Stari grad Kučlat / Kušlat

Stari grad Kučlat ili Kušlat nalazi se s desne strane iznad ušća rijeke Jadar u Drinjaču, južno od Zvornika (oko 20 km). To je majstorsko djelo vještih graditelja na važnom strateškom mjestu, s kojeg se nadziralo cijelo područje i karavanski put još iz vremena Rimljana.
Grad Kučlat prvi put se spominje 1345, a 1346. godine se navodi kao mjesto dolaska jednog dubrovačkog zlatara. Tada su Dubrovčani u Srebrnici iskorišćavali rudnike. U povelji bosanskog kralja Ostoje nalazi se potpisnik (svjedok) Nikola Kučlatović (Cuclatovich) 1417. godine. Nikola je bio “magister aulae” kralja Ostoje. Po njegovoj se obitelji i grad Kučlat prozvao. Kučlat je imao i svoje podgrađe (varoš) sa dubrovačkom kolonijom. Tu je bila i carina. Podgrađe se prvi put spominje 1396. godine pod nazivom Podkučlat.
Za rata kralja Sigismunda protiv Stjepana Ostoje (bosanski kralj u dva navrata od 1398. – 1404. i od 1409. do 1418.) predao je herceg Hrvoje ugarskoj vojsci početkom 1410. godine četiri grada: Kučlat, Srebrenik, Brodar i Susjed.
Kučlat su zauzeli Osmanlije 1463. godine. Sultan Mehmed II zvani el Fatih (Osvajač) nije ga zauzeo lako, nego ga je opsadom prisilio na predaju. Nakon osvajanja na gradu je uspostavljena stalna vojna posada. Kučlat je bio pod upravom Zvorničke kapetanije. Napušten je nešto prije 1833. godine.
Evlija Čelebi (1611. – 1682.), osmanski putopisac i diplomat piše da je Kučlat grad sa tvrdim kamenim bastionima i da ima malu kapiju na jugoistočnoj strani. Grad nema opkopa, a opasan je gotovo sa svih strana dubokim ponorom. Posada je brojila 28 čuvara na čelu s dizdarom. Na gradu je bilo 5 topova. Cisterni za pitku vodu, smještenoj izvan utvrde, prilazi se samo jednom veoma strmom stazom koja je jakom ogradom zaštićena s obje strane. U gradu je vidio malu drvenu džamiju i četiri kuće za stanovanje koje je koristila posada. Osim ovih, kaže, da ima hambara i zgrada – spremišta za oružje. Također spominje trgovačko naselje Podkutlač (podgrađe) i navodi podatak o postojanju jedne male džamije i 120 kuća s baščama i vinogradima, kao i podatak o ostacima građevina iz predosmanskog doba.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Kučlat / Kušlat – srednjovjekovni utvrđeni grad

Kučlat ili Kušlat (309 m/nv) je jedan od najnepristupačnijih srednjovjekovnih gradova u Bosni, koji je skromnim fortifikacionim elementima bio skoro neosvojiv. Sagrađen je na okomitoj stijeni koja se sa 150 m visine obrušava u klisuru. Ne postoje podaci ko je i kada sagradio ovaj grad. Po nekim povijesničarima, ova vojna utvrda možda je i najstariji srednjovjekovni grad izgrađen u Bosni.
Danas su očuvani dijelovi zidova koji ne dozvoljavaju tačno utvrđivanje prvobitnog stanja. Još postoje zidovi u vidu nepravilnog poligona sa ravnim stranicama koji opasuju grad sa sjevera, zatim ostacima jedne poligonalne branič-kule u sjeverostočnom uglu. Njen tačan tlocrt nije moguće utvrditi. Izgleda da je bio petougaon. Zajedno sa okolnim liticama u tlocrtu grad je imao oblik izlomljene elipse.

O nastanku džamije

Nakon dolaska Osmanlija, a iz duhovne i vjerske potrebe njihovih vojnika, nastala je Kušlat džamija. Vjerojatno je sagrađena u 15. stoljeću za vrijeme vladavine sultana Mehmeda II el-Fatiha (1451. – 1481.).
Sam naziv Kušlat potiče od riječi “kuşlar” što na turskom jeziku znači ptica. U narodu postoji vjerovanje da je ova džamija posebno odabrano mjesto gdje dolaze rajske ptice da pjevaju. Džamija na Kušlatu bila je i mjesto okupljanja uleme iz raznih krajeva Osmanskog Carstva. Riječ ulema (tur. < arap. ‘ulamā’: učenjaci, množina od ‘ālim) u islamu odnosi se na viši sloj teologa i pravnika, smatraju se čuvarima islamske predaje i sustava božanskoga prava.

