Trnovačko jezero – “Gorsko srce” – PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Trnovačko jezero jedno je od najljepših ledenjačkih jezera koja sam vidio na svojim putovanjima. U svijetu ima puno lijepih planinskih jezera većih po površini i dubljih od Trnovačkog jezera, ali se nijedno ne može pohvaliti jedinstvenim srcolikim oblikom, kao što ga ima ovo jezero.
Pogled sa nekog od okolnih vrhova na Trnovačko jezero kod posmatrača izaziva divljenje, ne samo zbog njegovog oblika već i zbog boje površine jezerskog “ogledala“ koja se mijenja zavisno od položaja sunca i njegovih zraka u širokog spektra od smaragdno zelene do tirkizno plave nijanse a na zalasku sunca zna poprimiti i srebrni odsjaj.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Trnovačko jezero se nalazi na sjeverozapadu Crne Gore. Jezero predstavlja strogi prirodni rezervat i pod zaštitom je države. Pogled sa nekog od okolnih vrhova na Trnovačko jezero kod posmatrača izaziva divljenje, ne samo zbog njegovog oblika već i zbog boje površine jezerskog „ogledala“ koja se mijenja zavisno od položaja sunca i njegovih zraka širokog spektra od smaragdno zelene do tirkizno plave nijanse a na zalasku sunca zna poprimiti i srebrni odsjaj.
Slikovitom izgledu jezera doprinosi i gusta mješovita šuma (četinarska i bukova) kojom je djelimično okruženo. Jezero leži na 1513 metara nadmorske visine u dolini stiješnjena stjenovitim liticama Maglića, Volujaka, Trnovačkog Durmitora i Trzivke. Jezerski basen je jedino otvoren prema Suškoj dolini i Sutjesci.

Trnovačko jezero je tipično glacijalno-erozivno jezero koje je nastalo na mjestu otapanja trnovačkog lednika. Jezero je orijentisano pravcem sjever-jug. Dužina jezera je oko 700 m i širine oko 400 m. Prosječna dubina jezera je 3,3 m, dok je najveća dubina 9,2 m. Na njegovom južnom dijelu, nalaze se četiri jezerceta. Jezero je poribljeno i u njemu obitava pastrmka.

Voda jezera dijelom se sakuplja od otopljenog snijega i podjezerskih izvora a glavninu vode dobija podzemnim kanalima iz jednog snažnog vrela na sjevernoj strani podno Maglića. Nivo vode u jezeru je veoma stabilan sa malim amplitudama oscilacije između različitih perioda godine. Ovako stabilan nivo vode može se objasniti konstantnim dotokom vrela i potočića sa šireg područja Bara i Boje na kome je smješten katun Rudinske kolibe (1650 m/nv), oko 1 km jugozapadno od jezera.
U periodu niskog vodostaja jezero nema površinsku otoku. Tada voda otiče procjeđujući se kroz jezersko dno i pojavljuje se na izvoru koji se nalazi u koritu jezerske otoke u neposrednoj blizini obale. Ova jezerska voda se gubi u ponoru nakon 20 m površinskog toka.

U svojoj evoluciji Trnovačko jezero, od svog postanka u glacijalnoj fazi, prošlo je kroz još dvije evolutivne faze.
Prva faza (fluvijalna faza) se odvijala po otapanju lednika i ispunjavanja basena vodom do najniže tačke na prevoju prečage u gori pod Komom (1535 m/nv). Trnovački lednik je stvorio dva jezerska basena: Trnovačko jezero i jezero na prostoru današnje Suve jezerine (1357 m/nv).
Druga faza (faza skrašćavanja) otpočela je u bliskoj prošlosti i traje danas. Otvarali su se sve veći ponori i nivo Trnovačkog jezera je počeo da opada. Najveći dio vode je počeo da se gubi kroz ponor u gori pod Komom. Dolina jezerske otoke je prestala da bude hidrološki aktivna, tako da više nije bilo priliva vode u Suvu jezerinu. Voda koja se gubi promjenila je sliv. Tako da je od predhodnog oticanja ka Suhoj i Sutjesci sada otiče u kanjon rijeke Pive. To je utvrđeno bojenjem vode na ponoru 21. jula 1971. godine u 14:05 h. Obojena voda se pojavila 23. jula nakon 39 h i 55 min. na Čekovim vrelima u kanjonu Pive, pri čemu je savladala vertikalno rastojanje od 1045 m/nv i 11,3 km horizontalnog rastojanja između ponora i vrela.

Oko jezera su izvanredni pejsaži, njegova obala na zapadnoj strani je mjestimično obrasla klekovinom bora krivulja, niskom šumom, barskim biljkama i travnatim busenima prošaranim sa raznolikim planinskim biljem i cvijećem. Jezero je u ljetnom periodu pogodno za kupanje a okolni tereni za kampiranje.

Trnovačko jezero je pogodna ishodišna tačka za mnoge planinarske ture na oba vrha Maglića – CG (2388 m/nv) i BiH (2386 m/nv), na vrhove Volujaka – Velika Vlasulja (2336 m/nv), Studenac (2296 m/nv) i Badnjine (2243 m/nv), Trnovački Durmitor (2241 m/nv) i Trzivku (2333 m/nv), na najviši vrh Bioča – Veliki Vitao (2396 m/nv) i dr.

Trnovačko jezero je bilo na trasi Planinarske transverzale „Sloboda“ i obilježeno kontrolnom transverzalnom tačkom (KT 10 – S – 14) na uočljivom kamenu sa južne strane jezera između malih jezera. Transverzala je povezivla mjesta Kalinovik u BiH i Žabljak u CG preko najviših vrhova planina: Lelije, Zelengore, Volujaka, Maglića, Bioča, Pivske planine i Durmitora. Transverzalu su utemeljili Planinarski savez Bosne i Hercegovine i Planinarski – skijaški savez Crne Gore, 1978. god.

Uobičajeni pristup do Trnovačkog jezera vodi od mjestašca Tjentište (BiH) u dva pravca:
Prvi pravac je prema Čemernu magistralnim putem do raskršća za Suhu (7 km), dalje pješačkom stazom označenom odgovarajućom planinarskom signalizacijom kroz dolinu Suškog potoka i Suve jezerine do Trnovačkog jezera (3,30 h).
Drugi pravac je prema Dragoš sedlu makadamskom cestom (za terenska vozila!) na Prijevor (17 km), dalje pješačkom stazom također označenom planinarskom signalizacijom spustiti se u dolinu Suve jezerine do raskršća na kome je priključak s prvim pravcem (1,30 h).