Munții Făgăraş / Carpaţii Meridionali – România

Planine Fagaras (Munții Făgăraş) dio su Južnih Karpata (Carpaţii Meridionali) velikog planinskog lanca koji se nalazi na jugu Rumunjske. Južni Karpati prostiru se između rijeke Prahova na istoku i rijeka Timiš i Cerna na zapadu. Na jugozapadu su omeđene planinskim vijencem u istočnoj Srbiji.
Najviši vrh Fagarasa je Moldoveanu nadmorske visine 2544 metara i ujedno je najviši vrh Rumunjske. Na Fagarasu nalazi se 8 vrhova od 2500 metara nadmorske visine, 42 vrha preko 2400 m i više od 150 vrhova preko 2300 m. Planine Fagaras krasi 70 ledničkih jezera.
Zbog velikog broja visokih vrhova, strmih padina, ledničkih dolina i jezera za ove planine kažu da su Transilvanijske Alpe, što je izraz pripisan francuskom znanstveniku Emmanuelu de Martonneu. Poznate su i po tome što ih često zaobilazi lijepo vrijeme u što smo se i sami uvjerili. Po dolasku u središnje područje masiva ovih planina gdje leži jezero Bâlea vrhovi su bili obavijeni maglom i dok smo se kretali oštrim i visokim grebenima bili smo izloženi hladnom vjetru koji je neprestano puhao sa širokih ravnica Transilvanije.
Prolazak ledničkim dolinama ukrašenim brojnim jezerima i priječenje izazovnog grebena kome su planinari dali naziv “Tri koraka do smrti“ (La trei pași de moarte) je prekrasno iskustvo koje je šteta propustiti. Otežani vremenski uvjeti ipak nas nisu spriječili da uživamo u prirodnim ljepotama ovih moćnih planina. Za vrijeme planinarskog pohoda koji je trajao tri dana pristupili smo na vrhove Moldoveanu (2544 m/nv), Viştea Mare (2527 m/nv) i Mircii (2461 m/nv).
Nakon planinarskog pohoda posjetili smo kraljevsku palaču Peleš, zamak Bran – “Drakulin dvorac” i povijesni grad Sibiu u Transilvaniji. Na povratku iz Rumunjske odlazimo u Novi Sad gdje smo u jednom restoranu uz pjesmu i zvuke orkestra tamburaša, proslavili sretan završetak našeg putovanja.
U pohodu su učestvovali sarajevski planinari Ermin Lagumdžija, Kemaludin Mutapčić i Braco Babić.
Putovanje u Rumunjsku je trajalo od 25. – 31.8.2014. godine.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

25.8.2014.

