Udruženje planinarsko društvo “Treskavica“ Sarajevo u želji da sačuva sjećanje na svog člana Uzeira Beširovića povodom desetogodišnjice od smrti izdalo je monografiju koja sadrži priče i fotografije iz njegove obimne i vrijedne zaostavštine.
Za ovu monografiju izdvojili smo samo jedan dio iz brojnih zapisa i fotografija sa bosanskohercegovačkih planina koji obuhvataju period njegovih planinarskih i skijaških pohoda od 1958. – 1988. godine.
Prikupljanje i obrada dokumentacije za ovu po mnogo čemu jedinstvenu monografiju trajalo je dvije godine. Knjiga je štampana na 283 strana luksuznog papira formata 27 x 21 cm. Knjiga sadrži 82 priče ilustrovane sa 114 fotografija crno-bijelih i u boji, umjetničke i dokumentarne vrijednosti.
Urednik: Braco Babić
Ko je i kakav čovjek bio Bešo?
Uzeir Beširović – Bešo, Sarajevo (1924. – 1999.), prvi put se predstavio čitaocima člankom o Jozi Klepici iz sela Doljana kod Jablanice, planinarskom vodiču i domaćinu u planinarskoj kući na Vilincu – Čvrsnica. Članak je objavljen 1958. godine u “Našim planinama” glasilu Planinarskog saveza Hrvatske (od 1966 do 1981. godine suizdavač je PS BiH). Pisao je i u drugim planinarskim časopisima: “Planinarski list”, “Bilogorski planinar”, “Staze” i dr. Do 1988. godine objavio je oko dvjesto članaka i mnoštvo fotografija sa planina od Triglava preko Velebita, Durmitora i Prokletija do Šar-planine. Stekao je širok krug svojih čitalaca koji su zavoljeli njegov stil pisanja i kratke skice o planinama. Posebnu vrijednost njegovim putopisima davale su fotografije visokog umjetničkog dometa, koje su se često nalazile kao ilustracija u raznim časopisima, knjigama i monografijama.
Među planinarskom publikom bio je poznat kao vrstan predavač koji osvaja ne samo svojim savršenim kolor slajdovima nego i popratnim komentarom koji pobuđuje lirske osjećaje. Učestvovao je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama na kojima je osvojio mnogobrojne nagrade posebno za crno-bijelu fotografiju. Bešo je bio neobično skroman čovjek, lišen bilo kakve želje za popularnošću koju je ipak za svog života stekao kod široke planinarske javnosti svojom ljudskošću i tihom srdačnošću. Premda je bio iskusan planinar, nikad se nije rado prihvatao istaknutih funkcija u planinarskoj organizaciji. Radeći tiho i neumorno na širenju planinarske ideje i povezivanju planinara, stekao je širom bivše SFR Jugoslavije veliki broj prijatelja. Bešo je bio Sarajlija, kao pravni referent radio je u JKP “Tržnice-pijace”, a kao planinar član planinarskog društva “Treskavica” i “Bjelašnica”. Iako je živio sam, pod vrhom Jahorine sagradio je skromnu planinsku kuću – brvnaru koja mu je bila drugi dom. Iskreno se radovao svakom dolasku u njegovu kuću. Brojna djeca njegovih prijatelja su u toj kući provela sretne dane zimskog i ljetnog raspusta.
U planini je volio susrete s čobanima, koscima, domaćinima u katunima, mladima na teferičima. Snimio je portrete brojnih gorštaka, lica izboranih suncem i oštrim planinskim vjetrovima. Fotografije je uvijek slao na adrese i možda su to bile jedine u njihovim životima. Mnogi gorštaci su zapamtili Bešu kao rijetkog čovjeka iz grada koji je imao vremena da stane i popriča i sasluša njihovu priču. U njegovom ruksaku bilo je uvijek mjesta za slatkiše, knjige pa čak i školski pribor za djecu, kutija cigareta za odrasle. Za prijatelje u gradu sakupljao je ljekovito bilje, šumsko voće i gljive.
Za vrijeme trajanja agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995. god.) teško je podnosio granatiranje Sarajeva. Jedna granata uništila mu je stan. Još teže podnosio je opsadu grada jer je bio odsječen od planina koje je toliko volio.
