Markiranje planinarskih staza i puteva u BiH

Prve markacije (oznake) u planinama BiH postavljali su čobani i lovci na svojim stazama i putevima. Bili su to “čovuljci“ – male kamene kupe, koje su služile za lakšu orijentaciju na terenu. Ovaj način obilježavanja začet u drevnim vremenima zadržao se i danas na našim planinama. Suvremeni način markiranja u bosanskohercegovačkim planinama primjenjuje se od 1950. godine u skladu sa Uputstvom za označavanje planinarskih staza i puteva autora Ing. Ratimira Stefanovića, izdavač Planinarski savez Bosne i Hercegovine. O sadržaju ovog izdanja biće riječi u jednom od narednih priloga na blogu u rubrici Literatura.     
Koliki je značaj dobro uređenih i označenih staza u našim planinama o tome je svojevremeno pisao Ing. Jovo Popović urednik Vodiča Kroz planine Bosne i Hercegovine, izdanje: Planinarska društava u Sarajevu, 1935. god., str. 118: “Divlja romantika Prenja sve više privlači naše turiste. Iz godine u godinu sve jače oživljava turistika na njemu. Naročito od onoga vremena kako su na njemu izvršene skupocjene i mnogobrojne markacije puteva i sve važnije raskrsnice obilježene tablama. Taj posao obavila je podružnica turističkog društva Prijatelj Prirode u Sarajevu“.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planinari su u svom hodanju po planinama koje poznaju, oduvijek težili da upoznaju i druge njima do tada nepoznate planine. Da bi ih upoznali morali su koristiti usluge lokalnih planinarskih vodiča koji bi ih provodili do cilja. Ako bi sami krenuli u nepoznato možda i ne bi stigli do željenog cilja. Da se sve ovo izbjegne uobičajeno je da se planinske staze i putevi obilježe naročitim znacima i putokazima koji služe za orijentaciju planinarima. Kada je jedna planina obilježena ovim znacima, onda će svaki planinar bez vodiča koristeći topografsku kartu i kompas, moći upoznati sve njene predjele i vrhove. Postavljanje ovih planinarskih znakova i putokaza na stazama i putevima naziva se u planinarstvu markiranjem.

U Bosni i Hercegovini planinarske staze su označene “Knafelčevom markacijom“ i kategorizirane su prema vrsti terena koji na usponu treba savladati (lake, srednje teške i teške ture – ljetne i zimske). Temeljni cilj markiranja je da poveže planinarske objekte i vrhove uređenom planinarskom  stazom iz doline. Uređena i markirana pl. staza daje veću sigurnost pri kretanju onima koji po prvi put dolaze na nepoznatu planinu ili u nepoznato planinsko područje. Markacije su također važne posebno za vrijeme  magle kada je smanjena vidljivost tako da planinari ne skrenu sa staze i zalutaju u planini.  

Markacije na stazama su crveno-bijeli krugovi ili crte na stablima drveća, kamenu i stijenama. Okrugla oznaka predstavlja temeljnu oznaku na stazi. Sastoji se od bijelog kruga prečnika 6 cm i crvenog kruga oko bijelog kruga širokog 3 cm, tako da je vanjski prečnik kruga markacije 12 cm. Ovakva vrsta oznake  u šumskom području se postavlja na stablima drveća u visini očiju (od 150-180 cm) po mogućnosti na desnoj strani staze. Na otvorenom terenu izvan šumskog područja na livadama/pašnjaku markacija se postavlja na uočljivom kamenju i stijenama. Oznaka može biti okrugla ili crta, vodoravna ili kosa. Ova druga vrsta oznake se sastoji od dvije crvene crte dužine od 15-20 cm, prečnika 3 cm, te bijele između, prečnika 3 cm, tako da je vanjski prečnik linije oznake 9 cm.

Postoji još nekoliko vrsta pomoćnih oznaka raznolikog izgleda i načina postavljanja ali od svega je najvažnije da su oznake dobro uočljive i dogledne duž cijele staze, tako da se od one kod koje stojimo, vidi predhodna i naredna oznaka. Na raskrižju i odvojcima staza važno je postaviti usmjeravajuće putokazne table, a na polaznim tačkama i ispred pl. objekata po mogućnosti postaviti info table sa mapom područja na kojima je ucrtana jedna ili više staza.

Markiranju planinarskih staza posvećuje se posebna pažnja i markacija se nastoji izvesti tako da se njome mogu poslužiti i obični izletnici, a ne samo planinari, jer postoji mogućnost da ti izletnici koji možda nisu članovi planinarskog društva, prošavši dobro uređenom planinom na kojoj se zapažaju aktivnosti planinara, postanu eventualno i sami članovi društva. Dobro markirana staza i put, u današnjem sistemu vrijednosti, afirmira i planinarsko društvo koje je markaciju sprovelo.
Jednom obilježene staze i putevi obavezuje na stalno održavanje. Na neodržavanom putu oznake propadaju, desi se da planinari zalutaju, negoduju, a ponekad ih mora tražiti i GSS (Gorska služba spasavanja).

Galerija fotografija (1 / 22)

U našim planinama markacije su urađene u skladu sa Pravilnikom o planinarskim stazama i Uputstvu o označavanju/markiranju planinarskih staza i mogu se preuzeti u .pdf na službenoj stranici PS FBiH/PS BiH (Komisija za pl. staze). Fotografije u prilogu služe za ilustraciju kako se nekada markiralo.
Brigu o održavanju staza uglavnom vode planinarska društva na području planina gdje su smješteni pl. objekti kojima raspolažu (domovi, kuće i skloništa). Markacije na mnogim stazama u protekle dvije decenije su ponovo obnovljene a neke su staze prvi put uređene i markirane.
Ono zbog čega  planinari već duže vrijeme negoduju u javnosti to je sječa šume i devastacija šumskog područja na trasi markiranih pl. staza. Važno je znati da su markirane planinarske staze od velike društvene koristi ne samo za planinare već i za druge ljubitelje prirode i treba ih Zakonom o šumama zaštiti od daljnjeg uništavanja.  

---

Naslovna slika: Visočoca, markiranje pl. staze: prijevoj Oštra bara – mezarje Glatko – vrh Kom