Sarajevo – Beograd – Timișoara – Sibiu

Putovanje u Rumunjsku započeli smo u ranim jutranjim satima iz Sarajeva. Nakon Vršca prelazimo državnu granicu Srbije i Rumunjske i po dolasku u Temišvar (Timișoara) odlazimo do prve mjenjačnice gdje smo eure zamjenili u domaću valutu – lei. Kratka šetnja gradom i odmor uz kafu u jednoj ljetnoj bašti dobro nam je došao kao osvježenje jer nas i dalje čeka dug put do Sibiua povijesnog grada u južnoj Transilvaniji u kojem ćemo noćiti.
Nakon Temišvara u pravcu Sibiua nešto više od polovine ove dionice pokriva autocesta A1, ali u prekidima, tako da treba voditi računa da se na pravim mjestima uključite na nju. Prvi dio autoceste koja se kreće paralelno sa starim magistralnim putem, prostire se od Temišvara i završava malo poslije mjesta Lugož, dok drugi dio započinje od grada Deva i ide do Sibiua uz mali prekid na relaciji Sebeš-Sibiu. Veći dio puta vozili smo starim magistralnim putem, ali smo zauzvrat uživali u lijepim predjelima, prolazeći kroz mala mjesta i sela.
Transilvanija se nalazi u srcu Rumunjske i prostire se na preko 60.000 km². Klima u Transilvaniji je relativno suha i opora s jakim vjetrovima, no ovdje se nalaze i neki od najkišovitijih dijelova zemlje, a snijeg se zadržava 3-5 mjeseci. Reljef je raznolik: od zavala i širokih ravnica pa do visokih planina. Tu se nalaze i najviši vrhovi Rumunjske te turistički zimski centri. Najveći zimski odmarališni centar je Brașov.
Veliku većinu stanovništva Transilvanije čine Rumunji, Mađari i Sasi (Nijemci), no broj nacionalnih manjina je velik. Najveći gradovi su Cluj-Napoca (centar Mađara) i Brașov (centar Sasa). Ostali značajni gradovi su: Sibiu, Turda, Medias, Alba Iulia, Sighișoara, Târgu Mureș, Deva, Reghin i Hunedoara.
Na području Transilvanije razvijena je poljoprivreda, uglavnom stočarstvo, dok su glavne ratarske kulture krumpir, kukuruz i pšenica. U komunizmu je razvijana i industrija, no kao i u ostalim područjima zahvaćenim privatizacijom ona je pretrpjela velike gubitke. U planinama u velikim količinama siječe se drvo i time trajno narušava priroda a sve radi profita. Pronađene su i zalihe nafte i zemnog plina.
Padom Berlinskog zida u novembru 1989. godine došlo je do raspada komunističkog sistema u zemljama istočne Europe. U Rumunjskoj je uslijedilo svrgavanje N. Čaušeskua u decembru 1989. godine. Političke promjene u SSSR-u pod vodstvom M. Gorbačova olakšale su demokratizaciju u nizu europskih komunističkih država te su dovele do raspuštanja Varšavskog pakta u julu 1991. godine, čiji je član bila i Rumunjska. Nakon svih ovih burnih događaja koji su donijeli velike društveno političke i ekonomske promjene u zemlji, Rumunjska postaje članica NATO pakta i Europske unije 2004. godine.

26.8.2014.

Tura br. 1: Lacul Bâlea (2034 m/nv) – Șaua Caprei (2315 m/nv) – Lacul Capra (2241 m/nv) – Fereastra Zmelior (2175 m/nv) – Portița Frunții (2153 m/nv) – Lacul Podrăgel (2030 m/nv) – Strunga Podrăgelului (2152 m/nv) – Cabana Podragu (2136 m/nv). Ukupno vrijeme trajanje ture 9 sati hoda.

