Koliko je obilježja postavljeno na vrhovima planina u Bosni i Hercegovini po nacionalo-državno-religijskom osnovu prvenstveno u cilju da se da do znanja ko “posjeduje” teritorij? Ako analiziramo motive “zapišavanja revira”, vidjet ćemo da u suštini ne postoji opravdanje za narušavanje toliko dragocjenog izvornog stanja, čitaj: nakaženje.
Prilog posvećen Magliću, Lebršniku, Babi, Jahorini, Bjelašnici, Treskavici, Čvrsnici, Prenju, Veležu, Čabulji, Klekovači, Vitorogu, Raduši, Vlašiću, Zelengori, Leliji… i bezbrojnim vrhovima čije je izvorno stanje trajno izgubljeno…
Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Vrhovi planina u Bosni i Hercegovini najčešće su obilježeni kamenim kupama i betonskim trigonometrijskim stupovima. Osim ovoga mnoga planinarska društva ili pojedinci postavljaju svoja obilježja na vrhovima planina. Uobičajena obilježja su table sa nazivom vrha i nadmorskom visinom, sveska i žig/pečat. Na prvoj stranici sveske stoji naziv planinarskog društva (grupe ili pojedinca) koje je izvršilo markiranje staze i postavilo obilježje na vrhu planine. Ostale stranice služe posjetiocima da uz svoje ime upišu datum uspona, pravac pristupa na vrh, pravac silaska s vrha, utiske s uspona i kakvi su bili vremenski uvjeti. Žig/pečat služi da ga mogu posjetioci za uspomenu otisnuti u svoju planinarsku knjižicu.

Osim obilježavanja najvišeg vrha planine, postavljaju se ista ovakva obilježja i na drugim nižim vrhovima koji zbog svoje ljepote ili zahtjevnog pristupa plijene pažnju planinarima. Često su ovi vrhovi ujedno i kontrolne tačke planinarskih transverzalnih puteva. Na tablama pored naziva i nadmorske visine vrha stoji i broj kontrolne tačke, na primjer: Mala Klekovača 1761 m/nv, KT-9.

U posljednje dvije decenije na nekim vrhovima postavljena su raznolika obilježja koja ne pripadaju planini i planinarstvu a među njima su i religijska obilježja. Križevi/krstovi su postavljeni na vrhovima sedam planina: Čabulja – Velika Vlajna (1776 m/nv), Kamešnica – Konj (1856 m/nv), Vlašić – Ravne 1775 m/nv, Baba – Đed (1735 m/nv), Treskavica – Veliki Treskač (1969 m/nv), Lelija – Velika Lelija (2032 m/nv) i Zelengora – Bregoč (2014 m/nv). Ako se religijska obilježja bez ikakvog razloga postave izvan svetih mjesta kao što su bogomolje i groblja onda ona gube svoj smisao i vrijednost, a kod pripadnika druge konfesije izazivaju neugodan osjećaj pa čak i ljutnju tim činom.

Trenutna situacija zbog svega navedenog je krajnje zabrinjavajuća. Na fotografijama u prilogu mogu se vidjeti raznolika obilježja koja su postavljena proteklih godina na vrhovima planina u BiH. Estete bi sigurno našle zamjerku jer je narušen prirodan izgled vrha! Drugi bi se upitali zašto i čemu služe ova obilježja na vrhovima planina?

Zanimljivo je spomenuti tajanstveni nestanak žiga/pečata koji treba da stoji u upisnoj kutiji. Među planinarima prije minulog rata vladalo je mišljenje da žig/pečat uzimaju čobani kao jednu vrstu vrijednog suvenira. Danas u našim planinama rijetko se mogu sresti čobani, a žigovi/pečati i dalje nestaju iz upisnih kutija!?

Malo svjetlosti je unijela grupa planinara entuzijasta koja je 2017. godine pokrenula jedinstvenu akciju na obilježavanju vrhova kamenim pločama na kojima stoji samo naziv i nadmorska visina vrha. Na ovakav način do sada je obilježno 26 vrhova u našim planinama. Više o ovom idejnom projektu čija je realizacija u tijeku biće riječi ovdje na blogu u narednom periodu uz opis akcija sa mnogobrojnim ilustracijama.

Trenutno među planinarima ne postoji jedinstveni stav o načinu i izgledu obilježja na vrhovima naših planina. U narednom periodu Planinarski savez BiH bilježi vrijedan jubilej 130 godina planinarstva u Bosni i Hercegovini (1892. – 2022.) i bilo bi lijepo i korisno da planinarska društava pokrenu radne akcije na obilježavanju vrhova. Osim izgleda obilježja, prije svega treba posvetiti pažnju da akcije proteknu u skladu s principima nenarušavanja i neoštećivanja planinskog prostora, iz tog razloga na vrhovima planina ne treba postavljati nacionala, državna i religijska obilježja. Na ovo nas obavezuje i drevni običaj obilježavanja vrhova koji se kod nas održao do danas – kamena hrpa (kupa, piramida).

Visočica, Vito (1960 m/nv)

Velež, Botin (1965 m/nv)

Cincar, Cincar (2006 m/nv)

Bjelašnica, Obalj (1896 m/nv)

Lelija, V. Lelija (2032 m/nv)

Prenj, Has (1916 m/nv)

Raduša, Idovac (1956 m/nv)

Treskavica, Oblik (1876 m/nv)

Visočica, Drstva (1808 m/nv)

Bjelašnica, Krvavac (2062 m/nv)

Treskavica, Mala Ćaba (2086 m/nv)
Naslovna slika: Visočica, vrh Kom (1778 m/nv), drevni način obilježavanja vrhova kamenim hrpama (kupa, piramida)

