusa spadaju vrelo Bosne i rijeka Bosna od izvora do infiltracionog kanala, značajan stepen raznolikosti flore i faune, te parkovski prostori. Druga zona obuhvata prostor slivnog područja izvora u podnožju Igmana u površini od 548,50 ha. Odlikuje se velikom hidrološkom raznolikošću. Tu se nalaze: vrelo Stojčevac, vrela Borin 1 i 2, rijeka Bosna (od infiltracionog kanala do Plandišta), podzemne termalne i termomineralne vode Ilidže, podzemne vode Sarajevskog polja, Parkovski prostori, uključujući Veliku Aleju, te parkovske prostore oko Banje Ilidža i Stojčevca, Javni objekti i objekti stanovanja od kulturno-povijesnog značaja, uključujući: arheološko nalazište i nekropole u selu Vrutci, Rimski most na Plandištu, austrougarske vile u Velikoj Aleji i hoteli na Ilidži, te zgrada Šumarske škole.
Područje vrela Bosne uvijek se razmatralo kao cjeloviti dio prostora Ilidža – Vrelo Bosne – Stojčevac, jer je svojim prirodnim i kulturno-povijesnim vrijednostima ovaj prostor neodvojivo povezan. I prema stvorenim vrijednostima ovo područje predstavlja cjelinu, posebno sa aspekta turizma, banjskog liječenja i rekreacije.
Spomenik prirode “Vrelo Bosne” je pod upravom Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo, osnovana 2010. godine u cilju očuvanja pejzaža, naučnog istraživanja, ekološke edukacije i vaspitanja, te rekreacije i turizma.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Park Vrelo Bosne
Vrelo Bosne je omiljeno izletište građana Sarajeva. Sam prostor izvorišta vrela Bosne je pod zakonskom zaštitom od 1954. godine. Na području vrela Bosne nalazi se i glavni izvor pitke vode grada Sarajeva – Bačevo.
Vrelo Bosne je atraktivna turistička destinacija među deset najposjećenijih u gradu. Cijeli prostor odiše romantikom koja privlači ljubitelje bistrih voda, šume i šumske tišine. Lijepih predjela za sportsko rekreativnu aktivnost na čistom zraku ima napretek. Područje je opremljeno parkovskim mobilijarom za boravak u prirodi, te igralištem za djecu. Ima lijepo uređene šetnice koje omogućavaju pristup jezerima gdje obitavaju labudovi, najprepoznatljiviji simboli vrela Bosne. Obale jezera su ozidane kamenom i postavljena drvena ograda, izgrađen je veliki broj mostića da bi se premostili rukavci i ribnjak u kojem obitavaju pastrmke.
Spomenik prirode “Vrelo Bosne” odlikuje se velikom biološkom raznovrsnošću, stanište je za 357 biljnih vrsta i 153 vrsta faune. Konstatovane su različiti endemični životinjski oblici, kao i vrste sa uskim arealom rasprostranjenja koji daju posebna obilježja ovom prostoru, kao i bogato razvijena fauna ptica. Staništa endemičnih vrsta životinja vezana su za izvorske dijelove rijeke Bosne i ona daju poseban i autentičan izgled samog prostora. Većina registrovanih vrsta ptica su stanarice. Neposredna blizina Igmana i šumskih sastojina, kao i činjenica da je region Sarajevskog polja poznat kao stalno ili povremeno odmorište ptica, uticali su na ovako izražen diverzitet. Od vrsta sisara, na širem području od ruba Igmana do Ilidže, mogu se sresti vrste: kuna bjelica, zec, vjeverica, lasica, a u vodenim ekosistemima registrovana je vidra, veoma rijetka vrsta. Vodotok u koji se ulijeva šest izvora s područja vrela Bosne, stanište je autohtone vrste potočne pastrmke. Mnoge od identificiranih vrsta faune su okarakterisane kao ugrožene i zahtjevaju zaštitu.
U blizini vrela Bosne nalazi se naselje Ilidža, okruženo prirodnim izvorima ljekovite termalne vode i stoljetnim perivojem s bogatom povijesti. Blagodati ilidžanske termalne vode su vrlo dobro poznavali stari Rimljani i Osmalije. Višestoljetna tradicija u liječenju bazirana na ljekovitim svojstvima termalne vode nastavljena je i u doba austrougarske uprave i okupacije Bosne i Hercegovine (1878. – 1918. god.) kada su na tom banjskom prostoru izgrađeni hoteli, nekoliko vila u Velikoj Aleji, kao i sama aleja. Turistički kompleks koji je bio sačinjen od hotela i ugostiteljskih objekata, okružen uređenim parkovima postao je prestižna turistička destinacija namjenjena bogatoj europskoj klijenteli. U to doba na području vrela Bosne zabilježeni su rekreativni sportovi: izleti, pješačenje, vožnja čamcem, jahanje, lov i ribolov.