Na planine Fagaras polazimo rano ujutru iz grada Sibiu u kojem smo prenoćili. Do Bâlea jezera stižemo asfaltnom saobraćajnicom poznatoj po nazivu ”Transfăgărăşan”. Cesta je dugačka 132 km i povezuje dva grada Sibiu u Transilvaniji i Pitești u Vlaškoj na pravcu sjever – jug. ”Transfăgărăşan” je izgrađena iz vojno strateških razloga u periodu od 1970. – 1974. godine. Cestu je izgradila vojna inženjerija i na njenoj izgradnji je poginulo 40 vojnika. Danas je ova cesta turistička atrakcija i izazov mnogim biciklistima i motoristima koji je u ljetnom periodu posjećuju. Najviša nadmorska visina prijevoja na koji se cesta uzdiže je na 2034 metra i to je drugi najviši planinski cestovni prelaz u Rumunjskoj nakon ceste ”Transalpina” (2145 m/nv) također izgrađena u Južnim Karpatima. U zimskom periodu cesta je zatvorena za saobraćaj i do Bâlea jezera se tada može pristupiti jedino kabinskom žičarom. Zaustavljamo se kod polazne stanice kabinske žičare smještene na 1234 m/nv i sa terase restorana ”Bâlea Cascada” posmatramo izazovne vrhove iznad velikog slapa, koji se uz silnu buku ogromne količine vode obrušava u duboku dolinu. Na platou ispred polazne stanice žičare su mnogobrojni štandovi gdje se mogu kupiti suveniri i ručni radovi, mliječni i suhomesnati proizvodi, razne rakije i likeri od šumskog voća.
Nastavljamo vožnju cestom uz mnogobrojne serpentine i stižemo na Bâlea jezero. Jezero je od grada Sibiu udaljeno 77 km i smješteno je na 2034 metara nadmorske visine. Jezero je ledničkog porijekla, dugo 360 m, široko 190 m i dubine 11 m. Oko jezera je nekoliko pansiona i restorana, planinarski dom, meteorološka postaja i objekat Gorske službe spasavanja. Bâlea jezero je povoljna ishodišna tačka za uspon na mnoge visoke vrhove u središnjem području planina Fagaras a među njima je i najviši vrh ovih planina Moldoveanu (2544 m/nv) i ujedno najviši vrh Rumunjske koji je naš glavni cilj.
Po dolasku na jezero iako ljeto uveliko traje, dočekalo nas je hladno vrijeme, magla i vjetar. Ne gubeći puno vremena na razgledanje jezera i njegove okoline, krećemo odmah sa usponom markiranom stazom na prijevoj Caprei (2315 m/nv). Na početku staze odmah iznad jezera na jednoj stijeni stoji natpis „pogon 2×2“, ali bi više odgovarao natpis „pogon 4×4“ jer je padina kojom se penjemo na prijevoj jako strma. Povremeno zastajkujemo radi fotografisanja i uživamo u pogledu na prelijepu dolinu i Bâlea jezero.
Od prijevoja Caprei (2315 m/nv) ulazimo u prirodni rezervat koji osim biljnog i životinjskog svijeta uključuje i 17 ledničkih jezera smještenih u ledničke doline na nadmorskoj visini iznad 2000 metara. Prirodni rezervati u masivu Fagaras poznati su po bogatstvu endemskih biljaka i prekrasnim krajobraznim područjima. Rezervati su pod nadzorom rendžera i ovlašteni su da na licu mjesta sankcionišu novčanom kaznom sve one posjetioce koji krše propise i ne pridržavaju se datih uputstava za vrijeme boravka u rezervatu.
