”Poštarev put” na Magliću

Navršilo se punih 50 godina od uspostavljanja prvog osiguranog planinarskog puta na Magliću (2386 m/nv), najvišem vrhu Bosne i Hercegovine. Naime dana 17. i 18. jula 1976. godine članovi Planinarsko smučarskog društva PTT “Prijatelj prirode“ izveli su radnu akciju na uređenju i markiranju ovog planinarskog puta. Na eksponiranim mjestima i kroz stijenu za osiguranje na stazi su postavljene čelične sajle i klinovi. U radnoj akciju je učestvovalo 17 planinara. Poslije, iste godine je izvedeno još nekoliko radnih akcija do konačnog završetka planinarske staze kojom se pristup na vrh Maglića znatno skraćuje i traje svega 3 sata hoda, gotovo upola manje u odnosu na druge pravce pristupa. Planinari su ovu stazu nazvali “Poštarev put“.
Vrijedi spomenuti kako je ranije pristup na vrh Maglića bio moguć iz sljedeća dva pravca: preko Carevog dola i od Trnovačkog jezera. Uspon je trajao od 5-6 sati hoda u jednom pravcu.
Do Carevog dola se dolazilo markiranim planinarskim stazama od planinarske kuće “Sava Kovačević” (na Hadžića ravni) i iz sela Mratinja (u dolini rijeke Pive). Ove dvije staze su se sastajale na Klekovom pleću.
Do Trnovačog jezera se dolazilo također markiranim planinarskim stazama sa Prijevora (pod Maglićem) i iz Suhe (u dolini rijeke Sutjeske). Ove dvije staze su se sastajale na Suhoj jezerini.
Staza iz pravca Carevog dola i staza od Trnovačkog jezera se sastaju u blizini vidikovca iznad Šarene lastve. Od tog mjesta dalje slijedi zajednička staza koja u prvom dijelu prelazi kotu 2388 m/nv – najviši vrh planine Maglić (pripada Crnoj Gori), a poslije nastavlja prema koti 2386 m/nv koja predstavlja najviši vrh Bosne i Hercegovine.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planina Maglić

Planina Maglić se nalazi na jugoistoku Bosne i Hercegovine. Pripada Dinarskom planinskom lancu. Smještena je južno od Foče oko 20 km zračne linije gdje čini prirodnu granicu sa susjednom državom Crnom Gorom. Najviši vrh planine je kota 2088 m/nv na području Crne Gore a kota 2386 m/nv druga po visini je najviši vrh Bosne i Hercegovine.
Na sjeveroistoku i istoku je ograničena rijekom Drinom i kanjonom Pive čija dubina često prelazi hiljadu metara. Na zapadu i sjeveru granicu čini rijeka Sutjeska a na jugu Mratinjska dolina. Na jugoistoku se graniči sa planinom Bioč a na jugozapadu od planine Volujak odvojena je Suškim potokom.
Maglić i susjedne planine Bioč (2397 m/nv), Volujak (2336 m/nv), Lebršnik (1985 m/nv) i Zelengora (2014 m/nv) obiluju očuvanom rijetkom florom i faunom, dubokim kanjonima, vodopadima i jezerima, koji odavno privlači ne samo naučnike – istraživače, već i mnoge planinare i druge ljubitelje prirode.
Najbliža naseljena mjesta su: Gacko, Čemerno, Tjentište i Foča u Bosni i Hercegovini, a Šćepan polje, Mratinje i Plužine u Crnoj Gori.
Od 1962. godine Maglić zajedno sa Zelengorom i Volujkom se nalazi pod Upravom nacionalnog parka “Sutjeska” (sa sjedištem u Tjentištu) čija je površina 70.952 ha, od čega uže područje zauzima 17.250 ha, sa rijekom Sutjeskom kao okosnicom, uključujući i strogo zaštićeni prašumski rezervat Perućica.

Uspon na Maglić Poštarevim putem

Polazna tačka je kod lokve na Dernečištu do koje se stiže makadamskim putem od Tjentišta (oko 16 km). Markirana planinarska staza u početku vodi kroz šumu Haluga a poslije po izlasku na pašnjake gdje su nekada bile stočarske kolibe na Kamenom.
Nastaviti stazom preko pašnjaka koja poslije prolazi kroz klekovinu sve do pod stijenu gdje započinje uspon osiguranom stazom sa sajlama i klinovima. Uspon je sjeveroistočnom stranom vrha. Na nekoliko mjesta staza prelazi preko stijenovitih skokova između dva lednička kotla.
Po izlasku iz stijene slijedi uspon strmom travnatom padinom do prijevoja između Crnogorskog i Bosanskog vrha Maglića.
Dalje prema vrhu nastaviti stazom preko blago zaravnjenog travnatog terena do pod stjenoviti greben gdje treba svladati jedan eksponirani skok kroz usijek. Na tom mjestu nema sajle ni klinova za osiguranje pa treba biti oprezan posebno ako je stijena klizava od kiše. Nakon toga ubrzo slijedi izlazak na najviše tjeme vrha.
Uspon je kondiciono zahtjevan i ne preporučuje se onima koji pate od vrtoglavice. Na dijelu staze gdje su postavljena čelična užad sa klinovima potrebno je koristiti opremu za samoosiguravanje koja uključuje ferrata set s apsorberom energije, penjački pojas i kacigu. Od polazne tačke do vrha uspon traje ukupno 3 sata hoda.

Najviši vrh Bosne i Hercgovine nadmorske visine 2386 m obilježen je s velikom kamenom kockom i metalnim jarbolom za zastavu. U kutiji pokraj kamena je upisna knjiga i pečat vrha. U blizini oznake vrha nalazi se spomen ploča koja je postavljena povodom 30 godina od bitke na Sutjesci (1943. – 1973. god.) s likom Josipa Broza Tita.
Sa vrha se pružaju široki vidici na Pivsku planinu, Pliješ, Ljubišnju, Durmitor i Bioč na istoku, Volujak na jugu, Zelengoru, Leliju i Treskavicu na zapadu i Jahorinu na sjeveru. Ipak ono što posjetiocima ostaje u najljepšoj uspomeni je pogled na Trnovačko jezero. Jezero leži na 1513 m/nv stiješnjeno u amfiteatru između stijena Bioča, Volujaka i Maglića koje se ogledaju u modrozelenoj boji jezerske vode. Jezero se nalazi na području susjedne države Crne Gore.