Vrh Paklina kod Konjica

Vrh Paklina se nalazi jugoistočno od Konjica oko 3 km zračne linije. Vrh ima nadmorsku visinu od 907 m i dio je masiva planine Prenj. U starim ali i u novim topografskim kartama stoji naziv Paklena, a u narodu se uobičajio naziv Paklina. Nezaobilazan je planinarima i ljubiteljima prirode zbog lijepog pogleda koji se sa vrha pruža na grad Konjic i rijeku Neretvu.
O vrhu Paklina nema zabilježene neke narodne legende ili priče o postanku imena. Ali to ne znači da ime nema “priču“ – samo što je ona vjerojatno više jezičko-narodna nego mitska. Naime naziv vrha dolazi od riječi “pakao / pakleno”, i u toponimiji se obično koristi za: strme nepristupačne terene, divlje ili negostoljubiva mjesta, teško pristupačna mjesta koja su ljudima djelovala opasno.
Takvih naziva (toponima) ima nekoliko u Bosni i Hercegovini: Pakliješ i Paklenjače na planini Treskavici, Paklarske stijene i selo Paklarevo na planini Vlašiću, a također i planina Paklina koja dijeli Ravanjsko i Duvanjsko polje. U Srbiji nedaleko od Prolom Banje nalazi se Paklena jaruga u sklopu Đavolje Varoši, geomorfološki fenomen.
Ovi nazivi najčešće nemaju jednu konkretnu legendu nego opšti dojam terena.
Vrh Paklina kod Konjica je gotovo sigurno dobio ime po dojmu terena (opasno, surovo, “pakleno”) u što će se svaki posjetilac uvjeriti na završnom usponu kad pristupi na njegovo najviše tjeme.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Konjic

Konjic je grad i općina a nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Administrativno pripada Hercegovačko-neretvanskom kantonu u Federaciji BiH. Grad je smješten na nadmorskoj visini od 289 m na obalama rijeke Neretve.
Konjic je okružen sa svih strana planinama, u neposrednoj blizini se nalazi Prenj (2103 m), a malo dalje Bjelašnica (2067 m), Visočica (1967 m), Bitovnja (1742 m), Ivan pl. (1534 m) i Baćina pl. (1530 m). Iz središta grada sa starog mosta na Neretvi pruža se lijep pogled na vrhove Prenja. Stari most je kamena ćuprija sagrađena 1682. godine za vrijeme vladavine osmanlija Bosnom. Most je srušila njemačka vojska u Drugom svjetskom ratu na dan oslobođenja Konjica 1945., a obnovljen je 2009. godine. Stari kameni most kao porepoznatljivi simbol grada je prikazan na grbu Konjica.
Središte turističke ponude Konjica su Boračko jezero i kanjon rijeke Neretve nizvodno od Glavatičeva koje pružaju odlične mogućnosti za brojne aktivnosti poput vožnje kanuom ili kajakom, planinarenja ili planinskog biciklizma, ribolova i lova. Arheološko naslijeđe općine Konjic je veoma bogato, posebno se ističu srednjovjekovni spomenici, a među njima je preko 4000 stećaka na oko150 nekropola.
Konjic je najpoznatiji po drvorezbarstvu koje postaje komercijalizirano dolaskom Austrougarske. Među zanatlijama koje su se bavili drvorzbarstvom i izradom namještaja su najpoznatije obitelji Nikšić i Mulić. Namještaj obitelji Nikšić je s ovom dugom tradicijom započela još 1927. godine i njihov namještaj je proglašen pokretnim nasljeđem Bosne i Hercegovine 2006. godine, dok je prizemlje kuće obitelji Mulić pretvoreno u muzej.
Vrijedi posjetiti i rodnu kuću Zulifikara Zuke Džumhura (1929. – 1989.), putopisca, slikara i karikaturiste. Jedna od velikih turističkih atrakcija je i ”Titov bunker” koji je za vrijeme SFR Jugoslavije sagradila Jugoslavenska narodna armija u podzemlju vrletne doline kojom teče rijeka Neretva – uzvodno od Konjica na putu prema selu Spiljani.

Uspon na vrh Paklina

Od središta Konjica voziti regionalnom cestom (R435) u pravcu za Boračko jezero. Cesta je pokraj Neretve (uzvodno) i nakon pređenih oko 3 km parkirati automobil u naselju Polje-Bijela. Pješački uspon započinje od ulaza u ovo naselje tj. od mosta na rijeci konjičke Bijele koja se nešta niže ulijeva u Neretvu. Kod ovog mosta je raskrižje: ul. Branilaca Konjica vodi desno prema Boračkom jezeru, a ul. Hadžića polje vodu lijevo prema selu Spiljani. Na raskrižju kod podzida započinje planinarska markacija (oznaka) koju treba pažljivo pratiti na prolasku ulicama kroz naselje. Na nekim mjestima je markacija postavljena na ogradi kuće i bet. el. stupu. Od posljednjih kuća uspon vodi dobro utrtom pješačkom stazom, u početku je uzbrdica jača, a poslije kroz šumi staza je gotovo ravna (po izohipsi!) sve do mjesta gdje se nalazi velika nadstrešnica sa klupama za odmor. Do odmorišta se može doći i automobilom sa regionalne ceste za Boračko jezero koja se serpentinama penje na prijevoj Vrabač. Malo iznad ovog odmorišta je smješten veliki penjački toranj postavljen u sklopu adrenalinskog parka.
Od penjačkog tornja prema vrhu Paklina uređena je široka pješačka staza sa planinarskim markacijama. U vršnoj zoni staza je uža i dosta strma. Na stazi pred sami izlazak na vrh radi osiguranja urađeni su nogostupi i postavljena je čelična sajla pričvršćena za stijenu sa klinovima. Uspon od naselja Polje-Bijela do vrha Paklina je srednje težine i traje 2 sata hoda u jednom smjeru.

Pogled koji se pruža sa najvišeg tjemena vrha Paklina oduševljava u sva godišnja doba. Kao na dlanu vidi se grad Konjic i rijeka Neretva. Također se vide i mnoge planine: Baćina pl. (1530 m), Vitreuša (1919 m), Zec (1871 m), Vranica (2110 m), Bitovnja (1742 m), Bjelašnica (2067 m). Nezaboravan je pogled na obližnje vrhove Prenja: Borašnica – Samograd (1886 m), Taraš (1742 m), Kopilica (1920 m), Otiš (2097 m), Zelena glava (2103 m), Velika motika (1832 m), Kruna (1914 m) i Velika kapa (2004 m).