Maglić – kronologija povijesnih događaja – PLANINARENJE sa Bracom Babićem

21.9.1892. godine u Sarajevu je održana Osnivačka skupština Bosansko-hercegovačkog turističkog kluba (“Bosnisch-Herzegowinischer Touristen Klub in Sarajevo”) i ovaj datum smatra se početkom organiziranog planinarstva u BiH. Osnivačka Skupština je održana u kancelariji upravnog direktora Zemaljske vlade barona Huge von Kutschere, u prisustvu visokih vladinih činovnika. Na Osnivačkoj Skupštini je izabran i prvi Predsjednik, vladin savjetnik vitez Lothar von Berks.
Iste godine je izašlo prvo izdanje Ilustrovanog vodiča kroz Bosnu i Hercegovinu na njemačkom jeziku (″Illustrierter Führer durch Bosnien und Herzegowina″). Autori vodiča su Julius Pojman, inspektor za turizam u Zemaljskoj vladi i direktor banje Ilidža i Dr C. A. Neufeld, savjetnik i referent za turizam u Zemaljskoj vladi. U vodiču su dati podaci o planinama u BiH, njihovom geografskom položaju, flori i fauni s opisom pješačkih pristupa na mnoge visoke vrhove uz motivirajuće ilustracije krajolika.
Godine 1896. pod vrhom Trebevića na Sofama je podignuta prva planinarska kuća u BiH …

(Braco Babić i Drago Bozja, Planinarsko – turistički vodič po planinama oko Sarajeva, Kratak prikaz razvoja planinarstva, str. 12 – 15, izdavač Fondacija BITR-a, Sarajevo, 2006. god.)

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

**Vrh Maglić (2386 m/nv) u zimskom periodu**

Za vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije (1878. – 1918. god.) zbog zabačenosti i loših pristupnih puteva na Maglić dolaze rijetki istraživači i naučne ekskurzije, uglavnom su to bili geolozi, botaničari i šumarski stručnjaci, te lovci na visoku divljač i planinari – najčešće stranci. Na planini tada nije bilo lovačkih i planinarskih skloništa. Za višednevni boravak noćivalo se pod šatorom ili u ćobanskim kolibama katuna na Mrkalj kladi, Kameni i Hadžića ravni na Vučevu. Posjete su se odvijale u ljetnom periodu, a vodiči su bili mještani iz Tjentišta, Popovog mosta, Ćureva i drugih sela u dolini Sutjeske. U Suhoj je izgrađena žandarmerijska stanica a na Prijevoru vojna karaula u blizini državne granice sa Crnom Gorom. Na vrhu Bosanskog Maglića podignuta je granična piramida od klesanog kamena visine 3 metra. Piramida je na vrhu stajala do 1960. godine.

Za vrijeme vladavine Kraljevine Jugoslavije (1918. – 1941. god.) nastavljeno je naučno istraživanje šireg područja Maglića i susjednih planina Volujaka, Bioča i Durmitora o čemu piše Dr. Branimir Gušić (Gussich), otorinolaringolog, antropogeograf i planinar iz Zagreba (1901. – 1975. god.) u časopisu “Naše planine”. Vrijedi pročitati njegove priče o tome kako se tada planinarilo u tim krajevima a posebno je zanimljiva o mještaninu – vodiču Omeru Čampari iz Tjentišta sa kojim je obišao mnoge planine u BiH i CG.

1935. god. Objavljen je po prvi put na našem jeziku “Vodič kroz planine Bosne i Hercegovine”. Autor vodiča je Ing Jovo Popović – kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Izdavači vodiča su planinarska društva iz Sarajeva. Opis Maglića je ilustrovan fotografijama i mapom sa ucrtanim planinarskim putevima. Mnogim planinarima daje podstrek da krenu na ovu planinu i upoznaju njenu ljepotu.

U maju 1943. god. partizanske jedinice pod vodstvom Josipa Broza Tita kreću sa Durmitora preko Pivske planine i stižu na visoravan Vučevo u podnožju Maglića. Njemci pokušavaju spriječiti prodor na Vučevo i šalju alpince iz doline rijeke Pive na vrletnu Ravnu stijenu da partizanima presjeku put, a jednu manju alpinsku jedinicu da izvuku brdski top na sam vrh Maglića iz kojeg su nasumice otvarali vatru po partizanskim jedinicama. Glavnina partizanskih jedinica i Vrhovni štab okuplja se na katunu Mrkalj klade i nastavljaju silazak preko Dragoš sedla i Suškog potoka u dolinu rijeke Sutjeske gdje uz višednevnu žestoku borbu i ogromne ljudske žrtve probijaju smrtonosni obruč Njemačkih snaga i njihovih saveznika. Nakon proboja neprijateljskog obruča glavnina jedinica Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije zajedno sa Vrhovnim štabom prelazi Zelengoru i preko Miljevine i Jahorine stiže na Romaniju. Ova legendarna bitka zabilježena je u povijesti pod nazivom Operacija Schwarz (“Crno”) ili Peta neprijateljska ofanziva koja je trajala od 15.5. – 16.6.1943. godine. Na ovu slavnu bitku podsjećaju spomenici podignuti u Tjentištu, na vrhu Maglića, Dragoš-sedlu, Suhoj i susjednoj planini Zelengori na Ozrenu, Krekovima, Donjim Barama i Ljubinom grobu.