Višestoljetna tradicija

U džamiji se svakog petka u mjesecu klanjala džuma-namaz (muslimanska molitva) sve do aprila 1992. godine. Tradicija se zadržala i u današnje vrijeme, a svakog posljednjeg petka u mjesecu augustu džuma-namaz se obavlja uz prisustvo većeg broja vjernika. Nekada se na prostoru kod džamije učila i kišna dova (molitva za kišu). Naime, za vrijeme sušnih godina muallim (vjeroučitelj) bi izvodio mektepsku djecu pred džamiju, u pratnji vjernika iz ovog i susjednih džemata, gdje bi se obavljala kišna dova. Riječ mektep (tur. mektep < arap. maktab: mjesto za pisanje) u islamu odnosi se na muslimansku osnovnu vjersku školu, koja traje tri godine. U njoj se uče osnove arapskoga pisma i islama, osobito obavljanje namaza. Čitaju se i uče napamet tekstovi Kur'ana, zbog čega se naziva i kur'anska škola. Kur'an (arap.: القرآن, fonetski: al-Qurʾān) jest sveta knjiga islama. Muslimani vjeruju da je Kur'an Božija knjiga koja je objavljena njegovom posljednjem poslaniku Muhammedu (570. – 632.).
Džamiju su pohodili i mnogi nevoljnici s uvjerenjem da će baš na ovom blagoslovljenom mjestu naći lijek za svoje bolesti ili bolesti svojih najmilijih, pa su kod džamije klali kurbane i ostavljali poklone u novcu i stvarima. Kušlat džamija je mjesto na kojem ljudi doživljavaju neku posebnu životnu radost i često se dogodi da se mladenci odluče da se vjenčaju u džamiji, a zabilježeno je ovdje i nekoliko prosidbi za ženidbu.

Legenda

Džamija na Kušlatu je popularno mjesto ne samo za vjernike nego i za putnike, namjernike, koje privlače priče i legende vezane za njen nastanak. Jedna legenda koja se pripovjeda u ovim krajevima, kazuje kako je bila jedna vrlo pobožna žena koja je održavala i čistila ovu džamiju, te da je imala dvoje male djece za koje se brinula. Jednog dana dok je klanjala namaz, njeno dvoje djece se igralo na prostoru ispred džamije i jasno je čula vrisak djece, koja su pala sa stijene u provaliju. Kako je bila čvrsta vjernica nije prekinula namaz, nego je do kraja otklanjala namaz uzdajući se u Boga, da će zaštititi njenu djecu. Kad je završila namaz i predala selam, preplašena, utvrdila je da nema njene djece pred džamijom pa je brzo uskom i strmom stazom sišla u podnožje stijene. Zatekla je svoju djecu kako se veselo igraju. Znala je da ih je Uzvišeni spasio i već sljedeću noć je usnila kako njenu djecu sa stijene snose meleci (anđeli), strepeći da li će ona pustiti ruke i prekinuti namaz jer da je pustila ruke u namazu, meleci, ta duhovna i nevidljiva bića, bi pustili ruke, na kojim su nosili njenu djecu.

Obnova džamije

Džamija je zapaljena 14. marta 1993. godine od strane vojske Republike Srpske, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Obnova džamije uslijedila je nakon povratka Bošnjaka u okolna mjesta i administrativnih priprema koje je provela Islamska zajednica u BiH 2009. godine. Džamija je ponovo izgrađena na istom mjestu, u svojoj izvornoj formi i autentičnim građevinskim materijalom. Obnovu džamije su financirali vakifi: dr Džemil i dr Senada Hujdurović, te advokat Hadži-Alija i Hadži-Hasiba Efendić. Idejni tvorac i organizator obnove džamije je sudija hadži-Ibrahim Hodžić. Na vanjskom stražnjem zidu džamije postavljena je spomen-ploča sa imenima vakifa.

Pristup

Dolinom Jadra ispod utvrđenog grada Kučlat / Kušlat prolazi magistralni put na relaciji Sarajevo – Zvornik (M19). Automobil se može parkirati pokraj puta kod hair-česme od koje započinje uspon pješačkom stazom. Na stazi su mnogobrojne kamene stepenice. Duž cijele staze je postavljena zaštitna ograda, a na nekoliko mjesta se nalaze klupe. U gornjem dijelu staze na maloj zaravni pod samim vrhom vrletne stijene nalazi se još jedna hair-česma sa klupom.
Uspon ovom stazom je cijelo vrijeme, od početne tačke do džamije i traje oko 30 minuta hoda. Poviše džamije na najvišem tjemenu okomite stijene nalazi se vidikovac sa kojeg se pruža lijep pogled na dolinu kojom teče rijeka Jadar.