Rijeka Bosna
Rijeka Bosna jedna je od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini. Pripada crnomorskom slivu, ulijeva se u rijeku Savu kod Bosanskog Šamca. U rimsko doba rijeka je nosila naziv Basana i mnogi povjesničari smatraju da je po njoj i nastala riječ Bosna.
Rijeka Bosna je duga 273 km, prosječne je dubine oko 3 m a široka od 30 – 160 m. Obale su joj visoke od 1 – 5 m, obrasle su grmljem i šumom. Prosječan pad joj iznosi 1,48 m/km, a srednja količina proticanja vode 142 m³/s. Najveći vodostaj je u proljeću i u jesen, a najniži u ljetnom periodu. Ukupna površina poriječja je 10.457 km².
U gornjem toku Bosna je mirna rijeka koja protiče kroz široke doline. U srednjem toku se probija kroz klisure usječene u čvrste stijene gdje pravi slapove i brzake na potezu od Vranduka do Nemile i od Maglaja do Doboja, a u donjem toku od Doboja do ušća u rijeku Savu protiče kroz ravnicu gdje pravi više rukavaca, ada i okuka.
U rijeku Bosnu uljeva se veliki broj potoka i rijeka a najveće pritoke su: Željeznica (27 km), Miljacka (36 km), Stavnja (31 km), Fojnička rijeka (46 km), Lašva (49 km), Krivaja (101 km), Spreča (137 km) i Usora (82 km).
Rijeka Bosna protiče kroz mnoga naseljena mjesta a najveća su: Visoko, Kakanj, Zenica, Žepče, Zavidovići, Maglaj, Doboj, Modriča i Bosanski Šamac.
Velika Aleja
Velika Aleja je atraktivno šetalište od naselja Ilidža do vrela Bosne, dužine oko 3,5 km. Izgrađena je za vrijeme vladavine Austrogarske. U dvostrukom nizu je zasađeno stablima javorolisnog platana (1888. god.) i divljeg kestena (1892. god.). Aleja započinje od velikog banjskog parka gdje su hoteli. U prvom dijelu s obje strane šetnice smješteno je nekoliko lijepih vila. Aleja je zatvorena za saobraćaj, tako da je idealna za šetnju, trčanje, vožnju biciklom i rolanje. Najveća atrakcija je vožnja fijakerom koji ovim šetalištem voze još od 1895. godine.
Rimski most
Rimski most na rijeci Bosni nalazi se u blizini Plandišta nedaleko od Ilidže. Smješten je na lijevoj strani odmah pokraj starog puta koji vodi prema Blažuju. Rimski most je povijesna građevina koja svojim elegantnim izgledom privlači mnoge posjetioce. Rimski most je jedan od četiri sačuvana stara kamena mosta na području Sarajeva. U blizini mosta nalaze se brojna arheološka nalazišta. Od 2005. godine nalazi se na popisu Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Dobio je naziv Rimski most zbog toga što je sagrađen od klesanih kamenih blokova, vrlo vjerojatno donesenih s obližnjeg starog rimskog naselja Aquae Sulphurae. Most je prvi put spomenut u 16. stoljeću, oko 1550. godine. Spominje ga mletački poslanik Katarin Zeno i piše da postoji kameni most na rijeci Bosni koji ima sedam lukova a nalazi se na trgovačkom putu koji povezuje Dalmaciju sa srednjom Bosnom. Ne zna se ko je i kada sagradio most, ali zna se da ga je bosanski vezir Rustem paša-Hrvat dao obnoviti negdje oko 1762. godine po molbi stanovnika Sarajeva koji su tražili da se most popravi. Most je restauriran više puta u 20. stoljeću.
Most je napravljen od klesanih kamenih blokova koji čine donju strukturu mosta i imaju polukružno zasvedenih sedam lukova. Dužina prilazne rampe mostu s istočne strane je oko 85 m. Dužina mosta iznosi oko 52 m, širina s korkalukom (kamena ograda) oko 4,50 m, a visina mosta na najvišem mjestu oko 4,50 m. Most ima šest riječnih oslonaca koji na uzvodnoj, jugozapadnoj strani imaju ledobrane-ledolomce, a treći mostovski oslonac na nizvodnoj strani ojačan je zidanim kontraforom od kamena koji je prislonjen uz čelni zid mosta. Korkaluk je od čeonog zida mosta vizualno odvojen izvedbom jednostavno profiliranog kamenog vijenca, a lukovi su u odnosu na čeone zidove mosta diskretno uvučeni.