**Pogled sa Maglića na planine: Bioč (2397 m/nv) – lijevo i Volujak (2336 m/nv) – desno**

Prvi alpinistički usponi u stijenama Maglića vežu se za mjesec kolovoz 1947. godine kada je hrvatski alpinista Ivo Gropuzzo izveo solo uspon u Desnoj jarugi sjeverozapadne stijene.

U augustu 1949. i 1954. godine hrvatski alpinisti penju veliki broj prvenstvenih smjeri u stijenama Maglića, Bioča, Trnovačkom Durmitoru, Trzivki, Vlasulji i Širokim točilima u Volujaku. U stijenama Maglića 1949., penju I. Gropuzzo, N. Kućan, K. Mihaljević, E. Rakoš, M. Zgaga i B. Matković, a 1954., Lj. Zajec, I. Kosec, E. Rakoš, B. Lukšić i V. Boltar.

1951. god. Planinari Jugoslavije izveli su pohod u aprilu i maju mjesecu u kojem su preko mnogih planina prenijeli štafetnu palicu povodom pedeset i devetog rođendana voljenom maršalu drugu Titu.
Planinarska Titova štafeta je krenula iz Sloveniji sa Triglava (2864 m), najvišeg vrha Jugoslavije. U sklopu pohoda planinari BiH nosili su štafetnu palicu padinama Maglića od 21. – 26. aprila ovim pravcem:
1. dan, Tjentišta – Dragoš-sedlo – katun na Mrkalj kladi;
2. dan, Mrkalj klade – Hadžića ravan – katun na Stubicama;
3. i 4. dana, zbog sniježne oluje i opasnosti od lavina uspon na vrh Maglića nije izveden; 5. dan, Stubice – kolibe na Pojlicama – selo Mratinje.

1952. – 1954. god. Izgrađena je i puštena u saobraćaj željeznička šumska pruga na relaciji: Brod na Drini – Trnovača – Kosman – Igoče – Šadići – Popov Most – Tjentište. Ukupna dužina ove pruge iznosila je 29,5 km.

1955. god. Na Tjentištu održan je slet planinara Jugoslavije.

U augustu 1956. god. na Trnovačkom jezeru je održan tabor alpinista Jugoslavije. Penje se u stijenama Maglića, Trnovačkom Durmitoru i Vlasulji na Volujaku. U taboru su i bosanskohercegovački alpinisti. U zapadnoj stijeni Maglića tada je ispenjano nekoliko prvenstvenih smjeri, od kojih treba spomenuti: “Bosansko-slovensku smjer” (Lala Mulalić – Stajić i Angela Prepotnik) i “Bosanski smjer” (Muhamed Buturović i Dušan Tomšić).
Planinarsko društvo “Maglić” Goražde podiže planinarsku kuću na Hadžića ravan (1520 m/nv) i markira planinarske staze na Magliću.

1957. god. Na magistralnom putu Foča – Dubrovnik urađena je kompletna rekonstrukcija saobraćajnice na dionici od Tjentišta (559 m/nv) do Čemerna (1293 m/nv), dužine 18 km.

1958. god. Izgrađena je madamska cesta na relaciji: Tjentište (559 m/nv)- Borovno – Ječmenište – Ravno borje – Dragoš-sedlo (1306 m/nv), dužine 10 km.
Na Tjentištu je održan po drugi put slet planinara Jugoslavije i izveden masovan uspon na vrh Maglića.

1959. god. Alpinisti Muhamed Buturović i Šerif Delić izveli su prvi zimski pristup na vrh Maglića. Iste godine grupa goraždanskih planinara pod vodstvom sarajevskog alpiniste Vojkana Prica izveli su drugi zimski pristup na najviši vrh BiH.