Nešto niže od prijevoja Caprei u širokoj uvali leži Kozije jezero/Capra (2241 m/nv). Jezero je dubine 8 m i zauzima površinu od 18.340 m². Voda iz jezera Capra se prelijeva u jezero Căprița (2228 m/nv). Ovo manje jezero je dubine 1,5 m i zauzima površinu od 2180 m². Voda iz jezera Căprița ponire kroz zemlju i ponovno se pojavljuje kao slap visine 40 m. U blizini jezera Capra je veliki spomenik podignut u znak sjećanja na četvoricu planinara nastradalih u sniježnoj lavini 7. februara 1963. godine. Odmah iznad jezera je jako strma južna padina vrha Vânătarea lui Buteanu (2507 m/nv) koja zimi predstavljaja veliku opasnost od obrušavanja lavina.
Od jezera Capra nastavljamo dobro utrtom i markiranom stazom. Markacija na stazi je izvrsno postavljena i dogledna u oba pravca ali su putokazi na važnim raskrižjima gotovo dotrajali i teško se može pročitati šta na njima piše. Karta koju smo ponijeli sa ucrtanim planinarskim stazama bila nam je od velike pomoći u orijentaciji.
Nakon jezera Capra presjecajući sjeverne strme padine vrha Capra (2494 m/nv) započinje silazak u prvu ledničku dolinu. Po silasku u dolinu vrijeme se proljepšalo i sunce počelo da izviruje iza oblaka. Ovdje pravimo prvu pauzu za odmor jer nema vjetra. Odmorni napuštamo ovu dolinu i ponovo se penjemo na dugi i oštri greben
kojim stižemo do velikog kamenitog okna poznatog po nazivu “Zmajev prozor” (Fereastra Zmelior).
Okno je smješteno na 2175 metara nadmorske visine u blizini raskršća planinarskih staza za planinarski dom Cabana Podragu. Do ovog pl. doma u kojem trebamo noćiti može se pristupiti iz dva pravca. Prvi pravac prolazi nekoliko ledničkih dolina i dva visoka prijevoja Portița Frunții (2153 m/nv) i Strunga Podrăgelului (2152 m/nv). Drugi pravac priječi oštri stjenoviti greben poznat po nazivu “Tri koraka do smrti“ (La Trei Pași de Moarte) na kojem su za osiguranje postavljeni željezni lanci i klinovi pričvršćeni za stijenu. Zbog magle koja je prekrila cijeli greben i okolne vrhove, odlučujemo se da pristup do pl. doma nastavimo preko ledničkih dolina.
Staza kroz ledničke doline do pl. doma je također zahtjevna zbog prelaska dva visoka prijevoja. U planinama Fagaras planinarske staze su kategorisane prema ocjeni težine i obilježene oznakama plave, crne i crvene boje (križ, trokut, kvadrat i krug). Ove oznake na markiranoj stazi su važne pri kretanju planinom posebno kada je loša vidljivost zbog magle.
Na prolasku kroz prvu ledničku dolinu nailazimo na veliki sniježanik koji se na sjevernoj padini održao. Ledenički reljef planine Fagaras, zbog svojih visokih nadmorskih visina, ima široku paletu vrlo dobro očuvanih ledničkih oblika. Uskoro je uslijedio uspon na prijevoj Portița Frunții i prelazak preko nekoliko zapjenušanih potoka koji se svi slijevaju u jezero Podrăgel smještenog na 2030 metara nadmorske visine. Jezero je ledničkog porijekla, ima dubinu od 3,9 m i površinu od 0,7 ha. Voda iz ovog kao i u drugim ledničkim jezerima u planinama Fagaras je čista, sakupljena od snijega i kiše, uz nevjerojatnu prozirnost ali je ipak ne treba piti iz jezera već iz izvora u blizini jezera.
Od jezera Podrăgel uslijedio je još jedan jak uspon na posljednji prijevoj Strunga Podrăgelului. Cijelo vrijeme od jezera Bâlea hodali smo od jednog do drugog prijevoja, iz jedne u drugu ledničku dolinu po sistemu “gore-dole“ i na kraju dana, pred sami zalazak sunca, stigli smo u Cabana Podragu (2136 m/nv), planinarski dom u kojem ćemo noćiti.

