Mnoge prirodne ljepote u planini prođu nezapaženo, skrivene od naših očiju jer uglavnom hodamo uređenim i označenim planinarskim stazama. Napustimo li ovakve staze i krenemo li u vlastito istraživanje planinskih predjela možemo naići na nevjerovatna djela koja je stvorila Majka Priroda.
Kao rijedak geomorfološki fenomen u planini svojim atraktivnim izgledom privlače pažnju kamenita vrata i okna koja narod najćešće naziva “šuplja vrata“ ili “okno“.
Ove geološke tvorevine nalaze se u teško pristupačnim i krševitim stijenama do kojih najlakše mogu pristupiti planinari i njihovu ljepotu zabilježiti svojim fotografskim aparatom.
Fotografije sa opisom pristupa do kamenitih vrata i okna, koje sam obišao na mnogim planinama, ovdje će biti objavljene u narednih nekoliko nastavaka.
Sadržaj (6. dio):
– Veliki Jakir, Hajdučka vrata (938 m/nv)
– Julijske Alpe, Prednje okno u Prisojniku (2250 m/nv)
– Prokletije, Šuplja vrata u Trojanu (1950 m/nv)
– Prenj, okno u Lupoglavu (2102 m/nv)
– Triglav, okno u Triglavu (2864 m/nv)
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Veliki Jakir, Hajdučka vrata (938 m/nv)
Hajdučka vrata u Velikom Jakiru se nalaze oko 2 km od planinarskog doma smještenog u dolini rječice Duboka (kod Bugojna). Na uspon do vrata najbolje je krenuti po suhom i lijepom vremenu zbog jako strme padine kojom prolazi pl. staza. Od Hajdučkih vrata može se napraviti zanimljiva kružna tura. Po izlasku na stjenoviti greben iznada vrata treba se spustiti u susjednu dolinu rječice Mračajke i nastaviti dalje šumskim putem do pl. doma u Dubokoj. Planinarska staza je markirana i ukupno ova kružna tura traje 2 sata i 30 minuta hoda.
Planinarski dom u Dubokoj je izgrađen 1962. godine, smješten je na nadmorskoj visini od 730 m u blizini sastavaka dviju rječica Mračajke i Duboke. Dom je od Bugojna udaljen 13 km (5 km asfalta i 8 km solidnog makadamaskog puta). U objektu se može smjestiti 60 osoba u višekrevetnim sobama. Dom ima tekuću vodu, sanitarni čvor i električni priključak. Dom radi u svim danima i sezonama i njime upravlja Planinarsko društvo “Koprivnica” Bugojno.
U blizini doma nalazi se vodopad na Mračajki, visok oko 7 m. Od doma se mogu napraviti ture na Hajdučka vrata (1 sat hoda.), Kukavičko jezero (4 sata hoda), Vrana (1758 m/nv) – najviši vrh planine Stožer (5 sati hoda) i druga izletnička mjesta.
Julijske Alpe, Prednje okno u Prisojniku (2250 m/nv)
Prednje okno se nalazi u vršnom grebenu sjeverozapadno od najvišeg tjemena Prisojnika / Prisanka (2547 m). Na Prisojniku osim Prednjeg okna postoji i Zadnje okno koje se nalazi u vršnom grebenu jugoistočno od vrha.
Već samo ime Prisojnik nam govori da se vrh nalazi između tople trentske (na južnoj strani) i hladne gorenjske klime (na sjevernoj strani). Na južnoj strani Prisojnika je dolina Mlinarica, na sjevernoj doline Suha Pišnica i Krnica, na istočnoj strani od Kriški podi je odvojen moćnim vrhovima Razor (2601 m) i Planja (2453 m), a na zapadnoj od Male Mojstrovke (2332 m) je odvojen Vršičem (1611 m) visokim planinskim prijevojem preko kojeg vodi lokalna cesta na relaciji: Kranjska Gora – Vršič – Trenta – Bovec. Prisojnik je jedan od najslikovitijih i najposjećenijih alpskih vrhova u Sloveniji. Najljepši pogled na njegov dug i markantni stjenoviti greben pruža se iz pravca Kranjske Gore.
Do Prednjeg okna u Prisojnik može se pristupiti osiguranim planinarskim putem “Kopiščarjeva pot“ (put), otvoren je 1948. godine i nosi ime po vodiču Antonu Kravanji – Kopiščarju (iz Trente).
Na Kopiščarjevu pot može se pristupiti od Erjavčeve kuće (1525 m/nv), Tičarjevog doma (1620 m/nv) i Poštarske kuće (1688 m/nv), ovi objekti su planinarski i smješteni su pokraj ceste u blizini Vršiča.
