Aljažev stolp je izuzetan pejzažni motiv i nezamjenjiv simbol Triglava. Ovo malo limeno sklonište valjkastog oblika visine oko dva metra i promjera malo većeg od jednog metra sa zastavicom na krovu za proteklih 125 godina (1895. – 2020.) postalo je važan spomenik za slovensko planinarstvo ali i slovenski narod. Priča o skloništu na najvišem vrhu Republike Slovenije i ujedno Julijskih Alpi – Triglavu (2864 m/nv) oduvijek je bila zanimljiva mnogim planinarima koji najčešće u ljetnom periodu prosto opsjedaju ovaj lijepi i izazovni vrh.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Slovenci su se dugo godina borili da im austrijanske vlasti dozvole osnivanje nacionalnog planinarskog društva, a onda su se morali izboriti i za to da Triglav bude priznat kao slovenska planina. Ideja svećenika Jakoba Aljaža da se na najvišem tjemenu Triglava postavi limeno sklonište konačno se ostvarila u aprilu 1895. godine kada je od općine Dovje u Mojstrani kupio “vrh” Velikog Triglava, odnosno 16 četvornih metara zemljišta i zajedno sa prijateljima i pomagačima postavio malo limeno sklonište napravljeno od debelih pocinkanih ploča. Majstorske radove je predvodio Anton Belec koji je sa njegovim pomoćnicima postavio sklonište na vrhu Triglava. Belec je prvo predstavio sklonište u blizini svoje radionice u Šentvidu, zatim je razmontirano i vlakom prevezeno u Gorenjsku, a nosači su potom dijelove skloništa teške blizu 20 kilograma odnijeli na vrh Triglava. Završni radovi na postavljanju skloništa su trajali pet sati i okončani 7. augusta 1895. godine. Ovaj datum je postao zvanični praznik općine Kranjska Gora.
Prvi zabilježen pristup na najviše tjeme Triglava dogodio se 26. augusta 1778. godine kad su se popeli četvorica mještana Bohinja. Usponi na Triglav su mogući iz raznih smjerova a uobičajeni pristupi su: iz doline Vrata (sjeverni pristup), doline Zadnjice (zapadni pristup), preko Triglavskih jezera (južni pristup) i iz Pokljuke (istočni pristup).
Limeno sklonište na vrhu Triglava je cijelo proteklo vrijeme bilo izloženo surovim vremenskim utjecajima i na njemu su bila vidljiva neka oštećenja a za neka je bio odgovoran čovjek. Godine 2018., Aljažev stolp je helikopterom prenesen u jeseničkoj tvrtki KOV gdje su obavljeni radovi na restauraciji i konzervaciji. Nakon obnove ponovo je vraćen helikopterom na istom mjestu gdje je neprekidno stajao 123 godine. Usporedo s konzervatorskim istraživanjima skloništa i izradom njegove kopije nastajao je i dokumentarni film Aljažev toranj – Taj pleh ima dušu!
Slovenski rimskokatolički svještenik, župnik iz Dovja Jakob Aljaž (1845. – 1927.) zaslužan za otkup zemljišta na vrhu Triglava postavio je malo limeno sklonište umjesto raspadnute drvene piramide triangulacije koja je do tada stajala na vrhu. Kao domoljub Aljaž je poklonio “vrh” i sklonište Slovenskom planinarskom savezu. Bio je veliki zaljubljenik planina i graditelj planinarskih kuća. Prvu kuću je podigao 1894., na Vratima (1015 m/nv), a 1896. godine je podigao još jednu na Kredarici – hrbatu između Rjavine i Triglava te pored nje i manju kapelu posvećenu Mariji Snježne.
Na Kredarici danas stoji nova zgrada Triglavskog doma i meteorološka postaja koja je otvorena 1954. godine na najvišoj nadmorskoj visini u Sloveniji (2515 m/nv).
U čast Jakoba Aljaža, podignut je spomenik na desnoj strani glavne ceste prema Kranjskoj Gori na raskrižju Mojstrana – Dovje. Spomenik je svečano otkriven 27. augusta 1989., povodom 100. godišnjice dolaska Aljaža u Dovje, a djelo je kipara Nebojše Mitrića iz Beograda.
Zbog kulturnih, pejsažnih, povijesnih i drugih karakteristika Aljažev stolp ima posebno značenje za Republiku Sloveniju. Slovenska država 05.10.1999. godine proglasila je ovo sklonište na vrhu Triglava spomenikom kulture od državnoga značaja te je od 04.11.1999. godine u vlasništvu države.
Saznajte više klikom na fotografije u galeriji:
Naslovna slika: Aljažev stolp na Triglavu (2864 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 