27.8.2014.

Tura br. 2: Cabana Podragu (2136 m/nv) – Șaua Podragului (2307 m/nv) – Șaua Orzănelei (2305 m/nv) – Viştea Mare (2527 m/nv) – Moldoveanu (2544 m/nv) – Cabana Podragu (2136 m/nv). Ukupno vrijeme trajanje ture 8 sati hoda.

Planinarski dom Cabana Podragu u kojem smo noćili je smješten na 2136 metara nadmorske visine u središtu široke ledničke doline okružene visokim vrhovima od kojih je među njima najvisočiji Podragu (2460 m/nv). U blizini pl. doma leži jezero Podragu (2140 m/nv). Jezero je ledničkog porijekla, površine 3 ha, dugo 250 m, širine 190 m i najveće dubine 16,4 m.
Ustajemo rano ujutru, sunce je već obasjalo obližnje visoke vrhove i nadamo da će ostati ovakvo lijepo vrijeme jer nas danas čeka uspon na najviši vrh Rumunije i Južnih Karpata – Moldoveanu 2544 m/nv. Ispred pl. doma je nekoliko magaraca, griju se na jutarnjem suncu. Magarci su sinoć došli stazom na sjevernoj strani planine. Ova domaća životinja poznata po svojoj tvrdoglavosti jako je izdržljiva i korisna za prijenos većeg tereta na teško pristupačno planinskom području. Na samarima su dovukli sanduke s hranom, piće, drvo za ogrijev i plinske boce za potrebe kuhinje pl. doma.
Sinoć smo pred spavanje spremili svoje ruksake za današnju turu i odmah nakon kafe, koju smo popili ispred pl. doma, odmah krećemo uzbrdo markiranom pl. stazom ka prijevoju Podragului. Od prijevoja Podragului (2307 m/nv) započinjemo s priječenjem nekoliko visokih grebena poredanih u dugačkom nizu sve do vrha Moldoveanu. Staza nas u početku vodi južnim padinama ispod vrhova Tărâța (2414 m/nv), Corabia (2407 m/nv), Ucea Mare (2434 m/nv) i Ucișoare (2418 m/nv).
Planine Fagaras su dužine oko 70 km i orijentirane od istoka ka zapadu, širine oko 45 km od sjevera ka jugu i cijeli masiv podsjeća na jednu golemu kralježnicu. Vrhovi na sjeveru su puno kraći i strmiji od onih na jugu, koji su vrlo dugi i blagi. Doline koje se spuštaju prema sjeveru (Transilvanija), slijede većim dijelom smjer gotovo okomit na crtu grebena, a njihove su vode prisiljene – zbog vrlo kosog nagiba – spuštati se u skokovima, tvoreći brojne slapove. Među najslikovitijim dolinama su: doline Moașei, Șerbotei, Bâlei, Brezcioarei, Ucei Mare i Ucișoarei, Sâmbeta.
Povremeno pokraj staze nailazimo na spomen obilježja (križevi) podignuta u znak sjećanja nastradalim planinarima i ujedno služe kao opomena svima koji ne poštuju ove moćne planine. Po datumima na križevima zaključujemo da je najveći broj planinara nastradalo u ljetnom periodu od udara groma, a nekoliko ih je nastradalo u zimskom periodu od obrušavanja sniježnih lavina. U slučaju grmljavine, kretanje grebenima oštrim poput noža preko kojih vodi staza je gotovo pogibeljno jer nema nikakvog skloništa u blizini.
Nakon priječenja nekoliko visokih grebena uslijedilo je spuštanje na prijevoj Orzănelei (2305 m/nv). Time smo izgubili znatnu nadmorsku visinu koju smo od jutros na usponu postigli i od ovog prijevoja ponovo nas očekuju novi usponi na naredne grebene. Koliko će ih danas biti ne znamo ali nas toliko to ne brine. Pokazalo se jučer da se naša tročlana ekipa odlično pripremila za napore koji nas očekuju na ovakvom zahtjevnom poduhvatu i jedino nas brine magla koja je oko podneva prekrila svu planinu tako da više ne vidimo grebene i vrhove na koje smo krenuli.
Nailazimo na veći stjenoviti skok koji trebamo savladati. Prelaz preko stijene nije osiguran klinovima i sajlom i zbog toga je nastao kratkotrajni zastoj, koji koristimo za predah jer od pl. doma do ovdje nismo napravili nijednu pauzu za odmor. Prelazimo preko stjenovitog skoka i izlazimo na omanji plato na kojem stoji stup sa tablom i nazivom vrha Viştea Mare (2527 m/nv) – treći vrh po visini u Južnim Karpatima. Na vrhu je ubrzo stigla i grupa mladih Poljaka (jedan planinar i četiri planinarke), vedrog su lica i veseli. Srdačno se pozdravljamo i ovo je bio jedini susret u ovom tmurnom i maglovitom danu, druge planinare nismo sreli. Nakon fotografisanja kod obilježja na vrhu silazimo niz stijenu do jednog uskog procijepa u posljednjem grebenu koji povezuje vrh Viştea Mare i vrh Moldoveanu.
U tom uskom procijepu ispriječila se stijena na kojoj su postavljeni lanci i klinovi ali su oni bili labavi i zahrđali tako da ovo “osiguranje” nismo koristili. Stijena je bila suha i sa dobrim oprimcima tako da smo je uspješno savladali i konačno pristupili na vrh Moldoveanu (2544 m/nv) – najviši vrh Rumunjske i ujedno Južnih Karpata. Postoje dvije legende o nastanku naziva vrha, prva kaže da je izveden iz imena nekog čobanina, a druga iz imena čobanskog psa – Moldo. Izgleda po svemu sudeći da su čobani bili među prvima koji su stali nogom i ugazili najvisočije tjeme ovih moćnih planina. Na vrhu je postavljeno nekoliko spomen obilježja ali po svemu viđenom samo kvare prirodni izgled vrha.
Ovim usponom pružila nam se jedinstvena prilika da na najvišem vrhu Rumunjske istaknemo državnu zastavu naše domovine Bosne i Hercegovine. Nakon fotografisanja i kratkog odmora napuštamo vrh zbog gomilanja tamnih i niskih oblaka koji najavljuju kišu i grmljavinu.
Masiv Fagars ima oštru klimu, s subpolarnim karakteristikama. Temperatura opada s porastom nadmorske visine. Prosječna godišnja vrijednost grebena doseže -2 Celzijeva stupnja. Temperatura varira između +20 i -38 Celzijevih stupnjeva. Rijetki su dani kada je nebo iznad planina Fagaras potpuno čisto. Ovdje su zabilježene najviše vrijednosti oborina, koje dosežu 1400 mm/god. Zimi ima mnogo lavina, a posebno na južnoj strani i zbog toga je uspon na vrhove rizičan.
Kiša je počela rominjati i samo što smo stigli u pl. dom krenuo je jak pljusak i grmljavina.

28.8.2014.