Do okna se može pristupiti i planinarskom markiranom stazom uz Gladki rob (rub), iz pravca Tičarjevog doma ili Poštarske kuće, ovaj uspon nije previše tehnički zahtjevan kao predhodni ali na nekim mjestima gdje su postavljene sajle i klinovi najbolje je koristiti komplet za samoosiguranje.
Kopiščarjeva pot je planinarska markirana staza, tehnički i kondicijski veoma zatjevna i bilo kojim pravcem pristupa potrebno je 4 – 5 sati konstantnog penjanja uz veliku visinsku razliku (preko 1000 m). Obavezna je upotreba kompleta za samoosiguranje i kaciga. U rano ljeto na pojedinim mjestima zna biti zaleđenog snijega i dobro je imati dereze, neka se nađu u ruksaku, mogu zatrebati. Na usponu moguće je vidjeti čuvenu Ajdovsku deklicu (ženski lik u stijeni).
Sa grebena i tjemena Prisojnika pružaju se široki razgledi na mnoge vrhove u Julijskim Alpima: Špičje (2398 m), Plaški Vogel (2348 m), Krn (2244 m), Bavški Grintavec (2344 m), Visoki Kanin (2587 m), Pelc nad Klonicami (2442 m), Veliki Ozebnik (2430 m), Jalovec (2645 m), Viš (2666 m), Montaž (2753 m), Mangart (2679 m), Velika Mojstrovka (2366 m), Mala Mojstrovka (2332 m), Ponca (2274 m), Špik (2472 m), Velika Ponca (2602 m), Oltar (2621 m), Škrlatica (2740 m), Stenar (2501 m), Razor (2601 m), Triglav (2864 m), Planja (2453 m) i Kanjavec (2569 m)…
Posebno je lijep pogled na dolinu Trente i mjesto Kranjska Gora. Također je zanimljiv i pogled na cestu sa mnogobrojnim serpentinama na gorskom prelazu Vršič pokraj koje se nalaze planininarski domovi i kuće.
Prokletije, Šuplja vrata u Trojanu (1950 m/nv)
Šuplja vrata (albanski: Bira biruni) se nalaze na 1950 m/nv istočno od Velikog Vrha (najviši vrh u masivu Trojana). Okno je nastalo u stjenovitoj gredi gdje raste nekoliko velikih stabala crnog bora. Kroz okno prolazi pješačka staza (patrolna staza bivše granične karaule) iz pravca Grope prema Žutim Prlima. Impozantni greben Trojana proteže se duž državne granice Crne Gore i Albanije, pravcem sjever – jug i čine ga tri vrha: Mali Vrh (1922 m), Veliki Vrh (2190 m) i Poboden kamen / Guri ë Kul (2120 m). Trojan je vjerovatno po ovome i dobio svoje ime, što se jasno vidi iz pravca gusinjske doline.
Do Šupljih vrata i Velikog Vrha može se pristupiti planinarskom markiranom stazom iz dva pravca. Pristup je kondicijski veoma zatjevan i bilo kojim pravcem potrebno je oko 5 sati konstantnog penjanja uz veliku visinsku razliku.
Prvi pravac pristupa vodi iz doline Grebaje sa Prve Livade / Skale pored pl. doma PD “Radnički“ Beograd (1150 m/nv) do raskrižja (na 1402 m/nv) za vrh Karaulu i dolinu Valušnicu, uspon do ovdje traje oko 45 minuta. Na ovom raskrižju skrenuti desno i nastaviti uzbrdo “Zijovom stazom“ sa lijepo izvedenim serpentinama sve do podnožja vrha Karaule. Od ovog mjesta treba napustiti planinarsku markiranu stazu koja vodi na vrh Karaule i spustiti se nizbrdo ćobanskom stazom (nije markirana!) do katuna Popadija (1576 m/nv). Dalje od katuna preći potok i pored kolibe na Bistrici izaći na Veliku Livadu te nastaviti dobro utrtom stazom do oznaka za Šuplja vrata gdje treba skrenuti lijevo!. Od Šupljih vrata dalje nastavlja planinarska markirana staza na Veliki Vrh do kojeg je potrebno oko 45 minuta jakog uspona.
Drugi pravac pristupa je također kao i prvi sa iste polazne tačke. Sa pomenutog raskršća (na 1402 m/nv) nastaviti pravo uzbrdo dobro utrtom stazom do bivšeg katuna u Valušnici, te pored vodopada izaći na prijevoj Ćafa Popadija (1874 m/nv). Sa prijevoja treba se spustiti do ostataka bivše ljetne graničarske karaule (1685 m/nv) i nastaviti vojnom cestom do katuna Popadija (cesta dalje vodi preko Ravnog Ključa u Grebajsku dolinu oko 6 km). Od katuna Popadija dalje ka Trojanu vidi opis prvog pravca.
