Stari grad Bobovac

Bobovac je bio ključ Bosanskog kraljevstva, administrativno-vojni centar, mjesto gdje se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu su sahranjeni bosanski kraljevi Stjepan Ostoja, Tvrtko II. i Stjepan Tomaš. U pisanim dokumentima prvi put se spominje 1350. godine. Bosansko Kraljevstvo je kroz minula stoljeća imalo nekoliko prijestolnica: Visoki, Sutjesku, Bobovac i Jajce.
Bobovac je status bosanske prijestolnice dobio u vrijeme vladavine bana Stjepana II. Kotromanića (1322 – 1353.). Ko god je pokušavao da se domogne bosanskog prijestola ili da sruši temelje bosanske države jurišao je na Bobovac. Osmanlije zaposjedaju Bobovac 1463. godine. Grad gubi stratešku važnost kao i karavanski put koji je tuda prolazio.
Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (od 2002. god.).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Utvrđeni gradovi srednjovjekovne Bosne su nastali u vrijeme njene državne samostalnosti, u periodu od 13. do 15. stoljeća. Nekoliko gradova nastalo je ranije u 12. stoljeću na području središnje Bosne. Utvrđeni gradovi su fortifikacijske građevine, koje su prvenstveno služile u obrambene svrhe, ali su u njima bila smještena i središta feudalnih vladara i vlastele, pa su kao takve predstavljale ekonomske i kulturne centre određene oblasti. Zato je izboru mjesta za podizanje utvrđenja posvećivana posebna pažnja. Birana su mjesta nepristupačna bar sa jedne strane. Zidovi su postavljani na liticama ili su prirodni tereni doradom onemogućavali pristup utvrđenju. Smješteni na strateškim visovima uz klisure, riječne doline, puteve i trgovišta, nikada udaljeni jedan od drugog više od jednog dana pješačkog hoda pružali su sigurnost njihovim vlasnicima i stanovnicima te čuvali teritorijalni opseg srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva. Većina utvrđenih gradova nastala je na arhitektonskim ostacima ranije prošlosti. Najveći broj nastavio je svoju funkciju kroz vrijeme vladavine Osmanske imperije na ovim prostorima. Neki su nastavili kontinuitet i do prvih godina vladavine Austrougarske monarhije. Danas, nekoliko stoljeća nakon njihovog nastanka sa ostalim kulturno-povijesnim spomenicima svjedoče o hiljadugodišnjoj povijesti države Bosne i Hercegovine.

Bobovac je bio najznačajniji utvrđeni grad u srednjovjekovoj Bosni. Izgrađen je na stjenovitom hrbatu Vis (807 m/nv) iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša (oko 20 km). Sagradio ga je ban Stjepan II. Kotromanić polovinom 14. stoljeća, služio je kao sjedište mnogim bosanskim vladarima u kojem se čuvala kraljevska kruna, sve do prestanka bosanske samostalnosti osvajanjem Osmanlija. Ko god je pokušavao da se domogne bosanskog prijestola ili da sruši temelje bosanske države jurišao je na Bobovac. Prvi put Bobovac se spominje 1349. godine za vrijeme rata bana Stjepana II. Kotromanića sa srpskim kraljem Dušanom. Bobovac je srpski kralj bezuspješno opsjedao, da bi na kraju bio protjeran iz Bosne 1351. godine. Grad je svoj najveći sjaj i slavu dostigao u vrijeme vladavine kralja Tvrtka I. Kotromanića (1371 – 1391.). Godine 1461., Bobovac i Kraljeva Sutjeska gube značaj premještanjem prijestolnice u Jajce.

Bobovac je bio dobro organizovan srednjovjekovni grad sa snažnom tvrđavom, kraljevim palatama, sakralnim objektima, gradskim grobljem, objektima za upravu i administraciju, zgradama za stanovanje i u svemu je bio ravan srednjoeuropskim i zapadnoeuropskim gradovima iz tog doba. Grad se pružao u pravcu sjever-jug u dužini oko 400 m. Širina mu je varirala od 30 m do 100 m. Njegov naglašeni izduženi oblik posljedica je konfiguracije zemljišta. Sistematsko arheološko iskopavanje Bobovca omogućilo je njegovu rekonstrukciju a kasnije i konzervaciju (1959 – 1967.). Na gradu su otkrivene ukupno četiri palate, tri zatvorena dvorišta, jedanaest kula, tri cisterne za vodu, četiri zanatske radionice i desetak građevinskih objekata razne namjene.

Osmanlije opsjedaju Bobovac 1463. godine. Legenda pripisuje pad Bobovca izdaji zapovjednika grada kneza Radaka, nadajući se nagradi. Međutim umjesto nagrade sultan Mehmed II. el – Fatih (Osvajač) naredi da kneza survaju sa jedne visoke stijene i pri tom mu kazao: “Danas si izdao svoga kralja, sutra bi mene.“ Ova legenda je vjerojatno nastala kao izraz težnje da se razjasni brza propast prijestolnice i države. Po ovom događaju stijena je dobila ime Radakova stijena a nalazi se u selu Gornja Borovica.
Nakon osvajanja grad je razoren. Kasnije su obnovljeni neki objekti u kojima je boravila stalna posada na čelu sa dizdarom do 1626. godine kada je zbog gubitka vojno strateškog značaja grad napušten.

Kamene zidine starog grada danas su u ruševnom stanju i zarasle u korov i nisko rastinje. Crkvica je obnovljena sedamdestih godina prošlog stoljeća prilikom arheološkog iskopavanja i istraživanja, tada su konzervirani neki dijelovi kula i bedema utvrde. Od jedanaest kula koliko ih je u prošlosti bilo vide se samo tri dobro očuvana objekta: branič-kula, crkvica i cisterna za vodu. U mauzoleju crkvice, bila su sahranjena tri kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II. Kotromanić i Stjepan Tomaš.