Tura br. 3: Cabana Podragu (2136 m/nv) – Șaua Podragului (2307 m/nv) – Lacul Podul Giurgiului (2270 m/nv) – Mircii (2461 m/nv) – Șaua Vârtopului (2287 m/nv) – Monumentul Nerlinger (2270 m/nv) – Parul de Fier (2316 m/nv) – Arpașul Mic (2170 m/nv) – „La trei pași de moarte“ – Fereastra Zmelior (2175 m/nv) – Lacul Capra (2230 m/nv) – Șaua Caprei (2315 m/nv) – Lacul Bâlea (2034 m/nv). Ukupno vrijeme trajanje ture 9 sati hoda.

Rano ujutru napuštamo pl. dom Cabana Podragu i slijedi povratak na Bâlea jezero. Od pl. doma penjemo se markiranom planinarskom stazom na prijevoj Podragului (2307 m/nv). Prilično je hladno i ubrzavamo hod. Po izlasku na prijevoj dočekala nas je magla, koju je povremeno tjerao sjeverni vjetar i to je bio dobar znak da neće danas biti kiše. Staza jednim dijelom vodi južnim padinama ispod vrha Podragu (2462 m/nv) do jezera Podul Giurgiului jezero (2270 m/nv) gdje je u blizini smješteno planinarsko sklonište. Magla se podigla iznad vodene površine jezera tek toliko da ga možemo vidjeti i fotografisati.
Od jezera slijedi jak uspon na vrh Mircii (2461 m/nv) na kojem je kamena piramida. Magla se na vrhu za trenutak podigla i kao na dlanu vidimo greben kuda dalje vodi staza. Nakon fotografisanja napuštamo vrh i spuštamo se na prijevoj Șaua Vârtopului (2287 m/nv). Staza dalje priječi južnu padinu vrha Arpașul Mare (2468 m/nv) od kojeg odustajemo jer se vrijeme opet kvari, a do Bâlea jezera, gdje smo parkirali naš automobil čeka nas dugi put. Ubrzo susrećemo jednu veselu ekipu mladih planinara Čeha i po običaju su u kratkim hlačama i sandalama. Na mimoilaženju srdačno se pozdravljamo i pitaju nas: Ima li u pl. domu piva?
Sreli smo i planinare iz Bugarske sa velikim ruksacima natovarenim na leđima. Nose šatore, vreće za spavanje i hranu za višednevni boravak u planini. Razdaljina između pl. domova je prilično velika i mnogi planinari zbog toga koriste planinarska skloništa ili šatore za noćenje. Planinarska skloništa su uglavnom na južnoj strani, smještena u podnožju visokih grebena i do njih se može pristupiti jako strmim stazama.
Nastavljamo s priječenjem dugog grebena Parul de Fier (2316 m/nv). Naziv ovog grebena na rumunjskom znači “Željezna kosa” i završava se kod Monumentul Nerlinger (2270 m/nv). Radi se o spomeniku podignutom prof. Richardu Nerlingeru i Herti Ruzicka, članovima Transilvansko karpatskog udruženja iz grada Sibiu koji su ovdje nastradali 30.6.1934. godine. Njih dvoje su zajedno sa prof. Henterom bili pioniri u nekoliko istraživačkih ekspedicija u planinama Fagaras. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i nepažnje na priječenju istaknutog i oštrog grebena prof. Nerlinger i Ruzicka, pokliznuli su se na mokroj travi vrletne staze i pali u provaliju s visine od 250 m. Jedini preživjeli član ekspedicije bio je prof. Henter koji se uspio spustiti u dolinu i vratio s 20 gorskih spasilaca da pomognu u traganju za tijelima dvoje nastradalih planinara.
Magla se opet podigla i od spomenika na trenutak smo ugledali Buda jezero (2055 m/nv) i dolinu rijeke Buda. Od spomenika Nerlinger slijedi teži dio priječenja zapadne litice Arpașul Mic (2170 m/nv), nazvane “Tri koraka do smrti” (La trei pași de moarte). Na istaknutom stjenovitom grebenu postavljeno je osiguranje sa željeznim lancima pričvršeni klinovima za stijenu. Prelazak ovim grebenom posebno u lošim vremenskim uvjetima, ako je kiša ili je stijena zaleđena, predstavlja svojevrsni ispit smjelosti i ujedno prekrasno iskustvo koje je šteta propustiti. Iz tog