Napomena: Tura se može izvesti kružno i oni sa odličnom kondicijom mogu usput popeti još nekoliko vrhova: Karaulu, Popadiju, Talijanku, Maja e Cami i Valušnicu.
Na Trojan se također može popeti iz Dolja (Kačanik i Ahmedmujovići), obzirom da nisam prošao tim stazama ne mogu dati opis pristupa na vrh iz tog pravca.
Trojan zauzima središnji položaj u odnosu na okolne planine i zahvaljujući tome sa Velikog Vrha se vide mnogobrojni vrhovi na teritoriji tri države: Crne Gore, Kosova i Albanije.
Razgledi sa Trojana su izuzetno lijepi, na zapadu vide se obližnje Kučke planine (2184 m) i Komovi (2487 m) te malo udaljenije Moračke planine (2227 m).
Na sjeverozapadu dobar je pogled prema Durmitoru (2523 m), a pažljiviji posmatrač ugledaće na dalekom horizontu obrise Bioča (2397 m) i Maglića (2386 m).
Na sjeveru u prvom planu je planinska skupina Greben (2196 m), Zeletin (2111 m), Goleš (2125 m) i Visitor / Velika Plana (2211 m). Na istoku su Plavsko jezero (907 m) te mjestašca Gusinje i Plav i prokletijski vrhovi duž državne granice Crne Gore i Kosova, Starac (2352 m), Crni krš / Bandera (2426 m) i Pasji vrh (2405 m), a na Kosovu vrhovi Bogdaš / Qeta ë Marjashit (2533 m), Maja ë Ropës (2501 m) i Đerovica / Gjeravicë
(2656 m).
Na jugoistoku duž granice sa Albanijom u masivu Bjelič ističu se najviši vrhovi Crne Gore: Dobra Kolata / Maja Kollata (2528 m), Zla Kolata / Kollata e Keqe (2534 m) i Rosni vrh / Maja e Rosit (2524 m).
Na jugu iznad doline Grebaja u masivu Vezirova brada – Karanfili pažnju privlače markantni vrhovi Karanfil Ljuljaševića (2250 m), Očnjak / Maja Njert e Krit (2185 m), Sjeverni Vrh / Maja e Balls (2460 m), Kremeni Vrh / Maja Gurt e Zjarmit (2490 m), Zlovrh / Maja Keče (2480 m) dok na suprotnoj strani doline dominiraju vrhovi Maja e Cami (1879 m), Talijanka (2057 m), Popadija (2056 m) i Karaula (1915 m) koja se nadvila iznad doline i stoji kao neki usamljeni kameni stražar.
Također na jugu lijepo se vide mnogi prokletijski vrhovi u Albaniji, a među njima su: Maja e Jezerces / Jezerski vrh (2694 m) – najviši vrh Prokletija ujedno i Dinarida, Maja Forcs (2340 m), Maja Šenikut (2544 m), Maja e Poplukes (2569 m), Maja Nigvacit (2412 m) i drugi izazovni vrhovi. Na jugozapadu u procjepu između masiva Prokletija i Kučkih planina nazire se Skadarsko jezero.
Prenj, okno u Lupoglavu (2102 m/nv)
Okno se nalazi na sjeveroistočnom grebenu vrha Lupoglav (2102 m). Sa bilo koje strane pristup do okna je veoma zahtjevan. Okno se najabolje vidi sa čobanske staze koja iz Gornjih Poljica vodi preko Janjine na prijevoj između Lupoglava i Eraća. Okno se jasno vidi i sa susjednih vrhova Erać (2082 m) – najviši vrh Vjetrenih brda i Ovča (2021 m).
Drago Šefer (1908. – 1996. god.) doajen Bh. planinarstva i alpinizma opisao je uspon kroz ovo okno u svojoj knjizi “Planinarski zapisi“ (Izdavač: PS BiH, Sarajevo, 1984. god.) u priči: Jedan društveni zadatak i uspon na Lupoglav (str. 67 – 73) uz ilustracije a među njima je i jedna fotografija sa ucrtanom trasom uspona kroz okno. Na Lupoglav je krenuo jednog proljetnog dana 1936. godine od planinarske kuće na Jezercu i stigavši u Poljice od kojih je izveo prvenstveni uspon sjeveroistočnim grebenom kroz okno na vrh Lupoglava.