Alpinistički usponi u stijenama Maglića trajali su od 1947. do 1974. godine. U tom su periodu penjači izveli mnoge prvenstvene smjeri.
U Bosanskom Magliću (2386 m/nv) prepenjane su sjeverozapadna stijena, zapadna stijena, zapadna jaruga i jugozapadna stijena iznad Prijevora, sjeveroistočni greben, istočna i sjeverna stijena – prvog kotla, istočna i sjeverna stijena – drugog kotla.
U Crnogorskom Magliću (2388 m/nv) prepenjane su zapadna i jugozapadna stijena, istočna i sjeverna stijena – trećeg kotla. Zapadna stijena kote 2220 m/nv.
Nakon toga bosanskohercegovački alpinisti težište svojih aktivnosti usmjeravaju na Prenj, Čvrsnicu, Velež, Treskavicu i Romaniju.

1962. god. Utemeljen je NP “Sutjeska”. Područje nacionalnog parka obuhvata mjesto Tjentište sa rijekom Sutjeskom i dijelovima planina Maglića (2386 m/nv), Volujaka (2336 m/nv) i Zelengore (2014 m/nv). Zauzima površinu od 17.500 ha. U središtu parka je smješten strogi prirodni rezervat Perućica, površine 1.434 ha. Rezervat je posljednja prašuma u Europi u kojoj je strogo zabranjena bilo kakva intervencija čovjeka.
NP “Sutjeska“ je najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Europe. Od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a – Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara.

1968. god. Dovršena je izgradnja makadamske ceste na relaciji: Dragoš-sedlo (1306 m/nv) – Jelova kosa – Kondžil potok – Javorni krš – Borovni do – Prijevor (1668 m/nv), dužine 8 km. Izgradnja ceste je nastavljena prema južnim padinama Maglića do Suve jezerine (1357 m/nv) prema Trnovačkom jezeru, dužine 3km.

1970. god. Dovršena je izgradnja makadamske ceste na relaciji: od raskršća za Prijevor (1560 m/nv) – Mrkalj klade – Lokva Dernečište – Hadžića ravan – Vučevo do Pogledina (1511 m/nv), dužine 12 km. Cesta se grana po Vučevu radi eksploatacije šume.

1971. god. PD “Zelengora” Foča uspostavlja dvije planinarske transverzale na području Maglića i Zelengore: U sklopu PT “Tjentište – dolina heroja” na Magliću su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: pl. kć. “Sava Kovačević” na Hadžića ravan (KT 3) i vodopad Skakavac u prašumi Perućica (KT 4). U sklopu PT “Tjentište – dolina heroja” na Magliću su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: grob Nurije Pozderca na Dragoš sedlu (KT 3), vodopad Skakavac u prašumi Perućica (KT 4).
Izdavač transverzalnih vodiča, dnevnika i počasnih znački je istoimeno pl. društvo.

**Vrh Maglić (2386 m/nv) u ljetnom periodu**

1972. god. Planinarski savez BiH uspostavlja planinarsku transverzalu “Po planinama Bosne i Hercegovine”. Vodič i dnevnik pripremio je autor Mehmed Šehić, sarajevski planinar. U sklopu transverzale na Magliću su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: grob Nurije Pozderca na Dragoš sedlu (KT 5), pl. kć. “Sava Kovačević” na Hadžića ravan (KT 6) i vrh Maglić (KT 7). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez. Iste godine u julu povodom otvaranja ove planinarske transverzale na vrhu Maglića planinari postavljaju željezni jarbol sa državnom zastavom SFR Jugoslavije, upisnu kutiju sa žigom i knjigom posjetilaca.

1973. god. Povodom proslave 30 godina od bitke na Sutjesci (1943. – 1973. god.) na najvišem vrhu Bosne i Hercegovine – Maglić (2386 m/nv) postavljena je spomen ploča s likom Josipa Broza Tita. U sklopu proslave članovi PSD “Prenj“ Mostar izveli su šestodnevni planinarski pohod od Jablanice do Tjentišta (209 km). Po dolasku u Tjentište učestvuju u radnoj akciji na postavljanju ove spomen ploče zajedno sa članovima “Društvo prijatelja Sutjeske” Sarajevo i članovima drugih planinarskih društava iz BiH. Ploča je izljevena u Željezari Zenica iz dva dijela radi lakšeg nošenja. Tekst na ploči napisao je Dr Smail Tihić a lik druga Tita izradio je akademski kipar Arfan Hozić. Svečano otvaranje spomen ploče na vrhu Maglića je održano 4.7.1973. godine na Dan borca.

1974. god. Dovršena je izgradnja makadamske ceste od lov. kuće u Suhoj (705 m/nv) dolinom Suškog potoka do Repušinog dola (1318 m/nv) prema Tnovačkom jezeru, dužine 7 km.