razloga smo i krenuli ovim pravcem ka Bâlea jezeru kako bi isprobali svoju vještinu u penjanju stijena. Ispod litice Arpașul Mic na južnoj strani se nalazi sklonište za planinare Portita Arpaşulu. Nakon uspješnog prelaska ove zahtjevne staze stižemo do kamenitog okna “Zmajev prozor” (Fereastra Zmelior) gdje smo već prije dva dana bili. Od okna dalje nam je poznata staza i teren. Na prolasku pokraj Capra jezera, rumunjski planinari su nas pozvali u svoj kamp i počastili domaćom žesticom za sretan put. Nakon tri dana planinarenja stižemo ponovo na Bâlea jezero, sretni i zadovoljni jer smo za kratko vrijeme uspjeli da upoznamo središnje područje masiva Fagaras i pristupimo na njegov najviši vrh.
Na kraju vrijedi spomenuti biljni i životnjski svijet kojim obiluju ove planine. Biljni svijet masiva Fagaras je vrlo bogat i raznolik. Velike površine šume pokrivaju padine planina do visine od gotovo 1700 metara nadmorske visine. Bukva je ovdje načešće zastupljena i tu stabla rastu snažna, visoka i ravna, čineći zaista velike šume. Zbog ljepote šuma srebrne bukve u dolini rijeke Bâlei, kao i zbog ostalih turističkih vrijednosti pronađenih uz nju (stijene, jezera i slapovi), ovu je dolinu Povjerenstvo za zaštitu spomenika prirode, proglasilo rezervatom od posebnog značaja.
Na bukovim šumskim čistinama i riječnim obalama sreće se vrba, breza, topola, joha, malina i kupina. U gornjem dijelu bukva se miješa s jelom i smrekom koja zauzima skoro cijelu šumsku regiju, od 1100 do gotovo 1700 metara nadmorske visine. Osim bukve i smreke u masivu Fagarasa veliku površinu zauzimaju četinarske šume, a zastupljeni su bor, jela, ariš i tisa. Od toga su ariš i tisa zaštićeni zakonom. Iznad pojasa smreke su prostrane livade okićene svim vrstama planinskog bilja i cvijeća, a posebno na južnoj padini masiva pružajući obilnu hranu mnogim stadima ovaca. U vršnoj zoni na strmim padinama i oštrim grebenima su brojne nakupine grmova borovnice i brusnice. Na ovom području postoje razne vrste planinskog cvijeća: smirdar, kampanula (patuljasta zvona), encijan, nezaboravak, planinska maćuhica, planinski karanfil, oman i dr. Među zakonom zaštićenim cvijećem su: cvijetni kralj, ključevi neba, krv moćnih, bijeli bršljan. Početkom ljeta na velikim visinama cvjeta planinski božur (Rhododendron kotschyi), mirisni cvijet, jarkocrvene boje, koji se vidi na velikoj udaljenosti i daje osjećaj da planina gori. Lokalno stanovništvo, posljednje subote u lipnju organizira festival posvećen božuru.
Životinjski svijet masiva Fagaras je vrlo bogat i raznolik kako u subalpskim područjima, tako i u alpskim područjima. Među sisavcima je najreprezentativniji karpatski medvjed (zaštićen zakonom) koji svoja skloništa održava u mnogim regijama s gornje granice četinarskih šuma. U šumama na nižim nadmorskim visinama žive divlje svinje i druga dragocjena divljač, kako u sjevernom tako i u južnom masivu. Kuna je ovdje vrlo rijetka ali je zato vjeverica češće zastupljena u šumskim predjelima, gdje je i lisica prisutna. Jelena ima u šumama u podnožju masiva gdje je prisutan i vuk. Susreću se i mnoge šumske ptice: zebe, djetlići, drozdovi, kos i dr. U gustišu šikara oko jezera sklanjaju se i gnijezde čaplje, divlje patke i guske. Među pticama grabljivicama zastupljeni su: jastrebovi, sokolovi i orlovi. Brojni gmazovi, neki bezopasni poput planinskih guštera i daždevnjaka. Ponegdje na osunčanim padinama žive i zmije otrovnice – poskoci. Na visokim stjenovitim grebenima i vrhovima živi crna koza, zaštićena zakonom.