Za društveni rad i doprinos u razvoju planinarstva Uzeir Beširović – Bešo nagrađivan je visokim priznanjem Zlatnom značkom Planinarskog saveza Jugoslavije, Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine i Planinarskog saveza Hrvatske.
Iz recenzije
Svjedočanstvo o jednom čovjeku i jednom vremenu
Autori monografije biraju najznačajnije tekstove i najbolje fotografije Uzeira Beširovića, želeći ga predstaviti u pravom svjetlu, ali i vodeći računa o fotografijama: planinski ambijent, već nestali narodni običaji – svjedočanstva stare Bosne koja bi bez Bešinog djela otišla u zaborav. Portret legendarnog vodiča Muje Holjana iz Lukavca na Bjelašnici, ne govori samo o čovjeku, nego i o nošnji tog kraja, i planinarskoj opremi koja je tada bila savremena. Lukomir, posljednje bosansko selo, sačuvano je na Bešinim fotografijama i to je još jedna nemjerljiva vrijednost. Običaji zabjelašničkih sela, narodna nošnja, pejzaži bosanskih planina u vrijeme kad su stotine hiljada ovaca pasle planinsku travu, a ljudi bili sretni, iako tada nisu to znali, i posebno stečci, znamenje naših predaka Dobrih Bošnjana. Muhamed Gafić
Omaž bosanskohercegovačkim planinama
Ni jedna planina ne može biti u cjelosti opisana, doživljena pogotovo. Uvijek su to samo fragmenti koji su svaki za sebe mali svemir. Tako i Beširović doživljava planinu. Za njega je planina jutro, nenadani susret, tamni oblaci, noć, usamljeno planinsko jezero, stjenoviti kuk, zalazak sunca … Planina je za njega uvijek neiscrpno bogatstvo slika i zvukova. Beširović je majstor za detalj. Kao i mnogi prije njega planinari – pisci, i Beširovićevi su tekstovi uvijek mješavina subjektivnog i objektivnog. Danas kad je jedna kultura života na planini potpuno nestala iz naših krajeva upravo Beširovićevi tekstovi postaju neprocjenjivi, a o njegovim fotografijama da i ne govorimo.
mr. Jasminko Mulaomerović
Impressum
Naziv djela: Uzeir Beširović – Bešo
Bosanskohercegovačke planine 1958 – 1988
Priredili: Braco Babić, Gordan Čahtarević
Izdavač: UPD “Treskavica” Sarajevo
Za izdavača: Džemal Melić
Glavni i odgovorni urednik: Braco Babić
Urednik fotografije: Gordan Čahtarević
Redakcija: Braco Babić, Gordan Čahtarević,
Advija Mulalić – Stajić, Zdravko Raštegorac,
Fuad Smailbegović
Recenzenti: Muhamed Gafić, mr. Jasminko Mulaomerović
Lektor: mr. Aida Kršo
Design & DTP: Elena Babić, Davor Đaković
Korektor: Braco Babić
Tiraž: 1000 primjeraka
Godina izdanja: 2009.
Štampa: BEMUST; Sarajevo
————————————————–
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
908; 551.4.035 ] (497.6) (084)
BEŠIROVIĆ, Uzeir
Bosanskohercegovačke planine: 1958 – 1988. / Uzeir Beširović – Bešo;
[priredili: Braco Babić, Gordan Čahtarević ]
– Sarajevo: Udruženje planinarsko društvo “Treskavica“, 2008.
– 283 str. : ilustr. ; 27×21 cm
ISBN 978 – 9958 – 9015 – 0 – 8
1. Babić, Braco; 2. Čahtarević, Gordan
COBISS . BH – ID 16962054
————————————————–
Pomocija knjige
Knjiga Uzeir Beširović – Bešo, Bosanskohercegovačke planine 1958 – 1988 predstavljena je 3.12.2009. godine u dvorani Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića.
O knjizi su govorili promotori Muhamed Gafić, Jasminko Mulaomerović, Zehrudin Isaković i Braco Babić.
Galerija fotografija, izbor iz knjige 1 / 10
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 