1975. god. PS Jugoslavije uspostavlja “Planinarski put oslobođenja – planine Jugoslavije” u kojem je uvršteno po dva vrha u svakoj od šest republika i po jedan vrh u dvije autonomne pokrajine, ukupno je 14 vrhova obilježeno kontrolnim tačkama. Na planinama u BiH kontrolne tačke su obilježene na najvišem vrhu BiH – Maglić (KT 1) i na najvišem vrhu Prenja – Zelena glava (KT 2). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.

1976. god. Članovi PSD PTT “Prijatelj prirode“ Sarajevo markiraju i uređuju prvi osigurani planinarski put na Magliću. Put vodi od lokve na Dernečištu u početku kroz šumu Haluga a poslije preko pašnjaka na Kamenom od kojeg započinje uspon sjeveroistočnom stranom između dva lednička kotla do izlaska na prijevoj između Crnogorskog i Bosanskog vrha Maglića. U radnoj akciji pod vodstvom Drage Bozje učestvuje 17 planinara a osiguranje kroz stijene postavlja grupa visokogoraca: Avdo Jelačić, Spasoje Stjepanović, Vladimir Bogdanović, Rozalija Blagojević i Mirza Ljubuškić. Planinari su ovaj putu nazvali “Poštarski put“.

1977. god. Planinarski savez Bosne i Hercegovine i Planinarski skijaški savez Crne Gore uspostavljaju planinarsku visokogorsku transverzalu “Sloboda” na relaciji: Kalinovik (BiH) – Žabljak (CG) preko najviših vrhova planina: Lelije, Zelengore, Volujaka, Maglića, Bioča, Pivske planine i Durmitora. Transverzala je svečano otvorena 2. jula u Kalinoviku. U sklopu ove transverzale najviši vrh BiH – Maglić (2386 m/nv) obilježen je kontrolnom tačkom (KT 11 – S – 13). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaju istoimeni pl. savezi.

2018. god. PS FBiH u sklopu projekta “Bh bivak na planinama BiH“ podiže novo planinarsko sklonište na Hadžića ravan (1520 m/nv), investitor je Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Objekat je svečano otvoren 25.11.2018. godine.

1978. god. Članovi GSS Stanice Sarajevo markiraju i uređuju još jedan osigurani planinarski put na Magliću. Put vodi od Prijevora zapadnom stranom direktno na vrh Bosanskog Maglića. U radnoj akciji pod vodstvom Drage Bozje učestvuju gorski spasavaoci: Ismet Jamakosmanović, Čedomir Crnogorac, Velimir Šuko i Muhamed Šišić. Planinari su ovaj put nazvali “Alpinistički put“.

17.3.1979. god. Dogodio se nesretni slučaj u kojem je smrtno stradao planinar Branko Karišik – Braco (27) iz Goražda. Uslijed velike hladnoće i dubokog snijega od iscrpljenosti Karišik je izgubio svoj mladi život u zagrljaju “bijele smrti”.
O ovoj tragediji svjedoči spomen obilježje u Carevom dolu (2042 m/nv) koje je u znak sjećanja na svog stradalog člana postavilo PSD “Maglić“ Goražde.

1992. – 1995. god. U ovom periodu dok je trajao rat u Bosni i Hercegovini na području Maglića nije bilo borbenih dejstava ali i pored toga je uništena planinarska kuća “Sava Kovačević“ na Hadžića ravni (Vučevo).

2017. god. JP BH Pošta izdalo je prigodnu poštansku marku s motivom
Maglić – najviši vrh u Bosni i Hercegovini 2386 metara, autor: A. Branković.

19.4.2025. god. Dogodio se nesretni slučaj u kojem je smrtno stradao (N.N.) državljanin Sjedinjenih Američkih Država dok je sa suprugom bio na planinarenju. Na usponu prema vrhu Maglića on se poskliznuo i pao niz zaleđenu liticu u ponor dubok nekoliko stotina metara. Nesreća se dogodila na nadmorskoj visini od oko 2200 m. U isto vrijeme prema vrhu su se penjali državljani Rusije i Slovačke koji su svedočili o ovoj nesreći. Po svemu sudeći nastradali planinar nije imao ili nije koristio odgovarajuću penjačku opremu za uspon u zimskim uvjetima. Nakon poziva za pomoć uslijedila je akcija spašavanja istog dana. Potraga za nastradalim planinarom i transport njegovog tijela izvršena je u veoma teškim uvjetima zbog nepristupačnosti terena. Nastradali planinar je pronađen u 21:40 sati a akcija spašavanja je završena mnarednog dana u ranim jutarnjim satima. U akciji su učestvovali: Gorska služba spašavanja – Stanica Foča, Spasilačka služba “Wolf”, pripadnici Republičke uprave Civilne zaštite Republike Srpske i Policijske uprave Foča.