Rimske toplice i Banja Ilidža
U neposrednoj blizini Ilidže u ambijentu velikog banjskog parka nalaze se ostaci rimskih toplica. Naime u antičko doba Rimljani su po dolasku u ove krajeve ovdje osnovali naselje s banjom – Aquae Sulphurae. Razvoj ovog lokaliteta s njegovom ljekovitom vodom i prirodnim ljepotama je nastavljen dolaskom Osmanlija. Naselje Ilidža je upravo i dobila ime od turske riječi “ilaç” što u prijevodu znači “lijek”. Ljekovitost ilidžanske vode svrstva se u najznačajnija termalna vrela u jugoistočnoj Europi.
Za vrijeme austrougarske vladavine cijeli je ovaj kraj urbaniziran i pretvoren u veliki lječilišni park. U središtu ovog parka izgrađeni su luksuzni hoteli izgrađena su četiri luksuzna hotela: “Austria”, “Bosnia”, “Hungaria”, “Herzegovina”. Ilidža je tako postala jedno od najomiljenijih mondenskih mjesta austrougarske aristokracije.
Povijesno područje Vrutci
Povijesno područje Vrutci nalazi se u podnožju planine Igman, oko 3 km zapadno od Ilidže. Smješteno je na lokalitetu Crkvina s desne strane pokraj Velike Aleje, oko 500 m sjeverno od Vrela Bosne, a 300 m od sela Vrutci. Na ovom lokalitetu je u 9. stoljeću podignuta crkva posvećena sv. Stjepanu Prvomučeniku. Crkva je srušena u 14. stoljeću. U blizini ruševina crkve formirana je srednjovjekovna nekropola od 15 stećaka.
Park Stojčevac
Prostor Ilidža – Stojčevac – Vrelo Bosne je neodvojivo povezan svojim prirodnim i kulturno-povijesnim vrijednostima. Stojčevac se nalazi u podnožju planine Igman i obuhvata prostor od 28 ha. Odlikuje se velikom biološkom raznovrsnošću, stanište je mnogi biljnih i životinjskih vrsta. U vodozaštitnoj zoni Stojčevca možemo pronaći čak 73 prirodna izvora vode. Zbog svoje vodoobilnosti i kvaliteta vode ubraja se u jednu od najznačajnijih i najvrednijih hidroloških pojava na području Kantona Sarajevo.
Stojčevac je popularno izletište koje posjetiocima nudi svjež i čist zrak, što ga čini idealnim mjestom za rekreativne sportove na otvorenom, šetnju i uživanje u šumskom miru daleko od gradske buke. Cijelo područje je ispresjecano potočićima a u središtu je smješteno jezerce oko kojeg su uređene staze za šetnju, parkovski mobilijari sa nadstrešnicama i klupama za odmor.
Na Stojčevcu je u drugoj polovici 20. stoljeća izgrađena rezidencija predsjednika bivše Jugoslavije Josipa Broza Tita. Rezidencija je bila povezana sa planinom Igman podzemnim tunelom koji vodi do atomskog skloništa. Zgrada rezidencija je devastirana u ratu 1992 – 1995. godine i nije obnovljena.
Do parka na Stojčevcu može se doći pješačenjem, fijakerom ili biciklom Velikom Alejom od Ilidže. Prije Vrela Bosne na lijevo strani od Velike Aleje je odvojak puta za Stojčevac. Na Stojčevac se može doći automobilom od Ilidže putem za Hrasnicu sa kojeg se na raskršću kod Skolović kolonije treba odvojiti desno za naselje Kovači i Glavogodinu.
Pristup do spomenika prirode Vrelo Bosne
– Prvi pravac automobilom je iz Sarajeva, nakon prolaska kroz naselje Ilidža nastaviti do raskršća na Plandištu (kod Pravoslavne crkve sv. Save) gdje treba skrenuti lijevo na put za vrelo Bosne. Parkiranje vozila je uz naplatu.
– Drugi pravac automobilom je iz naselja Ilidže do parkinga na početku Velike Aleje koja je zatvorena za saobraćaj motornih vozila. Parkiranje vozila je uz naplatu.
– Iz Sarajeva do Ilidže može se doći i javnim gradskim prijevozom (tramvajem ili autobusom) do posljednjeg stajališta odakle je potrebno oko 15 minuta hoda do banjskog parka s hotelima gdje započinje Velika Aleja. Dalje nastaviti pješačenjem, fijakerom ili biciklom, oko 3,5 km do vrela Bosne.
Napomena: Ulazak u park je uz naplatu!
Naslovna slika: Vrelo Bosne (494 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 