Evo jedan isječak iz te njegove priče:
“Sjedim kraj vrela na Poljicama i promatram piramidu Lupoglava 2102 m. Malo je onih koji mogu reći da su mogli prikriti svoje uzbuđenje kada su prvi put polazili na jedan planinski vrh kao što je Lupoglav. Nemoguće je da nas ne obuzme uzbuđenje kada zakoračimo na strmi snježanik, koji nas dovodi u podnožje strmih stijena i zasnježenih žljebova. Dobro poznajem to osjećanje, ali želja da stanem na njegov vrh bila je veća od straha. Još nisko pod vrhom zakoračih na snježanik i po njemu iziđoh u lupoglavsko okno. To je desetak i više metara stijena u kojoj su prirodne sile stvorile otvor. Sjedim i posmatram vrhove Otiša, Zelene glave i Vjetrenih brda – sve je kao na dlanu. Nadamnom podigla se crvenkasta izlokana južna stijena samog vrha Lupoglava. Vjekovima ona prkosi buri i mećavama, kupa se u suncu, drijema u maglama.“
Vrh Lupoglav je drugi vrh po visini na Prenju i zbog svoje zabačenosti jedan je od teže pristupačnih. Na njegovo najviše tjeme može se pristupiti iz nekoliko pravaca: od Jezerca, iz Tisovice, Poljica, Bijele (Mostarske), preko Velikog Prenja (Has) i Lučina, od Međuprenjeva i bilo kojim od navedenih pravaca potrebno je najmanje 5 – 6 sati hoda u jednom smjeru. Ukupno sa pauzama za odmor i povratkom na ishodišnu tačku to je cjelodnevna tura, kondiciono zahtjevna ali i veoma zanimljiva koja ostaje u trajnom sjećanju posjetilaca.
Triglav, okno u Triglavu (2864 m/nv)
Okno se nalazi u stjenovitom grebenu pod najvišim tjemenom Triglava (2864 m) sa njegove južne strane i najbolje se vidi sa planinarske markirane staze iz pravca Malog Triglava (2725 m). Triglav je najviši vrh Julijskih Alpi i ujedno najviši vrh Slovenije. Vrh je veoma posjećen od strane mnogih planinara iz cijelog svijeta a posebno u ljetnom periodu. Triglav je bio najviši planinski vrh u SFR Jugoslaviji. Nakon osamostaljenja Republike Slovenije, mnogi kažu: nije “pravi” Slovenac onaj ko se nije popeo na vrh Triglava.
Vrh Triglava je gotovo sa svih strana “okovan“ željezom, naime na stazama u vršnoj zoni na eksponiranim mjestima postavljene su čelične sajle i klinovi ali to uopće ne umanjuje doživljaj i ljepotu na usponu već samo daje veću sigurnost penjačima. Na usponu treba koristiti samoosiguravajući penjački komplet i kacigu.
Pristup i uspon na vrh Triglava:
1. Pristup od Triglavskog doma na Kredarici (2515 m). Do doma se može pristupiti pravcem od Vrata, iz Krme, sa Rudnog Polja na Pokljuki, od Stare Fužine u Bohinju za oko 5 – 6 sati hoda.
– uspon na vrh preko Malog Triglava (2725 m) 1 sat hoda (veoma zahtjevno).
2. Pristup od doma Planika pod Triglavom (2401 m). Do doma se može pistupiti pravcem iz Krme preko Konjskog sedla, sa Rudnog Polja na Pokljuki, od Stare Fužine u Bohinju, iz Loga u Trenti i Zadnjice za oko 5 – 6 sati hoda.
– uspon na vrh preko Malog Triglava (2725 m) 1 sat i 30 minuta hoda (zahtjevno);
– uspon na vrh preko Triglavske škrbine (2659 m) 1 sat i 30 minuta hoda (veoma zahtjevno).
3. Pristup iz Tržaške kuće na Doliču (2151 m). Do kuće se može pistupiti pravcem iz Loga u Trenti i Zadnjice, iz Bohinja preko Velo Polja, iz Vrata preko Luknje za oko 5 – 6 sati hoda.
– uspon na vrh preko Triglavskih podi i Triglavske škrbine (2659 m) 2 sata i 30 minuta hoda (veoma zahtjevno).
4. Pristup iz Aljaževog dom na Vratima (1015 m). Do Aljaževog doma može se pristupiti automobilom iz mjestašca Mojstrana (12 km) kod Kranjske Gore.
– uspon na vrh sa Luknje preko Plemenice 7 sati hoda (veoma zahtjevno);
– uspon na vrh Tominškovim putem 6 sati i 30 minuta hoda (veoma zahtjevno);
– uspon na vrh preko Praga 7 sati hoda (veoma zahtjevno).
Naslovna slika: Čvrsnica, okno Hajdučka vrata na Strmenici (2000 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 